USK
Bihać: Sjećanje na Azru, Mirelu, Sabinu i Aidu, dječiju igru zaustavila je granata VRS-a
Azra Kurjaković (1980), Mirela Zjakić (1980), Sabina Zjakić (1980) i Maida Hošić (1975) iz Bihaća poginule su istog dana, 19. juna 1992. godine od razorne grante koja je pogodila naselje Prekounje, tzv. Midžić mahalu.
Porodice i komšije poginulih djevojaka godinama su izbjegavali govoriti o strašnoj tragediji koja ih je zadesila. No, uspjele smo* obaviti razgovor sa Ismetom Iftić, svjedokinjom događaja, koja je prvi put nakon toliko godina, pristala da govori o danu kada su poginule njene prijateljice Azra, Mirela, Sabina i Maida.
Teško je podnijela razgovor, iako se za njega danima pripremala. Dala nam je i da pogledamo spomenar Mirele Zjakić kojeg i danas čuva. Razgovor smo obavili i sa nastavnicom Šahzijom Đulkić, koja još čuva sjećanja na Maidu Hošić, jednu od svojih učenica.
Azra Kurjaković, Mirela Zjakić, Sabina Zjakić i Maida Hošić su djevojke rođene na Uni. Sve četiri odrastale su u neposrednoj blizi kupališta Slap na Uni, u naselju Midžić Mahala, u Prekounju.
Azra, rođena 1980. u Bihaću, bila je najstarije dijetu u porodici Kurjaković. Imala je sestru i dva brata. Bila je nasmijana, vedrog duha, bistra i izrazito lijepa djevojčica koja je voljela da pjeva.
Mirela, rođena 16.04.1980. godine, bila je svestrana osoba nadarena za sport, ples, glumu i isticala se kao “vođa” u društvu, voljela je da predvodi igre i bude liderica.
Sabina, rođena 1980. u Bihaću, bila je tiha i mirna djevojčica koja se nije previše isticala.
Maida, rođena 1975. od oca Izeta i majke Mire, bila je starija u odnosu na druge djevojke, srednjoškolka. Zajednica se sjeća da je Maida bila divno dijete, odlična učenica, kulturna, ljubazna, pametna, lijepo odgojenu i lijepog izgleda.
Četiri Bišćanke poznavale su se od malih nogu, zajedno su odrastale u istom susjedstvu i svakodnevno se družile. Bile su vesele, nasmijene, uživale su u životu i igrama. Djetinjstvo su provodile u kupanju na Uni, igrale se „graničara“, „žmire“, plesale, pjevale, kao i sva djeca njihova uzrasta. I posljednje trenutke života provele su u igri.
Mirela Zjakić je imala velikog zelenog medu kojeg je uvijek “vukla” sa sobom, a od ljubimaca imala je mačku. Bila je jako privržena staroj majki i ocu. Slobodno vrijeme najviše je provodila sa Ismetom Iftić. Stalno su osmišljavale kreativne igre i razna takmičenja u kojima je Mirela uvijek pobjeđivala. Željela je da bude nastavnica. Imala je simpatiju, dečka iz škole po imenu Ado.
Početak rata, juni 1992. godine, Bišćani su uglavnom bili u skloništima. Tako je bilo i 19. juna, na dan tragedije. Ismeta Iftić se sjeća da ju je majka poslala u sklonište, ali je Ismeta u susjednom dvorištvu ugledala Mirelu i otišla do nje. Sjedile su ispred kuće i ispunjavale Mirelin novi leksikon. Pridružile su im se Azra i Sabina, a do njih je bila grupa starije djece. Djevojčicama je bilo teško da pojme opasnost i užase rata, željele su da se druže i igraju. Ismeta se sjeća da je u jednom trenutku otišla do prijateljice koja je sjedila preko puta njih. Tada se razdvojila od Mirele.
“Sjedili smo ispred ulaza kuće. Bilo je to veliko društvo: Ademir i Adela Šunj, Hrvoje i Ivana Jurić, Maida, Selma. Njih tri su pisale leksikon. Sjedile su na trotoaru na ulici preko puta nas. U tom trenutku začuo se zvižduk i pala je prva granata. Uslijedio je zvuk upozorenja opšte opasnosti. Nastao je haos, počeli smo bježati”, prisjeća se Ismeta koja je pala iza velikih točkova kamiona.
