Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Tako je govorio Tuđman: Treba raditi u rukavicama’ i pola Bosne će pripasti Hrvatskoj, to želi Zapad

Published

prije 2 godine

on

Iskustvo nam govori sljedeće – da se ništa bitno neće promijeniti u idućih nekoliko mjeseci ili nekoliko godina, da su to dugotrajni procesi i da se ovdje radikalne promjene događaju onda kad se urašava okruženje, međunarodni poredak, ono što drži tu Bosnu i Hercegovinu na okupu.

„BiH ne mora opstati“

Ovako je prvi obavještajac Franje Tuđmana, šef zloglasnog SIS-a, Ivo Lučić, u novembru 2018. godine sa tribine u Zagrebu (uz prijenos na HRT-u) obavještavao javnost Hrvatske i regije kako smo „u bitkama i pred bitkama“, da bi cijeli taj događaj Nino Raspudić zaključio riječima „kako Bosna i Hercegovina ne mora opstati“.

 

To što se sada po Sarajevu, kao, čude intenzitetu današnjih atakovanja na BiH koje je ovih dana jedan državni zastupnik ilustrativno opisao kao početak realizacije Janšinog non-papera i ideja o konceptu velikih država na Balkanu, samo je posljedica činjenice da mi „nismo glupi, ali nam pamet sporo dolazi“.

 

Da ne bi bilo nikakve dileme, ovih dana je kontroverzni „general-bojnik“, Ljubo Ćesić Rojs, pred Županijskim sudom u Splitu vrlo otvoreno – „za povijest“ – govorio kako je zvanični Zagreb godinama poslije rata djelovao u BiH, kako finansirao i pomagao ratne zločince, uključujući i skrivanje Darija Kordića, Ivice Rajića i drugih direktno intervenirajući čak i preko bivšeg člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića („da Ante to nije uradio ja bih ga udavio“).

U knjigama sve piše, ali je problem što je Bosna i Hercegovina među evropskim državama čiji stanovnici najmanje troše na kupovinu knjiga…

Naime, prema razgovorima vođenim 24. novembra 1995. u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu, dakle tri dana nakon parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma, obraćajući se predstavnicima Federacije BiH  i paradržave tzv. HR Herceg-Bosne, a tu su bili Dario Kordić, Jadranko Prlić, Mijo Brajković, Gojko Šušak i drugi…, Franjo Tuđman kaže:

 

„Ali, da se razumijemo, treba raditi odlučno, ali u rukavicama, treba znati što nam je cilj, osigurati hrvatstvo, i osigurati strateške interese i hrvatskog naroda, pa i Zapada, jer, gospodo, realno je da je Zapad, kada nam je nametnuo, kada nije htio muslimansku državu zbog toga da ona ne bude baza Irana i terorizma, fundamentalizma u Europi, da onda samim time zato treba dati potporu da ta polovica Bosne postane sastavni dio, na ovaj ili onaj način, i Hrvatske i Zapada. I, sa  jednom pametnom politikom, bez obzira što će verbalno davati podršku Muslimanima, da će biti u biti na našoj strani, ali ovisi o naše umijeću koliko ćemo do znati provesti u život“.

„Molim, govorim otvoreno“

On je tada naglašavao da „nema nikakvog raspuštanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne“ i da treba „govoriti da se probilikuje Hrvatska Republika Herceg-Bosna  u Federaciju“, u onom smislu kako to zadovoljava interese hrvatskog naroda. Naglašavao je koncept konfederacije sa Federacijom BiH, ali je poručivao da se i o tome javno ne govorio.

Na koncu, objasnio je da jedan ili dva kantona u Hercegovini, i kanton u Zapadnoj Bosni „mogu donijeti odluku da su sastavni dio Hrvatske“.

„Molim, govorim otvoreno…“, kazivao je Tuđman.

„Znači, sačuvali smo ono što smo najviše mogli, a zadobili hrvatsku državu ovdje, zadobili Federaciju“.

Ove Tuđmanove ocjene (treba li reći da su ovi stenogrami bili dio dokaznog materijala na suđenju Prliću i ostalima za „udruženi zločinački poduhvat“ i „međunarodni oružani sukob“) sasvim „razvidno“ mogu objasniti mnogo toga na unutrašnjem, ali i vanjskom planu u kontekstu BiH, uključujući i ulogu međunarodnih aktera. Ali i dati smjernice nekih budućih procesa. Cilj je jasan, sve ostalo su nijanse. Zna se.

