BiH
‘Tuđmanu i Miloševiću smo ’92. rekli NE, a 30 godina kasnije NE kažemo Schmidtu!’
To što je glavni cilj spoljne politike Hrvatske postalo promijeniti Izborni zakon u BiH, pri čemu su duboko zadirali u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine, i što su predstavnici Hrvatske pri tome zloupotrebljavali sve institucije od Evropske unije do NATO-a bilo je potpuno normalno. Nikad niko iz Bruxellesa nije Hrvatsku ukorio zbog toga, ali kad tako nešto slično Rusija uradi u Ukrajini onda svi reagiraju. Za one koji misle da je ovo neuporedivo i preoštro neka pročitaju haške presude u kojima je utvrđena agresija Hrvatske na BiH i šta su joj bili ciljevi i neka to sad uporede s političkim i diplomatskim ciljevima Milanovića, Plenkovića i ostalih. Presude tri međunarodna suda moraju se poštovati i u Bosni i Hercegovini!
Piše: Dženana Karup Druško
Već u prvim godinama nakon rata u Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica, koja je stajala iza Dejtonskog mirovnog sporazuma ali i formiranja Tribunala u Haagu, nametnula je nešto što su mnogi nazivali politika mira i sigurnosti. Dok su u haškom tribunalu utvrđivane zločinačke politike, politički ciljevi Hrvatske i Srbije, najteži zločini koje poznaje međunarodno humanitarno pravo kojima su realizirane te politike, u Daytonu je Bosna i Hercegovina podijeljena, a iste one politike koje su osuđivane u Haagu, u Daytonu su nagrađivane: postavile su svoje zahtjeve i potpisale “mirovni sporazum“ obavezujući se na njegovo provođenje. Mirovni sporazum koji nije poznavao ni krivca ni pobjednika. Nametnuti mir mogao je početi.
Uslijedili su brojni projekti i procesi predvođeni ekspertima međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, koja se Dejtonskim mirovnim sporazumom obavezala na puno toga, a u kojima su dominirali termini: tranzicijska pravda, kultura sjećanja, pomirenje. Svi koji iole znaju kako funkcioniraju nevladine organizacije znaju i da su one uvijek usklađene s politikama onih koji ih finansiraju, a onda one “nezavisno“, kroz svoje projekte realiziraju te ciljeve s dominantnim porukama o demokraciji i ljudskim pravima. I u okviru toga o žrtvama. Kojih je bilo na svim stranama. Već na tim prvim konferencijama i inim skupovima nametnut je diskurs po kome se govorilo o svim žrtvama, na svim stranama, što je bio samo mali korak od izjednačavanja i poruka da su sve strane činile zločine, dakle bile iste. Procesi tranzicijske pravde i pomirenja mogli su početi.
Kako su nas učili pomirenju
U svojim izvještajima međunarodni eksperti su pisali o napretcima. Demokratično je bilo pisati o žrtvama, na svim stranama i izbjegavati pominjanje politika presuđenih u Haagu i agresiju na BiH jer je to izazivalo negativne reakcije srpskih i hrvatskih žrtava. Nije se govorilo o uzrocima i krivcima za rat i zločine. Ogromna sredstva ulagana u te projekte nisu se mogla pravdati negativnim izvještajima. Zatvarane su oči pred njima, gurano je pod tepih sve ono što nije odgovaralo (nametnutim) procesima pomirenja. Što, nažalost, danas potvrđuju rezultati rada tih silnih nevladinih organizacija i politika koje su stajale iza njih. Gdje su ti uspjesi? Na šta su potrošeni milioni eura i dolara?
Ironija je, ali danas su u regionu dominantni negiranje, slijedom toga relativiziranje i historijski revizionizam (nema procesa protiv toga ni projekata međunarodne zajednice). Paralelno s tim pod svaku cijenu je trebalo minimizirati priče o odbrani zemlje, herojskoj ulozi Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine. S ove distance je sasvim jasno da ništa nije bilo slučajno. Možda su naivni pojedinci na terenu vjerovali da doprinose pomirenju, no politike koje su stajale iza tih projekata od početa nisu imale dileme: što prije zaboraviti i održati mir i sigurnost na Zapadnom Balkanu pod svaku cijenu, a cijena je nesumnjivo bila zaboravljanje onoga što su Beograd i Zagreb radili. Nametnuta je kultura sjećanja u kojoj je postajalo normalno da o opsadi Sarajeva ne govoriš ako nisi spreman odmah, u istoj rečenici, govoriti o logorima za Srbe u Sarajevu.
