Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

‘Umiremo polako, nad Gazom se nadvila glad’: Palestinci jedu travu i piju zagađenu vodu, samo san nakratko spašava djecu od praznih stomaka

Published

prije 10 mjeseci

on

Hanadi Gamal Saed El Jamara, 38, kaže da je san sve što njenu djecu može odvratiti od bolne gladi koja im nagriza stomak.

Ovih dana, majka sedmero djece prosi hranu na blatnjavim ulicama Rafe, u južnoj Gazi, piše CNN.

Svoju djecu nastoji nahraniti barem jednom dnevno, kaže, dok se brine za svog supruga, oboljelog od raka i dijabetesa.

“Sada su slabi, stalno imaju proljev, lica su im žuta”, rekao je El Jamara, čija je porodica raseljena iz sjeverne Gaze. “Moja 17-godišnja kćerka mi kaže da osjeća vrtoglavicu, moj muž ne jede.”

Dok se Gaza vrti prema gladi punih razmjera, raseljeni civili i zdravstveni radnici rekli su CNN-u da gladuju kako bi njihova djeca mogla jesti ono malo što im je dostupno. Ako Palestinci pronađu vodu, vjerovatno je nepitka. Kad kamioni s humanitarnom pomoći dođu do pojasa, ljudi se penju jedni preko drugih kako bi zgrabili pomoć. Djeca koja žive na ulici, nakon što su ih izraelsko bombardiranje istjerala iz svojih domova, plaču i svađaju se zbog starog hljeba. Drugi navodno hodaju satima po hladnoći u potrazi za hranom, riskirajući izloženost izraelskim udarima.

Čak i prije rata, dvoje od troje ljudi u Gazi oslanjalo se na pomoć u hrani, rekao je za CNN Arif Husain, glavni ekonomist Svjetskog programa za hranu (WFP). Palestinci su proživjeli 17 godina djelomične blokade koju su nametnuli Izrael i Egipat.

Izraelsko bombardiranje i opsada od 7. oktobra drastično su smanjile vitalne zalihe u Gazi, ostavljajući cjelokupno stanovništvo od oko 2,2 miliona izloženo akutnoj nesigurnosti hrane ili gore, prema Integriranoj klasifikaciji faze sigurnosti hrane i prehrane (IPC), koja procjenjuje globalna nesigurnost hrane i pothranjenost. Martin Griffiths, UN-ov šef hitne pomoći, rekao je za CNN da je “velika većina” od 400.000 stanovnika Gaze koje UN-ove agencije okarakteriziraju kao ugrožene gladovanjem “zapravo u gladi”. UN-ovi stručnjaci za ljudska prava upozorili su da “Izrael uništava prehrambeni sistem Gaze i koristi hranu kao oružje protiv palestinskog naroda”.

Tokom više od 100 dana Palestinci u Gazi doživjeli su masovno raseljavanje, četvrti pretvorene u pepeo i ruševine, cijele porodice izbrisane ratom, porast smrtonosnih bolesti i medicinski sistem uništen bombardiranjem. Sada su gladovanje i dehidracija glavne prijetnje njihovom preživljavanju.

“Umiremo polako”, razmišljala je El Jamara, majka u Rafi. “Mislim da je još bolje umrijeti od bombi, barem ćemo biti mučenici. Ali sada umiremo od gladi i žeđi.”

U izraelskim napadima na Gazu od napada Hamasa 7. oktobra ubijeno je najmanje 26.637 ljudi, a 65.387 ih je povrijeđeno, prema Ministarstvu zdravstva koje vodi Hamas. Izraelska vojska pokrenula je svoju kampanju nakon što je militantna grupa ubila više od 1.200 ljudi u napadima bez presedana na Izrael i kaže da cilja na Hamas.

Mohammed Hamouda, fizioterapeut koji je raseljen u Rafi, sjeća se dana kada je njegov kolega Odeh Al-Haw ubijen pokušavajući donijeti vodu za svoju porodicu.

