Connect with us

Religija

Vrijednosti prvih dana zul-hidžeta, deset dana prije Kurban-Bajrama

Published

on

Hvala Allahu, Gospodaru, svjetova, Vladaru Sudnjega dana, na nimetima i blagodatima kojima nas daruje. Neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjega dana.

 

1. Podsjećanja o vrijednostima ibadeta u mjesecu zul-hidždžetu

Mnogo je knjiga napisano o vrijednostima prvih deset dana mjeseca zul – hidždžeta i gotovo sve je rečeno o ibadetima i njihovim vrijednostima u ovom blagoslovljenom mjesecu. Želimo podsjetiti na dobra djela koja možemo učiniti u prvih deset dana zul-hidždžeta i ukazati na njihov značaj. Za samo par dana nastupit će mjesec zul – hidždže, mjesec velikog dobra, mjesec hadždža, kurbana, dobrovoljnog posta, Arefata, tekbira, tešrika, tahmida, tehlila; mjesec pobožnosti, pokornosti i poslušnosti Allahu, dž.š. Pred nama su blagoslovljeni i najodabraniji dani godine!  Svako od nas želi da, u ime Uzvišenog Allaha, učini neko dobro djelo u ovih prvih deset dana zul- hidždžeta i tako se približiti našem Gospodaru. To su, u prvom redu, ibadeti: namazi, post, klanje kurbana, hadždž i umra, zikr, učenje Kur’ana, dijeljenje sadake, raspodjela kurbanskog mesa, itd. Ovo su mahom individualni ibadeti. Od posebne su vrijednosti kolektivni/džematski ibadeti. Mnogo je dobrih djela koja bismo mogli učiniti tijekom ovih blagoslovljenih dana. U tome svemu posebno je važno imati čist nijet, da sve što želimo učiniti da činimo iskreno radi Uzvišenog Allaha, u Njegovo ime i sa jedinom željom – da zaslužimo Allahovu milost (rahmet), oprost (magfiret) i uputu (hidajet).

1.1. Dobra djela koja možemo učiniti tijekom ovih dana  

1.1.1. Klanjanje dnevnih i noćnih nafila.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Čini puno sedždu jer nećeš učiniti ni jednu sedždu Allahu, a da te On neće uzdići na veću dereždu i izbrisati ti jedan grijeh”. Se’id ibn Džubejr r.a. kaže:”Ne gasite vaše svjetiljke u tim noćima“. To ukazuje da je velika vrijednost u ovim noćima ustajati i klanjati namaz, učiti Kur’an i približavati se Uzvišenom Allahu. Naši vrijedni prethodnici su se posebno isticali ibadetom u ovim blagoslovljenim noćima.

1.1.2. Pokajanje (tevba).

Premda pokajanje treba činiti stalno, posebno je važno iskoristiti ove mubarek dane i što više činiti tevbu da bismo okrenuli svoja srca ka ibadetu, inšallah. Potrebno je mnogo upućivati dove, ne zaboravljajući na braću, rodbinu, prijatelje, a posebnu dovu uputiti za stanje ummeta.

1.1.3. Dobročinstvo roditeljima.

1.1.4. Obilazak rodbine, prijatelja, poznanika, braće u vjeri.

1.1.5. Učenje Kur'ana i podučavanje drugih Kur'anu, posebno u ovim danima.

1.1.6. Sjedenje u džamiji između namaza, a naročito sjedenje u džamiji od sabaha do izlaska sunca, i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca. Preneseno je da klanjanje sabah namaza u džamiji i sjedenje u džamiji na tom mjesu do izlaska sunca i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca, ima vrijednost obavljenog hadždža. Naravno time ne spada dužnost obavljanja hadždža, ali je vrijednost obavljanja ovih ibadeta ista.

1.1.7. Učenje zikra, posebno poslije namaza, pred spavanje, jutarnji i večernji, izgovaranje što više tehlila (la ilahe illaallah), tekbira (Allahu ekber), tahmida (elhamdulillah

1.1.8. Obilazak rodbine i bolesnika.

1.1.9. Udjeljivanje sadake, posebnu pažnju u ovim blagoslovljenim danima posvetiti iznemoglim osobama, jetimima, posebno u danima hadža, što zavrjeđuje posebnu nagradu kod Allaha, dž.š.

1.1.10. Pozivanje ljudi u Allahovu vjeru, pojašnjavanje propisa Allahove vjere onima kojima je to potrebno.

1.1.11. Maksimalno čuvanje i ustezanje od grijeha, naročito onih velikih grijeha kao što je gibet (ogovaranje), laž, gledanje u ono što nije dozvoljeno, kamata, mito i slično.

Musliman je dužan iskoristiti ove blagoslovljene dane i provesti ih u istinskom ibadetu, sa željom da zasluži, Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, milost i oprost. Učinimo to na način kao da nam je ova godina posljednja u našem ovodunjalučkom životu i da više nećemo imati prilike da išta promijenimo i popravimo. Samo Allah, dž.š., zna da li ćemo dočekati slijedeću godinu, mjesec zul-hidždže i dan Arefata u njemu. Zbog toga je veoma poželjno nastojati učiniti što više hajrata i zaslužiti što više nagrada, naročito u ovim danima kada je nagrada mnogostruka. Nikad ne treba ni pomisliti da smo uradili dovoljno dobra, jer nikad se ne može uraditi dovoljno dobra u ime Allaha, s.w.t., niti Mu se možemo odužiti za sve Njegove blagodati. Ne zaboravimo i svoje ukućane potaknuti da čine hajr i dobro u ovim blagoslovljenim danima, jer ćemo i mi, ako Bog da, imati dio u tom dobročinstvu a njima se neće umanjiti – Allah će nas sviju nagraditi.

2. Nekoliko divnih hadisa o ovom mubarek mjesecu   

2.1. Ibn Abbasa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Prisutni upitaše:  ”Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?” Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ”Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek ode da se bori radi Allaha žrtvujući sebe i svoj imetak i ništa od toga ne vrati.’‘ (Buharija, 2/457).

2.2. Uzvišeni Gospodar podario nam je blagodat prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta, vrijeme činjenja dobrih djela, plemenito i blagoslovljeno vrijeme i posebno blagodati ibadeta u njima. Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote prema nama je:

– odabrao prvih deset dana zul-hidždžeta i učinio ih vrijednijim nad ostalim danima godine,

– odredio da dobra djela učinjena u ovim danima mnogostruko više vrijede od istih djela učinjenih u ostalim danima,

– poživio nas do ovih mubarek i blagoslovljenih dana, i dao nam priliku da u ovim danima uvećamo naša dobra djela.

Zbog toga, i iz zahvalnosti prema našem Gospodaru, provedimo ovih deset dana u pokornosti Njemu i činjenju ibadeta u Njegovo ime i za Njegovo zadovoljstvo. Vrijednost ovih dana koje je Uzvišeni Allah odabrao u odnosu na druga vremena, opisana su u hadisu koji bilježi Buharija, a u kojem stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže od onih u zul-hidždžetu, tj. njegovih prvih deset dana.” A kod Darimija bilježi se predanje: ”Nema vrednijeg djela od djelā u deset dana zul-hidždžeta.’