Haško naslijeđe, odnosno presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde, potiskivani su u ime “viših interesa“, očuvanja mira i sigurnosti. Zbog toga se nikad nije insistiralo na prihvaćanju i implementiranju tih presuda u regionu, jer onda bi se morala prihvatiti i sudski utvrđena istina: Zagreb i Beograd, s ciljem stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske, učestvovali su u agresiji na BiH, dok su snage Republike Bosne i Hercegovine branile državu. Do u najsitnije detalje utvrđeni su ti zločinački planovi, raskrinkani i presuđeni politički ciljevi koji su realizirani najstravičnijim ratnim zločinima viđenim u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. U Haagu je jasno presuđeno: iza svega su bili Zagreb i Beograd, a srpske i hrvatske snage u BiH su im u tome pomagale.
Obećanja Zapada Bosni i Hercegovini
Tih ratnih godina branile su se u Bosni i Hercegovini civilizacijske, demokratske vrijednosti, zbog čega se danas na Zapadu aplaudira Ukrajini, branila se država, nezavisnost, teritorijalni integritet. Pod embargom na oružje koji nam je uveo Zapad uskraćujići nam i pravo na odbranu. No, od prvog dana za pregovaračkim stolovima zapadnih diplomata bili su predstavnici onih koji su rušili i uništavali Bosnu i Hercegovinu, koji su stajali iza dobro osmišljenih sistematskih, masovnih zločina. Nisu im smetale njihove okrvavljene ruke.
Bosni i Hercegovini zbog svega što se dešavalo tokom ratova obećavan je put u Evropsku uniju i članstvo u NATO-u što je bila puno veća garancija da se rat i zločini neće ponoviti i da će se očuvati mir i sigurnost od svih procesa koje su međunarodni eksperti provodili na terenu. Ali, to se nikad nije desilo. S druge strane, Hrvatska je ušla i u EU i u NATO, Srbija nije i to samo zato jer je to bio njihov izbor. Moljakanja zapadnih diplomata srpskim političarima da promjene svoje stavove i danas slušamo. Nema nikakve sumnje da bi Srbija bila zbog toga višestruko nagrađena, kao što je bila nagrađena i izručivanjem ratnih zločinaca, maksimalnim naplaćivanjem iz zapadnih fondova.
Haške presude nisu doprinijele pomirenju, ne zato što ljudi u tribunalu nisu vrhunski odradili svoj posao, nego zato što to nije odgovaralo zapadnim politikama. Čak ni presuda Međunarodnog suda pravde kojom je prvi put u historiji presuđena jedna država, Srbija, zbog nesprečavanja genocida. Haške presude nisu imale nikakve posljedice na politike Zagreba i Beograda, kao ni na one koji su u Bosni i Hercegovini uz njihovu podršku nastavili planove devedesetih na sve načine radeći na njenoj razgradnji i slabljenju i opet uz podršku Zagreba i Beograda.
Uslijedile su presude i trećeg međunarodnog suda koje su se ticale BiH, presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu čija je implementacija zadirala u promjene Ustava, odnosno Izbornog zakona BiH, a koje su utemeljene na demokraciji i poštivanju ljudskih prava. Prvi veliki poraz tih evropskih presuda bio je ustupak evropskih političara politici Milorada Dodika i njegovim tvrdnjama da se te presude ne odnose na Republiku Srpsku. Iako je to van svake pameti, logike i (međunarodnog) prava, ti veliki evropski eksperti su Dodiku dozvolili da se povuče bez ikakvih posljedica, Republika Srpska je ostala nedodirljiva, a HDZ je započeo agresivnu kampanju promjena Izbornog zakona BiH, ali po njihovim mjerama i u suprotnosti sa evropskim presudama, uz otvorenu podršku Zagreba.
To što je glavni cilj spoljne politike Hrvatske postalo promijeniti Izborni zakon u BiH, pri čemu su duboko zadirali u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine, i što su predstavnici Hrvatske pri tome zloupotrebljavali sve institucije od Evropske unije do NATO-a bilo je potpuno normalno. Nikad niko iz Bruxellesa nije Hrvatsku ukorio zbog toga, ali kad tako nešto slično Rusija uradi u Ukrajini onda svi reagiraju. Za one koji misle da je ovo neuporedivo i preoštro neka pročitaju haške presude u kojima je utvrđena agresija Hrvatske na BiH i šta su joj bili ciljevi i neka to sad uporede s političkim i diplomatskim ciljevima Milanovića, Plenkovića i ostalih.
