Medžlis Islamske zajednice Bužim nije imao porušenih džamija, te iz tog razloga u ovom krajiškom gradu nisu radili na obnovi porušenih, već na izgradnji novih džamija. Tako je poslije rata izgrađeno novih 11 džamija, dok su prijeratne džamije doživjele temeljitu rekonstrukciju.
Vjerski život u viteškom gradu uvijek je bio i ostao za primjer ostalim gradovima Unsko-sanskog kantona. Nakon što su migracije uzele svoj danak, ni ovdje stanje nije isto kao prije.
Bužim je devedesetih godina imao devet džemata i uz dvije džamije koje su izgrađene neposredno pred rat, ukupno 11 džemata kada je počela agresija na BiH. Osim spomenutih 11 džemata, imali su i 30 mekteba u kojima se tokom ramazana klanjao teravih-namaz gdje su klanjali mlade softe. Danas imaju ukupno 22 džemata sa stalno uposlenim imamima, i 30 mekteba. Svaki džemat ima svoju džamiju, mektepsku učionicu sa pratećom opremom i vakufsku kuću sa haremom.
Mladi imami
Kada je završen proces izgradnje novih i obnove starih džamija, počelo se razmišljati u pravcu izgradnje objekta Medžlisa jer je postojala realna potreba za tim.
Mehmed Harčević
“Pored mladih imama i imama koji su na imamskoj službi na području Medžlisa Islamske zajednice Bužim, imamo tri hafiza. To su Dževad-ef. Šahinović, Muhamed-ef. Žutić i novog hafiza Emin-ef. Grošića koji je nedavno položio hifz pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Kada je ramazan u pitanju, ovdje je tradicionalno sve podređeno mubarek mjesecu”, ističe predsjednik MIZ-a Bužim Eniz Veladžić.
Dodaje kako Bužimljani drže do svetog mjeseca, a Medžlis IZ Bužim tradicionalno pojačava svoje aktivnosti upravo u blagoslovljenom mjesecu ramazanu.
“Ljudi kod nas tradicionalno u ramazanu plaćaju članarinu više nego u drugim mjesecima, daju priloge za održavanje džamija više nego u drugim mjesecima, a posebno izvršavaju obavezu zekata u ovom mjesecu. Sadekatul fitr se jedino daje u ramazanu, a zekat se može dati i tokom drugih mjeseci, ali s obzirom da naš narod zna da se svako dobro djelo u ramazanu vrednuje deset puta više nego u ostalim mjesecima, tako se i trudi da čini što više hajrata”, ističe Veladžić.
Eniz Veladžić
Medžlis Islamske zajednice na čelu sa glavnim imamom Mehmed-ef. Harčevićem i užom grupom imama, priprema i organizuje prikupljanje zekata, organizuje iftare za Izvršni odbor MIZ-e Bužim, za imame, mutevelije, članove Skupštine MIZ-e i za sve ljude koji su vezani za rad Islamske zajednice na tom području.
“Zajedno sa imamima organizujemo službene posjete privrednicima na području Bužima s ciljem povećanja iznosa koji se sakuplja na ime zekata i sedakatul fitra, tako da se Bužim može uporediti sa dosta većim sredinama i medžlisima kada je institucija zekata u pitanju. Migracije koje su zahvatile cijelu Bosnu i Hercegovinu, posebno Bosansku krajinu odrazile su se i na Bužim. Sve je manje naroda, a to se održava i na vjerski život što se najbolje vidi u ramazanu”, kaže glavni imam Medžlisa IZ Bužim Mehmed-ef. Harčević
Kada je u pitanju kadrovska struktura, dodaje da je ona na zavidnom nivou. Svi imami su prijavljeni i nema honorarnih imama. Među njima ima magistara, profesora i hafiza. Tu imamsku ili kadrovsku strukturu su, kaže, riješili na zadovoljavajući način.
Draž ramazana
“Kada govorimo o prosjeku starosti imama u Bužimu, to je oko 33 godine i radi se o uglavnom mladom kadru. Što se tiče mektepske nastave, ja sam već 15 godina glavni imam i kada sam došao, u izvještajima je bilo preko 2.200 polaznika mektepske pouke, a po zadnjem izvještaju taj broj se prepolovio tako da sada imamo ukupno 1.152 polaznika mektepske nastave. Uzrok takvog stanja su migracije koje pogađaju cijelu zemlju, pa i naš kraj. Ono što je zanimljivo, kolege iz Ljubljane su nam kazale da tamo više od 900 djece pohađa mektepsku pouku. Dakle, to je posljedica migracija, pa se taj broj ovdje smanjuje a tamo povećava jer naši ljudi većinom odlaze u ove bliže zemlje kao što je Slovenija. Kada je u pitanju vjeronauka, na osnovu izvještaja vjeroučitelja mogu kazati da je odaziv učenika na nastavu vjeronauke stopostotni. Za razliku od vjeronauke, odaziv na mektepsku pouku je 90-postotni ali većinom su sva djeca obuhavćena mektebom”, ističe ef. Harčević.
Problem migracija odražava se i na imamski poziv. Tako su u Medžlisu IZ Bužim nedavno imali problem da pronađu imama kojeg bi angažirali na upražnjeno mjesto koje se pojavilo nakon odlaska stalno uposlenog imama. Tek nakon nekoliko konkursa i mjeseci uspjeli su da riješe ovo pitanje.
Migracije se održavaju i na posjete džamijama, zbog čega su bužimske džamije pune onda kada dijaspora dolazi na odmor, kao što je slučaj i u ostalim gradovima Bosanske krajine.
“Ramazan je prije tridesetak godina imao neku svoju posebnost i draž. Kada tadašnje ramazane uporedimo sa ovim danas, možemo kazati da postoji određena razlika, ali mi pokušavamo da animiramo građane i nove generacije da posvete pažnju ovom mubarek mjesecu”, poručuje glavni imam Harčević.
Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste.
Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.
Moja baka Emili mi je jednom rekla: „Stvarno je odlično što je Bog stvorio patnju i bol. Oni nas opominju da budemo zahvalni kada se osjećamo dobro.“
Nedavno sam dobio modrice na oba koljena. Kada su me bolovi počeli prolaziti, sjetio sam se ove bakine mudrosti. Zapanjio sam se koliko sam postao zahvalan na poklonu što opet mogu normalno da hodam. Postavio sam sebi zanimljivo pitanje. „Zašto nisam bio zahvalan na poklonu zdravlja prije nego što sam se povrijedio?“
Postavite sebi slična pitanja. Da li i vi određene poklone i blagodati uzimate zdravo za gotovo?
Bolest i bol nas podsjećaju koliko su naša tijela krhka i koliko je život kratak. Kada se mi ili neko koga volimo povrijedi ili ozbiljno razboli, to nas podstakne da na svaki slijedeći dan gledamo kao na poklon – što on i jeste. Umjesto da život prihvatimo zdravo za gotovo, osvrćemo se oko sebe, diveći se čudima svakodnevnog života. Kada se suočimo s bolešću, mnogi od naših takozvanih problema gube na značaju, iako su do maloprije izgledali veliki i nesavladivi.
Bolest nas uči i da mi nismo samo tijela, već da imamo dušu. Mi smo duhovna bića, koja obitavaju u tijelima. Jedan od mojih omiljenih duhovnih učitelja, Ram Das, imao je običaj da se učenicima zagleda u oči i kaže: „Jesi li tu? Ja sam ovdje. Kako ti je unutra?“ To je zabavan način isticanja činjenice da smo mi duhovna bića na Zemlji – koja žive svoje ljudske živote u oklopima koje zovemo tijelima. Iz nekog razloga, dio iskustva života u tijelu je da ono nije savršeno i da prolazi kroz razna iskušenja, probleme i da se ono troši. Kraće rečeno, tijela se razbolijevaju i pate.
Autor: dr. Richard Carlson, „Kako ne gubiti živce zbog velikih stvari“
Najava tribine – Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer
U srijedu 20. novembra 2024. u Medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” na tribini u ciklusu tribina Islam u vremenu ugostit ćemo uvaženog prof. dr. Zuhdiju Hasanovića.
On će govoriti o temi “Kako ostvariti uspjeh u životu: Muhammedov, s.a.v.s., primjer”.
Dr. Zuhdija Hasanović je redovni profesor poslaničke tradicije (hadis) na Fakultetu islamskih
nauka Univerziteta u Sarajevu.
Diplomirao je 1991., magistrirao 1999. i doktorirao 2004. na
Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Objavio je sedam originalnih djela, od kojih je i Vjeronauka 4 za srednje škole u koautorstvu s
prof. dr. Nusretom Isanovićem i prof. dr. Mustafom Hasanijem.
Područja njegovog akademskog i naučnog interesa su: poslanička tradicija (sunnet) te
percepcije i normativnost sunneta.
Objašnjavajući razliku između ljubavi prema majci i ljubavi prema ženi, dr. Mustafa Mahmud, rekao je da mu se jedna majka požalila na svoga sina, rekavši: ”Ljubav mog sina prema njegovoj ženi je veća od njegove ljubavi prema meni.”
Upitao sam je: ”Majko, reci mi je šta je bolje: paradajz ili narandže?”
Začuđeno me je pogledala i rekla: ”Nije ispravno porediti dvije različite stvari, paradajz je povrće, a narandže su voće.”
Odgovorio sam joj: ”Tako je i sa ljubavlju, draga majko! Postoji više vrsta ljubavi i nije ispravno porediti jednu vrstu sa drugom.”
Majka je rekla: ”Objasni mi šta time želiš reći”, pa sam nastavio sa svojim objašnjenjem, rekavši joj: ”Ti si majka, ti si njegov džennet na zemlji, a on je tvoj sin, dio tvog srca, i njegova ljubav prema tebi je ibadet, dok je njegova ljubav prema njegovoj ženi, koju je Allah stvorio da se uz nju smiri, njegova sreća. Zato pomozi svom sinu u njegovom ibadetu i omili mu sreću, i ne umanjuj vrijednost njegove ljubavi prema tebi upoređujući je s drugom ljubavlju. Ostavi svog sina slobodnog sve dok ga njegovo srce i njegova čežnja za Džennetom ne vrate tebi, potpuno dobrovoljno.”
Majka je odmahnula glavom u znak slaganja sa mojim riječima, a lice joj se ozarilo od zadovoljstva, i otišla je ponavljajući: ”Njegova ljubav prema meni je ibadet, a njegova ljubav prema njegovoj supruzi je sreća, pa ću mu pomoći da se približi svome Gospodaru i upotpuni ibadet, i ostavit ću ga da bude sretan sa svojom ženom i svojim životom.”
Draga majko, zapamti dobro ove zlata vrijedne savjete dr. Mustafe Mahmuda, pa ako imaš sina i doživiš da postane muž, pusti svog sina da živi svoj život sa svojom suprugom u potpunoj privatnosti i sreći kakav je bio tvoj život ili kakav si željela da bude tvoj bračni život. I pomozi svome sinu da upotpuni svoj ibadet svojom ljubavlju, poslušnošću i dobročinstvom prema tebi.