2.3. Prvih deset dana zul – hidždžeta su blagoslovljeni dani. Ovo ukazuje na veličanstvenost ovih odabranih dana, na vrijednost ibadeta obavljenih u njima i veličinu Allahove nagrade za djela učinjena u njima. Zbog njihove vrijednosti i blagoslova, Uzvišeni Allah se kune njima: ”Tako mi zore i deset noći” (Kur'an, 89.:1.-2.) To je najbolji pokazatelj izuzetne vrijednosti ovoga mjeseca i zahvalnosti Uzvišenom Gospodaru, što nam je podario još jednu priliku da iskoristimo blagodati ovog mubarek poklona!  Po mišljenju Ibn Abbasa, dani są kojima se Allah, dž.š., zaklinje su prvih deset dana zul-hidždžeta. Ono sa čime se zaklinje Stvoritelj svih svjetova, ukazuje da to ima posebnu vrijednost.                                                                                                                                  

3. Najbolji dan i najbolja noć u godini

3.1. Iz Kur’ana i sunneta je razvidno da su prvih deset dana zul-hidždžeta najbolji dani u godini, čak su bolji i od zadnjih deset dana mjeseca ramazana. Najbolji dan pojedinačno u godini je dan Arefata. Također su zadnjih deset noći ramazana najbolje noći u godini, bolje od prvih deset noći zul-hidžeta, jer u njima je noć Lejletul Kadr (noć Moći), koja je najbolja noć u godini; vrijednija je i od hiljadu mjeseci. (Tefsir ibn Kesira, 5/412) Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje o vrijednostima deset dana zul-hidždžeta, da li su oni bolji od deset zadnjih dana mjeseca ramazana, pa je odgovorio: ”Dani deset dana zul-hidždžeta bolji su od zadnjih deset dana mjeseca Ramazana, a noći zadnje trećine Ramazana bolje su od noći deset dana zul-hidždžeta.”

3.2.U dugoj prošlosti često se postavljalo pitanje shvaćanja i razumijevanja vremena sljedbenika ummeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem su živjeli. To je pitanje odnosa prema izazovima vremena i načina zadovoljavanja životnih potreba. Smatralo se da je odnos prema zahtjevima vremena i životnim potrebama u direktnoj povezanosti sa duljinom njihova boravka na dunjaluku. Naime, životna dob sljedbenika ummeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je mnogo kraća od životne dobi prijašnjih naroda (prosjek je 60 – 70 godina). Uzvišeni Allah je, iz svoje milosti, počastio ovaj ummet time što je omogućio da u kratkom vremenu mogu zaslužiti i uraditi mnogo dobrih djela, da dostignu i da čak prestignu drevne narode, ukoliko se ponašaju prema Kur’anskin načelima i pokoravaju Njegovim naredbama. U tu svrhu Uzvišeni Allah je odlikovao pojedina mjesta i vremena nad drugima i odredio vrijednost ibadeta u njima. Dobar primjer tome je da namaz obavljen u haremu Kjabe vrijedi kao stotina hiljada namaza obavljenih na drugim mjestima, vrijednost ibadeta u noći Lejletul-Kadr, ibadeti u mubarek mjesecu ramazanu i brojne druge prilike u kojima se mogu uvećati dobra djela, zaslužiti izuzetno vrijedna nagrada i upotpuniti ahiretska opskrba. Jedno od tih vremena je i prvih deset dana zul-hidždžeta. Ljudi se dugo pripremaju, svjesni vrijednosti vremena u kojem živimo a posebno svjesni vrijednosti ovih prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta. Naše željno iščekivanje prvih deset dana zul-hidždžeta i temeljito pripremanje za ove blagoslovljene dane je pokazatelj jačine našeg imana i naše želje da zaslužimo Allahovu milost i zadovoljstvo.

3.3. Mnogo je dobrih djela koja možemo učiniti tijekom prvih deset dana zul-hidždžeta. To su najvredniji i najveličanstveniji dani kod Uzvišenog Allaha. To su dani pokornosti, pobožnosti, skrušenosti i takvaluka. Stoga, potrudimo se maksimalno da u ovim blagoslovljenim danima učinimo što više dobrih djela, jer je nagrada mnogostruka, a pogotovo što su dobra djela učinjena u ovim danima, dodatno draga Uzvišenom Allahu. Dobra djela u ovim danima su mnogostruko vrednija nego u drugim vremenima. Na posebnost i vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, uzvisujući ih i dajući im na taj način posebnu počast: “Tako Mi zore, i deset noći i parnog i neparnog.” (Kur'an, 89.:1.-2.) Ibn Abbas, r.a., rekao je : ”Misli se na prvu trećinu mjeseca zul-hidždže.” Imam Ahmed prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Deseti dan zul-hidždže je dan Kurban-bajrama; to je parni dan, neparni  dan je dan Arefata” To je poziv i najbolje upozorenje svim vjernicima da se posvete dobročinstvu, u ovoj desetini zul-hidždžeta, više nego ikada. I Allahov Poslanik, s.a.v.s., naglašavao je značaj i veličinu ovih dana u hadisu: “Najbolji dani na dunjaluku su prvih deset dana zul-hidždžeta.” Bilježi imam Ahmed da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema većih niti dražih dana Allahu dž.š., za činjenje dobrih djela od ovih dana, zato, izgovarajte dosta tehlil (La ilahe illAllah), tekbir (Allahu Ekber), tahmid (Elhamdulillah).” Na vrijednost ovih dana ukazuje i hadis Allahovog Poslanika: ‘‘Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).” (Hadis je zabilježio imam Taberani).

3.4.  Veličanje Uzvišenog Allaha. Ove blagoslovljene dane ukrasimo i sa tekbirima. Sunnet je u ovim danima učiti tekbire, tahmide, tehlile i tesbihe, naglas u džamiji, kući, ulici i svakom mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Muškarci uče pojedinačno i naglas, dok žene uče u sebi. Pored ovih općih tekbira, koji su propisani tokom cijelog perioda, postoje i posebni tekbiri. Oni se donose nakon farz – namaza počevši od iza sabaha devetog zul-hidždžeta pa sve do iza ikindije trinaestog zul-hidžeta (četvrtog dana bajrama), bez obzira da li se namaz klanjao džematski ili pojedinačno. To je poznati tekbir: „Allahu ekberullahu ekber, la ilahe illallahu wallahu ekber, Allahu ekber we lillahi'l-hamd.”