Ili neka pročitaju Vašingtonski sporazum kojim se ukida Herceg-Bosna na šta je Tuđman pristao dobijajuću garancije za nacionalnu čistu i slobodnu Hrvatsku od Srba, što je realizirano Olujom. Zahvaljujući Tuđmanu onda su i Srbi dobili Republiku Srpsku, da se ne bi osjetili baš potpuno poraženim u ratovima koje su pokrenuli 90-tih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Vojna dominacija Armije BiH zaustavljena je na vratima Banja Luke, zbog straha od “novog egzodusa“. Dok su kamioni i autobusi izbjeglica odlazili iz Podrinja, Posavine, Krajine niko nije zaustavljao srpske snage i stravične zločine koje su činili nad Bošnjacima i Hrvatima tih područja.
Ali, ko se još sjeća haških presuda i kome su one važne u partijama šaha koje se igraju na Zapadnom Balkanu a u kojima su, nažalost, mjerila postala sila, moć, pozicije. Ono što je i Radovan Karadžić govorio tokom rata u BiH: zauzeti što više teritorija i s tih pozicija pregovarati. Kako su one zauzete, zločinima, genocidom, to se na pregovorima pa ni u Daytonu nije spominjalo.
Zapad je u Bosni i Hercegovini pao na mnogim ispitima, nisu zaustavili rat koji je odnio više od 100.000 života, opsadu Sarajeva u kojoj je poginulo oko 14.000 ljudi, genocid u Srebrenici u kome je ubijeno više od 8.000 ljudi… Statistika je stravična, no realpolitika je postojanje Republike Srpske, Dodikovo rušenje države u čemu ga podržava Čović, a on Čovića u zahtjevima za promjenama Izbornog zakona. I ako se uradi bilo šta što ne ide u pravcu ispunjavanja njihovih želja blokiraju sve u državi. To što u tome imaju podrške Zagreba, Beograda i Kremlja, očito ih samo jača a nikako ne slabi.
Proteklih dana svjedočili smo brojnim reakcijama nakon što se u javnosti pojavio dokument s izmjena Izbornog zakona BiH koje zadiru u Ustav FBiH, koje visoki predstavnik namjerava nametnuti, a po kojima, pored ostalog, parafraziram kolegu Avdu Avdića, Jevreji i Romi i dalje neće imati prava, jer je tako planirao njemački političar Christian Schmidt. U tom dokumentu nema ništa od onoga što je presuđeno u Strasbourgu, ali ima iz presude po apelaciji Bože Ljubića kada je OHR imao jasan stav o kome je danas očito izlišno i govoriti, jer Schmidt je jednostavno odbacio taj stav OHR-a urađen u vrijeme Inzka (toliko o kontinuitetu politike međunarodne zajednice u BiH). Jedna od svetinja EU odnosno najvažnijih uvjeta za pristup novih članica je pravna stečevina, tačnije usklađivanje s praksom EU pri čemu se podrazumijeva da su međunarodni sudovi iznad nacionalnih, što se regulira i brojnim drugim međunarodnim dokumentima kojima se BiH obavezala.
Neposredno prije Schmidtovog dokumenta koji je procurio iz OHR-a u Njemačkoj je usvojena rezolucija kojom je decidno rečeno da nisu sve tri strane iste, i kojom su kao glavni krivci blokada, zastoja i rušenja BiH označeni Čović i Dodik. S druge strane već su procurile informacije da nema ni jedinstvenog stava u PIC-u po pitanju ovih izmjena neposredno pred izbore. U čije ime onda visoki predstavnik donosi izmjene? U ime onih koji su i proizveli blokade i koji i dalje prijete neimplementiranjem rezultata izbora, koji su blokirali institucije, koji tvrde da ne može većina odlučivati u BiH, jer je to bošnjačka većina, iako demokracija počiva na tome i iako je to osnovno pravilo izbora koje se primjenjuje u svim zemljama EU.
Ne, sve što vrijedi da zapadnu civilizaciju ne vrijedi za Bosnu i Hercegovinu, a na žestoke reakcije iz “političkog Sarajeva“ hrvatski mediji i zvaničnici uzvratili su optužujući ih da su radikalni i da prihvataju odluke OHR-a samo kad idu u njihovu korist. Čista podvala i zamjena teza koje se Sarajevu nameću godinama. Jer te odluke su u skladu s presudama, Dejtonskim mirovnim sporazumom i u interesu države. Kao što se danas oni koji brane tekovine odbrane zemlje, ne žele da zaborave i podsjećaju na stravične zločine počinjene nad Bošnjacima proglašavaju radikalnima, tako se oni koji se bore za pravo, implementiranje presuda suda u Strasbourgu, poštivanje zakona proglašavaju nacionalistima i etiketiraju kao radikalni, jer zaboga u Bosni i Hercegovini su ugrožena prava Hrvata a Dodiku niko ništa ne može.
