O stanju u EU i europskom putu BiH za naš list govori europarlamentarka iz Hrvatske, potpredsjednica Kluba zastupnika/ca EPP-a Željana Zovko

OSVOJILI STE NOVI MANDAT NA IZBORIMA ZA EUROPSKI PARLAMENT. REIZABRANI STE I NA POZICIJU POTPREDSJEDNICE KLUBA ZASTUPNIKA/CA EPP-A. KAKVE PLANOVE IMATE U NOVOM MANDATU? NA ŠTA ĆE SE FOKUSIRATI OSOBNO VAŠA, ALI I POLITIKA EPP-A?

– Meni je izuzetna čast i drago mi je što sam izabrana treći put u EP. Dosta glasova sam dobila od Hrvata u Bosni i Hercegovini, onih koji imaju hrvatsko državljanstvo, i želim im zahvaliti i poručiti da ću se nastaviti baviti pitanjima proširenja EU, jednakopravnosti Hrvata u BiH, donošenjem pravednog Izbornog zakona, te uvođenjem BiH u EU. Potičem iz BiH i moj osnovni cilj jeste da BiH postane članicom EU i dobije pozornost koju zaslužuje. Zbog ruskog napada na Ukrajinu, zapadni Balkan je zapostavljen.

POTREBNE REFORME

Želim da skrenem pozornost odakle je počeo proces proširenja na zapadni Balkan. Hrvatska je ostvarila uspješnu priču. Sve zemlje jugoistočne Europe su na Zagrebačkom samitu dobile istu šansu, ali sada vidimo veliku stagnaciju. Zato se i moja hrvatska Delegacija u EPP-u, naš premijer Andrej Plenković i ja snažno zalažemo za proširenje. To nije pitanje samo Hrvata u BiH, koji moraju opstati u punopravnom smislu, političkom i fizičkom, nego i pitanje sigurnosti granica. Sigurnost granica Republike Hrvatske je sigurnost granica EU i to je jedna od većih tema koje su okupirale javnost. Tu su i migracijski valovi. Ta pitanja se ne mogu riješiti ukoliko nemamo zemlje koje idu snažno ka EU, jer je jedini način fizički se zaštititi od ugroza – proširenje EU. Skeptičnost prema proširenju je narasla, ali ja sam tu da ukazujem da bez proširenja nemamo ni sigurnu EU.

KAKO GLEDATE NA JAČANJE EKSTREMNE DESNICE UNUTAR DRŽAVA EU I EUROPSKIH INSTITUCIJA? MOŽE LI SE TO I KAKO ODRAZITI NA REGION, A POSEBNO NA BIH?

– Naravno da može. Mi smo i dalje najjača stranka desnog centra i vidimo što se desilo u Nizozemskoj sa Vladom ekstremne desnice, što se moglo desiti u Francuskoj. Sve se to odražava i na raspoloženje prema proširenju.

No, mi to proširenje – sa baltičkim zemljama, Poljskom, Rumunjskom, Austrijom, Italijom, Mađarskom koja je preuzela predsjedanje – i dalje guramo kao alat koji nam može donijeti stabilnost, jer je izuzetno bitno imati odvjetnike za proširenje unutar EU. Hrvatska je kao prioritet i u vrijeme Covida stavila snažno proširenje kao način osiguranja mira i sigurnosti, stabilnosti. Naš premijer i diplomacija kontinuirano zagovaraju proširenje i to će i ostati naša glavna tema. Naravno, uz uvjete koji moraju biti ispunjeni, jer proširenje bez reformskih procesa, preko reda, nije opcija. Za odluku treba dobiti glasove i skeptičnih članica. Da nije bilo premijera Plenkovića i nas u EP-u, teško bi se moglo pričati o bilo kakvom kandidatskom statusu, a kamoli otvaranju pregovora sa BiH. Sa druge strane, vidimo odličan rad i postignuća predsjedateljice Vijeća ministara BiH Borjane Krišto, koja pokušava postići kompromis u VMBiH. Ja očekujem i nadam se će uvjeti biti ispunjeni, a prije svega da će se donijeti proračun, što otvara put da se povuku sredstva iz Plana rasta. Od BiH se očekuje užurbani konsenzus u donošenju odluka i traženju srednjeg puta, kako biste iskoristili momentum. Inzistirat ćemo da proširenje EU na zapadni Balkan, prije svega na BiH, ostane visoko na agendi.

MOŽEMO LI I DALJE RAČUNATI NA ZALAGANJE REPUBLIKE HRVATSKE ZA NAPREDAK BIH NA EUROPSKOM PUTU I U KOJEM SMJERU ĆE TA POLITIKA IĆI?

– Republika Hrvatska, prije svega Plenković kao premijer u prethodnom mandatu i mi u EP-u, visoko na agendi imamo pitanje proširenja na BiH, ali prije svega pitanje jednakopravnosti Hrvata u BiH. To je ključna točka u našem programu i tako će ostati. Mislim da je izuzetno veliki prestiž za BiH, Hrvate iz BiH, da sam ja u Predsjedništvu Kluba EPP-a, tako da će to pitanje ostati kontinuirano visoko na agendi. Sama moja nazočnost tomu svjedoči.

MOŽE LI CJELOVITA BIH RAČUNATI NA PODRŠKU EPP-A ILI ĆE SARADNJA I PODRŠKA BITI USMJERENE NA SESTRINSKI HDZBIH? U ČEMU ĆE SE TA PODRŠKA OGLEDATI?

