“Trajalo je jako dugo. To je komplikovan proces, ali je čast što se to dogodilo”, rekao je Rutte prije nekoliko dana.

U razgovoru s medijima, Rutte je ranije pojasnio zbog čega se odlučio na kandidaturu.

“Uz sve što se dogodilo u Ukrajini i nestabilnost u svijetu i niz ljudi koji su mislili da bih to mogao učiniti, ne možete samo ostaviti stvari sa strane. To je, naravno, nevjerovatno zanimljiv posao”, poručio je Rutte.

klix

Ipak, to je odraz političke linije koju vlast vodi od 1997. godine.

U Tadžikistanu, vlada doživotnog predsjednika Emomali Rahmona već je dugo vremena usmjerena na ono što opisuju kao ekstremizam.

Nakon mirovnog sporazuma kojim je okončan petogodišnji građanski rat 1997. godine, Rahmon, koji je na vlasti od 1994. godine, prvi je pronašao način da koegzistira s opozicionom Tadžikistanskom strankom islamskog preporoda (TIRP), kojoj je odobren niz ustupaka.

Prema sporazumu uz posredovanje UN-a, predstavnici prošerijatskog TIRP-a dijelili bi 30 posto vlade, a TIRP je priznat kao prva postsovjetska politička stranka u centralnoj Aziji utemeljena na islamskim vrijednostima.

Međutim, Rahmon je uspio zbaciti TIRP s vlasti unatoč tome što je stranka s vremenom postala sekularnija. Godine 2015. godine uspio je u potpunosti zatvoriti TIRP, označivši ga terorističkom organizacijom nakon što je stranka navodno sudjelovala u neuspjelom pokušaju državnog udara u kojem je general Abdulhalim Nazarzoda, ključni vladin birokrat, izgubio život.

U međuvremenu je skrenuo pozornost na ono što je njegova vlada opisala kao “ekstremističke” utjecaje među građanima.

Nakon prve zabrane hidžaba u javnim institucijama, uključujući univerzitete i vladine zgrade, 2009. godine, režim u Dušanbeu se zalagao za niz formalnih i neformalnih pravila koja su trebala spriječiti susjedne zemlje da vrše utjecaj, ali i ojačati svoju kontrolu nad zemljom.

Iako u Tadžikistanu ne postoje nikakva zakonska ograničenja za brade, više izvještaja navodi da je policija prisilno brijala muškarce s gustom bradom, što se smatra potencijalnim znakom nečijih ekstremističkih vjerskih pogleda.

Zakon o roditeljskoj odgovornosti, koji je stupio na snagu 2011. godine, kažnjava roditelje koji djecu šalju na vjeronauk u inozemstvo, dok je prema istom zakonu mlađima od 18 godina zabranjen ulazak u bogomolje bez dopuštenja.

U izjavi Odbora za vjerska pitanja Tadžikistana iz 2017. navodi se da je 1938 džamija zatvoreno u samo jednoj godini, a mjesta za bogomolju pretvorena su u čajdžinice i medicinske centre, na primjer.

Rečeno je da je najnoviji skup zakona potaknut smrtonosnim napadom na Crocus City Hall u Moskvi u aprilu. Četvorica napadača koje su uhitile ruske policijske snage, za koje se tvrdi da su dio horasanskog ogranka takozvane Islamske države, ili ISIS-K, imali su tadžikistanske putovnice, prema ruskim vlastima.

Predsjednik Rahmon, koji je rekao da mu je cilj učiniti Tadžikistan “demokratskim, suverenim, utemeljenim na zakonu i sekularnim” — citirajući početni redak Ustava iz 2016. — savjetovao je ljudima da “Vole Boga (svojim) srcem”.

“Ne zaboravite vlastitu kulturu”, rekao je.

Američka Komisija za međunarodnu vjersku slobodu (USCIRF) označila je Tadžikistan kao “zemlju od posebne brige” u svom izvješću za 2023. godinu.

klix