Tokom rata i u najtežim danima postojala je nada, nećemo svi poginuti, stat će rat, ponovo ćemo živjeti normalne živote. Ukoliko Schmidt nametne najavljene izmjene, oduzet će nam i nadu. Nadu da pravda ipak postoji. Nadu da su zakoni i međunarodno pravo iznad zločinačkih politika. Nadu da zaista postoje vrijednosti kojima se EU ponosi. Možda i postoje, ali za neke druge. Mi smo naša očekivanja u godinama nakon rata stalno smanjivali dok su nam nametani neki standardi koji su očito daleko od zapadnih. Koliko košta mir? Šta još moramo dati da bi Evropa bila mirna? Čime još moramo dokazati da smo građani Evrope i da imamo ista prava kao oni? Da nisu sve politike iste i da nisu svi zločini isti?
Jednom smo se izborili za državu. Čini se da ćemo to morati ponovo. Tuđmanu i Miloševiću smo ’92. rekli NE, a 30 godina kasnije NE kažemo Schmidtu, jer želi da nametne nešto što će biti samo potvrda tih politika protiv kojih smo se borili, protiv kojih smo krvarili, zbog kojih su ljudi ginuli. Niko nema prava da nam oduzme državu, a mi rezervne nemamo!
“Dobili smo poziv, informisani smo o tome, upućen je meni kao predsjedniku PDP-a. Prisjetimo se i da sam prije tri dana dobio poziv i kao gradonačelnik. Odazvao sam se u Vladu jer smatram da su razgovor i dijalog uvijek put da nešto čujete, možda neke nove informacije, neka nova saznanja, da čujete i neke stavove koje možda i ne dijelite. I da došao sam u zgradu Vlade na poziv predsjednika. Ovaj poziv shvatam kao predsjednik jedne političke organizacije, a to je jedan drugi poziv. S obzirom da je poziv uslijedio prije sat, dva, tri , moja dužnost kao predsjednika stranke je da obavim konsultacije sa svim svojim saradnicima i Predsjedništvom PDP-a, ali i šire konsultacije u okviru opozicionog bloka. Na bazi tih konsultacija mi ćemo donijeti odluku šta je najbolje i za RS, i naravno šta je najbolje i za događaje koji predstoje”, kazao je Stanivuković.
“Zaista jesmo zabrinuti, period je veoma neizvjestan, izazovan i narednim dani mogu da determinišu mnoge događaje i dane koji su pred nama da odrede zaista pravce našeg naroda i nacije na ovim prostorima. Zato to shvatamo ozbiljno. Čak u ovim danima sam imao i imam intenzivno komunikaciju sa našom maticom Srbijom, jer je veoma važan stav Srbije po svim ovim pitanjima. Mi gledamo u naš Beograd, gledamo u zvanične stavove Srbije koja je na kraju potpisnica i garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, tako da i ti stavovi i pogledi su nam važni”, dodao je predsjednik PDP-a.
“Bez obzira koliko se politički razlikovali, ali ima tema gdje prosto moramo biti kao jedno i jedinstveni. Tako da ću kao predsjednik PDP-a obaviti konsultacije unutra samog PDP-a, unutar opozicionog bloka, ali i držati intenzivne kontakte i komunikaciju sa maticom Srbijom vjerujući da je u ovom trenutku najbolje da bude opšti nacionalni konsenzus, svesrpski konsenzus, svih Srba u RS, Srbiji, šta bude konsenzus vega toga ja ću biti samo jedan u nizu patriota koji će da takav stav i poštuje i zauzme. Shodno tome, dajte vrijeme da danas i sutra obavimo više razgovora na upravo više nivao, lokalni, republički, pa i nivo matice naše i da pokušamo pronaći najbolji odgovor gdje jasno kažemo da mir i stabilnost nema alternativu. Uzavrela glava i vruća glava, mislim ne mogu da budu nešto što će dati prioritet. Ili kao što imate onu poslovicu koja divno kaže da “Srcu ne smije biti mjesto u glavi”. Politika i procesi nisu jedan dan, iako taj jedan dan može djelovati kao konačan, ipak poslije tog dana svane. Moramo gledati šta slijedi iza toga i nakon toga, 10 i 20 godina koji su pred nama. I neki ljudi kojima se danas sude, prije 20 godina su pravili greške prema nekim ljudima kojima se tada sudilo, ali to ne može biti alibi da danas ja kažem, neko je pravio greške, pa evo idem i ja da pravim. Institucije moramo čuvati, svaku. Ona institucija koja se zove mjesna zajednica Gornja i Donja Piskavica, ni nju ne damo! Ni tu nadležnost da prenesu”, zaključio je Stanivuković.