Radiosarajevo.ba

Povezane teme:

Svijet / Zanimljivosti

Trumpova prva odluka? Novi američki predsjednik izbacuje transrodne osobe iz vojske

Published

prije 14 sati

on

25. Novembra 2024.

By

Donald Trump, novoizabrani predsjednik SAD-a, navodno planira potpisati izvršnu naredbu odmah nakon inauguracije 20. januara 2025., kojom bi transrodnim osobama bilo zabranjeno služenje u vojsci. Ova naredba bi poništila politiku predsjednika Joea Bidena i mogla bi rezultirati medicinskim otpuštanjem hiljada aktivnih trans vojnika.

Tokom svog prvog mandata, Trump je već pokušao uvesti zabranu trans osobama u vojsci, pravdajući to “velikim medicinskim troškovima i ometanjem”. Ta politika, usvojena 2019., ukinuta je pod Bidenovom administracijom.

Trumpova inicijativa dio je šireg plana za ukidanje prava LGBT+ zajednice, uključujući zabrane trans učenicima u sportu i korištenju toaleta prema njihovom rodnom identitetu te zabranu medicinske njege za transrodnu djecu. Ove mjere vjerovatno će izazvati pravne sporove.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Škola kod Zagreba: Domar pritvoren zbog seksualnog zlostavljanja djece, optužena i direktorica

Published

prije 2 dana

on

24. Novembra 2024.

By

“Policijski službenici Policijske uprave zagrebačke proveli su kriminalističko istraživanje nad 29-godišnjim zaposlenikom odgojno obrazovne ustanove, zbog sumnje u počinjenje ukupno tri krivična djela iz domene krivičnog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, te nad 48-godišnjakinjom, odgovornom osobom u istoj ustanovi, zbog sumnje u počinjenje krivično djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih grupa ili postupanje protivno pravilima struke”, objavila je zagrebačka Policijska uprava.

“Po dovršenom kriminalističkom istraživanju, policijski službenici su osumnjičene u zakonskom roku predali pritvorskom nadzorniku, dok je posebni izvještaj dostavljeno nadležnom državnom tužilaštvu”, dodaje se u priopćenju objavljenom na internetskim stranicama PUZ-a.

Riječ je o domaru i direktorici škole. Domar je osumnjičen da je djevojčice pozivao u WC, pipkao, slao im fotografije svog spolnog organa i mamio da šalju gole fotografije, javlja Nova TV.

“Dijete je na parkingu izjavilo da ju je radnik škole seksualno uznemiravao u dva navrata i pipkao po spolnom organu. Uveo ju je prvi put u WC za osobe s invaliditetom gdje ju je pitao – hoćeš imati odnos sa mnom, na vulgaran način. Ona se uspjela izvući van iz te situacije, a drugi put ju je odveo u kabinet, tu joj je gurnuo ruku u gaćice”, ispričao je otac jedne djevojčice za Novu TV.

“Kćerka mi je poslije u razgovoru rekla da ju je tražio da slika svoje poprsje i da mu pošalje, da slika međunožje, da se slika cijela gola, da mu pošalje slike i da snimi video gdje ona sama sebe zadovoljava i da je on njoj slao slike svog spolnog organa. Dijete je jako u stresu, ne želi više ići u školu, ne želi imati kontakt ni s kim, potištena je, ne jede ništa”, nastavio je otac djevojčice.

Roditelji još jedne djevojčice kažu kako ju je mamio i pratio.

“Tokom devetog mjeseca su krenule poruke – šta radiš, kako si, možemo li se naći, hoćemo ići izlaziti van… A onda su bile također i golišave fotografije u boksericama od dotičnog. U školi ju je pipao za ruke, ona se morala istrgnuti, počela ga je izbjegavati”, rekli su roditelji druge djevojčice.

Djeca su se bojala i sramila išta reći. Na kraju su ipak na nagovor jedne djevojčice, koja nije bila žrtva, koja je samo htjela pomoći svojim prijateljicama, odlučili otići direktorici i sve prijaviti. Roditelji kažu da im direktorica nije pomogla, nego je sve pokušala zataškati.

“Pismeno su morali napisati neku izjavu šta se tačno dogodilo, da opišu cijeli slučaj sa svojim potpisom, škola kao takva nije kontaktirala roditelje. Znamo da je radnicima jasno iskomunicirala da se o tom slučaju dalje ne govori, da se roditelji ne zovu”, rekli su roditelji djevojčice.

Osim domara, pritvorena je i direktorica škole zbog sumnje da nije zaštitila djecu.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

prije 6 dana

on

20. Novembra 2024.

By

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije

✕