Connect with us

Cazin

Umjetnost od brašna: Profesorica Jasmina iz Cazina za osam mjeseci ispekla i prodala preko 5.000 kruhova (FOTO)

Published

on

Jasmina Čović, žena zmaj iz Cazina je umjetnica koja stoji iza stranice Jasminin kruh.

Pripremila Azra Mahmutović za Senzor.ba.

Ova vrijedna žena po struci je profesorica islamske teologije i predaje vjeronauku u školi. Kada učenicima prenese znanje, pouči ih lijepom ponašanju, dođe kući i uzme oklagiju u ruke, te počne stvarati magiju i umjetnost.

Za Senzor.ba govori o svom radu.

“Moj mali biznis je započeo u februaru ove godine. Krenulo je zapravo iz hobija.  Počela sam istraživati zdravije verzije pripreme hrane, posebno kruha, koji je nezaobilazan na soframa nas u Bosni i odatle je krenuo moj prvi sourdough kruh koji je ispečen tačno 11.02. ove godine. I bio je mašAllah isto kao i ovaj danas koji je možda pet ili šest hiljaditi po redu”, ističe Jasmina na potpuno oduševljenje svih nas. Napominjemo da Jasmina ovo radi ručno, bez profesionalnih miksera i pećnica.

Ova vrijedna žena, pored pomenutog kruha, proizvodi i razna druga peciva od kiselog tijesta, ali i zdravije verzije tjestenine. U svaki proizvod ulaže mnogo truda i ljubavi, a ono što kupci kod nje najviše cijene jeste kvalitet koji dobiju:

“Ponosna sam na kvalitet, izgled ali i oduševljenje svih klijenata koji su probali moje proizvode. Moji proizvodi se u masi ističu svojom estetikom koja samo pokazuje koliko ljubavi ulažem u to što radim”, ponosno ističe.

Jasmina nam objašnjava i kako nastaje jedan specijalitet od kiselog (sourdough) tijesta:

“Izrada specijaliteta sa sourdough tijestom traje jako dugo od 48 do 72 sata, ovisno o kojem proizvodu se radi. Sve benefite ovog tijesta možete pronaći na mojoj stranici ili profilu. Smatram da u ovom surovom vremenu nas može spasiti samo povratak PRIRODI, a ja to pokušavam upravo svojim proizvodima. Stoga, kada su u pitanju materijali i sirovine sa kojima radim, trudim se da većina njih bude domaće proizvodnje, a sama proizvedem sve povrće koje koristim za foccace. Kukuruzno brašno koje koristim za bagete i sir za pizze je domaći, a ostalo što kupujem trudim se da bude domaćeg porijekla. Izbjegavam uvozne sirovine i zbog toga iza kvaliteta svakog proizvoda stojim sigurno”, ispričala je Jasmina za Senzor.ba.

Kroz osam mjeseci, koliko se ovime bavi, Jasmina je zadobila pažnju javnosti i učestvovala je na brojnim sajmovima, uglavnom humanitarnog karaktera, a o svom radu je govorila i za USK televiziju.

“Podrška je ogromna od svih onih koji me poznaju pa do onih koji su me slučajno upoznali. Ipak, najvažnija mi je podrška mog supruga i moje dvije djevojcice, bez kojih sigurno ne bilo ovakvih rezultata. Posao je zaista obiman, od nabavke, preko tehničkih priprema, realizacije, pa do samog pakovanja, tako da sve četvero imamo svoje zadatke  Izdvojit ću I neke od priča koje sam doživjela kroz ovih par mjeseci. Maestro Emir Nuhavnović iz Sarajeva je primjetio među prvima moje proizvode i iste degustirao, ostavio divne komentare i dojmove. Gradonačelnik grada Cazina je također oduševljen mojim proizvodima koji je tražio je da mu preipremim kruh bez dekoracije”, kroz smiješak se prisjeća i nastavlja: “Imam poziv od grada Cazina da se prijavim na Cazinsku zimu, Olga, poznata u našem gradu Cazinu kao osoba koja radi fantastične medene torte je oduševljena kvalitetom mog kruha. Dina Nadarević Sijamhodžić, profesorica na FIN-u je ostala bez riječi kad je probala Jasminin kruh. Moj rodjak iz dijaspore je tokom mjeseca ramazana časti sa 100 eura mojih proizvoda slučajne prolaznike, što je izazvalo posebno oduševljenje. Moj nastavnik Muhamed Miskić, trenutno je u Švedskoj, ali je cijelo ljeto proveo u Krajini i samo koristio moje proizvode. Zaista sam imala veiku podršku od radnih kolega, komšija, prijatelja… Svi su prepoznali kvalitet i većina njih je industrijski kruh zamijenila ovim domaćim iz moje radionice”, prisjetila se Jasmina, piše Senzor.ba.

Ja zahvaljujem Allahu dragome sto mi je dao ovaj talenat, a ja truda, rada i ljubavi ne žalim. I imamo dobitnu kombinaciju koju svi mogu vidjeti. Krenulo je od osnovne verzije sourdough kruha, koji nazivamo standardni (raž, pšenično brašno, a kasnije su se samo redale ideje. Tako da sada imam u heljdin kruh, kruh od mekinja, spelte i raži, štrudle, bagete, raspucance, a proizvodim i domaću tjesteninu raznih oblika i od raznih sastojaka. Foccaca (prva verzija talijanskih pizza) i kruh od kakaa su posebna. Uskoro uvodim još novih proizvoda, trenutno je jedan proizvod na eksperimentisanju, objašnjava nam.

“Svi koji žele moje proizvode da probaju ili pak budu korisnici istih, mogu to učiniti putem mog profila ili stranice Jasminin kruh. Također možete me kontaktirati i putem vibera 061 436 074, a svi proizvodi se mogu poslati i brzom poštom širom Bosne i Hercegovine”, zaključuje naš razgovor ova vrijedna žena.

Cazin

U Cazinu pronađeno beživotno tijelo muškarca

Published

on

By

Jučer je u cazinskom naselju Šturlići došlo do tragičnog događaja – pronađeno je beživotno tijelo muške osobe.

Prema nezvaničnim informacijama koje smo dobili, tijelo muškarca je pronađeno u njegovoj kući. Radi se o mještaninu S.T. (58), koji je živio na toj adresi.

Policija je odmah izašla na teren kako bi izvršila očevid. Detalji o uzroku smrti i okolnostima koje su dovele do ove tragedije bit će poznati nakon završetka istrage.

Nastavit ćemo pratiti razvoj situacije i pružiti nove informacije čim budu dostupne.

Nastavi čitati

Cazin

Osam godina od dženaze najstarijeg krajiškog imama Sulejman ef. Kajtezovića

Published

on

Život Sulejmana efendije prožet je raznim događajima, obilježen zatvorskim kaznama, promjenama i prilagodbama raznim sistemima državne uprave,a o njemu su pisani brojni novinski članci, pa i snimani dokumentarni filmovi.

Sulejman je bio imam u dvanaest džemata u Krajini, u radnom vijeku izgradio je četiri i obnovio tri džamije, a od 1933. godine redovno je vodio dnevnik svojih aktivnosti.

Prvu zvaničnu imamsku dužnost započeo je davne 1945. godine u Bužimu, a na poziciju imama došao je, kako je u jednom intervjuu kazao, pravo iz zatvora i to na mjesto ranije ubijenog vjerskog službenika. Nakon godinu i pol službe u Bužimu ponovo je zatvoren u Bihaću, a u zatvoru je proveo tri mjeseca.

Nakon Bužima prešao je na službu u Žaliće kod Velike Kladuše, gdje je služio devet godina, nakon čega je bio u Slapnici, pa u Pokoju kod Bihaća. Nakon toga je vodio džemat u Tržcu kod Cazina, gdje je proveo oko osam godina, odakle je prešao u Trnove kod Velike Kladuše, gdje je proveo devet godina. Slijede Šabići, a penzionisan je 1983. godine, nakon čega je imamsku dužnost obavljao honorarno.

Imamsku dužnost dedo Sulejman obavljao je honorarno i prije 1945. godine, ali i nakon 2007. godine kada je napustio džemat u Vejincu kod Velike Kladuše, jer je, kako je jednom kazao, namirio 70 godina imamske službe.

Do smrti je redovno obavljao molitve u džamiji, postio je od svoje devete godine svaki ramazan, a dnevno je učio po 20 stranica Kur'ana.

Molimo Allaha da ga u Džennet uvede. Amin

Nastavi čitati

Cazin

IT Girls u Cazinu: “Bez obzira na predrasude–samo dalje!”

Published

on

By

Iskustvo stečeno u osnovnoj školi, Lea, Erna i Meldina prenijele su u srednju školu i olakšale formiranje IT Girls kluba

Almir Panjeta za UNICEF

Kada je nastavnica matematike i informatike Jasmina Jusić prošle godine krenula s formiranjem IT Girls kluba u Gimnaziji Cazin i pitala ima li neko sa iskustvom u programiranju, javile su joj se Erna i Meldina u prvom, te Lea u drugom razredu s višegodišnjim iskustvu u IT Girls klubu Osnovne škole Cazin II koju su završile.

“Prošla sam u oktobru 2023. kroz obuku unutar projekta ‘IT Girls dolaze u vaše škole’ i krenula u formiranje IT Girls kluba. Bilo je zainteresiranih djevojčica, ali mi je olakšavajuća okolnost bila to što su njih tri već bile u tome. Iskreno, imale su više iskustva od mene u Arduinu”, kaže profesorica Jasmina prisjećajući se pokretanja IT Girls kluba koji danas broji 15-ak članica, i za sada jednog člana.

“Učila sam kroz rad od svojih učenica, i drago mi je što sam imala takav pristup, da ne mora značiti da je samo nastavnik taj koji predaje. Ako se nastavimo družiti mislim da ćemo imati još više prilika da učimo jedni od drugih. Cure imaju dosta iskustva, dodirnih tačaka sa sajmovima IT Girls klubova, vidjele su dosta drugih projekata, upoznale dosta ljudi u tom sektoru, i baš mi je drago što su sa mnom. I druge članice IT Girls kluba konstantno dolaze s nekim novim idejama kako uključiti Arduino u svakodnevnicu, i uvijek me pozitivno iznenade”, dodaje.

Lea, učenica drugog razreda Gimnazije kaže da su je programiranje i robotika oduvijek zanimali, i da se u IT Girls klub u osnovnoj školi prijavila čim je čula da se osniva. Tokom prve godine školovanja u Gimnaziji nije imala IT Girls klub, a bila je među sretnijima u školi kada je čula da se i tu osniva:

“Sada u Gimnaziji imamo bolju opremu, dogovorili smo se kakve projekte želimo realizirati, kakav nam materijal za to treba, i radimo”.

Erna se programiranjem bavila i prije nego se prijavila u IT Girls klub u osnovnoj školi, išla je na privatne časove, a kada je u devetom razredu čula za IT Girls klub kaže kako joj je bilologično da se prijavi.

“Uvijek me zanimalo kako neke stvari funkcionišu, kako funkcioniše kompjuter i druge stvari. Često imam neke svoje ideje koje ne mogu realizirati nikako drugačije nego programiranjem”.

Za IT Girls klub Meldina je čula u devetom razredu kada se iz druge škole prebacila u OŠ Cazin II.

“U mojoj školi nije bilo IT Girls kluba, i kada sam se prebacila od devetog razreda, priključila sam se klubu čim sam saznala da djeluje. Programiranje me odavno zanima, ali u školi u koju sam do tada išla nismo imali ni informatičku sekciju, ni klub, tako da nije bilo prilike. Odmah mi se svidjela ideja da se mladim djevojkama prikaže IT industrija i da im se prilika, i odlučila sam se pridružiti”, kaže Meldina.

Trenutno rade na svom prvom zajedničkom projektu u Gimnaziji koji su nazvale “Smart Garden”.

“S direktorom smo došle na ideju da napravimo pametni vrt, pa smo iskombinirali da to bude vrt koji će pomoći biljkama, ako na primjer nema dovoljno vlažnosti u zemljištu da se aktivira pumpa koja će automatski slati vodu dok se ne postigne potreban nivo vlažnosti. Pokušaćemo sve da primijenimo u stvarnoj situaciji, i ugraditi ga u neki vrt ili plastenik i vidjeti kako funkcioniše”, najavljuju Lea, Erna i Meldina:

“Imamo konačnu ideju da napravimo mali plastenik u okviru škole, ali dok to ne bude jedna djevojka iz našeg razreda ima svoj plastenik pa ćemo vjerovatno otići da to isprobamo kod nje. Možemo sve još nadograditi sa više pločica i više mjerenja, temperature, vlažnosti, pa i zagađenosti zraka, da se uključi svjetlo kada neko prođe, da prepozna ako uđe neka životinja… “, pojašnjavaju, pokazujući nam kako sve funkcioniše preko senzora i arduino ploča.

Svoj rad planiraju prikazati na IT Girls sajmu u Tuzli 25. aprila, a prisjetile su se i sajma u Sarajevu 2023. na kojem su predstavile digitalni sat i videp-igricu, družile se s drugim curama iz klubova širom BiH i razmijenile ideje:

“Kad vidite da niste jedini koji se tim bave, da imate nešto zajedničko sa drugim gradovima u državi, kad vidite da toliko puno djevojčica žele ono što i mi, jednostavno je sve odmah lakše. Stvori se i dosta prijateljstava, još uvijek se čujemo s nekim curama koje smo upoznala tad, a prošlo je godinu dana”.

Nastavnik je u OŠ Cazin II vodio IT Girls klub, i kada je kako master edukator za Unsko-sanski kanton došao u posjetu Gimnaziji Cazin bio je sretan da vidi kako djevojke iz kluba i dalje aktivno rade:

“Razgovarao sam s njihovom profesoricom, u početku nije imala predstavu koliko one znaju, ali je vrlo brzo shvatila da ima naprednu grupu djevojaka sa solidnim znanjem u programiranju”, kaže, dodjaući kako IT Girls klub koji vodi u osnovnoj školi i dalje funkcioniše:

“Kroz IT Girs klubove djevojke mogu naučiti mnogo toga, vidjeti na sajmovima kako druge cure rade i to im može biti motivacijski faktor. Kad poslije osnovne dođu u srednju školu da mogu pokazati znanje kao što su to pokazale Lea, Erna i Meldina, a to im svakako može biti bitno i za upis na fakultet.”

Direktor Gimnazije Cazin Enes Škrgić kaže da je ranije predavao informatiku, i da je oduševljen idejom i funkcionisanjem IT Girls kluba, dodajući kako u školi razmatraju proširenje kapaciteta kako bi cure mogle raditi što bolje i kvalitetnije:

“Sada nam je novi izazov da moramo pripremiti i prostor da one mogu raditi, i potrudićemo se da imamo neku svoju radionu koja će im biti dostupna i opremljena – od lemilice pa do raznh instrumenata, tako da mogu kompletne projekte završiti. Bilo bi dobro da u dogledno vrijeme imamo i 3D printer koji bi mogao na kraju zaokružiti projekat koji kreiraju. Imaju mnogo interesantne ideje, bile su na sajmovima i gledale druge projekte iz drugih škola, i fascinantno mi je šta sve predlažu i šta bi sve voljele raditi”, kaže, dodajući kako nastavni plan i program za informatiku sada sve to mora pratiti.

Ističe kako je kao profesor informatike imao generaciju u kojoj su radili Arduino, grupu učenika koji su bili entuzijasti, ali ističe da su to ugavnom bili dječaci:

“Fasinantno mi je što sada dolaze cure, i moram reći da je čitav ovaj projekat pohvalan, upravo da se razbije taj jedan stereotip i da se pokaže da se cure ravnopravno mogu naći u prostoru IT-a. Drago mi je da su nam iz osnovne škole došle cure koje imaju dobre i kvalitetne osnove u programiranju”.

Lea kaže da ju je za početak rada na programiranju motivisalo upravo to što je primijetila da je malo, ili skoro nimalo ženske populacije koja se bavi programiranjem, te je željela biti dio tima koji će privući više žena IT sektoru, a Erna kaže da iako su joj na početku mnogi govorili kako programiranje nije za cure, nije ni pomišljala o odustajanju:

“Da sam tada stala kad su mi govorili da prestanem, vjerovatno sad ne bih bila ovdje gdje jesam!”.

Meldina zaključuje kako žene u IT sektoru moraju biti prisutnije i glasnije:

“Inače sam jako oštra po pitanju feminizma, i obzirom na broj problema s kojima se susreću žene u IT sektoru i općenito u svim aktivnostima, mislim da trebamo biti glasne, izboriti se za svoja prava, i da mi svi trebamo raditi na tome. Ženama je definitivno mjesto u IT industriji, svima je mjesto, i definitivno bolje radimo kad smo zajedno. Bez obzira na predrasude – samo dalje!”, kaže Meldina koja se nada da će u programiranju ostati i u budućnosti i vjerovatno upisati elektrotehnički fakultet.

Erna je već sa starijim bratom obišla elektrotehnički fakultet kada je on išao da se upiše, ali kaže da su pred njom još četiri godine pa će vidjeti, dok Lea planira upisati medicinu:

“Ako i upišem medicinu, mislim da ću se svakako nastaviti baviti programiranjem, voljela bih držati obuke mladima, posebno djevojkama, ohrabrivati ih. Zanimaju me i mogućnosti upotrebe IT-a u medicini”.

Profesorica Jasmina Jusić smatra kako je izuzetno bitno da djevojčice imaju ovakav klub:

“Cilj Inicijative jeste jačanje samopouzdanja kada je u pitanju IT sektor. Predrasude su bile takve da se IT sektor povezivao samo sa muškarcima, bez obzira što je na primjer prva programerka bila djevojka, a s tim dijelom istorije mnogi nisu upoznati”, kaže, dodajući kako bi voljela da je nešto poput IT Girls kluba postojalo u vrijeme dok je ona išla u školu:

“Da sam imala klub i priliku da radim na ovakvoj opremi, mislim da bih se vjerovatno više ‘bacila’ u ove vode, nego u matematiku, bez obzira što imam ljubav i za jedan i za drugi sektor.  Informatika, odnosno programiranje je na ovaj način puno privlačnije nego klasično programiranje koje mi prezentiramo u drugom razredu po nastavnom planu i programu. Bilo bi dobro da se ovaj model adaptira u formalni plan i program jer reforma informatike u okviru nastavnog plana i programa to zahtijeva”.

IT Girls inicijativa je zajednička inicijativa agencija Ujedinjenih nacija (UNICEF, UNDP i UN Women) koja se bavi prevazilaženjem ograničenja i prepreka s kojima se suočavaju djevojke i žene u sektoru informacionio komunikacionih tehnologija (IKT) u BiH. Više od 400 djevojčica u osnovnim i srednjim školama u BiH trenutno učestvuje u IT Girls klubovima kao vannastavnim aktivnostima.

Nastavi čitati

Najčitanije