3.4.1. Posebnost i vrijednost ovih deset dana ogleda se i u činjenici da jedino u ovim danima dolaze svi temeljni ibadeti: klanjanje namaza, post, hadždž, kurban, sadaka i ostala mnogobrojna dobra djela. Zbog toga su, najvjerojatnije, oni odabrani da budu najbolji od svih drugih dana u godini. A Allah najbolje zna! Hafiz Ibn Hadžer rekao je: ”Mislim da je razlog odlikovanja deset dana zul-hidždžeta zato što su u njima sakupljeni svi temeljni ibadeti: namaz, post, sadaka, hadždž, a to nije slučaj ni sa bilo kojim drugim vremenom.”

Koja dobra djela možemo učiniti u ovim odabranim danima, šta da žrtvujemo od sebe u ime Allaha,   za islam, za zajednicu kojoj pripadamo?

4. Odlike  mubarek mjeseca zul-hidždžeta

4.1.Hadždž se obavlja u mjesecu Zul-hidždžetu                                                                                             

4.1.1. U prvih deset dana zul-hidždžeta Uzvišeni Allah je odredio da se obavlja hadždž. U  njima je Jevmu-tervijeh, tj. osmi dan zul – hidždžeta, kada hadžije iz Mekke izlaze na Minu, u njima je i Jevmu Arefeh, tj. deveti dan zul – hidždžeta, o kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nikada veći broj ljudi ne bude oslobođen vatre džehennemske kao na dan Arefata.” Vjernici se odazivaju Allahovom pozivu, hodočaste Kjabu, čine tevbe, mole za oprost grijeha i glasno, sa uzdignutim rukama, okrenuti prema Kjabi s pogledom u nebo, po nekoliko sahata iskazuju pokajanja za grijehe koje su činili, daju obećanja da više neće činiti grijeh i da će ostatak života živjeti po Allahovim odredbama, upućuju dove i mole za milost i oprost. Tu ljepotu se mora doživjeti barem jedanput u životu, jer jezik je i suviše siromašan da to predoči i opiše.

4.1.2. Vjernici koji imaju mogućnost da u ovim danima obave hadždž učiniće izuzetno vrijedno djelo. Velik je broj hadisa u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., podstiče na obavljanje hadždža! Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Za primljen hadždž ne postoji druga nagrada osim džennet.’‘ Ako svemu tome dodamo da će hodočasnik, prilikom obavljanja hadždža imati priliku da obavi nekoliko namaza u haremu Kjabe, a budući da je jedan namaz obavljen u haremu Kjabe vrjedniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, to postaje snažan motiv koji u čovjeku budi želju za obavljanjem hadždža. One hadžije, čiji hadždž bude mebrur, vraćaju se svojim kućama čisti od grijeha. Kada bi nam Allah dao moć da vidimo nevidljivo, vidjeli bismo kako se sa hadžija, dok borave na blagoslovljenim mjestima (Arefat, Harem Kjabe, Mina, Muzdelifa), čineći tevbu, dok mole za Njegovu milost i oprost, slivaju rijeke grijeha sa njih, dok ih Uzvišeni Allah sapire i čisti.

4.1.3. Hadždž i umra su najvrjedniji ibadeti u ovim danima, na što upućuje i hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Umra do umre briše grijehe koji su u međuvremenu počinjeni, a za primljen hadždž  nema druge nagrade do džennet.” Za one koji ne obavljaju hadždž, strogo je preporučen post tog dana. Poslanik, s.a.v.s., poručio je da post na dan Arefata briše grijehe iz godine koja je prošla i godine koja dolazi. Tog dana sve hadžije polaze na Arefat izgovarajući telbiju. U jednom drugom hadisu govori se da Uzvišeni Allah na dan Arafata oprašta onima koji paze na svoj sluh, vid i jezik. Zbog toga je preporučljivo  biti u i'tikafu na dan Arefata.

4.1.4. Arefat je, također, najbolji dan za učenje Kur'ana. Oni koji budu na Arefatu taj dan bi trebali maksimalno iskoristiti i činiti što je moguće više dova, jer je to mjesto gdje se dove primaju. O danu Arefata, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Hadždž je Arefat!” . U ovim danima je i Jevmun-nehr,    tj. dan Kurbanskog bajrama, a to je najbolji dan u godini kod Uzvišenog Allaha. Vjerodostojnom predajom je potvrđeno da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Najveći dan kod Allaha je dan Kurbanskog bajrama.” (Ahmed)

4.1.5. Jedna od vrijednosti ovih dana jeste i to da je Uzvišeni Allah tih dana usavršio ovaj din i upotpunio Svoju blagodat prema vjernicima. To je najveća blagodat Uzvišenog Allaha prema ovome ummetu, kada im je vjeru učinio savršenom i potpunom. Bilježe Buharija i Muslim: ‘‘Došao je jedan židov Omeru, r.a., pa mu rekao: ‘O vladaru pravovjernih, ima jedan ajet u vašoj Knjizi koji učite, a da je nama židovima objavljen, uzeli bismo taj dan za blagdan.‘ Omer ga je upitao: ‘A koji je to ajet?’, a on reče: ‘Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.’ Na to Omer, r.a., odgovori: ‘Ja doista znam u kojem danu je taj ajet objavljen i mjesto na kojem je objavljen. Objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na Arefatu na dan džume. Bilo je to u predvečerje na Arefatu u petak.”

4.2. Kurban-bajram

Deseti dan zul-hidždžeta je prvi dan Kurban-bajrama. U danima hadždža obavlja se još jedan ibadet a to je klanje kurbana. Kurbane kolju, kako oni koji obavljaju hadždž, tako i oni koji se nalaze kod svojih kuća. Klanje kurbana datira od našeg praoca Ibrahima, a.s., i predstavlja jednu neprekinutu tradiciju koja se prakticira širom islamskog svijeta. Ko se tog dana približi Allahu, dž.š., klanjem kurbana, sa prvom kapi krvi kurbana Allah, dž.š., oprašta njemu i njegovoj porodici sve grijehe. A tko taj dan nahrani siromašnog i podijeli sadaku, Allah, dž.š., će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbjednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrim djelima od bilo kakvog brda na zemlji.

4.2.1. Prilika je da ukažemo na činjenicu da je u narodu proširen velik broj ‘slabih’ hadisa koji ukazuju na vrijednost klanja kurbana, ali koji se ne mogu koristiti kao šerijatski argumenti. U slučaju dileme i konfuzije najbolje je razgovarati sa svojim imamom. Od velikog broja takvih hadisa navodimo nekoliko:

– kurbani će nositi njihove vlasnike preko Sirat-ćuprije,

– vlasnik kurbana će za svaku dlaku svog kurbana imati dobro djelo,

– nagrada za kurban bude upisana prije nego što krv padne na zemlju,

– kurban je najbolje djelo koje čovjek može učiniti prvog dana Kurban-bajrama.

– klanje kurbana je pritvrđeni sunnet,

– klanje kurbana je obaveza onima koji su imućni.

Ispravno shvatanje ovog ibadeta je da je klanje kurbana vadžib. Dokaz tome je da je klanje kurbana bila stalna praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. To je potvrđeno i hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban neka se ne približava našoj musalli (mjestu obavljanja namaza).” (Hadis je zabilježio imam Ibn Madže).