BiH
Dodik: Zatražit ćemo od Srbije da uđemo u konfederalni odnos. Granice se znaju, oko toga se ne mora više ratovati
Milorad Dodik ne prestaje radikalizirati situaciju uoči izricanja presude u proces protiv njega, koje je zakazano za srijedu.
Dodik je dao intervju za Blic TV u kojem je govorio o svemu, a najavio je da će tražiti da se entitet RS spoji sa Srbijom.
Prvo je rekao da će čekati nekoliko mjeseci a onda proglasiti da je Dejtonski sporazum propao. Po njemu to znači vraćanje na ‘nezavisnu RS’.
On je naveo da će na sjednici Narodne skupštine Srpske, na čijem je dnevnom redu zaštita Ustava, tražiti da se situacija i politički sistem prilagode Ustavu BiH.
“Mi znamo da je to nemoguće uraditi jednokratno, već ćemo ostaviti par mjeseci, a ako to ne budu željeli, onda ćemo proglasiti da je propao dejtonski proces, koji se svakako propao, jer politička i institucionalna praksa nije ustavna”, rekao je Dodik.
Ako BiH nije dejtonska, kaže Dodik, onda ‘ćemo mi tražiti ono što smo unijeli u BiH, a to je nezavisna Republika Srpska’.
“Možda neće trebati ni referendum. Zatražit ćemo od Srbije da uđemo u federalni-konfederalni odnos, monetarnu uniju. Granice su i sada slobodne, a umjesto na Drini bit će entitetske granice. Niko neće zabraniti muslimanima da putuju, da prolaze”, rekao je Dodik.
On je ukazao da su ‘međuentitetske granice u Dejtonu’ uspostavljene da ne mora više da se ratuje, te dodao da proces ide ka tome da će jednog dana osvanuti priča – ili ima BiH ili nema.
“BiH nema ako mi ne učestvujemo u institucijama. Nema je ako mi donesemo odluku neke druge vrste. Mi smatramo da BiH isključivo može biti kapacitirana u skladu sa Ustavom. U suprotnom, mi smo protiv te BiH, a kada to kažem onda me optužuju za secesiju”, rekao je Dodik.
BiH
Dodik: “Srpska će od srijede da živi svoj miran život…Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman…”
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da očuvanje i jačanje Ustava BiH daje šansu BiH da živi.
Dodik je naveo da će Srpska do srijede, 26. februara za kada mu je u Sudu BiH zakazano izricanje presude, i od srijede živjeti svoj miran život, a da će se politički procesi odvijati u institucijama i kroz javni narativ.
On je naveo da će jedina tačka na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske iduće sedmice biti da se očuva i ojača Ustav BiH kao pažljivo balansirani i strukturisani dokument koji daje šansu BiH da živi.
Dodik je naglasio da je svaka presuda protiv njega problematična sa stanovišta da je stranac nametnuo odluku, da je riječ o čovjeku koji nije legalno izabran, te naglasio da ne može niko da mijenja zakone odlukama i da je jedino zakonodavno tijelo u BiH je Parlamentarna skupština.
Predsjednik Srpske ističe da njemu sude za krivično djelo koje ne postoji u zakonu i da je jasno da se protiv njega vodi politički proces.
„Tvrditi da odlukama pojedinca možete da mijenjate zakone Parlamentarne skupštine BiH više je udarac na BiH nego na Milorada Dodika“, rekao je Dodik za TV “Blic”.
Dodik je napomenuo da nigdje u svijetu ne postoji da stranac svojom odlukom mijenja zakon, dodajući da to čak ne može da uradi ni parlament dok se ne prođe određena procedura.
„Suština je da je Šmit donio odluku da će njegova odluka biti sastaviti dio zakonodavstva, što su muslimani prihvatili. Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman, jer oni to prihvataju, podanički mentalitet o tome govori“, naveo je Dodik.
Predsjednik Srpske je istakao da Bošnjaci žele unitarnu državu i da je ovaj proces protiv njega počeo od američkog ambasadora Majkla Marfija i ostalih iz stare američke administracije kojih više nema.
On je napomenuo da je Republika Srpska strana u Dejtonskom sporazumu, uz Federaciju BiH i da je za dva entiteta ostavljeno pravo da dogovaraju dopune tog sporazuma, a da se sada želi poništiti pravo Srpske da je strana, jer Bošnjaci žele unitarnu BiH.
