Braniteljica Marsela Bajramović kazala je da je Ružnić nedavno izašao iz bolnice i da je u teškom stanju, te će vjerovatno morati nastaviti liječenje. Tužilaštvo i odbrane predložile su da se obavi vještačenje kako bi se izjasnili o razdvajanju postupka u odnosu na Ružnića, ali je Vijeće odlučilo da se suđenje nastavi bez njega.

– U interesu pravde i samih optuženih, suđenje se mora nastaviti – kazala je predsjedavajuća Vijeća Željka Marenić u obrazloženju odluke o razdvajanju postupka.

Ona je navela da je neizvjesno kada bi optuženi mogao ponovo dolaziti na suđenje. Podsjetila je da su ročišta u ovom predmetu puno puta bila odgađana i da bi čekanje na liječenje i vještačenje Ružnića dodatno prolongiralo postupak.

Saslušanjem dva svjedoka, suđenje je nastavljeno bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću. Oni su optuženi za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata.

Milovan Balaban kazao je da su njegovi roditelji Mirko i Perka boravili u vikendici u Teočaku, 24 kilometra od Bihaća, do polovine septembra 1995., kada su krenuli prema Ključu zbog ofanzive Petog korpusa.

– Oni su stigli do Bosanskog Petrovca, tu su noćili i u jutarnjim satima su krenuli. Tu im se gubi trag – kazao je svjedok.

Rekao je da je to čuo od komšije Dragana Zorića, koji je s njegovim roditeljima noćio u Bosanskom Petrovcu.

– Rekao mi je da su zajedno krenuli prema Ključu i da ih je presrela vojska Petog korpusa. On je zarobljen i odveden prema Bihaću. Više ne zna šta je bilo s roditeljima – rekao je Balaban.

Dodao je da je 1996. obavljena identifikacija posmrtnih ostataka njegovih roditelja. Na pitanja odbrana, kazao je da njegov otac nije bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS). Dodao je da nema saznanja da je prilikom identifikacije navedeno da je bio u VRS-u.

Spasa Topalović kazala je da je živjela u Ključu i da je narod polovinom septembra 1995. bio prinuđen napustiti to područje. Ispričala je da je s dvoje djece i svekrvom krenula po svog djeda Tomu Jurišića, koji je bio 1906. godište.

– Deda je rekao da ne želi da izađe, da će ostati u svojoj kući, da nije nikom ništa kriv – prisjetila se Topalović.

Dodala je da je poslije nekoliko mjeseci saznala da je djed nastradao i da je bio sahranjen na privatnoj parceli kod groblja u Ključu. Kazala je da je poslije obavljena njegova ekshumacija i identifikacija.

Na pitanja odbrana, Topalović je kazala da su dvije granate, koje su pale na Ključ, bile signal narodu da krene. Braniocu Ifetu Feragetu je rekla da joj je tetka pričala kako je od komšija čula o stradanju djeda i da je izvršena egzekucija motornom pilom. Na pitanje Ferageta da li joj je poznato da se u dokumentaciji sa identifikacije navodi da postoje povrede od ugriza životinja, svjedokinja je rekla da nije.

Suđenje se nastavlja 18. decembra, piše Detektor.