5. Post je najvredniji ibadet 

5.1. Post je jedan od posebno dragih ibadeta Allahu, dž.š. Nema sumnje da je post jedna od najvrijednijih vrsta dobrih djela. To je djelo Uzvišeni Allah odabrao za Sebe, kao što stoji u hadisi – kudsijju: „Post pripada Meni i Ja ću za njega posebno nagraditi. Radi Mene je ostavio svoju požudu i svoju hranu i svoje piće.” Prenosi se od Ebu Seida, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nema ni jednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.”(Muttefekun alejh) U vezi vrijednosti posta Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kudsi kaže da je Uzvišeni Allah rekao: ‘Sva djela sina Ademovog pripadaju njemu, osim posta, koji je Moj i Ja nagrađujem za njega.’ (Buhari).

5.2. Post kao posebna vrsta ibadeta u ovim mubarek danima ima svoj poseban značaj i vrijednost. Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., post je jedno od najpohvalnijih djela u ovim svetim  danima. Sunnet je postiti prvih devet dana ovog mjeseca, posebno na dan Arefata. To je zbog toga što je post jedan od najboljih načina približavanja Allahu, dž.š., i način da se zasluži Njegova milosti i oprost. To nam potvrđuje hadis Ibn Abbasa, r.a.,: ”Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima’‘ – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta.

5.3. Visokim stepenom pohvaljenosti smatra se post prvih devet dana zul- hidždžeta.  Vrijednost posta općenito je kod Allaha velika, a kad se još doda da su ovo blagoslovljeni dani i da je bila praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je postio ove dane, onda postaje jasnije da je post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je dobrovoljni post u svakom od ovih dana ravan dobrovoljnom postu jedne godine, a dobrovoljni namaz u svakoj njegovoj noći je ravan dobrovoljnom namazu u noći Lejletul – Kadr. [Tirmizi] Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., saznajemo da je post jedno od najpohvalnijih djela u ovim blagoslovljenim danima. Preneseno je od supruga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadis: „Allahov Poslanik je postio dan Ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu (bijeli dani)”. (Tirmizi)

5.4. Deseti dan zul-hidždžeta je Kurbanski bajram kada nije dozvoljeno postiti po konsenzusu islamskih učenjaka. To je potvrđeno hadisom Ebu Seida, r.a.: ”Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.” (Buharija i Muslim). U tom smislu su i riječi Poslanika, s.a.v.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer, r.a.:„Nema vrednijih dana kod Allahadž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.)!” (Ahmed). Naravno, i druga dobra djela treba umnožiti, uvećati i upisati u svoju knjigu dobrih djela!

6. Dan Arefata

Deveti dan zul-hidždžeta ima posebnu vrijednost kod Allaha, dž.š., i to je najbolji i najvažniji dan u cijeloj godini. Toga dana su sve hadžije okupljene na jednom mjestu i svi zajedno veličaju, mole Allaha, dž.š., i zahvaljuju Mu se na Njegovim blagodatima.

6.1. Posebno je, za one koji ne obavljaju hadždž, vrijedno postiti dan Arefata. Bilježi Muslim da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., za post na dan Arefata rekao: Vjerujem da će Allah, dž.š., za post na Dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.”  Arefat je deveti dan mjeseca zul-hidždžeta, najvažniji dan cijele godine. Od posebne je vrijednosti post tog dana, dakakao, za one koji ne obavljaju hadždž, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Post na dan Arefata briše grijehe iz godine koja je prošla i godine koja dolazi.” (Muslim).

6.2. Hodočasniku koji obavlja hadždž sunnet je da ne posti na dan Arefata. Ni Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije postio na dan Arefata kada je obavljao hadždž. To je pohvalno kako bi hodočasnik imao više snage za dovu, jer Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najbolja dova je Arefatska dova”.Za hodočasnike koji nisu bili u mogućnosti zaklati kurban, obaveza je postiti tri dana na hadždžu.Velik broj učenjaka smatra da se ova obaveza ispuni u danima tešrika (danima kada hadžije borave na Mini), a to su jedanaesti, dvanaesti, trinaesti dan zul-hidždžeta. To je obavezno ispostiti na hadždžu, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”A onaj ko ga ne nađe, neka posti tri dana u danima hadždža, i sedam dana po povratku – to jest punih deset dana.” (Kur'an, 2.:196.) Jedan drugi hadis kazuje da se na dan Arefata oprašta onima koji paze na svoj sluh, vid i jezik. Iz tog razloga, preporučljivo je taj dan provesti u i'tikafu  na dan Arefata. Arefat je, također, najbolji dan za čitanje Kur'ana, učenja dova, razmišljanja o svekolikim blagodatima Allaha.                                                                                                                                            

6.3. Također se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Nikada šejtan nije manji, poniženiji, udaljeniji od dobra i ljući kao  što je  to na dan Arefata. A to je zbog toga što vidi kako silazi Allahova  milost što  Allah  oprašta velike grijehe…” (imam Malik u djelu El-Muwetta). Isto tako prenosi se od hazreti Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:  „Nema ni jednog dana  u kome  Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre  kao što   je to slučaj  sa danom  Arefata. Allah dž.š., se  spusti  na dunjalučko nebo, te se pred  melecima pohvali iskazujući svoj ponos  sa Svojim robovima  govoreći: “Šta su ovi tražili?” A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: “Budite svjedoci, meleci moji, da sam im oprostio!” (Muslim, En-Nesai)

7. Najbolja dova je na dan Arefata                                                                                                  

Ove blagoslovljene dane vjernik treba iskoristiti za pokajanje Uzvišenom Allahu, da u njima obnovi ugovor pokornosti sa Uzvišenim Allahom, da se prisjeti povratka Uzvišenom Allahu. Vjernik će, sa uzdignutim rukama, okrenut prema Kjabi, s pogledom u nebo, satima iskazivati pokajanja za učinjene grijehe, moliti za oprost i milost, obećati Gospodaru da više neće činiti grijehe, iskazivati spremnost da će se do posljednjeg dana svog boravka na dunjaluku, pokoravati

Njegovim naredbama. Allah voli pokajnike i raduje se njihovom pokajanju. U Svojoj knjizi je obećao da će loša djela iskrenih pokajnika pretvoriti u dobra.

7.1. Premda se pokajanje treba činiti uvijek, posebno je važno tražiti oprost u ovim danima.  Pokajanje zajedno sa dobrim djelima učinjenim u ovim danima može, inšallah, dovesti do transformacije kod muslimana da što više čine dobra djela.

