Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, za kojim je izdan nalog za hapšenje uvjeren je kako neće završiti u zatvoru jer pretpostavlja da će se sadašnja kriza u BiH riješiti nekom vrstom političke nagodbe, a najavio je i kako će, čak i ako bude pravomoćno osuđen, nastaviti političku karijeru.

U intervjuu za banjolučki list “Glas Srpske” od danas Dodik je priznao kako mu se stanje čini “neizvjesnim”, no ima razrađeni scenarij što će učiniti potvrdi li sud prvostepenu presudu kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice.

“Čak i da mi zabrane kandidaturu (za predsjednika Republike Srpske) neko drugi će biti kandidat ispred vladajuće koalicije i pobijedit će. A onda ću biti premijer. Ne mogu mi zabraniti da budem premijer, a to je za njih opasnije nego biti predsjednik”, izjavio je Dodik.

Priznao da nije uspio blokirati institucije

No pritom je ignorisao činjenicu da zabrana političkog djelovanja, u skladu sa zakonom, znači i automatsku zabranu obnašanja bilo koje dužnosti koja se finansira iz budžet, pa tako i onu entitetskog premijera. Dodik u tom slučaju ne bi mogao biti čak ni direktor neke entitetske agencije.

Priznao je ipak kako je pretrpio poraz u nastojanjima da nakon što je osuđen blokira rad državnih institucija tako što bi svi Srbi koji u njima rade dali otkaz.

“Istina je da sam očekivao da će biti drugačije. To je porazno. Ima Srba koji su spremni raditi za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, a protiv Republike Srpske”, izjavio je razočarano Dodik koji nije propustio priliku ponovo zaprijetiti krivičnim progonom Srbima koji mu nisu lojalni kada se u RS uspostavi posebno tužilaštvo zaduženo za takve slučajeve.

“Trumpu ću ponuditi nalazište litija”

Ljut je i na Evropsku uniju, a posebno na visoku predstavnicu za vanjske poslove i sigurnost Kaju Kallas koja je tokom posjete BiH ranije u aprilu jasno označila političare iz RS-a odgovornima za sadašnju krizu u BiH.

Kaže kako ona, kao i drugi lideri EU, ne razumiju što se zapravo zbiva u BiH za razliku od političara iz stranaka ekstremne desnice u nekim europskim državama.

Vjeruje kako će uskoro imati priliku uspostaviti bolje odnose sa SAD-om, odnosno s administracijom Donalda Trumpa, pa pretpostavlja da će onda uslijediti i smanjenje međunarodnog pritiska na RS. Potvrdio je kako je za to spreman ponuditi Trumpu na upravljanje nalazište litija koje je pronađeno na teritoriju RS.

Komentirajući arbitražne sporove vrijedne više od milijardu eura nastale zbog postupaka vlasti RS, Dodik je rekao kako Banja Luka ne bježi od svojih obveza, ali traži da prvo reagira država pa da se onda izmiruje dug entiteta.

HEP-ov zahtjev za 100 milijuna eura odštete od RS-a

Pritom je spomenuo i odštetni zahtjev Hrvatske elektroprivrede (HEP) prema vlastima RS za isplatu oko 100 miliona eura odštete zbog neisporučene struje iz termoelektrane u Gacku čiju su gradnju u bivšoj SFRJ zajednički finansirali Hrvatska i BiH.

“Hrvate tu nešto zanima, oni prijete. Ali imamo priliku i za protunapad, što se tiče hidroelektrane Plat. A to se gradilo u komunizmu, kad smo svi bili jedna država. U ratu je puštena voda iz akumulacije kod Trebinja (za Plat), a struje nismo dobili. Tek na kraju rata nešto je dogovoreno. I tu smo mi oštećena strana. I sad im nudimo kompenzaciju za tu priču s rudnikom i termoelektranom Gacko, ali oni u Zagrebu nemaju snage za to”, izjavio je Dodik.

HINA

U ponedjeljak navečer, ORF je u okviru emisije Kulturmontag prikazao razgovor sa književnikom iz Koruške, Peterom Handkeom. Prema najavi, riječ je o ‘jednom od njegovih rijetkih TV intervjua’. Međutim, ovaj navodni novinarski podvig pokazao se kao potpuni promašaj. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost iz 2019. iskoristio je priliku da još jednom negira i umanji značaj genocida u Srebrenici.