Pozvaću opoziciju da razgovaramo
“Pozvaću opoziciju da razgovaramo, ako žele neka dođu, ako ne žele neću im zamjeriti”, istakao je za RTRS Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
„Za razliku od njih ja nikoga ne mrzim. Jedini relevantan momenat u kome gubite ili prikupljate snage su izbori. Mi smo pokazali na nedavnim lokalnim izborima da imamo snagu i podršku naroda. To ima i opozicija, i oni se i zovu opozicija zato što nemaju većinu. U tome pogledu postoji razlika između nas. Pokušavam da ostanem u službi dugoročnog nacionalnog interesa“, istakao je Dodik.
Podvukao je da i bez opozicije ima potpunu većinu, javnost, kao i prijatelje sa kojima se konsultuje oko mnogih pitanja.
„Imamo i potpuno drugačiju poziciju kada je u pitanju odnos SAD prema nama sa novom administracijom. Pozivam ih da dođu, ali poslije 12 časova u ponedjeljak taj razgovor više neće imati smisla, jer dolazi nam u posjetu bivši gradonačelnik Njujorka Rudolf Đulijani i još mnogo toga, ali otom -potom“, dodao je Dodik.
Dodik je podvukao da lično ne očekuje da ća ga opozicija podržati, ali da je spreman za dijalog.
„Lično ne očekujem da me podrže, jer oni nisu podržali ni svog predsjednika Radovana Karadžića. Kada sam išao na svjedočenje u Hag, Karadžić je bukvalno zaplakao kako su ga izdali svi njegovi najbliži saradnici i niko iz SDS-a nije ni išao tamo, svi su pobjegli od njega. Čak ga je tadašnja garnitura izbacila iz stranke. Zašto bi ja onda očekivao da stanu uz mene“, naglasio je Dodik.
Dodik je poručio da razumijem metode opozicije Srpske u kojima mimo političkih kriterijum osuđuju njega i njegovu porodicu.
„Međutim danas vidim da su kretanja daleko opasnija za Srbe ovdje. Za mene je primarno da se borim za srpski nacionalni identitet i njegovo biće. Ali ja nisam čovjek koji bi ugrozio i jednog Bošnjaka ili Hrvata koji žive ovdje. Odnos Banjaluka – Sarajevo nije u pitanju moj lični odnos prema Bošnjacima. To je politički odnos, oni imaju svoje, mi svoje stavove“, rekao je Dodik.
Dodik je podvukao da je Dejtonski sporazum potpuno urušen.
„Ostalo je još samo da se sruši pitanje pariteta u odlučivanju i sve je gotovo. Nametnuta je vojska, dat im je Sud i Tužilaštvo koje nisu imali, fiskalne nadležnosti putem Uprave za indirektne poreze. BiH propisuje stope PDV i nameće nam ih ovdje. SIPA, OBA, Granična služba nisu predviđene Dejtonskim sporazumom. Sve su te stvari koje su nam otete iz naše nadležnosti. Mi smo prvih godina to veoma uspješno radili. Pedi Ešdaun je nametnuo zakon u kome kaže da BiH donosi ustav tako što se prvo iz indirektnih poreza izuzima dio sredstava, a ono što ostane dijeli se entitetima vjerujući da će napraviti ekspanziju u rastu tog budžeta i razvlastiti entitete. Naravno to se nije desilo, potpuno pogrešan koncept“, istakao je Dodik.
Milorad Dodik, predsjednik entiteta RS i SNSD-a u velikom je strahu od presude Suda BiH najavljene za narednu sedmicu, a nakon okončanog sudskog procesa koji se protiv njega godinu dana vodio zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
Zbog procesa koji je vođen isključivo protiv njega kao pojedinca i odgovorne osobe koja je potpisivala ukaze o proglašenju zakona koje je visoki predstavnik prije toga poništio i koji su se odnosili na neobjavljivanje presuda Ustavnog suda BiH u RS i neobjavljivanje odluka visokog predstavnika u RS, sada suočen s eventualnim posljedicama isključivo njegovog čina, Dodik je spreman uvući čitav entitet, ali i državu u krizu i haos samo kako bi spasio sebe, svoju poziciju i sačuvao moć.
Iz „arsenala“ brojnih prijetnji Dodik je povukao i onu da će Narodna skupština RS sve zaključke od 2010. godine naovamo pretočiti u zakone.
Otvorene prijetnje
Brojne od tih zaključaka je Ustavni sud BiH ranije već proglasio neustavnim i stavio van snage, a one donesene krajem 2024. godine poništio je visoki predstavnik Christian Schmidt.
