Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

‘Svaki dan je težak, sljedeći još teži’: Bosanka iz kampa u Siriji

Published

on

Muž joj je poginuo boreći se na strani militanata, ona se morala preudati i dobila je još dvoje djece tokom života u Siriji

Svaka od nas samo želi da se vrati svojoj porodici i uredi život u normalno, poruka je Bosanke iz kampa za porodice osumnjičenih militanata “Islamske države” Al-Hol u Siriji.

Majka četvero djece javila se Radiju Slobodna Evropa (RSE) porukom i opisala kako više od tri godine žive u kampu i da samo želi da “izbavi djecu i sebe iz patnje”.

“Voljele bismo kada bi se taj deport ostvario i kada bi konačno naša djeca i mi disali punim plućima bez straha i živjele normalnim životom i u normalnim uslovima”, piše žena koja je u Siriju otišla 2013. godine s mužem i dvoje djece.

Muž joj je poginuo boreći se na strani militanata, ona se morala preudati i dobila je još dvoje djece tokom života u Siriji.

“Jutrom dok otvorimo oči, svaka prvo misli kako će donijeti vodu, bar 200 litara svako jutro da bi imala do podne otprilike, ali i to ako se posreći jer u redu za vodu zna da stoji i do 50 žena. Dnevno dobijamo hljeb pa se i zato stoji u redu i ako nam se posreći dobijemo… Zatim brže na pijacu da bi donijela leda ako hoću da preživim taj dan i temperaturu od 50 stepeni”, opisuje ona jedan svoj dan.

“Svaki dan je težak, sljedeći još teži. Strah nas je, ali se i taj strah, čini mi se, srodio s nama, mi smo za drugačije zaboravile”, napisala je žena čije ime RSE neće otkriti zbog njene i sigurnosti njene djece.

KOLIKO JE BH. DRŽAVLJANA U SIRIJI?

RSE ima podataka da je nešto više od stotinu državljana Bosne i Hercegovine u kampovima ili zatvorima u Siriji, bez naznake kad bi mogli biti vraćeni.

Zvaničan broj nadležno ministarstvo nije objavilo, ali je ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković u maju 2022. na sastanku Međunarodne koalicije za borbu protiv “Islamske države” u Maroku kazala da se 140 državljana BiH nalazi u Siriji, te da planovi za njihovu repatrijaciju “još uvijek nisu napravljeni”.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH za RSE kažu da su pripreme urađene i da je Ministarstvo ispunilo sve neophodne uvjete u vidu kreiranja zakonodavnog i institucionalnog okvira za povratak državljana.

Problem je, međutim, što Vijeće ministara, koje ima konačnu riječ, od februara 2022. nije na dnevni red sjednica uvrstilo pitanje repatrijacije bh. državljana.

Učinjeno je to tek 23. augusta. Na sjednici 25. augusta ova institucija je usvojila Plan povratka bh. državljana iz Sirije i Iraka.

KOLIKO SE LJUDI DO SADA VRATILO U BIH?

Dosad je BiH organizirano iz Sirije repatrirala 25 državljana, u decembru 2019. godine. U Siriju je iz BiH otišlo oko 360 državljana. Zvaničan broj državljana BiH koji su nastradali u Siriji nije poznat, kao ni broj djece rođene u Siriji čiji su roditelji iz BiH.

Krajnje je vrijeme da se pronađe politička volja, kažu iz Međunarodnog Crvenog križa. Svijet ne smije i dalje skretati pogled dok djeca možda udišu svoj posljednji dah u kampovima ili zatvorima u Siriji i odrastaju bez ikakvih prava, kažu iz Međunarodnog komiteta Crvenog Križa (ICRC), opisujući situaciju s kao jedan od najvećih i najsloženijih hitnih slučajeva zaštite djece “našeg vremena”.

“Krajnje je vrijeme da se pronađe politička volja za djelovanje prije nego što se izgubi još života”, kazala je Imene Trabelsi, regionalna glasnogovornica ICRC-a za Bliski Istok.