“Genocid me ne zanima. Po meni, to što se tamo desilo bio je bratoubilački rat. To je nešto mnogo gore”, rekao je Handke u intervjuu. Nastavio je: “Genocid je pravni izraz, ali bratoubistvo je biblijski izraz, i to je ono što se desilo. A neću da mi bilo kakve budale naređuju koje ću riječi da koristim – budale koje nemaju pojma o jeziku, slogovima, ritmu i melodiji.” Nakon toga, voditeljica nije postavila nijedno dodatno pitanje – uslijedila je promjena teme.

Genocid u Srebrenici u julu 1995. predstavlja najteži ratni zločin u Europi od kraja Drugog svjetskog rata. Pod komandom Ratka Mladića, snage bosanskih Srba su ubile preko 8.000 Bošnjaka u tadašnjoj “sigurnosnoj zoni” pod zaštitom UN-a. Masakr je bio sistematski isplaniran i sproveden, a međunarodni sudovi su ga jasno okvalifikovali kao genocid, podsjeća Taz.

Još tokom 1990-ih i 2000-ih godina, Handke se suočavao s oštrom kritikom zbog svog odnosa prema srpskim ratnim zločincima. U decembru 1996. susreo se s zločincem Radovanom Karadžićem, koji je tada već bio optužen pred Tribunalom UN-a za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti.

Bez kritičkog odmaka

U svojim tekstovima, Handke je nazivao Srebrenicu “navodnim genocidom” i govorio o “navodnim mjestima masakra”. Bio je među potpisnicima apela umjetnika u odbranu bivšeg predsjednika Srbije i Jugoslavije, Slobodana Miloševića, kojem su bila stavljena na teret brojna ratna zvjerstva, te je objavljivao kritičke tekstove o radu Haškog tribunala.

S obzirom na njegovu prošlost, teško je razumjeti zašto je ORF Handkeu dao medijski prostor bez ikakvog kritičkog okvira. Nije bilo posebnog povoda – razgovor se samo površno dotakao njegovog novog teksta. I druge njegove izjave bile su problematične: rekao je da više ne može da podnese riječ “demokratija” i ustvrdio da njegova druga domovina, Francuska, nije prava demokratija. “Francuska jeste demokratija, ali s mnogo malih diktatura”, izjavio je bez daljih objašnjenja.

Tokom intervjua, Handke se i ismijavao svojim kritičarima. “Ništa nisam osjetio. Nije bilo protivvjetra. To je dio života, dobro dođe za kožu”, rekao je kroz smijeh. “Ni jedna riječ koju sam napisao o Jugoslaviji nije za osudu, nijedna. To je književnost”, tvrdio je na drugom mjestu. Bečki politikolog Vedran Džihić, porijeklom iz Bosne, na to odgovara: Handkeova pozicija prema Miloševiću i Srebrenici nije književnost, “već politički čin koji je duboko za osudu.”

Još jedan incident zabilježen je na entitetskoj liniji između Republike Srpske i Federacije BiH, gdje su nepoznate osobe skinule zastavu Republike Srpske sa jarbola postavljenog uz put Koraj – Milino Selo, javlja Crna Hronika.

Ovaj događaj izazvao je zabrinutost među lokalnim stanovništvom, posebno jer nije prvi put da se ovakav čin dešava na istoj lokaciji.

Prema riječima mještana, zastava je uklonjena tokom noći, a za sada nema informacija o počiniocima niti o motivima ovog postupka.

Predstavnici lokalnih vlasti u RS-u osudili su ovaj čin, nazivajući ga provokacijom i narušavanjem međuentitetskih odnosa.

Istaknuto je da će zastava biti ponovo postavljena, a javnost pozvana na uzdržanost i poštovanje zajedničkog suživota.

Sanja Vulić se još kao maloljetnica pridružila Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), da bi 2012. godine bila prvi put izabrana u Skupštinu Doboja. Prema imovinskom kartonu koji je predala Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (CIKBiH), tada nije imala nijednu nekretninu.

Deset godina kasnije, početkom drugog mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH (PSBiH), prijavila je da ima dva stana, u Doboju i Banjoj Luci, koje je u kartonima procijenila na 246 hiljada KM, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) BiH.

Vulić u biografiji navodi da je po struci profesorica razredne nastave, ali ne i na kojem fakultetu je diplomirala. Godine 2007. se upisala na Učiteljski studij Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, odjeljenje u Derventi. Iz ove institucije su novinarima odgovorili da u toj ustanovi nije diplomirala.