– Mislim da je sestrinski HDZBiH, koji je moja matična stranka, uvijek radio na tome da Hrvati u čitavoj BiH imaju jednaka prava, kao i Bošnjaci i Srbi. Politika HDZ-a BiH bila je takva, a ja sam u ranijem periodu života, tijekom mandata kao veleposlanica, shvatila da bez zadovoljavanja interesa sva tri narodu u BiH i Ostalih, nema mirne BiH niti itko može biti sretan. Moj rad i trud usmjereni su na to da svaki čovjek u BiH, svaki narod, bude apsolutno siguran i da ima europske uvjete i prava koja mu pripadaju. Zadovoljavanje onoga što tražimo – to su kulturna, jezična i politička prava jednog naroda – apsolutno ne može biti ugroza nikome drugom u BiH. Budite uvjereni da bilo što od traženog može samo poboljšati položaj sva tri naroda i svih građana u BiH. A krajnji cilj je jasan, a to je evropska BiH i nadam se da ćemo što prije gledati i zastupnike iz BiH u EP-u, tako da bespredmetno neće više biti potrebno diskutirati o tome koliko ja želim dobro svima u BiH.

EUROPSKO VIJEĆE JE PRIJE VIŠE OD TRI MJESECA ODLUČILO ODOBRITI OTVARANJE PREGOVORA EU SA BIH. UKRAJINA I MOLDAVIJA SU ZVANIČNO OTPOČELE PREGOVORE. ŠTA JE ZAKOČILO KADA JE RIJEČ O BIH? ZAŠTO KASKAMO I ŠTA NAM JE ČINITI?

– Problematika BiH i ono što koči napredak je smatranje da će netko dobiti nešto suzbijanjem drugoga u korner.

Ja ne znam nijednu zemlju da je dobila toliko mogućnosti da nađe bilo koje rješenje samo da bi se u EU čuo zajednički glas kako bi se mogli otvoriti pregovori. Dok Ukrajina i Moldavija, koje su u dosta težoj situaciji, dolaze sa snažnom diplomatskom ofanzivom, iz BiH dobijate drugačije poruke i težište se stavlja na teme koje se trebaju rješavati tijekom, a ne kada se traži datum otvaranja pregovora. Potenciraju se pitanja oko kojih se neće postići konsenzus, barem ne u javnom prostoru, i to uoči lokalnih izbora da bi se dobili poeni na terenu. To pokazuje koliko su neki od političara neopredijeljeni za taj proces. Loše je i što se na kraju u BiH uvijek mora odlučivati i tražiti rješenje u ulozi visokog predstavnika i to vraća zemlju na slijepi kolosijek, gdje imate OHR kao medijatora i tako pokazujete da zemlja nije spremna za pregovore.

ŠTA BI EU TREBALA URADITI KADA JE RIJEČ O BIH? JESMO LI ZASLUŽILI AKTIVNIJI ANGAŽMAN EU?

– Da ste na mom mjestu, vidjeli biste koliko je angažiranija administracija u zemljama koje otvaraju pregovore ili pregovaraju. Ključno je da se ne može ići na dva kolosijeka. Ja sam i kao suizvjestiteljica za IPA fondove, ali i kroz Plan rasta, tražila povećanje novca za administrativne kapacitete u zemljama kandidatkinjama, a prije svega u BiH. Poznato mi je da nije uloženo u transformaciju i obuku administracije na svim razinama kako bi se što bolje pripremila da apsorbira novac kroz fondove i projekte.

ADMINISTRACIJA STAGNIRA

Mi se bavimo kriznim situacijama u BiH, gdje se novac onda ulaže u međunarodnu zajednicu koja se multiplicira i raste na tim krizama, dok administracija u BiH stagnira i nije spremna za pregovore i efikasno povlačenje novca kojeg neće biti kasnije, jer će obnova Ukrajine odnijeti veliki dio kolača koji je trebao ići BiH.

VJERUJETE LI U DOGOVOR O IZBORNOM ZAKONU BIH I U KOJEM SMJERU BI TAJ DOGOVOR TREBAO IĆI? GDJE SE TU UKLAPAJU PRESUDE EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U STRASBOURGU?

– Ja vjerujem u dogovor. Vjerujem da BiH još ima većinu stanovništva koje želi u EU, želi mirnu i stabilnu zemlju, neopterećenu krizama i stalnom međunarodnom upravom koja je tu od Dejtonsko-pariskog mirovnog sporazuma. Pamtim VMBiH koje je 1999. bilo beznačajno. Predsjedništvo je tada bilo ključno. Udar na hrvatski narod 2001. i izmjena Izbornog zakona naštetili su legitimnosti i međunarodna zajednica je napravila disbalans. Od tada sve ide lošim putem, a pokušaji dogovora rezultiraju daljnjim krizama, jer ne postoji hrabrost sa strane bošnjačke većine u Federaciji BiH da prizna da je oduzela Hrvatima ono što im je Međunarodnim sporazumom pripalo. Presuda Sejdić – Finci ide u pravcu da se rješenje može tražiti na tragu tri federalne jedinice koje će biti bazirane na građanskom principu. Ali, mislim da se i mimo toga sporazum može postići tako da većinski narodi imaju svoju zastupljenost u Predsjedništvu, što je i bio duh Mirovnog sporazuma, a tako da se ispoštuje presuda Ljubić. A ako ne poštujemo odluku Ustavnog suda BiH, onda ne poštujemo Ustav BiH.

oslobodjenje