Dova je, također, spomenuta u hadisu Allahova Poslanika,s.a.v.s., koji kaže: “Najbolja dova je na  dan Arefata. Najbolje riječi koje sam ikada izgovorio ja i poslanici prije mene su: Lailahe illallah wahdehu la šerike leh (Nema drugog boga sem Allaha jedinog, Koji nema sudruga.)” (Malik i Tirmizi)

7.2. Ovih dana trebamo uložiti maksimalan trud u činjenju dobra.Pokajmo se Uzvišenom Allahu jer u ovim blagoslovljenim danima Allahov bereket se nalazi iznad nas kao i Allahov rahmet (milost). U ovim danima učimo što više dove, klanjajmo što više dobrovoljnih namaza, učimo što više Časni Kur'an, podijelimo osmijeh sa svojim bratom, sestrom, rodbinom, komšijama jer to spada u sadaku, govorimo samo lijepe riječi, i najzad u ovim danima, manje pričajmo a više činimo dobra djela.

7.3. Na osnovu svega rečenog, razabire se da je muslimanu propisano da se maksimalno potrudi u činjenju ibadeta u ovim danima: namaz, učenje Kur'ana, zikr – spominjanje Allaha, traženja oprosta, čuvanje rodbinskih veza – obilaskom rodbine, itd. U ovim danima činimo što više dobrovoljnih ibadeta u vidu općekorisnih poslova, pružanje pomoći ljudima, davanja sadake, naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nagrada za dobra djela u tim danima je mnogostruka, jer Allah, dž.š, mnogo više voli dobra djela učinjena u ovim blagoslovljenim danima negoli djela učinjena mimo tih dana.

7.4. Ovo su samo neka djela koja možemo i trebamo činiti tijekom ovih blagoslovljenih dana. Najbitnije u tome svemu jeste da to činimo čistim nijetom, da to činimo u ime Uzvišenog Allaha sa nadom da ćemo zaslužiti Njegovu milost i oprost.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas pomogne da iskoristimo ove dane u činjenju ibadeta, da nam osnaži iman, da nam primi i ukabuli naša dobra djela, da nam se smiluje i da nam oprosti. Amin!

Prof. dr. hadži Mehmed Oručević   

Imam dr. Senad ef. Agić

Izvor:preporod.com

Nastavi čitati

Religija

Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35.)

U ovom ajetu nabrojana su svojstva iskrenih vjernika i vjernica, ali se samo uz jedno svojstvo spominje riječ ”mnogo” (كثيرا).

Naime, Uzvišeni Allah nije rekao: ”Muškarcima i ženama koji mnogo dijele zekat i koji mnogo poste”, već: ”Muškarcima koji često (mnogo) spominju Allaha i ženama koje često (mnogo) spominju Allaha.”

Allah, dželle šanuhu, oporučio je i naredio Zekerijau, alejhi selam, nakon što mu je objavio da će mu se roditi sin Jahja, da Allaha mnogo veliča i spominje, kao što se navodi u ajetu: ”Gospodaru moj” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – “što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!” (Ali Imran, 41.)

Musa, alejhi selam, bio je u potpunosti svjestan istinitosti ovog blaga kada je rekao: ”I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali.” (Ta-Ha, 29-34.)

Allah muslimanima naređuje da Allaha mnogo spominju i veličaju, shodno ajetu: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41-42.)

Suprotno tome, jedna od osobina munafika je: ”Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa, 142.)

Čak i pri susretu s neprijateljem u ratu, vjernicima se naređuje da Allaha mnogo spominju, kao što se navodi u ajetu: ”O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.)

Stoga ne čudi da je prvo šejtanovo nastojanje u zavođenju ljudi, odvraćanje od zikra i veličanja Allaha, a ako šejtan uspije ”zarobiti” i obuzdati čovjekov jezik od zikra, onda će se i ostali organi predati bez borbe.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha.” (El-Mudžadele, 19.)

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Najteža kazna na ovom svijetu je da Allah obuzda tvoj jezik da Ga ne veličaš i ne spominješ.”

Ko Allaha mnogo veliča i spominje, On ga zavoli, a koga Allah zavoli, On ga uputi i podari mu sposobnost razlikovanja istine od zablude u svakoj situaciji.

Abdullah ibn Mubarek, rekao je: ”Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr.”

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Nismo ništa loše uradili a ljudi nas osuđuju, zašto?

Published

on

Kada se trudimo da živimo ispravno i da druge pozivamo stilu života koji vodi ka dobru i ovog i budućeg svijeta, znajmo da ćemo naići na mnogo otpora i osuda, iako ništa loše nismo uradili. Razlog za to je slabost u drugima i zona komfora iz koje neće da izađu.

Ako je cijena da ostanemo dostojanstveni ta da nešto prolazno, materijalno ne dobijemo – budimo spremni platiti tu cijenu.

Mnogo je veća cijena koju, u konačnici, plaćaju oni koji se boje stvorenja više od Stvoritelja, koji se stide sami sebe, koji se dodvoravaju i licemjerno prilagođavaju. Obraz i čast nemaju cijenu!

hfz. Ammar Bašić

Nastavi čitati

Religija

Ko je najveća neznalica među ljudima?

Published

on

Ko je najveća neznalica među ljudima?

datum objavljivanja: 3.09.2024.

Poslanik tada reče: ‘Ljudi, bojte se svoga Gospodara. Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku, a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.’“

 

Zabilježeno je da je Omer ibn Hatab upitao Ahnefa ibn Kajsa: “Ko je najveća neznalica među ljudima?“ Ahnef odgovori: “Onaj ko proda svoj Ahiret za dunjaluk.“ Omer ga upita: “Hoćeš li da ti kažem ko je veća neznalica od toga?“ Ahnef reče: “Hoću, vođo pravovjernih.“ Omer mu reče: “Onaj ko proda svoj Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.“

Činiti loše ljudima, vrijeđati, ogovarati, ponižavati, tuđe bespravno prisvajati ili čovjeka fizički ugrožavati – to vjera ne dozvoljava. Onaj ko to čini neće se moći grijeha osloboditi obraćajući se Allahu. Ljudi jedni drugima trebaju oprostiti da bi se, jedni prema drugima, učinjenih grijeha oslobodili. Ako oprost ne zatražiš, ako s tim grijehom učinjenim prema čovjeku pred Gospodara svjetova odeš, morat ćeš to u Danu konačnoga suda platiti. Platiti čime? Svojim dobrim djelima ili preuzimanjem grijeha od oštećenog.

Tako se gubi, odnosno proda Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.

Poslanika imamo za uzor. I u ovom segmentu življenja vjere, uzor nam je. Ebu Seid el-Hudri, r.a., kazuje: “Neki je muhadžir imao potrebu Poslanika nešto pitati i želio se s njim, s.a.v.s., nasamo naći. Poslanik je tada boravio u logoru Batha.

Noću je izlazio do Kabe da tavafi, a ujutro bi se vraćao da s ashabima klanja sabah. Jednom se duže zadržao u tavafu te požuri nazad kako bi prije izlaska sunca stigao u logor i s ashabima klanjao namaz. Pred njega izađe spomenuti čovjek,  uze za uzde njegove deve, zaustavi Poslanika i reče: ‘Allahov Poslaniče, imam potrebu kod tebe.’

