Dok se sklapaju političke slagalice, u kojima se iz udobnih fotelja mjeri tko će s kim i tko je bolji partner za, u pravilu – uživanje na državnim jaslama, život prolazi. Građani odlaze, potencijalno bogata mjesta se prazne, jer i oni optimistični vide sve manje prilika za bolji život. Optimistični nisu ni građani Bosanskog Petrovca.
Zemlja je bogatstvo, čak i ako je to parče bogatstva uglavnom u pustom sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Behija Hukić za sebe ne bi rekla da je bogata, jer dio kućnog budžeta puni i plodovima zemlje, ali će reći da zahvaljujući zemlji živi koliko toliko lakše.
“Nama je sad za sad dobro. Ove godine smo najranije krenuli sa proizvodnjom špinata. Vrijeme nas je dosta poslužilo, bilo je dosta toplo, tako da nam je zarana sve dospjelo“, kaže Behija Hukić iz Bosanskog Petrovca.
Oni koje snaga služi zahvaljujući poljoprivredi i plodnoj zemlji žive teško, ali ipak malo lakše od onih koji se izdržavaju od penzije, pa i po hljeb idu u prodavnicu.
“Jeste, skočio, bio 1.70, sad je dvije marke. – Čak toliko? – Jest Boga mi.”, kaže Željko Dragičević.
Sve skuplji život i sve manje perspektiva za lakšu svakodnevicu razlozi su zbog kojih se u Bosanskom Petrovcu sve manje čuje i dječija graja. Majka s bebom u naručju neuobičajena je slika za opštinu koja se prazni. Slavica je sa Milanom još tu, suprug je već u Njemačkoj, pa na pitanje vidi li odrastanje svog sina u svom gradu odgovara.
“Ne vidim. Ne vidi niko, ni za starije, a kamo li za mlađe. – Zašto? – Nema perspektive, nema ništa. Nema firmi. Ne radi se, narod odlazi, mlađi, odlaze i stariji“, kaže Slavica Mrđa iz Bosanskog Petrovca.
Oni koji ostaju žive, ako mogu da rade, u najvećoj mjeri od poljoprivrede i šumarstva. Oni u godinama i nemoćni, uglavnom od malih penzija i prepušteni, u najvećoj mjeri – sami sebi. O tome govori i primjer babice u penziji koja je porodila komšinicu. Za tu priču čula je i penzionisana direktorka Centra za socijalni rad, Esma.
“To je sad ove godine jedini slučaj što je u Petrovcu rođen. Inače, sve naše porodilje idu u Bihać. Ja dok sam radila u Centru za socijalni rad, to je bilo prije osam godina, bilo je mnogo više beba. Sad je vrlo malo“, kaže Esma Bakšić.
Detalje donosi Mladen Vujinović OVDJE.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučno je u borbi za suzbijanje kršenja saobraćajnih propisa i osiguravanja sigurnosti za sve učesnike u saobraćaju.
Obavještavamo javnost da smo stavili u funkciju stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama sa mogućnošću optičkog prepoznavanja znakova.
Ovaj sistem registruje prekršaje prekoračenja brzine, sa mogućnošću prepoznavanja registarskih tablica, prati kretanje učesnika u saobraćaju kao i neregistrovana vozila.
Prilagodite brzinu kretanja u saobraćaju i poštujte ograničenja brzine kretanja, čuvajte svoj i tuđe živote.
U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.
Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.
Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.
Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.
Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselio Nadarević (Selima) Esad
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
Na Ahiret preselila Tepić (Bešira) Kado – Hato
You must be logged in to post a comment Login