Al-Haw je čekao u redu na postaji za vodu u izbjegličkom kampu Jabalya, u sjevernoj Gazi, kada su on i desetine drugih pogođeni izraelskim bombardiranjem, rekao je Hamouda.

“Nažalost, mnogi rođaci i prijatelji još uvijek su u sjevernom Pojasu Gaze i jako pate”, rekao je Hamouda, otac troje djece, za CNN. “Jedu travu i piju zagađenu vodu.”

Izraelska blokada i ograničenja isporuke pomoći znače da su zalihe očajno niske, podižući cijene i čineći hranu nedostupnom ljudima širom Gaze. Nestašice su još gore u sjevernim dijelovima pojasa, prema UN-u, gdje je Izrael koncentrirao svoju vojnu ofenzivu u prvim danima rata. Prekidi komunikacije guše napore da se izvještava o gladovanju i dehidraciji u regiji.

“Ljudi su zaklali magarca da bi pojeli njegovo meso”, kaže Hamouda, rekli su mu prijatelji u Jabalyi ranije ovog mjeseca dok se nestašica pogoršala.

U onome što bi moglo biti ozbiljan udarac humanitarnim naporima, nekoliko je zapadnih zemalja suspendiralo finansiranje glavne agencije UN-a u Gazi, Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) posljednjih dana zbog eksplozivnih optužbi od strane Izraela da je nekoliko njenih službenika učestvovalo u napadima 7. oktobra. UN je nakon optužbi otpustio nekoliko zaposlenika.

Jordanski ministar vanjskih poslova pozvao je zemlje koje obustavljaju finansiranje da ponovo razmisle, rekavši da je UNRWA “slamka spasa” za više od 2 miliona Palestinaca u Gazi i da agencija ne bi trebala biti “kolektivno kažnjena” zbog optužbi protiv desetak od 13.000 njezinih zaposlenika.

‘Nema čiste vode’

Gihan El Baz ljulja malo dijete na koljenima dok tješi svoju djecu i unuke, za koje kaže da se svaki dan bude “vrišteći” tražeći hranu.

“U skloništima nema dovoljno hrane, sunce nam zalazi, a nismo čak ni ručali”, rekao je za CNN El Baz, koji živi s 10 rođaka u šatoru u Rafi. Ona njeguje svog muža, za kojeg kaže da je pao i slomio ruku dok mu se vrtjelo od iscrpljenosti.

“Nema pića, nema čiste vode, nema čistih kupatila, dijete plače za keksom, a mi ga ne možemo pronaći ni da joj damo.”

Beba siročad Hoor (lijevo) i Kanan (desno) u skloništu u šatoru u kampu za raseljenje u Rafahu, u južnoj Gazi, 25. januara. Palestinski skrbnici kažu da je stres zbog nemogućnosti zaštite djece od štrajkova pogoršan njihovom nesposobnošću da pruže dovoljno hrane.

Raseljeni roditelji u Rafahu, gdje je OCHA izvijestio da je više od 1,3 miliona stanovnika Gaze bilo prisiljeno pobjeći, kažu da je stres zbog nemogućnosti zaštite svoje djece od bombardiranja pojačan njihovom nesposobnošću da osiguraju dovoljno hrane. Ograničeni pristup električnoj energiji onemogućuje hlađenje kvarljive robe. Životni uvjeti su prenapučeni i nehigijenski.

“Ljudi su prisiljeni sjeći stabla kako bi dobili ogrjev za grijanje i pripremu hrane. Dim je posvuda, a muhe se šire i prenose bolesti”, rekao je Hazem Saeed Al-Naizi, direktor sirotišta u gradu Gazi koji je pobjegao na jug s 40 ljudi o kojima skrbi – od kojih su većina djeca i dojenčad s invaliditetom.