Dodik sada ponovo najavljuje da će NSRS preispitati svoju odluku o učešću u reformi Oružanih snaga BiH, odnosno najavljuje organizovanje vojske RS, te prijeti da će zabraniti rad Suda i Tužilaštva BiH na prostoru Republike Srpske.
Zaključci, koje je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa manjim koalicionim partnerima usvajao u NSRS uglavnom bez glasova većih opozicionih stranaka i to Srpske demokratske stranke (SDS) i Partije demokratskog progresa (PDP) odnosili su se na izlazak zvaničnika iz tog entiteta iz državnog pravosuđa, indirektnih poreza, sigurnosti i odbrane, te su predviđali formiranje entitetskih agencija.
Narodna skupština RS usvojila je u decembru 2021. godine niz zaključaka kojima je bilo predviđeno donošenje zakona o uspostavljanju vojske RS, visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS, kao i entitetske uprave za indirektno oporezivanje.
Sudeći prema Dodikovoj najavi NSRS bi trebala „oživjeti“ i neustavni zaključak o graničnoj liniji između dva entiteta u BiH i pretočiti ga u zakon.
Nema sumnje da će vladajuća većina u NSRS, kao i dosada „slijepo“ slijediti Dodikove upute i da će slučaju osuđujuće presude njihovom šefu, pokušati ga spasiti radikalnim potezima i štiteći i sebe i njega kriti se iza kolektivne odgovornosti.
Ugrožavanje mira
Dodikove najave su veoma opasne i evidentno je da on do naredne srijede želi što više „zapaliti“ atmosferu i huškačkom retorikom dizati tenzije do usijanja.
U zemlji u kojoj se skoro 30 godina nakon rata priča o ratu i u kojem je mir „na staklenim nogama“ Dodikovi potezi su velika prijetnja i miru i sigurnosti i stabilnosti.
Posebno se to odnosi na eventualni poziv koji bi kadrovima SNSD-a u oružanim snagama BiH, ili policijskim agencijama poput SIPA-e, Granične policije, Obavještajno-sigurnosne agencije, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela uputio Dodik.
Jer, od čovjeka koji prijeti i državi i njenim institucijama, a i građanima svašta se može očekivati, pa i da izda naredbe svojim kadrovima u Oružanim snagama i policijskim agencijama štetne i opasne po državu i njene građane i u konačnici po mir.
Sve podsjeća na devedesete
Dodik je već unio pometnju i nemir svojim prijetnjama, a sada je pitanje da li su njegovi kadrovi na pozicijama na državnom nivou, naročito oni u sigurnosnom sektoru spremni da se odupru njegovim opasnim pozivima ili već čekaju da spremno izvrše ili možda već izvršavaju neku njegovu naredbu koja ne može biti na dobrobit većine građana ove zemlje, naročito onih u FBiH?
U ovom trenutku građani, naročito oni s iskustvom žrtve agresije s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, s pravom se pitaju jesu li institucije spremne da ih zaštite i od potencijalnih agresivnijih napada u režiji Milorada Dodika i njegovih sljedbenika i pristalica, piše Raport.
Jer, ko god je doživio i preživio rane devedesete i početak agresije na BiH, ne može se oteti utisku da ovi februarski dani podsjećaju na one u februaru 1992. godine, nakon kojih znamo šta je uslijedilo.
U odgovoru na upit Klix.ba su najprije naveli da podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine te su napomenuli da je sigurnost Bosne i Hercegovine važna za region, Evropu i NATO. Uvjeravaju da neće dozvoliti ugrožavanje mira.
“Nećemo dozvoliti da nastane sigurnosni vakuum ili da se ugrozi teško stečeni mir. NATO ostaje posvećen partnerstvu s Bosnom i Hercegovinom. Podržavamo misiju Althea koju Evropska unija provodi u okviru aranžmana Berlin Plus. Produbljujemo naš politički dijalog i praktičnu saradnju sa zemljom, i kroz NATO-ovo sjedište u Sarajevu i nedavno uspostavljenu ćeliju za podršku političkom djelovanju. Podržavamo reformske napore, uključujući Paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta”, poručili su.
U NATO-u očekuju od političara u Bosni i Hercegovini da rade svoj dio posla.
“Prijetnje secesijom, unutrašnji politički sukobi, retrogradne i nacionalističke ideje narušavaju teško stečenu stabilnost ove države. One su destabilizirajuće i opasne. Od vitalnog značaja je da svi politički lideri u Bosni i Hercegovini ulože istinski napor u provođenju reformi, na dobrobit svih građana, i doprinosu pomirenju, trajnom miru i dobrosusjedskim odnosima. Ovo je ključno za sigurnost Bosne i Hercegovine i regionalnu stabilnost”, dodaju.
