Kod nas je politička funkcija često finansijski toliko atraktivna da čovjek ulaskom u politiku može doći do primanja koja su dva ili tri puta veća od plate prosječnog građanina.
Uzmimo Unsko-sanski kanton. Prema objavljenim podacima za 2026. godinu, profesionalni zastupnik u Skupštini USK prima oko 4.360 KM mjesečno, predsjedavajući oko 5.478 KM, dok zastupnik koji nije profesionalno zaposlen u Skupštini prima paušal od oko 2.115 KM. Zato su, kako neki podaci pokazuju, 25 kantonalnih poslanika – profesionalci.
Prosječna neto plata u cijeloj Bosni i Hercegovini u junu 2026. iznosila je 1.706 KM.
To znači da profesionalni kantonalni zastupnik prima oko 2,6 prosječnih plata u BiH, predsjedavajući više od tri prosječne plate, a čak i zastupnički paušal iznosi oko 1,24 prosječne plate.
Drugim riječima, jedan mandat u kantonalnoj skupštini može donositi prihod koji je višestruko veći od onoga što većina građana može ostvariti svojim redovnim zanimanjem.
To mijenja samu prirodu političke funkcije. Kada politički mandat postane jedno od najunosnijih radnih mjesta dostupnih čovjeku, politika više nije samo javna služba. Ona postaje i veoma privlačna karijera.
Sličan obrazac postoji i na višim nivoima vlasti.
U Federaciji BiH i na državnom nivou političke funkcije uključuju plate, paušale, naknade za odvojeni život, troškove smještaja, putne troškove i druge privilegije. Problem zato nije samo visina osnovne plate, nego ukupna vrijednost političkog mandata i činjenica da se on često pretvara u dugoročan profesionalni status.
U Švicarskoj je osnovna ideja drugačija: Milizsystem.
Na kantonalnom i državnom nivou političari uglavnom ne prekidaju potpuno svoje osnovno zanimanje. Čovjek je advokat, ljekar, inženjer, učitelj, poduzetnik, poljoprivrednik, policajac ili radnik, a uz to obavlja političku funkciju.
Švicarski parlament na državnom nivou, Savezna skupština, ima 246 članova: 200 zastupnika u Nacionalnom vijeću i 46 članova Vijeća država. Oni primaju naknade za rad, sjednice, pripremu i troškove, ali većina mandata nije zamišljena kao klasično zaposlenje s punim radnim vremenom.
Godišnja osnovna naknada za člana švicarskog parlamenta iznosi približno 26.000 CHF, odnosno oko 2.167 CHF mjesečno (oko 300 KM u BiH, približno 30% minimalne plate), uz dodatne naknade za pripremu sjednica, rad u komisijama, putovanja i druge troškove.
Ukupna primanja zavise od obima angažmana, ali politički mandat nije automatski višestruko plaćeniji od profesije iz koje političar dolazi.
Za poređenje, prosječna bruto plata za puno radno vrijeme u Švicarskoj 2024. iznosila je oko 7.024 CHF mjesečno. Osnovna parlamentarna naknada zato iznosi približno 31% prosječne bruto mjesečne plate.
To ne znači da švicarski političari rade besplatno. Znači da je sistem postavljen tako da politička funkcija ne mora postati njihovo jedino zanimanje niti najunosnija karijera.
Naravno, činjenica da švicarski parlamentarci zadržavaju svoje osnovno zanimanje ne znači da ga svi nastavljaju obavljati u punom obimu. Ljekar, advokat, profesor, poduzetnik ili drugi profesionalac koji uđe u parlament često smanji radno vrijeme, prilagodi raspored ili dio obaveza prenese na kolege, jer parlamentarni mandat ipak traži desetine dana plenarnog rada, sjednice komisija, pripreme i druge političke obaveze.
Suština je u tome da politički mandat ne mora potpuno zamijeniti njegovu profesiju: on i dalje ostaje aktivan u svom zanimanju i povezan sa stvarnim problemima struke i društva, umjesto da mu politika postane jedini posao i jedini izvor prihoda.
Suština švicarskog modela bi se mogla svesti na ovo: parlamentarac često smanji procenat rada u svojoj profesiji kako bi imao vremena za sjednice, komisije i pripremu, a naknade koje dobija za politički mandat velikim dijelom nadoknađuju prihod koji je izgubio smanjenjem radnog angažmana. Zato ulazak u parlament ne mora značiti da će na kraju zarađivati više nego prije; kod mnogih je cilj da mogu sebi finansijski priuštiti politički angažman bez potpunog napuštanja vlastite profesije.
Na kantonalnom nivou postoje razlike. Neki kantoni imaju profesionalnije parlamente, dok su u drugima kantonalni zastupnici izrazito honorarno angažirani. Ali zajednička ideja ostaje ista: političar ne bi trebao biti potpuno odvojen od društva i profesije iz koje dolazi.
Ako je advokat, vraća se advokaturi. Ako je inženjer, ostaje povezan sa svojom strukom.
Ako je poljoprivrednik, i dalje zavisi od uslova u kojima žive poljoprivrednici. Ako je učitelj, ljekar ili policajac, ne gubi potpuno kontakt s problemima tih profesija.
Zato što političar nakon isteka mandata mora nastaviti živjeti u istom društvu.
Njegova plata, karijera i budućnost ne zavise isključivo od politike. On nije samo političar, nego istovremeno ostaje advokat, inženjer, poljoprivrednik, policajac, učitelj ili poduzetnik.
U Bosni i Hercegovini politički sistem često proizvodi suprotan efekat.
Kada profesionalni kantonalni zastupnik u USK prima oko 4.360 KM, predsjedavajući oko 5.478 KM, a prosječan građanin u cijeloj državi oko 1.706 KM, politička funkcija postaje finansijski odvojena od svakodnevnog života većine stanovništva.
Tada se stvara posebna politička klasa: ljudi kojima mandat nije samo privremena javna obaveza, nego osnovno zanimanje, glavni izvor prihoda i često najvažniji oblik društvenog statusa.
Tu se vidi razlika između dva koncepta.
U jednom sistemu političaru dajemo visoku platu, stalnu funkciju i niz dodatnih naknada, pa očekujemo da će zastupati građane.
U drugom sistemu političar ostaje povezan sa svojim zanimanjem, a politički mandat predstavlja vremenski ograničenu javnu službu.
Zato pitanje nije samo: koliko političar treba biti plaćen?
Pitanje je i: da li politička funkcija treba biti najunosnije za
nimanje u društvu ili odgovornost koju građanin preuzima uz svoj osnovni posao?
Kada politička funkcija nije najunosnije radno mjesto koje čovjek može dobiti, veća je vjerovatnoća da u politiku ulazi zbog javnog interesa, utjecaja na odluke i služenja zajednici.
Kada mandat donosi dva ili tri prosječna primanja, uz dodatne naknade i privilegije, politika lahko postaje sama sebi svrha,
Sijamhodžić Sabahudin, fb.