Poslanik mu reče: ‘Pusti me, žurim, tvoja potreba će biti zadovoljena.’ Čovjek nije htio da ga pusti, a pošto se Poslanik pobojao da će zakasniti na sabah, malo ga je bičem udario i odgurnuo te pored njega prošao. Kada je klanjao sabah, Poslanik se okrenuo prema ljudima i rekao: ‘Gdje je onaj kojeg sam maloprije udario bičem? Neka mi vrati udarac.’ Čovjek je odgovorio: ‘Utječem se Allahu i Njegovom poslaniku.’ Poslanik ga pozva da se primakne.

Kad se primakao, Poslanik mu dade bič i reče: ‘Uzmi svoje pravo za primljeni udarac i vrati mi istom mjerom.’ Čovjek odgovori: ‘Utječem se Allahu od toga da udarim Njegova Poslanika. Oprostio sam ti, Allahov Poslaniče.’ Poslanik tada reče: ‘Ljudi, bojte se svoga Gospodara. Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku, a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.’“

Život, čast i imetak su, po učenju naše vjere nepovredive vrijednosti. Allah, dž.š., nas jasno, nedvosmisleno upozorava da je ubistvo grijeh za koji se sigurno ide u Džehennem. Vjera nas jasno uči da je čast drugog čovjeka svetost i da ničim nikad ne treba na tu čast udariti. Ljudski je život svetiji od Kabe, a Poslanik kaže: “Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši.“ U izvorima vjere naći ćemo jasne poruke, nijedan zalogaj tuđega ne uzimamo, jer time ugrožavamo sebe i svoj put ka spasu i uspjehu.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik rekao: “Često se prisjećaj smrti, to će te odvratiti od grijeha. Budi zahvalan, to će ti povećati blagodati. Često čini dovu, jer ne znaš kad će je Allah uslišati. Nipošto nemoj prekoračiti granicu niti pomagati da se ona prekorači. Dobro se čuvaj razvrata i nepravde, jer onome kome se nepravda nanese Allah bude pomagač. Dobro se čuvaj spletkarenja, jer se plod spletkarenja vraća spletkarošu.“

Imamo, braćo, svi mnogo posla na sebi. Taj posao discipliniranja sebe treba da uradimo kako ne bismo bili od onih koji svoj Ahiret daju za dunjaluk drugog čovjeka.

Olahko, bez razmišljanja o posljedicama, kvalificiramo ljude. Nije nikakva rijetkost da o ljudima bez ikakvih argumenata govorimo da su kriminalci, da su nečasni i nepošteni… Ako nemamo nikakve dokaze, i to materijalne, ako to što iznosimo nemamo čime pred sudom dokazati, tada bismo i radi našeg dunjaluka i radi naše vječnosti takvih se kvalifikacija trebali kloniti, jer istim širimo smutnju u društvu, a sebe vodimo u Vatru.

Kod nas je ova praksa posebno izražena kada poslije jednih na vlast dolaze drugi. Tada govore o nečasnostima prethodnika, a nikad niko ili je posve rijetko neko završio pred sudom da se to i dokaže. Vjera od nas zahtijeva da se ustegnemo od neosnovanih optužbi, a da kao vjernici i odgovorni ljudi osnovanu sumnju s potrebnim dokazima proslijedimo tužilaštvu i tako sebe uvrstimo u borce za istinu i pravdu, a ne budemo od onih koji prodaju svoj Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.

Omer, r.a., je rekao: “Vjerniku je dovoljno nesreće, ako ljude kudi zbog mahana koje i sam ima, ako kod drugih primjećuje svaku mahanu, a svoje ne vidi, i ako sugovornika uznemirava nečim što se sugovornika ne tiče.“ Čovjek može griješiti prema Stvoritelju i prema stvorenjima. Treba se ustegnuti od svakog grijeha, a posebno od grijeha prema čovjeku.

Evo zašto, Poslanik kaže: “Glasnik ispod Arša će povikati na Kijametskom danu: ‘Muhamedov ummete, ono što ste griješili prema Meni oprostio sam vam. Ostale su nesuglasice i nepravde među vama, oprostite ih jedni drugima i uđite u Džennet Mojom milošću.’“

islam.ba

Nastavi čitati

Religija

Šta si sve od zinaluka vidio?

Published

on

Šta si sve od zinaluka vidio?

datum objavljivanja: 10.01.2025.

Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (Ali-Imran, 102.)

 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Boj se Uzvišenog Allaha gdje god bio, poslije lošeg djela uradi dobro djelo, čime ćeš ga izbrisati i lijepo postupaj prema ljudima!”

Došao neki mladić kod šejha i veli mu: “Šejh efendi, mnogo se bojim zinaluka, ali teško je, prođem kroz grad, čaršiju, nagledam se svega, oskudno odjevenih djevojaka, raznog harama, molim te posavjetuj me kako da sačuvam svoje oči!”
Veli njemu šejh: “Otiđi do moje kuće, uzmi dvije kante, napuni ih vodom do vrha i donesi mi ih. Za svaku kap koju prospeš dobit ćeš jedan šamar od mene.”
Tako mladić ode i učini kako mu je šejh savjetovao. Donio je obje kante vode bez ijedne prolivene kapi.
Šejh ga upita: “Bio si strpljiv i donio si obje kante, a nisi ni kap prolio. Morao si proći kroz grad i čaršiju, pa reci mi kako si uspio i šta si sve od zinaluka vidio?”
Odgovara mu mladić: “ Šejh efendi, nisam skidao oči sa kanti da ne bih prolio vodu jer me bilo strah da ćeš me našamarati i tako sam išao strpljivo i smireno tako da nisam uspio ništa vidjeti.”
Odgovara mu šejh: “Kako si bio strpljiv da ne proliješ vodu, takav budi sa svojim imanom, drži oči na njemu, a kako si se bojao mene, tako se boj Uzvišenog Allaha i sačuvat ćeš svoje oči od zinaluka!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao Ibn Abbas, radijallahu anhu: “O dječače, poučiću te nekim riječima: Čuvaj Uzvišenog Allaha, On će tebe čuvati, čuvaj Uzvišenog Allaha naći češ Ga ispred sebe, kada moliš, moli Uzvišenog Allaha, a kada budeš tražio pomoć, traži je od Uzvišenog Allaha, i znaj da se sav ummet sakupi da ti donese neku korist ne bi ti donijeli osim ono što ti je Uzvišeni Allah zapisao, a kad bi se sakupili da ti nanesu neku štetu ne bi ti nanijeli štete osim onoliko koliko ti je Uzvišeni Allah propisao, podignuta su pera a osušile su se stranice.”

PORUKA:
Čuvajmo Uzvišenog Allaha, On će nas čuvati! Budimo Mu pokorni, On će nas usrećiti, približavajmo Mu se onim djelima koja su Njemu draga, to će nam biti zaštita od svakog zla. Sa kime bude Uzvišeni Allah, sa njime je Onaj koji nije nikada poražen, Zaštitnik koji ne spava i Upućivač koji ne odvodi krivim putem.

islam.ba

Nastavi čitati

Religija

Ljudski um je samo sredstvo za proučavanje i istraživanje, a nije kreator znanja

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu, pa vas njome napajamo – vi time ne možete raspolagati.” (El-Hidžr, 22.)