Lojalnost predsjedniku SNSD-a i sigurni mandati

Vulić je rođena 1988. godine u Sarajevu. U rodnom gradu je provela prvih sedam godina života, da bi se nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma sa roditeljima odselila u Doboj. Sa 17 godina je pristupila SNSD-u, u maju 2005. godine.

„Moja očekivanja su bila da kada priđete jednoj političkoj stranci, da osjećate sigurnost, stabilnost i dobijete mogućnost za realizaciju mnogih ideja”, rekla je Vulić prije sedam godina u programu Teleringa na RTRS-u dok je bila predsjednica Skupštine Grada Doboja.

Tom prilikom je rekla da je po vokaciji profesorica razredne nastave, da taj posao nikada nije radila i da je njena velika ljubav bilo novinarstvo. Izabranim funkcionerima formalno obrazovanje nije preduslov za zaposlenje i obavljanje parlamentarnih dužnosti.

Novinar CIN-a otkriva da se Vulić 2007. godine upisala u prvi semestar na Učiteljskom studiju – centra Derventa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci kao redovan student.

„Posljednji put je regulisala status studenta akademske 2010/2011. godine upisom obnove treće godine. Imenovana nije stekla akademsko zvanje na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci“, odgovorili su iz Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci.

Novinari su poslali dopise na adrese još deset univerziteta u BiH koji trenutno imaju studij razredne nastave. Da Vulić nema u njihovoj evidenciji, odgovorili su: Pedagoški fakultet u Bijeljini, Filozofski fakultet u Tuzli, Filozofski fakultet u Zenici, Pedagoški fakultet u Bihaću te fakulteti Univerziteta „Džemal Bijedić“. Pedagoški fakultet u Sarajevu i Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru su odgovorili da zbog nedovoljnih podataka nisu mogli utvrditi da li je Vulić bila njihova studentica. Kada je riječ o privatnim fakultetima, odgovori su dostavljeni iz Nezavisnog univerziteta Banja Luka, Univerziteta „Privredna akademija“ Brčko i Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku.

Imovinski karton

Kada je novinar u Parlamentu BiH postavio pitanje o tome gdje je stekla zvanje profesora razredne nastave, Vulić je pozvala pratnju iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela: „Ja kažem da neću da pričam. Marko, reaguj, čovjek me uznemirava!“

Političku karijeru Vulić započinje 2012. godine kada je izabrana u Skupštinu Grada Doboja sa 4.141 glasom.

U imovinskom kartonu koji je tada predala Centralnoj izbornoj komisiji BiH navela je da je godinu ranije imala platu 800 KM u Bolnici „Sveti apostol Luka“ u Doboju i 2.000 KM prihoda u nevladinim organizacijama.

Već 2015. godine je imala prosječna mjesečna primanja od 1.833 KM u Skupštini Grada Doboja. U kartonu koji je predala na početku drugog mandata 2016. godine navela je da ima stan od 44 kvadrata u Doboju i kreditno zaduženje u Sber banci od 100 hiljada KM. U tom mandatu bila je predsjednica Skupštine Grada Doboja.

Vulić je na istu poziciju u lokalnoj skupštini izabrana još jednom, ali je ubrzo prešla u Državni parlament.

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Sanja Vulić

Prije toga je ambiciozno zagazila u visoku politiku i kandidovala se na općim izborima 2018. godine. Nije osvojila dovoljan broj glasova da uđe u Parlament, ali je imala sreće da je godinu poslije njen stranački kolega Vojin Mitrović odstupio sa zastupničke funkcije zbog imenovanja na poziciju ministra prometa BiH.

Vulić je kao sljedeća sa SNSD-ove liste sa 15.578 osvojenih glasova početkom 2020. dobila priliku pokazati lojalnost predsjedniku stranke Miloradu Dodiku.

U imovinskom kartonu koji je predala CIK-u 2022. godine prilikom stupanja na drugi mandat u Parlamentu navela je da pored stana u Doboju ima i stan u Banjoj Luci od 66,76 kvadrata, vrijedan 176 hiljada KM. Navela je da ima i zaduženje u ATOS banci od 225 hiljada KM. Peugeota je zamijenila skupljim, čiju vrijednost je u posljednjem imovinskom kartonu procijenila na 10 hiljada KM.

Više o njenoj karijeri i imovini građani mogu čitati u CIN-ovoj bazi „Imovina političara”, jedinstvenoj riznici podataka o: karijeri, obrazovanju, imovini, sudskim postupcima te stranačkoj pripadnosti oko 230 političara i javnih funkcionera.