DVOJE DJECE PORIJEKLOM IZ BIH VRAĆENA U AUSTRIJU

Iz kampa Roj na sjeveru Sirije u junu 2022. dvoje djece je odvedeno u Austriju. Riječ je od djeci Bosanke, koja je u ovom kampu još od 2018. godine, gdje je došla želeći napustiti teritorij pod “Islamskom državom”.

Bosanka je bila udata za državljanina Austrije, porijeklom iz BiH, pa su djeca na osnovu toga imala državljanstvo Austrije.

Njena porodica u BiH potvrdila je RSE da je pristala da Austrija prihvati djecu i razdvoji se od njih, jer “je strahovala za njih i jer BiH nije ništa uradila da ih izbavi”. Austrija nije željela vratiti nju jer nema državljanstvo.

Žena, čije ime, zbog sigurnosti nje i njene djece RSE neće objaviti, ostala je u kampu s dvoje djece koje je rodila s drugim mužem u Siriji, nakon što je prvi poginuo.

Iz ICRC-a za RSE kažu da “jedinstvo porodice treba da bude norma tokom repatrijacije i da je održavanje porodice na okupu obično u najboljem interesu djeteta i to je ono što međunarodno pravo zahtijeva”.

“ICRC ohrabruje države da vrate svoje državljane i da to urade na zakonit način, u skladu s određenim standardima i principima, i uz odgovarajuću pripremu, procedure i praćenje, uključujući podršku djeci koja se vraćaju, njihovoj široj porodici i školama i vlastima”, rekli su iz organizacije.

TRI GODINE BEZ MOGUĆNOSTI DA NAPUSTE KAMPOVE

U sjeveroistočnoj Siriji djeluje nekoliko kampova u kojima već više od tri godine, bez mogućnosti da ih napuste, žive porodice osumnjičenih milinatana “Islamske države”, uglavnom djece i žena, njih oko 56.000.

Među njima je oko 40.000 stranih državljana, iz više od 70 zemalja čije vlade odbijaju ili oklijevaju u njihovom repatriranju. U kampu osim porodica osumnjičenih millitanata žive i interno raseljene osobe iz Sirije.

Ovdje su zatvoreni nakon što su terorističku skupinu “Islamska država” teritorijalno porazile kurdske snage sa saveznicima na posljednjem okupiranom dijelu Sirije, u mjestu Baguz na istoku zemlje, u februaru i martu 2019.

“Sjeveroistočna Sirija još uvijek svjedoči jednoj od najvećih i najsloženijih vanrednih situacija u oblasti zaštite djece. Deseci hiljada djece su zatvoreni u kampovima, u užasnim uvjetima koje nijedno dijete ne bi trebalo doživjeti”, kaže iz ICRC-a.

Od oko 56.000 osoba u kampovima, dvije trećine su djeca koja žive daleko ispod međunarodnih standarda u pogledu pristupa hrani, vodi, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju.

“Djeca su beskrajno izložena opasnostima i njihova prava se zanemaruju. Ova djeca su Sirijci, Iračani i iz desetaka drugih zemalja”, odgovorili su iz Crvenog križa, koji ima pristup kampovima.

DJECA ROĐENA I UMRLA U KAMPOVIMA

Za neku od djece kampovi su jedini dom koji su imali.

Dovedena u uzrastu od nekoliko mjeseci ili rođeni u kampu, neka su djeca ovdje i umrla. Prema podacima Save the Chidlrena, više od 70 djece je nastradalo u kampu Al-Hol tokom 2021. godine.

“Sve to se dešava uz puno znanje i pogled međunarodne zajednice i vlastite države porijekla. Smrtonosni požar u februaru 2021. godine u kampu, u kojem je poginulo najmanje osam ljudi, a mnogi su zadobili teške tjelesne povrede, među kojima više desetaka djece, pokazuje koliko smrtonosni mogu biti uslovi”, kažu iz Crvenog križa.

U novembru 2021. u Al-Holu je nastradao dječak porijeklom iz BiH, o čemu je pisao RSE. Navode da je u kampu u istoj godini umrla i žena iz BiH, RSE nije uspio neovisno potvrditi.

