Kralj narodne muzike, kako su ga mnogi nazivali, Šaban Šaulić poginuo je prije četiri godine u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj, a taj gubitak nije pogodio samo porodicu pjevača, već i cijelu estradu, kao i mnoge ljubitelje njegove muzike. I dok će Šaban zauvijek živjeti kroz svoje pjesme, neki detalji iz privatnog života isplivali su na površinu tek poslije 25 godina, dok pojedine tajne do smrti nije otktio, piše Stil.kurir.rs.

Naime, vlasnik bezbroj evergrina i Jašar Ahmedovski bili su nerazvdojni prijatelji koji su se godinama družili, a onda se se preko noći promijenilo – nisu pričali četvrt vijeka.

Kako Ahmedovski ističe, nikada nije saznao pravi razlog, a do raskola je došlo nakon smrti njegovog brata Ipčeta.
– Ipčetova pogibija je nešto najgore u mom životu. Bilo je to 1994. godine, sjećam se svakog trenutka. O tome slabo i pričam. Ne bih poželio ni najvećem neprijatelju da to doživi. Za sve nas je bio šok kada smo čuli, i dalje se teško nosimo sa tim, ne može da se prepriča. Vijest da je Ipče poginuo mi je javila njegova djevojka Zlata u pet ujutru. Bio sam u šoku, i dalje ne znam kako sam to preživio. Bilo mi je neshvatljivo, nisam mogao da vjerujem. To me je koštalo psihe, razmišljanja o budućnosti. I dan-danas mi je jako teško, nikada to neću zaboraviti, niti izbrisati mogu… Nisam dugo godina mogao da pjevam njegove pjesme, ni da ih slušam – kroz uzdah je Jašar pričao i dodao:
Onda sam jednom rekao: “Moram sada da živim sa tim”, i uzeo sam i pustio njegove pjesme, usput sam i plakao. Prvi put kada sam pjevao njegove pjesme je bilo jako teško, jedva sam otpjevao jednu pjesmu, drugi put malo lakše.

Ističe da ga je veoma povrijedilo što mu se mnoge kolege iz muzičkog svijeta nisu javile nakon porodične tragedije.
– Mnoge kolege mi se nisu javile kada je Ipče poginuo, da izjave saučešće i kako to već ide… što je meni čudno. Rijetki su nazvali. Njih deset posto s kojima sam se poznavao, sjedio. Šaban mi je bio jako dobar prijatelj sve do 1994. godine. Nije mi se javio nakon tragedije. Šabana sam volio prije nego što sam ga upoznao, njegovu emociju, pjevanje, uvijek sam ga poštovao i uvijek ću ga poštovati. Pomogao mi je na početku karijere – istakao je.
Jašar je naglasio da do Šabanove smrti nije saznao zašto je Šaulić prekinuo kontakt da njim.
– Zašto se on meni nije javio… ne znam… Njegova supruga je poslala telegram, ali ja sam smatrao da je trebalo da se javi pored tolikog našeg prijateljstva. Mi smo putovali zajedno na sve turneje, spavali smo u istoj sobi, slobodno vrijeme smo provodili zajedno. Prvo popijem kafu kada ustanem, zovem njega, gdje ćemo se naći. Šta se desilo da on mene nije pozvao da pita kako sam – pita se i nastavlja:

– Čuo sam poslije neke priče, kada je prošlo dva-tri mjeseca, da mu je bilo teško da me zove. To je tako ostalo. Naravno da sam mu zamjerio, jer prijatelj pravi i u dobrom i u lošem treba da se javi. Ali kada je on poginuo, što mi je jako teško palo, otišao sam na sahranu. Nisam mogao da ne odem, zamjerao bih sebi poslije. Zašto da moram da se nekome svetim, da ostane neka mrlja. Ako neko napravi grešku prema vama, ako vi njemu vratite istom mjerom, isti ste kao on. To sam uradio od srca – zaključio je Ahmedovski.

(DEPO PORTAL/dg)