Hamouda, prognani zdravstveni radnik, hranio je svoju djecu – u dobi od šest, četiri i dvije godine – mješavinom voća i povrća, keksa, svježih sokova, mesa i plodova mora. Ove godine, rekao je, porodica je jedva pojela jedan obrok dnevno, živeći na suhom hljebom i konzerviranom mesu ili mahunarkama.

“Djeca su nasilna jedni prema drugima kako bi došla do hrane i vode”, rekao je Hamouda, koji radi u bolnici Abu Youssef Al-Najjar i volontira u obližnjem skloništu. “Ne mogu zaustaviti suze dok govorim o ovim stvarima, jer je jako bolno vidjeti svoju djecu i drugu djecu gladne.”

Svih 350.000 djece mlađe od pet godina u Gazi posebno je osjetljivo na ozbiljnu pothranjenost, izvijestio je UNICEF prošlog mjeseca.

Povećan rizik od umiranja

“Obim i brzina” potencijalne gladi u Gazi će dovesti do djece živi cijeli život u zdravstvenim rizicima, rekla je Rebecca Inglis, doktorica intenzivne njege u Britaniji koja redovito posjećuje Gazu kako bi podučavala studente medicine.

Prvih 1000 dana djetetova života je “apsolutno kritično” za fizički rast i kognitivni razvoj, rekla je Inglis za CNN. Pothranjena djeca imaju 11 puta veći rizik od smrti u poređenju s dobro uhranjenom djecom, rekla je. Nedostaci vitamina i minerala tjeraju tijelo u “stanje gašenja u hitnim slučajevima” u kojem gubi sposobnost stvaranja energije, debljanja ili održavanja funkcija bubrega i jetre, dodala je.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pothranjena djeca, posebno ona s teškom akutnom pothranjenošću, izložena su većem riziku od smrti od bolesti poput proljeva i upale pluća. Slučajevi proljeva kod djece mlađe od pet godina povećali su se za oko 2000% od 7. oktobra, rekao je UNICEF.

Hamouda je rekao da njegova vlastita djeca imaju simptome proljeva, prehlade i gripe. “Dječja tijela su dehidrirana … njihova koža je dehidrirana.”

U periodima ozbiljnog stresa, trudnice imaju veću vjerovatnost da će pobaciti ili prerano roditi, rekli su zdravstveni radnici ranije za CNN. Gaza je dom za 50.000 trudnica, prema Populacijskom fondu Ujedinjenih naroda (UNFPA). Bebe koje prežive u maternici imaju veću vjerovatnost da će se roditi pothranjene i stoga su u većem riziku od smrti, rekla je Inglis. Izgladnjele i dehidrirane majke ne mogu osigurati dovoljno majčinog mlijeka za svoje bebe.

Izazovi u distribuciji hrane, blokirana pomoć

Shadi Bleha, 20, pokušava prehraniti šesteročlanu porodicu. Dvaput sedmično od UNRWA-e dobivaju dvije boce vode, tri keksa i “ponekad” dvije konzerve hrane, rekao je.

“To uopće nije dovoljno da zadovolji potrebe moje porodice”, rekao je CNN-u student koji se sklonio u šator u Rafi.

Palestinci u južnoj Gazi također su rekli za CNN da loše regulirana distribucija humanitarne pomoći znači da neki civili uopće ne dobivaju pomoć, dok oni koji dobivaju mogu prodavati za zaradu.

U drugim slučajevima, prodavači kupuju pomoć od trgovaca i trguju na tržnicama za napuhane troškove. Neki ljudi s automobilima putuju dalje po vodu, vraćaju se u raseljeničke kampove kako bi preprodavali vodu po visokim cijenama. Cijene dižu i pojačani štrajkovi. Prije tri sedmice, vreća brašna od 25 kilograma koštala je 20 dolara u Khan Younisu, prema Al-Naiziju, ali nakon što je IDF pojačao napade na južni grad, cijena je postala 34 dolara.