Podsjećamo, prvostepena presuda Dodiku i v. d. direktora Službenog glasnika RS-a Milošu Lukiću bit će izrečena 26. februara u 13 sati. Dodik je najavio dvodnevni miting u Banjoj Luci te mogućnost ponovnog formiranja vojske RS-a ako bude proglašen krivim.
“Sve je u skladu sa Ustavom BiH i Dejtonskim sporazumom”, rekao je Kovačević i dodao da se čeka trenutak za usvajanje novog Ustava.
On je pozvao sve građane Republike Srpske da dođu na narodni miting u utorak, 25. februara, sa kojeg će biti poručeno, kako navodi, “da niko ne može suditi Republici Srpskoj, koja će da odbrani svoja prava i sve vrati u okvire ustavnog poretka”.
“RS će imati jasan odgovor koji će biti radikalan. Ranije smo rekli da postoji opcija A i B, a ova druga je radikalna. Ovdje je riječ o tome da se sudi predsjedniku RS jer je izvršavao obaveze na koje Ustav obavezuje. On po Ustavu RS izražava državno jedinstvo RS. Kada sudite nekome ko izražava državno jedinstvo, samo zbog toga što je radio nešto na šta ga Ustav obavezuje, onda je jasno da sudite svim građanima”, tvrdi Kovačević u izjavi za RTRS.
On također smatra, iako po struci nije pravnik, da se na taj način sudi pravu građana RS-a da biraju i da je to jasan signal da je ovo prvi korak ka tome da RS u potpunosti nestane.
“Građani treba da shvate da ovdje nije riječ ni o kakvim strankama, pojedincima, već o našem pravu da postojimo i sami donosimo odluke o svojoj sudbini i odluke na koje na osnovu Ustava imamo pravo”, rekao je Kovačević, koji je delegat iz reda srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
On je naglasio da građani RS jasno, jedinstveno i nedvosmisleno stoje uz rukovodstvo RS-a, no to nije tačno, s obzirom da postoje mnogi koji se protive okupljanju i ne planiraju doći na isto.
“Državu čini teritorija, narod i narodna vlast koja ima legitimitet. Republika Srpska sve to ima, zato se toliko snažno bore protiv RS i svih prava koja su joj zagarantovana. Pitaju nas ovih dana šta će to da bude odgovor Republike Srpske, a naš odgovor je jednostavan – Ustav BiH, Ustav Republike Srpske i Dejtonski sporazum”, poručio je Kovačević.
Orban: “Ukrajina neće postati članica EU, predsjednik Trump je naš saborac”
Stanivuković o pozivu Dodika: Mi gledamo u naš Beograd, pitat ćemo maticu Srbiju
Dodik: Zatražit ćemo od Srbije da uđemo u konfederalni odnos. Granice se znaju, oko toga se ne mora više ratovati
Samo kašika ove žitarice dnevno dovoljna je za dobru probavu, jak imunitet i vitku liniju
Dodik: “Srpska će od srijede da živi svoj miran život…Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman…”
Dodikove prijetnje nisu nimalo bezazlene, sve podsjeća na 1992. godinu
Na ahiret preselio Pajalić (Mehmeda) Bećir
Razgovori o projektima i održivom povratku: Premijer USK ugostio predstavnike Bošnjaka iz RS
Na ahiret preselio Beganović (Bajre) Zlatko
Na ahiret preselio Mehić (Arif) Rasim
Teška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
Cazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
Stevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
U subotu dženaza ubijenoj Ineli Selimović i njenom sinu, u Kalesiji proglašen dan žalosti
VIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
Vance šokirao izjavom: Ako Putin ne bude pregovorao, možemo vojsku poslati
Dodik iz Sremske Mitrovice: Ne podnosim pravo da drugačije misle, ako ne vole Srbiju, a žive ovdje
Tuzla City se oprostio od ubijenog dječaka (13) iz Kalesije: Bio je njihov golman
Bišćanka Jasmina Bešlagić kandidatkinja za sudiju Ustavnog suda BiH
“Pao” diler u Bihaću: Pronađena veća količina droge
-
Cazinprije 6 danaTeška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
-
Cazinprije 6 danaCazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
-
BiHprije 6 danaStevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 danaVIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
-
BiHprije 6 danaUhapšen monstrum Emir Selimović koji je u Kalesiji ubio suprugu i sina
-
BiHprije 6 danaUbica iz Kalesije navodio na sumnju da je počinio suicid pa se krio u napuštenoj kući
You must be logged in to post a comment Login