Connect with us

BiH

Kerim Balić: Šta je tu čudno što se nalazim u društvu Izetbegovića? Meni ne treba ništa od SDA, ali treba mi država

Published

on

Dvadesetšestogodišnji Kerim Balić je primjer da i mladi u Bosni i Hercegovini mogu ostvariti svoje snove.

Ovaj odlični inžinjer i biznismen posljednjih godina zajedno sa poslovnim partnerom Nerminom Hadžićem uspješno vodi kompaniju Ankora, koja zapošljava veliki broj mladih ljudi.

U intervjuu za Faktor Balić govori o biznisu, sportu, politici, privatnom životu…

Sa 26 godina već pet godina uspješno vodite svoju firmu, jednu od najbrže rastućih IT kompanija u BiH. Zbog čega ste se odlučili da uđete u politiku?

– Istina, moj poslovni partner Nermin Hadžić i ja zajedno vodimo kompaniju već pet godina, veoma uspješno za sada. Zapošljavamo veliki broj mladih ljudi kojima smo stvorili uslove i radni ambijent kao u državama zapadne Europe. Osim što su nam se poklopile ambicije u poslovnom smislu i visoko postavljeni poslovni ciljevi koje želimo da ostvarimo u svojoj struci, oduvijek smo težili da radimo i za opšte dobro. Smatram kako je dužnost svakog od nas da svoje znanje, iskustvo i stručnost stavi na raspolaganje društvu, te da bi bilo sebično ako to zadržimo samo za sebe. To jeste, smatram kako bi bilo sebično kada bih rekao, ja sam uspio, ostvario sam svoje ciljeve, obezbijedio sebi svoju egzistenciju, a drugi neka se sami bore. S obzirom da ne volim ništa raditi polovično i bez fokusa, čekao sam pravi trenutak, posložio sam privatne i poslovne stvari, pronašao dovoljno vremena da se fokusiram i krenem društveno djelovati. Politika je ono kroz šta mogu na najbolji način dati doprinos društvu i pokušati implementirati svoje ideje i vizije.

Posljednjih sedmica fotografisani ste u društvu sa Bakirom i Sebijom Izetbegović. Nakon toga u medijima su objavljeni tekstovi u kojima i Vas češće pominju. Kako reagirate na te tekstove i naslove?

– Trenutno obnašam funkciju predsjednika Asocijacije mladih SDA Sarajevo i ne znam zašto je pojedinim medijima čudno u tome da se ponekad nalazim u društvu predsjednika Bakira Izetbegovića i profesorice Sebije Izetbegović. Moram naglasiti da mi mladi imamo veliku podršku i razumijevanje od rukovodstva stranke, a sam dokaz toga, između ostalog, i jesu te slike o kojima govorite. Kada sam ulazio u politiku, spremio sam se na sve ono na šta su me upozoravali, to jeste da će se moj rad, obrazovanje, uspjeh pokušati osporiti na različite načine. Tabloidizacija normalnih vijesti, također, nešto je na šta sam bio spreman. Naravno, sve to me ne može skrenuti sa puta kojim sam pošao.

Kerim Balić sa Bakirom Izetbegovićem

Zašto ste član SDA, a ne neke druge stranke?

– Zato što je SDA jedina ozbiljna stranka, ako mene pitate. S druge strane, čitava moja porodica je baštinila SDA, pa na neki način i živjela, iako moji roditelji, vrijedni pripadnici srednje klase, nikada nisu radili u javnom sektoru, niti su imali neke stranačke funkcije. Ponosan sam i na činjenicu da je moja porodica dala jednog mladog muslimana. Meni ne treba ništa od SDA, ne treba mi ništa ni od države, jer sav posao radim u inostranstvu, ali treba mi država. Snažna SDA je garant naše države, ma šta ko o tome mislio. SDA je stranka koja je nastala kao potreba našeg naroda da se politički organizira i da se ponovo počne pitati sam za sebe, nakon više stoljeća lutanja i zabrana. Danas su Bošnjaci politički faktor u ovom dijelu svijeta, ma kome se to sviđalo ili ne – i to je, između ostalog, rezultat SDA. Eto zato SDA.

Da li sebe u budućnosti vidite kao političara, možda ministra ili će Vaš prioritet biti razvoj Vaše kompanije Ankora?

– Ove godine smo pored naše primarne IT kompanije koja svake godine raste i ostvaruje rezultate bolje od planiranih, osnovali još dvije firme, a sa kojima već pravimo uspješne priče. Dakle, moje prisustvo u biznisu će uvijek biti zastupljeno, a politiku ne želim da doživljavam kao profesiju ili posao, već kao poziv. Poziv kojem sam se odazvao iz već ranije pomenutih razloga. Ukoliko taj poziv u budućnosti bude iziskivao obnašanje neke funkcije kroz koju ja mogu doprinijeti, neću bježati od toga ukoliko procijenim da sam u stanju raditi taj posao adekvatno.

Sa koliko godina ste zaradili prve novce i sa koliko godina ste postali finansijski neovisni od roditelja?

– Prve novce sam počeo zarađivati još kao srednjoškolac. Uvijek sam težio da budem finansijski neovisan i da pomognem svojim roditeljima i u tom smislu. Od svoje 21 godine mogu reći da sam finansijski potpuno neovisan od svojih roditelja. Uprkos tome što imam riješena sva egzistencijalna pitanja, stambeno pitanje također, i dalje živim sa svojim roditeljima, jer dosta držim do porodice i želim svaki slobodan trenutak da provedem sa njima.

Ima li budućnosti za mlade u Bosni i Hercegovini i šta im želite poručiti?

– Naravno da ima. Mi smo primjer toga. I nismo jedini. Ponosan sam što se u mom društvu, ali i u širem krugu mladih koje poznajem, nalazi velik broj uspješnih i ostvarenih u svojim strukama. Frustrira me kada čujem izjave da se ovdje ne može i da trebamo probati negdje drugo. Mi mladi moramo težiti da budemo najbolji u onome što radimo, ne smijemo težiti prosjeku, uspjeh tada ne može izostati. Jednostavno, moramo uvijek raditi više, učiti, raditi na sebi i nema šanse da rezultati ne dođu. Naravno, na Zapadu postoji više šansi, ali zato omjer kvalitete socijalnog života na zapadu i kod nas je nemjerljiv. Tokom svoje karijere i kada sam radio po 12 sati dnevno, uvijek sam stigao popiti kafu ili otići na ručak sa svojim prijateljima. To je nekako naša specifičnost, koju ne bih mijenjao nizašta.

Na sarajevskom derbiju

 

Član ste Uprave Željezničara. Kakva je trenutno situacija u klubu sa Grbavice i na koji način vidite izlaz iz finansijske krize u kojoj se klub nalazi već godinama?

– Poziv da se pridružim Upravi sam dobio skoro prije godinu dana na 100-ti rođendan kluba. Ne mogu vam opisati kolika mi je čast pripala da uđem u Upravu kluba u kojem sam kao mali sa babom išao na utakmice, zatim kao osnovac trenirao i onda kao momak sa svojim drugovima išao na svaku utakmicu. Sve nas koji smo se pridružili Upravi kluba u tom momentu je zatekla teška situacija u klubu, ali ekipa koja je u rukovodstvu kluba je čistih namjera i svaki dan živi sa svim problemima u kojima se klub nalazi. Svako u svom domenu je pomogao klubu i tako funkcionišemo kao tim. U situaciji smo da nam tekuće poslovanje nije problem, ali ono što nam jeste veliki problem su dugovi koji su se godinama skupljali. Željo je u teškoj situaciji i jedan od izlaza je akvizicija od nekog stranog investitora, gdje mi već pregovaramo sa nekima, a javnost je upoznata o tome.

Dugo godina ste se bavili brzim klizanjem. Zašto ste se odlučili da prestanete?

– Brzo klizanje, iako na prvu neobično zvuči, a naročito jer to nije popularan sport u našoj zemlji, je moja prva ljubav. Kao momak od nekih osam godina sam otišao u školu klizanja da naučim osnovne korake, i to je završilo sa raznim uspjesima na svjetskoj i evropskoj sceni. Držim mnoge državne rekorde u određenim kategorijama. Učestvovao sam na balkanskim, europskim i svjetskim takmičenjima, i jedini neostvareni san mi je olimpijada. Osvojio sam preko 50 medalja i upoznao razne kolege širom svijeta koji su sada svjetski prvaci. Često kažem da mi je sport dosta pomogao truditi se biti najbolji, igrati timski i raditi više nego što se očekivalo od mene da bih pravio zapažene rezultate. Prestao sam u momentu kada sam došao na raskrsnicu, obrazovanje ili sport. S obzirom da u našoj državi nemamo uslova ni za amatersko bavljenje klizanjem, a posebno profesionalno, obrazovanje je bilo logičan izbor. Dakle, kada sam upisao Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, tada sam prestao sa klizanjem.

Koliko imate slobodnog vremena od brojnih obaveza i kako to vrijeme najčešće provodite?

– Jako malo, nerijetko se dešavalo da mi jutro počne sa Upravom FKŽ, zatim odem na posao gdje uđem u kontekst inžinjera i raznih projekata, a onda dan završim sa nekim stranačkim sastankom. Međutim, jednostavno u svemu ovome ja uživam i volim sve što radim. To mi pomaže da lakše iznesem sve svoje obaveze. Često sam i vikendom zauzet. Usprkos svim obavezama, uvijek nađem vremena koje provodim sa ljudima koje volim, to je nešto o čemu moramo voditi računa, jer na putu uspjeha ne smijemo izgubiti sebe.

BiH

Mašić: Rušenje Arnaudije nije bilo “greška”, već zločin genocidnog dvojca koje na sva usta slaviš Milorade

Published

on

By

Zastupnik SDP-a u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH Damir Mašić prokomentarisao je obraćanje Milorada Dodika u Banjoj Luci na otvaranju obnovljene džamije Arnaudije.
“Rušenje ove džamije bila je greška, bio je čin bezumlja”, tim riječima je Dodik započeo svoj današnji govor, dodavši da se rušenjem “ne može zaustaviti ni narod ni vrijeme”.

Istaknuo je da obnavljanje Arnaudije 30 godina nakon rušenja upravo simbolizuje besmisao njenog rušenja.

Mašić je prokomentarisao rekavši da rušenje nije bila greška, već zločinački poduhvat ratnog rukovodstva paradržave Republike Srpske.

“Nažalost, rušenje Arnaudija džamije, jedne od 534 srušene džamije u RS-u,nije bila ‘greška’ već planiran zločinački poduhvat od strane vojnog i političkog rukovodstva tadašnjeg RS-a i genocidnog dvojca Karadžić-Mladić koje danas na sva usta slaviš Milorade”, poručio je Mašić.

Nastavi čitati

BiH

Stanivuković na otvaranju Arnaudije: “Da oprostimo jedni drugima što se može oprostiti…”

Published

on

By

Gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković danas je tokom ceremonije otvaranja obnovljene Arnaudija džamije u Banjoj Luci poželio da vjernicima mnogo godina, decenija i vjekova Arnaudija džamija bude na molitvenu upotrebu.

“Životno breme naroda koji žive na ovim prostorima mjeri se u tome da pogledamo jedni druge i oprostimo ono što se može oprostiti, a ono što ne može, svaki vjernik da ode u svoju bogomolju i zamoli Boga da mu da dodatnu snagu za oprost”, kazao je Stanivuković.

Istakao je da mu je posebno drago da je “Banja Luka obnovila sve bogomolje koje su tokom rata srušene u ovom gradu”.

Kazao je da Arnaudija, koja se danas otvara, nije samo bogomolja, “nego je i most zato što je ona posljednja džamija koja je morala biti obnovljena kako bismo postali bliži jedni drugima”.

Između ostalog, naglasio je da mu je drago što može kazati da je Banja Luka završila jedan važan zadatak.

“Obnovila je sve džamije, katedrale i crkve. Žao mi je što su neki otkazali dolazak bojeći se da neće biti bezbijedno”, dodao je.

Na kraju je rekao da se nada da će 21. vijek biti “religiozni vijek”.

 “Nakon svih stradanja koja su se desila u svijetu, ako 21. vijek ne bude religiozan neće ga ni biti. Ja želim da nam 21. vijek bude religiozan. Dobrodošli u našu Banju Luku i drago mi je da ovdje prisustvujem”, zaključio je Stanivuković.

(Preporod.info)

Nastavi čitati

BiH

Reis Kavazović na otvaranju Arnaudije: Jedni drugima smo najpreči, ova zemlja vas treba

Published

on

By

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović danas je pozvao sve dobronamjerne ljude Banje Luke da, bez obzira na njihovu životnu filozofiju i opredjeljenje, štite jedni druge od svakog zla i da čuvaju bogomolju drugoga kao što čuvaju i svoju vlastitu.

Danas je svečano otvorena posljednja obnovljena banjalučka džamija Arnaudija, a ovom značajnom događaju za cijelu Islamsku zajednicu prisustvovao je reisul-ulema, te se obratio prisutnim.

On je izrazio nadu da će obnova banjalučkih džamija vratiti stari duh otvorenosti Banjoj Luci, da će ohrabriti one čiji korijeni su s ovih prostora da se vrate i da će osnažiti dobre međuljudske odnose.

“Nadamo se da će svjetlo kandilja banjalučkih džamija osvijetliti put bolje budućnosti i da će pomoći da zacijele duboke rane. Ako vjerski objekti ne vrše tu ulogu i ne doprinose međuljudskoj korektnosti i čestitosti, ne podstiču ljude na plemenitost i kulturu i ne pozivaju ih na saradnju u dobru i na civilizacijsku izgradnju, onda ne vrše svoju ulogu koja im je namijenjena”, kazao je, između ostalog, reisul-ulema.

Obraćanje reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića prenosimo u cijelosti:

“Hvala Allahu Koji je odlikovao čovjeka nad ostalim stvorenjima. Koji je ljudima objavio Kurʼan. Neka je mir i spas na Muhammeda, a.s., prvaka vjerovjesnika i ljudi, izvora znanja i mudrosti, na njegov rod i ashabe. Gospodaru naš, uputi nas putevima koji Tebi vode i zaštiti nas od ljudi i naroda koji nam nasilje čine.

Ekselencije i eminencije, braćo i sestre, dragi prisutni!

Esselamu alejkum, mir s vama!

Božijom voljom i Njegovom podrškom danas svjedočimo velikom događaju: obnavljanju još jednog simbola naše vjere i postojanosti na ovim prostorima. Svjedočimo danas potvrdi velike historijske istine prema kojoj će one ideje koje grade nadvladati one koje ruše. Današnjim ponovnim otvaranjem ove drevne građevine, koja je stoljećima bila utočište dobrih ljudi, mi ispravljamo makar dio nepravde prema ovom gradu, njegovoj historiji i njegovim stanovnicima.

Danas u ovom lijepom gradu naše prelijepe domovine svih šesnaest prijeratnih džamija ponovo blistaju svojim sjajem i svjedoče o nama i našoj kulturi – kulturi u kojoj je uvijek bilo mjesta za druge i drugačije.

Obradovani smo i ohrabreni što su s nama naša braća iz Turske bez čije pomoći ovaj posao ne bismo mogli završiti. S nama su danas državni ministar u Vladi Republike Turske Mehmet Nuri Ersoj, predsjednik Dijaneta dr. Ali Erbaš, direktor Generalne direkcije vakufa Republike Turske Sinan Aksu i drugi naši dragi prijatelji iz ove prijateljske zemlje.

Također, braćo i sestre, sa ovoga mjesta posebne pozdrave šaljemo našem bratu, uvaženom predjsedniku Republike Turske Redžepu Tajibu Erdoganu, neka ga Allah čuva.

Ovo je naše zajedničko bosansko-osmansko naslijeđe ali i naslijeđe čitave Bosne i Hercegovine, Evrope i svijeta nad kojim nam valja bdjeti.

Istovremeno, naša radost je pomućena prisjećanjem na sve one džematlije ove džamije koji nisu više s nama, koji su ubijeni ili protjerani iz svog rodnog grada. Vrijeme je ovo i mjesto da se pored svih njih sjetimo i časnog muftije Ibrahim-ef. Halilovića koji je preživio više pokušaja atentata na njega i njegovu porodicu i svojim očima svjedočio rušenju džamija i pokušaja zatiranja svakog traga prisustva muslimana u ovom gradu. Danas se sjećamo i Zahid-ef. Makića, vrijednog banjalučkog imama, koji je 23. septembra 1992. godine iz vatrenog oružja ubijen u gradu u kojem nije bilo vojnih dejstava i to u povratku kući nakon obavljenog akšam-namaza u “Mehdibeg” džamiji. Sjećamo se danas i rahmetli Murata Badića, šezdesetjednogodišnjeg starca iz Cazina, koji je kamenovanjem ubijen na dan postavljanja kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije. Za njegovo ubistvo niko nije odgovarao.

Sjećamo se, tugujemo i molimo za duše brojnih drugih, naše braće i sestara čiju žrtvu nikada nećemo zaboraviti.

Braćo i sestre, dragi prisutni.

Brine nas i to što danas uz ove obnovljene džamije jedva da imamo džemat.

Nadamo se da će obnova banjalučkih džamija vratiti stari duh otvorenosti ovom gradu, da će ohrabriti one čiji korijeni su s ovih prostora da se vrate i da će osnažiti dobre međuljudske odnose. Nadamo se da će svjetlo kandilja banjalučkih džamija osvijetliti put bolje budućnosti i da će pomoći da zacijele duboke rane.

Ako vjerski objekti ne vrše tu ulogu i ne doprinose međuljudskoj korektnosti i čestitosti, ne podstiču ljude na plemenitost i kulturu i ne pozivaju ih na saradnju u dobru i na civilizacijsku izgradnju, onda ne vrše svoju ulogu koja im je namijenjena.

Džamija je uvijek bila mjesto koje u nama izgrađuje mjeru postupanja u nastojanju da se pravilno i korisno postavimo prema svemu s čim dođemo u dodir. Džamija ljude uči zajedništvu i tako ih održava u ravnoteži i harmoniji sa svijetom u kome žive. Imati mjeru u životu, dokučiti tu mjeru, najveće je čovjekovo umijeće. Zakidanje na mjeri – odstupanje od umjerenosti – ima loše posljedice i među ljude unosi mržnju, pakost i uskraćuje im ljubav u međusobnim odnosima. Stoga, neka nam odmjerenost u svemu bude najvažnija, mjera svih stvari. Ta, mi smo, po slovu Kur'ana, ummet srednjega puta, zajednica umjerenosti i odmjerenosti, pa neka i naše džamije u našim mahalama budu centri u kojima će se njegovati takva orijentacija, u kojima ćemo jedni druge prepoznavati kao braću i sestre i iz kojih ćemo svakim danom izlaziti kao bolji i plemenitiji ljudi.

Džamija je i mjesto širenja islamske i opće kulture i obrazovanja. Pa neka i ova džamija bude mjesto okupljanja dobrih i pobožnih ljudi; mjesto u kojem će se odgajati

velikani, ljudi visokog morala i visokih ambicija, muškarci i žene koji će ponizno služiti svojoj zajednici i svojoj domovini; i prednjačiti u dobru.

Želim kazati da su muslimani generalno uvijek doprinosili napretku, čuvali, branili i štitili ono što svijet može učiniti boljim i ljepšim. Upravo je džamija doprinijela da komunikacija među ljudima uvijek bude otvorena i srdačna, topla i prijateljska.

Zato se s pravom pitamo odakle su došli oni koji su bez razloga bili spremni porušiti sve banjalučke džamije i sve druge do kojih su došli. Nadam se da ovih šesnaest banjalučkih ljepotica više nikada neće dohvatiti rušilačka ruka. Bože, molimo Te da tako i bude.

Nijedan objekat u kome se istinski zaziva Dragi Bog ne bi trebao ikome smetati: ni hrišćanska crkva, ni jevrejska sinagoga. Naprotiv, muslimani su pozvani da i njih štite i brane od nasrtaja onih koji nemaju svijesti o njihovom značaju i o vrijednosti međuljudskih i međureligijskih odnosa. I muslimani su to činili, i činit će, ako Bog da. To je njihova vjerska obaveza; tome ih uči njihova džamija. Kur'an kaže: A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. (El-Hadždž, 40)

Pozivam sve dobronamjerne ljude ovoga grada, bez obzira na njihovu životnu filozofiju i opredjeljenje, da štite jedni druge od svakog zla i da čuvaju bogomolju drugoga kao što čuvaju i svoju vlastitu. Jedni drugima smo najpreči.

Također, ovom prilikom pozivam Banjalučane, koje je ondašnji zločinački režim otjerao iz ovog njihovog grada, da se vrate i svoj život provode ovdje, kao svoji na svome, i da zajedno s drugim čestitim ljudima u njemu doprinose daljnjem napretku i prosperitetu grada u svakom pogledu.

Vratite se u svoju Bosnu, svojoj avliji, jer „Sunce tuđeg neba neće vas grijati kao ovo ovdje“, kako reče naš pjesnik Aleksa Šantić i jer pripadate ovoj zemlji i ovom nebu! Ova vas džamija treba; ovaj grad vas treba; ova zemlja vas treba. Vas i vašu djecu.

Dragi Banjalučani!

Vi imate stoljetno iskustvo zajedničkog življenja i međusobnog kulturnog prožimanja. To je nešto što struji vašim žilama i unosi toplinu u vaše duše. Čuvajte to i svoje iskustvo prenesite na svoju djecu. Govorite im o ljepoti zajedničkog življenja. One koji ne budu umjeli živjeti s drugima i s njima dijeliti životni prostor život će, bez sumnje, potisnuti na marginu i oni će kaskati za drugima.

Rukovodstvo ovoga grada pozivam da poštuje vjersko opredjeljenje svake osobe, da ljude tretira jednako i svima pruža jednaku šansu za uspjeh, te da njeguje kulturu mira i suživota. Neka nasilje zauvijek ode iz ovog grada – na dno odlagališta nepoželjnog, ponižavajućeg i lošeg.

Neka su vam blagoslovljeni svi hramovi u kojima se istinski veliča Bog svih ljudi, i neka i ovih šesnaest naših džamija budu svjetionici na stazi radosti, uspjeha i lijepog življenja.

Bože, blagoslovi ovaj grad i njegove ljude i neka se u njemu spominje ime Tvoje sve do Sudnjega dana. I slobodno uče ezani i zvone crkvena zvona. Neka Arnaudija iznova svjedoči o dobroti ljudi ovoga grada. Amin!”, prenosi Mina.

Nastavi čitati

Najčitanije