Drugi kažu da primaju humanitarne pakete koji su otvoreni, u kojima nedostaju stvari. Hurme, maslinovo ulje i ulje za kuhanje pronađeni u paketima pomoći navodno se prodaju na crnom tržištu za više nego dvostruko više od svoje vrijednosti.

Dana 21. januara, izraelski vladini koordinator aktivnosti na teritorijima (COGAT) rekao je da je 260 humanitarnih kamiona “pregledano i prebačeno u Gazu”, što je najveći broj od početka rata.

Ali humanitarne agencije kažu da to nije dovoljno. Izraelska vojska je u januaru odobrila pristup samo četvrtini misija pomoći koje su planirale humanitarne agencije za Gazu, rekao je OCHA 21. januara. CNN je kontaktirao IDF za komentar o OCHA-inim statistikama.

WFP je pozvao na nove rute za ulazak pomoći, više kamiona koji će prolaziti kroz dnevne granične provjere, manje prepreka kretanju humanitarnih radnika i jamstva za njihovu sigurnost. Agencija je 5. januara izvijestila da je šest pekara u Deir al-Balahu i Rafahu ponovno počelo s radom, ali tri su ostale izvan upotrebe. “Hljeb je najtraženiji prehrambeni artikal, pogotovo jer mnoge obitelji nemaju osnovna sredstva za kuhanje”, navodi se.

U međuvremenu, izraelska vojna ofanziva uništila je najmanje 22% poljoprivrednog zemljišta u Gazi, navodi OCHA. Stoka gladuje i teško je doći do svježih proizvoda.

Juliette Touma, direktorica komunikacija za UNRWA, rekla je da su potrebe raseljenih civila u Gazi veće od količine pomoći koju vlasti dopuštaju u pojas. “Jednostavno nemamo dovoljno i ne možemo držati korak s ogromnim potrebama ljudi na terenu”, rekla je za CNN. “To dostavu humanitarne pomoći čini vrlo izazovnom.”

I UNRWA i WFP rekli su za CNN, iako nisu mogli provjeriti izvješća o pojedincima koji preprodaju pomoć po višim cijenama, da je to sasvim moguće s obzirom na razmjere očaja i gladi u Gazi.

“To je apsolutni kaos i ljudi su apsolutno očajni, ljudi su apsolutno gladni”, dodao je Touma. “Sat doista otkucava za glad.”

WFP je rekao za CNN da se raspodjela pomoći temelji na provjerenim popisima korisnika i da ih promatraju nadzornici hrane, koji “izvješćuju da je hrana dostavljena primateljima kojima je namijenjena”.

“Ponekad porodice donose osobnu odluku o prodaji WFP hrane u zamjenu za druge kućanske potrepštine koje bi im mogle trebati. Da budemo jasni, hrana koju distribuira WFP nije na prodaju, “, stoji u saopćenju agencije.

Rat je također uzrokovao veliki gubitak radnih mjesta u Gazi, dodatno iscrpljujući kupovnu moć stanovnika dok cijene rastu.

Hamouda sada troši 250 dolara sedmično da kupi hranu i potrepštine za svoju porodicu – u poređenju sa 50 do 70 dolara prije rata. Na fakturi u koju je CNN imao uvid, mjesečne potrepštine za siročad pod Al-Naizijevom skrbi kupljene su od nabavne firme za 6.814 dolara – uključujući 2.160 dolara samo za dojenčad. Prije rata bi ista količina formule koštala 1.680 dolara.

“Živimo gotovo u džungli u kojoj rat, ubistva, pohlepa trgovaca, nepravda institucija u raspodjeli pomoći i odsutnost vlade dovode do ovog smrtonosnog haosa”, rekao je al-Naizi.

Povezane teme:

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

prije 2 dana

on

20. Novembra 2024.

By

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

prije 3 dana

on

18. Novembra 2024.

By

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

prije 4 dana

on

17. Novembra 2024.

By

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije

✕