U posljednjih nekoliko godina, Bihać bilježi značajan rast u sektoru obrtništva, zauzimajući prvo mjesto u Unsko-sanskom kantonu po broju aktivnih obrta. Sa preko 650 registriranih obrtnika i 1300 zaposlenih u tom sektoru, Bihać je postao centar ove privredne grane, koja značajno doprinosi razvoju lokalne ekonomije.

Veliki broj obrtnika je angažiran u turizmu, koji se već dugo ističe kao jedna od najvažnijih privrednih grana grada.

Predsjednik Obrtničke komore Unsko-sanskog kantona Enes Arapović ističe da je interes građana za osnivanjem obrta u stalnom porastu te da pripremaju obrtnike da iskoriste prilike poput javnih poziva Službe za zapošljavanje za plaćanje doprinosa.

Upozorava, međutim, da i dalje nedostaje kontinuirana podrška lokalnih zajednica i kantonalne vlasti.

“Svaka lokalna uprava izdvoji određena sredstva, ali to je nedovoljno. Trebale bi postojati subvencije tokom cijele godine, kako od lokalnih zajednica, tako i od kantona i ministarstava. Najbolja egzistencija za mnoge je otvaranje vlastitih obrta i biznisa jer na taj način možemo zaposliti najviše ljudi”, podvlači Arapović.

Obrti u Bihaću obuhvataju širok spektar djelatnosti, od uslužnih poslova do građevinskih radova, frizerskih salona i pekara. Posebno se ističe sve veći broj obrta vezanih za poljoprivredu i preradu hrane, čiji proizvodi sve češće postaju dio turističkih ponuda grada.

“Imamo sve više primarne proizvodnje kroz poljoprivredu koja prelazi u preradu, a proizvode povezujemo s turizmom kako bismo kreirali nove turističke ponude”, zaključuje Arapović.

Ovaj rast obrtnika u Bihaću donosi optimizam za budućnost, uz očekivanja da će dodatne mjere podrške i poticaji osigurati daljnju ekspanziju ovog ključnog sektora, piše Akta.

Naša današnja priča vodi vas u Krajinu, u selo Sasina, gdje je počinjen jedan je od najvećih zločina tokom ratnog perioda koji se dogodio na području Sanskog Mosta. Na današnji dan 1995. godine je na gublište u blizini katoličke crkve u tom selu dovedeno 67 nedužnih civila, odraslih muškaraca Bošnjaka i Hrvata, a među njima i jedna žena.

Dovedeni su iz logora „Šehovci“ i kotlovnice hotela „Sanus“. Oni su su brutalno likvidirani u noćnim satima ispred farova autobusa kojim su dovezeni na stratište. Zločin su preživjela dva svjedoka koji su svjedočili o ovome zločinu, ali zbog kojeg još uvijek nije niko odgovarao. Strijeljanje nedužnih civila je počinila zloglasna jedinica Arkanovaca, koji su tih septembarskih dana boravili na području Sanskog Mosta, a u tom periodu su još počinjeni i brojni drugi zločini.

Strijeljanje u Sasini su igrom slučaja preživjeli Safet Kurbegović i Zlatan Alagić, te su kasnije svjedočili o tim događajima. Kurbegović je ranjen metkom u predjelu stomaka, a nakon srijeljanja je uspio doći do bolnice u Sanskom Mostu gdje mu je pružena pomoć.

„Bilo je strašno, došao sam svijesti i konstatovao da sam okružen leševima. Imao sam snažne bolove u stomaku, ali sam nekako uspio prevaliti nekih pet šest kilometara do bolnice. Nisam rekao gdje sam ranjen, jer sam se plašio da bi me mogli ubiti kao svjedoka zločina“, prisjetio se Kurbegović.

Dodao je kako je o tome šta je preživio svjedočio u nekoliko suđenja pred Haškim tribunalom.

UPOZORAVAMO NA UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ

Masovna grobnica u selu Sasina ekshumirana je neposredno nakon što je Sanski Most oslobođen, a tijela nedužnih žrtava ukopana su na obližnjim grobljima.

(SB)

Jasmin Skalić (51) iz Bihaća bavi se golubarstvom više od četiri desetljeća, a njegova ljubav prema ovim plemenitim pticama traje još od djetinjstva. Prve golubove dobio je na poklon sa samo sedam godina i od tada nije prestao baviti se ovim posebnim hobijem.

Za Skalića je golubarstvo više od hobija – to je strast koja traje cijeli život.

– I u najtežim trenucima nisam odustao od golubova, čak ni tokom rata, kada je bilo izuzetno teško doći do hrane. Ljudi nisu imali žita da melju i prave brašno, a ja sam štedio i hranio golubove. Tada sam imao samo desetak ptica, ali nisam odustajao. Već 44 godine uzgajam golubove, priča Skalić.

Danas, kaže on, situacija je mnogo lakša kada je u pitanju ishrana golubova. Na tržištu postoji namjenska hrana koja osigurava sve potrebne nutritivne elemente za svaku fazu razvoja golubova.

– Prije smo golubove hranili kukuruzom i pšenicom, a danas kupujemo hranu koja dolazi iz inozemstva i sadrži čak 20 različitih vrsta žitarica. Za uzgajivače pismonoša, hrana mora biti prilagođena svakom periodu: letenju, mitarenju, leglu. Sve je to sada profesionalno, nema više prostora za amaterizam, pojašnjava Skalić.

Kada je riječ o podršci države, Skalić ističe da sredstva dolaze isključivo s kantonalnog nivoa, dok lokalne vlasti ne pružaju nikakvu pomoć.

– Vlada Unsko-sanskog kantona pomaže kada idemo na takmičenja, ali s obzirom na to da BiH nije članica Evropske unije, moramo tražiti dozvole iz susjednih zemalja. Potrebne su nam veterinarske potvrde da golubovi nisu zaraženi i da su vakcinisani. Sve je to vrlo komplikovano – objašnjava Skalić.

Iako redovno osvaja nagrade, diplome i pehare, Skalić tvrdi da to nije ono što ga motivira u ovom hobiju.

– To je prvenstveno ljubav. Oni koji se ne bave uzgojem golubova teško to mogu razumjeti, kaže Skalić, dodajući da se broj entuzijasta smanjio u odnosu na prijeratno vrijeme.

Danas u Bihaću ima oko 20 uzgajivača golubova, a aktivno se takmiči svega pet.

– Ovo je skup hobi. Sat, senzor, antena i čipovi koštaju preko 1.000 eura, pojašnjava on.

Unatoč izazovima, spreman je podijeliti svoju strast s drugima. Trenutno posjeduje 50 parova matičnih golubova, a ukupno ima oko 250 ptica. Na kraju sezone, kaže, ostane ih oko 150 jer neki golubovi ne prežive povratak ili stradaju od grabljivica.

– Pozivam mlade ljude da nam se pridruže. Imamo i klub, ‘Sportski klub uzgajivača golubova pismonoša Una Bihać‘, koji egzistira kao udruženje građana. Nedavno sam izgradio novi golubarnik, koji je koštao 10.000 KM. Skupo je ali ja to volim i cijena nije bitna, zaključuje Skalić, prenosi Fena.