Ovo je jedan u nizu ajeta koji se obraća ljudskom umu s namjerom da ga uvjeri u postojanje Svemoćnog Stvoritelja. Stoga on sadrži mnogobrojne nadnaravnosti (mu'džize) od kojih su neke privukle posebnu pažnju ljudima iz vremena objavljivanja Kur'ana, a to je jezička i retorička nadnaravnost, jer su tadašnji Arapi bili vrsni poznavaoci arapskog jezika i svih njegovih finesa.

Naime, u ovoj suri, u samo jednoj riječi, sadržani su glagol, subjekt i (glagolski) objekat, a to je riječ: (فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ) – ”pa vas njome napajamo”. Ovo je inače najduža riječ u Kur'anu i ima jedanaest slova.

Jedno od jezičkih čuda u ovom ajetu je i to što se u ovom kontekstu koristi glagol ”eska” (أسقى) umjesto ”sekâ” (سقى), pa je rečeno (فَأَسْقَيْنَاكُمُوهُ), a nije (فسقيناكموه), jer se značenja ova dva oblika razlikuju, tako da izraz: eskâhu (اسقاه) znači: pripremiti nekome nešto da popije, a izraz: sekâhu (سقاه) znači: dao mu je da pije ono što je već pripremljeno.

Stoga se u Kur'anu, kada se spominje džennetsko piće, koristi oblik ”sekâ” (سقى), jer je džennetsko piće već pripremljeno za njegove stanovnike, shodno ajetu: ( وَسَقَاهُمْ رَبُّهُمْ شَرَابًا طَهُورًا ) – ”I daće im Gospodar njihov da piju čisto piće.” (El-Insan, 21.)

Zatim, ovaj ajet sadrži i naučnu nadnaravnost, koja cilja na umove kasnijih vremena, koji će ga razumjeti kada otkriju i shvate proces padanja kiše i kruženja vode u prirodi.

Tek u dvadesetom stoljeću ljudi su otkrili da su oblaci zapravo smrznute kapljice vodene pare koje lebde u atmosferi. Naučnici su, umjesto što su svo ovo vrijeme mislili da su oblaci kao magla, mogli skratiti trinaest stoljeća truda da su vjerovali u Allahovu Knjigu, koja spominje ovu činjenicu u suri En-Nur: ”Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada.” (En-Nur, 43.)

Nakon dugog truda, zaključili su da je proces padanja kiše isti kao što je objašnjeno u ovom i drugim ajetima, a to je da ove sićušne čestice ili kapljice ostaju da lebde na određenoj visini zahvaljujući ravnoteži između gustine koja ih podiže i zemljine gravitacije, tako da ne padaju na zemlju, niti se dižu izvan atmosfere. I ostaju tako sve dok ne dođu oplođujući vjetrovi, a onda se ove sićušne kapljice skupe, zgusnu i padnu.

Neki oholi naučnici, obmanuti ovim otkrićem, vjerovali su da će im poznavanje ovog procesa omogućiti da kontrolišu padavine, ali nisu znali da su za to potrebni vjetrovi sa specifičnim svojstvima. Kada su shvatili proces stvaranja vjetra, shvatili su da je nemoguće da ljudske sposobnosti, ma koliko bile napredne, stvore od tih vjetrova jedinstveni vazdušni front.

Neki su se opet oslanjali na vještačko stvaranje kiše širenjem vještačkog oprašivanja, kao što je srebrni jodid ili ispuštanje tečnog propana u oblak, ali taj proces nije bio ekonomičan, a takođe je zagadio atmosferu i narušio ekološku ravnotežu.

Jedno od pogrešnih uvjerenja u koje su ljudi dugo vjerovali je da postoje tzv. kišne godine i sušne godine, ali svoju grešku nisu primijetili sve dok naučnici nisu bili u stanju pratiti padavine i otkriti da zapravo ne prođe ni jedan dan bez kiše, i da je godišnja količina padavina na Zemlji konstantna, ali varira od jedne regije do druge.

Ovo je takođe bilo jedno od naučnih čuda, kao što je svemogući Allah rekao: ”Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo.” (El-Mu'minun, 18.)

Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne postoji ni jedna godina sa manje kiše od druge, ali Uzvišeni Allah je usmjerava kako hoće.” (El-Bejheki, El-Hakim, El-Taberi, Ibn Ebi Hatim; šejh El-Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim – sahih)

Međutim, najveće naučno čudo u ovom ajetu za nemoćne ljudske umove, koji vjeruju da je čovjek tvorac znanja, krije se u Allahovim riječima: ”Vi time ne možete raspolagati.” (مَا أَنتُمْ لَهُ بِخَازِنِينَ).

A to znači da nije u ljudskoj moći da obuzda i spriječi ovaj prirodni proces nastanka i padanja kiše. Ovo je nepobitan dokaz i potvrda da je izvor znanja Allah, a da je ljudski um samo sredstvo ili oruđe za proučavanje i istraživanje, a ne kreator znanja.

Svako naučno otkriće je samo korištenje i primjena nepromjenjivih univerzalnih zakona koje je čovjek otkrio, a on nije u stanju promijeniti nijedno svojstvo ili funkciju nijednog od tih zakona.

Naučnici su nedavno dokazali da je voda jedina supstanca koja se ne može zgušnjavati (komprimirati) i jedina supstanca koja se kreće između tri stanja: čvrstog, tekućeg i gasovitog bez ljudske intervencije, a njena količina se ne smanjuje niti iscrpljuje kao druge supstance.

Stoga, Allah nije ograničio pohranjivanje vode samo na zemlju, već je učinio da ona stalno kruži u okeanima, podzemnim vodama i atmosferi, i učinio je da voda isparava na svim temperaturama, a kiša pada s mjerom, i da nije toga biljke i drveće u planinama ne bi živjelo.

Jer voda je tajna života, nema živog bića koje je lišeno nje, a čovjek je obijesno biće, pa mu Allah nije povjerio da je čuva,već Allah bdije nad njom, čuva je za nas i pretvara je u ukusnu izvorsku vodu – a da je htio mogao ju je učniti slanom i mogao je učniti da ona iščezne ili presuši, i On je s mjerom spušta gdje hoće.

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Neka Allah bude u središtu vašeg braka

Published

on

Institucija braka jedan je od najvećih testova našeg vremena, koji se odnosi i na vjenčanje i na ostanak u braku. Kao da ove poteškoće same po sebi nisu dovoljne, dodajte tome izazov da brak učinite istinski islamskim i uspješnim – jer naravno, jednostavno stupanje i ostanak u braku sami po sebi nisu ključni pokazatelji uspjeha.