REPATRIJACIJA JE MOGUĆA

O pozitivnim primjerima repatrijacije i reintegracije, koji postoje, države mogu učiti jedna od druge, kažu iz ICRC-a.

“Države se ne moraju same nositi s ovom krizom. Podrška i savjeti ICRC-a i iskusnih nevladinih i međunarodnih organizacija se mogu koristiti. Nadalje, međunarodno humanitarno pravo daje praktičan plan o tome kako se ova pitanja mogu pozitivno rješavati”, rekli su iz organizacije.

Kao primjer države koja je vratila značajan broj državljana navodi se Kosovo. U ovo zemlju od 2019. godine vraćeno je najmanje 120 osoba.

Značajan broj državljana iz Sirije vraćen je u Tadžikistan, a samo u julu 2022. u ovu zemlju vraćeno je 146 žena i djece.

Europske zemlje oklijevaju u repatrijacijama, izuzev nekoliko primjera kada su iz kampova vraćena djeca. Međutim, Francuska je, iako je ranije odbijala takvu mogućnost, nedavno u junu 2022., promijenila stav i vratila 16 žena i 35 djece.

Ostali slučajevi vraćanja uglavnom djece bez roditelja bili su pojedinačni, slično kao i u drugim europskim zemljama.

OPASNOST ZA MLADIĆE OD 20 GODINA

Bosanka koja je pisala RSE iz kampa Al-Hol kaže da se najviše plaše žene koje imaju malo starije dječake, jer se dešava da ih Kurdi, odnosno pripadnici Sirijskih demokratkih snaga koje kontroliraju kamp, odvode u zatvore s odraslim osumnjičenim militantima.

“To nisu u pitanju momci od 20 godina, sve iznad deset za Kurde je veliko i ako je malo razvijeniji ili viši, to njima predstavlja opasnost. Oni ih uzimaju pod svoju kontrolu, tačnije rečeno mučenje, odvajaju od majki da bi ih oni navodno odgajali, jer se ne smiju u kampu nalaziti velika muška djeca”, napisala je poruci.

Na problem odvođenja dječaka od majki iz kampova više puta su upozorili iz Human Rights Watcha i drugih organizacija.

Iz centra za informiranje Rojava, nezavisne organizacije sa sjedištem u sjeveroistočnoj Siriji, koja ima uvid u situaciju u kampovima, ranije su za RSE rekli da se “ponekad dešavaju transferi” između kampa Al-Hol i Houri centra, pritvorske jedinice.

“Ovdje se radi o deradikalizaciji i rehabilitaciji za posebno rizične dječake koji su identificirani u kampu. Centar Houri vodi programe deradikalizacije, iako naravno nisu savršeni i dječaci su ipak tamo zatočeni”, napisali iz centra.

Iz ICRC-a kažu da su svjesni da na sjeveroistoku Sirije ima na stotine djece, od kojih neka imaju čak 12 godina, koja se drže u pritvorskim mjestima zajedno s odraslima, odvojena od porodice, često ne znajući za sudbinu svojih roditelja ili braće i sestara.

“Oni su također žrtve i zahtijevaju brigu kao i svako dijete”, kažu iz ove organizacije koja ima pristup kako kampovima, tako i pritvorskim jedinicama na nekoliko lokacija u ovom dijelu Sirije.

Međutim, kako kažu, pristup pritvorskim mjestima dozvoljen je na osnovu povjerljivog dijaloga s vlastima.

“ICRC nikada neće javno otkriti nalaze svoje posjete niti podijeliti bilo koju svoju potencijalnu zabrinutost sa bilo kojom stranom. Koristimo povjerljiv dijalog za zagovaranje interesa zatvorenih osoba”, napisali su u odgovoru za RSE.

“Djeca koja su zatočena su prije svega žrtve. Ovo važi bez obzira da li imaju sedam mjeseci, sedam godina ili 17 godina – Konvencija o pravima djeteta primjenjuje se na sve mlađe od 18 godina. Oni imaju pravo na svoja prava bez obzira na to da li su oni ili njihovi roditelji bili povezani s oružanim grupama”, potcrtali su iz Komiteta Crvenog križa iz Bejruta.

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije