Skoro 31 godinu nakon velike tragedije u redu za vodu u ulici Halači kod broja 5 (u blizini Daira) na Baščaršiji kada su – zajendo sa još četvero građana Sarajeva – u jednom trenutku od agresorske granate ubijene tri kćerke i unučica hafiza Ismeta ef. Spahića, ovog uglednog alima, bivšeg zamjenika reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH i imama Gazi Husrev-begove džamije ovih dana pogodila je još jedna tragedija.

Naime, u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu jučer je klanjana dženaza supruge hafiza Spahića, hadži hanume Aleme Spahić, rođ. Ramović, koja je na ahiret preselila u nedjelju, 21. maja u 71. godini.

Ukop je obavljen u haremu džamije Potok (Tabak h. Sulejmanova).

Uz hafiza Spahića, iza hadži hanume Aleme Spahić ostali su sin Muhsin, kćerka Amina, unučad Davud i Harun, sestre, snahe, zetovi i ostala rodbina i prijatelji.

“Molim Allaha, dželle še'nuhu, da se rahmetli supruzi hfz. Ismet ef. Spahića, moga razrednog starješine u Gazi Husrev-begovoj medresi, bivšeg zamjenika reisu-l-uleme smiluje, porodici, rodbini, prijateljima i komšijama podari sabur, sastavi ih u Berzahu, sačuva ih strahota Sudnjega dana i počasti ih Firdevsom!”, napisao je ovim tužnim povodom Nezim Halilović Muderris, imam, hatib, bivši ratni komandant, te direktor Vakufske direkcije i rukovodilac ureda za hadž rijaseta IZBiH.

Čestita hadži hanuma Alema bila je podrška hafizu Spahiću nakon velikog gubitka kćeri Melihe (1961.), Mahire (1966.) i Almase (1971.), te sedmogodišnje unuke Esme (7) koje su zločinačkom mržnjom uistovremeno ubijene, što je ostavilo veliku ranu na srcu dobrog hafiza.

Nešto ranije umrla je i prva hafizova supruga, majka i nana nevino umorenih. Preselila je na ahiret Božjom milošću, kako ne bi dočekala tragediju kakvu srce mnogih roditelja ne bi izdržalo.

A hafiz Ismet ef. Spahić – govoreći snagom vjere i neopisivog dostojanstva, pa i prkosa, na dženazi svojih najmilijih veli:

“Govorio si, hafize, ne žalimo krv za odbranu napadnute nam domovine. Allah te stavio na iskušenje. Elhamdulillah”.

Zabilježio je ovo u ‘Oslobođenju’ 1992. veliki bh. novinar Vlado Mrkić.

Pored članova porodice hafiza Ismeta ef. Spahića, stradali su još: Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba i Ismet Suljić. Neke im je vječni rahmet.

Nema dana da se hafiz Spahić ne sjeti, kako kaže, svoje djece. Posebno unučice Esme koja je imala tek sedam godina u trenutku pogibije. Uči Fatihu i suru Ja'sin.

Autoru ovih redaka prije nekoliko godina će reći:

“Allah svoje robove iskušava na razne načine. I to one koji su mu dragi. Moje iskušenje bilo je znak da sam drag Allahu. Ja sam, fizički gledano, to iskušenje lahko prebrodio. A duhom smislu ja sam uvijek bio vezan za moju djecu. Ja se i danas sjećam njih, vezan sam za njih. Uvijek smo u duhovnom kontaktu. Kada čovjek ima vjeru u svome srcu, onda je svjestan da ovaj dunjalučki rastanak mora da dođe, danas ili sutra. I da ćemo se ako Bog da, ako budemo iskreni vjernici, ponovo susresti u Dženetu”.

Prisjetio se tada i kur'anskih riječi:

“Kako kaže Kur'an: “Oni koji vjeruju, i ako ih u tome slijedi njihova porodica, mi ćemo ih sastaviti u Dženetu”. Kada je toga čovjek svjestan, onda zna da je smrt samo privremeni rastanak. Osim toga, nisam samo ja iskušavan. Allah je u to vrijeme kušao mnogo Bošnjaka. I zahvaljujući toj šehidskoj krvi, Bosna je i opstala. Da nije bilo njih, ne bi bilo Bosne. Zato mi šehide ne smijemo zaboraviti. Ne radi njih već radi nas. Jer je njihova krv temelj Bosne”, kazao mi je ef. Spahić.

Neka je rahmet hadži hanumi Alemi Spahić i ubijenim članovima porodice Spahić. Sjećajmo ih se zajedno sa svim nevinim žrtvama Sarajeva.