Da je brak ‘pola naše vjere’ nije laka izjava. To zahtijeva ogromnu količinu teškog rada i vjere da bi naši brakovi bili vizija mira koju nam je Uzvišeni Allah namijenio. Dakle, što je potrebno da ‘živimo u miru ‘ sa svojim supružnicima? Ne postoji iscrpan popis stvari koje treba učiniti, kao što ne postoji ni jedinstveno rješenje za bračne izazove. Međutim, koraci u nastavku naglašavaju potrebu da se počne s jakim duhovnim temeljima – ključnim preduvjetom da postanete uspješan supružnik.

Živi i voli radi Allaha

Prvi i najvažniji korak je da težite snažnom, zdravom odnosu sa svojim Stvoriteljem. To znači naučiti usmjeravati svoje misli, namjere, riječi i djela ka zadovoljstvu Uzvišenog Allaha. Što je još važnije, to znači naučiti živjeti i voljeti radi Allaha.

Iako je to osnovni preduvjet za bilo kakvu zdravu vezu na ovom svijetu, to je možda i jedan od koncepata kojima se najteže voditi jer kao društvo nismo dovoljno naučili o ovom konceptu ni u teoriji, a kamoli u praksi. Naučiti kako voljeti radi Allaha najvažniji je korak jednostavno zato što ste i vi i vaš supružnik ljudi, stoga ste pogrešivi. Bit će uspona i padova, trenutaka teškoća i lakoće. Ovo je životna činjenica. Allah je, međutim, jedina konstanta, jedini vječan i jedini koji stalno voli, prašta, pomaže, liječi i istinski upućuje.

Stoga, usmjeravanjem sve svoje primarne ljubavi, predanosti i djelovanja u ovom smjeru dobit ćete stalne dobrobiti za svoj brak i sve aspekte ovog i budućeg svijeta.

Šta u braku znači ljubav radi Allaha?

To znači sve svoje nade, želje i očekivanja stavite kod Allaha. Oslanjate se samo na Allaha da ispuni sve vaše potrebe – emocionalne, fizičke itd. To nipošto ne znači da vaš supružnik nema odgovornosti prema vama. Međutim, to znači da čak i ako on ili ona ne uspije ili je neizbježno ograničen u određenim aspektima, vaše konačno oslanjanje je samo na Allaha. Ova potpuna ovisnost i vezanost samo za Allaha može spasiti mnoge od slomljenog srca i razočarenja.

Naučite i primijenite Kur’anski pristup braku

U nekoliko ajeta koje Kur’an sadrži o braku, mnogo je mudrosti o tome kako trebamo pristupiti. Jesmo li doista ugradili ove ajete u srce našeg braka?

Allah nam kaže u suri El Rum: A među dokazima Njegovim je to što je za vas stvorio supružnike između vas samih da s njima mirno živite, i što je među vaša srca stavio ljubav i milost; U tome su zaista znaci za one koji razmišljaju.“ (30:21.)

Mir. Radost. Spokoj. To bi trebali biti ciljevi braka. Kompletan sklop našeg bračnog života – sve od naših misli i riječi, do naših domova, intimnosti, financija, društvenih aktivnosti i više, sve bi trebalo biti preusmjereno na unošenje mira u živote jednih drugih.

Jesu li naši napori radi zajedničkog života u miru ili su radi hranjenja našeg nižeg ja i samo ispunjenja naših svjetovnih želja i zahtjeva? Naše želje imaju svoje mjesto i važnost. Uzvišeni Allah ih je stvorio i dao nam brak da ih ispunimo. Štoviše, jedna od često ponavljanih molitvi poslanika Muhammeda (mir nad njim) bila je da zamoli Allaha da mu podari najbolje na ovom i budućem svijetu.

Međutim, kada naše svjetovne želje imaju prednost nad kur’anskim ciljevima, mi odstupamo od primarne svrhe braka.

Često puta primarni skup referentnih točaka koje imamo za brak uključuje one naših roditelja, rodbine, prijatelja ili onoga što je prikazano u filmovima, televiziji i kulturi slavnih…Međutim, ništa od ovoga ne mora pokazati kako bi zdrav muslimanski brak trebao izgledati.

Baš kao i sa svim aspektima života muslimana, tako i za brak moramo tražiti smjernice u Poslanikovom s.a.v.s. pristupu u svakom aspektu, od toga kako odabrati supružnika, do procesa braka, intimnih odnosa, svakodnevnog života i mnogih drugih. Ovo obrazovanje mora biti preduvjet za svakoga tko ulazi u brak, prvenstveno za razumijevanje kako pristupiti svojoj ulozi muža ili žene.

Dva su ključna izazova u bilo kojoj vezi, a posebno u braku. To je suočavanje s međusobnim manama i razlikama i kao rezultat toga, provođenje velikog dijela bračnog života pokušavajući ‘popraviti’ jedno drugo. Ovaj pristup zanemaruje činjenicu da je u konačnici život i sve uloge koje neko može imati u njemu, uključujući i onu supružnika, zamišljeno kao putovanje u samopoboljšanje, tako da čovjek može polako ali sigurno postati pojedinac kakav Allah želi da bude.

Glavni fokus tada prvo mora biti na popravljanju sebe, a ne na popravljanju supružnika. Istraživanje također pokazuje da svi ljudi, bili u braku ili ne, bolje uče i slijede putem primjera, a ne samo savjeta.

Ne očekujte savršenstvo

Zahvaljujući romantičnim komedijama, pričama koje dijele neki mladenci ili čak trendu isticanja idealnih bračnih odnosa na društvenim mrežama, mnogi od nas počeli su očekivati ​​savršenstvo od sebe i od bračnih partnera. Da bismo izašli iz ove zamke, prvo moramo usvojiti istinu da savršenstvo pripada samo Allahu. Ova nas istina čini svjesnima našeg nesavršenstva.

Da provjerite jeste li u potpunosti shvatili ovu istinu, zapitajte se: Kako reagiram na svoje mane? Kako odgovaram na mane svog supružnika? Morate se zapitati koliko dobro prihvaćate činjenicu da savršenstvo pripada samo Allahu.Prilagodite svoja očekivanja od sebe i svog supružnika, prihvatite da s brakom dolaze teškoće i lakoća i naučite težiti izvrsnosti dugoročno, a ne savršenstvu.

Zaključak

Brak, baš kao i svaki drugi aspekt ovog svijeta, jednostavno je put do našeg krajnjeg odredišta: Allaha i našeg doma u džennetu. Dok je započinjanje sa snažnim duhovnim temeljem samo početak da postanete uspješan muslimanski bračni drug, to je bitan preduvjet za uspjeh u braku jer pomaže zadržati pogled na krajnjem cilju. Kada srce braka počinje i završava s Allahom, bez obzira na krajnji rezultat, kao vjernik, to može biti situacija u kojoj svi dobivaju bez obzira – sve dok cijelo putovanje vodi do krajnje svrhe: zadovoljstva Uzvišenog Allaha.

Izvor: www.aboutislam.net

akos.ba

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije