Svijet / Zanimljivosti
“To je moderno ropstvo”: Čuvanje djece u Njemačkoj – Nekima se san pretvorio u noćnu moru
Oko 14.000 mladih iz cijelog svijeta preko agencija dolazi čuvati djecu u Njemačku. Međutim, u nekim slučajevima to se pretvara u eksploataciju.
Zvuči tako nevjerovatno primamljivo: biti mlad i krenuti u avanturu zvanu: Njemačka. Brinuti se o djeci u pristojnoj obitelji, uz upoznavanje njemačkog jezika i kulture, te napraviti prve korake prema odvajanju od roditelja.
A možda čak i ostati u Njemačkoj, tamo nastaviti školovanje ili upisati fakultet, piše Deutsche Welle.
Za mnoge mlade ljude iz cijelog svijeta takva je nada stvarnost. No, ako netko nema sreće, sve može biti sasvim drugačije. Kao što se dogodilo Ani da Silva iz Brazila.
Ona se zapravo zove drugim imenom, želi ostati anonimna. U Njemačku je došla krajem prošle godine i u samo nekoliko mjeseci prošla ubrzani tečaj o lošim stranama čuvanja djece (zapravo čuvanja djece, što se u Njemačkoj zove “au-pair” – Au-pair, prim.ur). Brazilka za DW kaže da je morala raditi puno više od dogovorenih 30 sati tjedno.
“To je moderno ropstvo”
Radila je uglavnom kao čistačica, a ne kao dadilja. Količina hrane koju je dobivala bila je strogo ograničena, a često je, kaže, dobivala samo komad kruha. Kad se požalila na uvjete rada, počeli su joj prijetiti otkazom.
Za ono što je doživjela koristi termin “moderno ropstvo” i kaže: “Bila sam u pet obitelji, svaka gora od druge. U Njemačkoj nemaju pojma što se događa s onima koji sudjeluju u takvim programima, to je ludnica. Nitko ti ne pomaže, nemaš ništa.” Sada je svoje iskustvo iznijela u javnost, jer želi upozoriti mlade da i u zemlji poput Njemačke postoji eksploatacija. “To mora prestati”, kaže.
DW posjeduje fotografije i SMS poruke obitelji koje potvrđuju Da Silvine navode. No, ovo nije nova pojava jer se slični slučajevi neprestano pojavljuju u javnosti.
Samo dio stvarnosti?
Suočeni s optužbama na račun obitelji, posrednička agencija preko koje je Da Silva došao u Njemačku za DW je izjavila: “Jasno je da je to nedopustivo i predstavlja kršenje definiranih uvjeta da sve obitelji, kao i one koje sudjeluju u programu, prihvatiti prilikom registracije za korištenje platforme.”
“To je priča koja se često može čuti od mladih ljudi, a koja odražava samo dio onoga što se stvarno događa kada se na ovakav način ode u inozemstvo. Kroz tisuće takvih dogovorenih boravaka godišnje – koje organizira naša platforma – mladi odlaze u inozemstvo, preuzimaju nove zadatke, upoznaju druge zemlje i nakon druženja s članovima obitelji domaćina vraćaju se kući sposobniji i obogaćeni novim iskustvima”, stoji i u odgovoru.
Ozbiljne agencije i “crne ovce” u poslu
Kordula Walter-Bolheffer potvrđuje da se u određenom broju slučajeva ne poštuju ugovori koji predviđaju maksimalno 30 sati rada i dan i pol odmora tjedno, 280 eura džeparca mjesečno i dodatnih 70 eura za tečaj njemačkog jezika.
Radi u udruzi koja se bavi praćenjem provedbe dogovorenih pravila i sprječavanjem zlouporaba onih uključenih u programe. Njegovo udruženje uključuje 30 od više od stotinu agencija u Njemačkoj. One o kojima brine imaju tzv. RAL oznaku kvalitete, što bi trebalo više predstavljati standard, poput pouzdanosti i ozbiljnosti, piše Deutsche Welle.
Walter-Bolheffer kaže: “Naše agencije uvijek inzistiraju da je fokus radnog vremena na brizi o djeci, a da se kućanski poslovi obavljaju zajedno s članovima obitelji. Mladi ljudi koji dolaze u obitelj ne trebaju biti jeftina pomoć u kući, nego prvenstveno brinuti se za djecu.”
I njoj su poznate “crne ovce” među agencijama. Jedna od njih, koja u Njemačkoj ne uživa dobru reputaciju, nedavno je podnijela zahtjev za članstvo u udruzi Walter-Bolheffer. “Ali kad sam im poslala sve propise koje su morali ispuniti, nikad mi se nisu javili.”
Inače, često je pitaju ima li nekakav popis obitelji s kojima je često bilo problema – ali to njezina udruga ne smije iznositi zbog zaštite podataka.
Zarada je na prvom mjestu
Činjenica da na tržištu postoje agencije i obitelji kojima je zarada daleko važnija od dobrobiti mladih ljudi koji dolaze itekako ima veze s odlukom donesenom prije 20 godina. Naime, od 2002. godine za otvaranje agencije dovoljna je obična poslovna dozvola, a ukinuta je obveza posjedovanja licence.
Mnoge djevojke iz Kolumbije, Indonezije i Kirgistana (tri zemlje s najviše izdanih viza u 2022.), biraju lakši način: putem grupa na društvenim mrežama ili na online platformi specijaliziranoj za posredovanje, sličnoj “Tinderu”. Dovoljno je nekoliko klikova da jeftino pronađete naizgled savršenu obitelj.
“Mnogi dane provode na društvenim mrežama, pa kad ondje vide fotografije pristojnih obitelji s djecom, na mrežama poput Facebooka, mnogi povjeruju da su one stvarne”, upozorava Walter-Bolheffer.
Iskorištavanje: “To nisu izolirani slučajevi”
No, kad se pojave prvi problemi, oni koji su obitelj pronašli putem interneta nemaju se kome obratiti. I kad više nema drugog rješenja, Suzanne Flegel često zvoni mobitel. Više od 17 godina je na čelu jedne od agencija, ali je na raspolaganju i onim mladim ljudima koji su pali u očaj. Ponekad im, u slučaju nužde, ponudi i smještaj u vlastitom domu.
Flegel kaže: “Bilo je razdoblja kada smo dobivali nekoliko poziva dnevno. Političari tvrde da su to izolirani slučajevi – ali nisu. Na temelju razgovora s velikim brojem onih koji su došli, može se zaključiti da je i dalje uobičajena praksa da se oni iskorištavaju. Ali te brojke nitko ne bilježi i o tome se ne vodi nikakva statistika.”
Suzanne Flegel zna ispričati mnoge horor-priče: o bračnom paru na Bodenskom jezeru koji je prevario sedam djevojaka za plaću i koji su prije dvije godine zbog prijevare osuđeni na kaznu. O prisilnom seksu, teškom radu u vikendicama i apartmanima, o beskonačnim prekovremenim satima. Ili možda o voću koje je “samo za klince”, a hrana u hladnjaku uredno je označena imenima članova obitelji.
“U Njemačkoj ima stvarno kriminalnih agencija jer se njihov rad ne provjerava. Oni također varaju i lažu obitelji-domaćinima”, kaže Flegel.
Nizozemska kao uzor
Prije desetak godina u Nizozemskoj su zbog toga ponovno uvedene licence i obveza prihvaćanja odgovornosti. Dođe li do propusta, tamošnjim agencijama prijete visoke kazne. Političari u Njemačkoj još uvijek ništa ne rade. Pritom se agencije žestoko bore za kandidate, a neke čak koriste i termin “rat za o-per kandidate”.
Suzanne Flegel stoga zahtijeva.
“Mora se ispitati rad agencija, moraju imati licencu. Preuzimanje odgovornosti agencija za obitelji domaćine je ono za što se godinama zalažemo. Unatoč tome, još uvijek moramo provoditi nasumične i nenajavljene posjete obiteljima domaćinima.”
Svijet / Zanimljivosti
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?
Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog
U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.
Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr
Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.
Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.
Navike se usvajaju od najranije dobi
Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.
Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.
Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?
Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će 20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.
Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.
Nikada nije kasno
Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.
Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.
akos.ba
Svijet / Zanimljivosti
5 navika za zdraviji um i život
Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.
Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.
Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije
sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.
Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.
Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.
Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.
Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:
1. Spavanje umanjuje stres
Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?
Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.
2. Budite se sa prvim izlaskom sunca
Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.
Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.
3. Konzumirajte riblje ulje
Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.
4. Budite koncentrisani i meditirajte
Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.
5. Kreirajte sebi neugodnosti
Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.
Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?
Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
Svijet / Zanimljivosti
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.
Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.
Autor: Jelena Računica
Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.
Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.
Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.
Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.
Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.
Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.
Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.
akos.ba
-
Cazinprije 3 dana
Odlični rezultati za TKD BOSNA Cazin u Bugarskoj
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 dana
Zabavni načini da djeci odagnate dosadu
-
Religijaprije 5 dana
Ljubav prema majci je ibadet, a ljubav prema ženi je sreća
-
Cazinprije 4 dana
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov alejhi selam primjer
-
Svijet / Zanimljivostiprije 4 dana
5 navika za zdraviji um i život
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike
-
Religijaprije 36 minuta
Bol i patnja nas uče da budemo zahvalni kad smo dobro