Vidjela je samo dim i vatru i imala je osjećaj da gori. Svi su bili nepomični, jedino je Maida pomalo pomjerala rukama i nije imala jednu cipelu na nozi. Ismeta je bila ranjena gelerom u kuk i bila je nekih 1,5 m od mjesta gdje se poginule Azra, Mirela i Sabina. Kasnije je od ranjavanja preminula i Maida.
Granata je ispaljena s položaja tzv. vojske RS.
Sjeća se da je bila u stanju šoka i da je stalno govorila: “Ja sam ranjena, oni su mrtvi.” Na putu do kuće prišao joj je Mirelin brat, uhvatio je rukama za ramena i pitao: “Gdje je Mirela?” Ismeta je u šoku ponovila: “Ja sam ranjena, oni su mrtvi.” Došla je u svoje dvorište i srela majku koja, od šoka, uopšte nije primjetila da je i ona ranjena i da krvari.
“Tad sam pala na zemlju, svuda oko mene su bile komšije, nastao je haos, plač , vrisak…”, sjeća se Ismeta. Odvezli su je u bolnicu gdje je vidjela veliki broj ranjenika. I u bolnici je ponavljala istu rečenicu. Kada je krenula na snimanje povrede, zadnji put je vidjela Maidu Hošić koju su prevozili na drugi odjel i sjeća se da je “pokušala nešto reći”. Maida Hošić je nakon par dana preminula. Ismeta je dijelila sobu sa Adelom Šulj koja je, takođe, bila ranjena.
Ismeta i Adela nadale su se da će od nekud čuti vijest da su i druge djevojčice preživjele. A onda su čule ljekara kako Ismetinom ocu u hodniku bolnice govori: “Sve smo pokušali, ali nismo uspjeli spasiti ih.” Ta je rečenica ostala trajno urezana u sjećanju Ismete Iftić.
Bilo joj je jako teško kada se vratila iz bolnice. Komšiluk ije bio pust. Nedostajala joj je Mirela, prijateljice. Nije bilo više zajedničkih igara, djetnjstvo je prestalo. Godinu dana je neprestano plakala. Pogoršalo joj se zdravstveno stanje, rana se inficirala, dobila je temeperaturu. Godinu dana živjela je kod tetke na drugom kraju grada, kako bi se oporavila od šoka. Ali oporavak je išao jako teško, jer ju je sve oko nje podsjećalo na prijateljice koje je izgubila. Godine nisu uspjele umanjiti bol. Ismeti je i danas teško kada se sjeti 19. juna 1992. godine i gubitka koji je preživjela.
Mirelin brat je svojoj kćerki dao sestrino ime, i ona se druži sa kćerkom od Ismetinog brata, isto kao što su nekad činile Mirela i Ismeta prije toliko godina.
Četri Bišćanke, biseri Une – Azra, Sabina, Mirela i Maida stradale su u trenutku dok su uživale u životu i igrama, prkoseći ratu i granatama. Na dan njihovog stradanja, oko spomenika koji je tu podignut, okupi se rodbina, prijatelji, komšije.
Šahzija Đulkić, nastavnica fizičke i tehničke kulture, još uvijek se dobro sjeća Maide Hošić, jedne od stradalih djevojaka. Predavala joj je četiri godine. Pamti je kao “divnu djevojčicu…divno dijete…omiljenu među prijateljima…njene crne oči nikad neću moći zaboraviti…”.
*Iz brošure “Rat nije jednorodan”, izdanje Fondacije “Lara”, Bijeljina
Zele Lipovača ovaj je instrumental posvetio nećakinji, jednoj djevojčica poginulih od granate VRS 19. juna 1992. godine u bihaćkoj Midžić mahali:
USK
Bihać: Građani zabrinuti zbog sječe drvoreda u Gradskom mezarju Harmani
Sve više građana Bihaća izražava zabrinutost zbog sječe drveća u Gradskom mezarju Harmani, gdje su stabla postepeno uklanjana, ostavljajući nekadašnji drvored duž staze od ulaza u groblje potpuno ogoljenim. Nekadašnji niz visokih stabala, koji je krasio prilaz mezarju i pružao osjećaj mira i poštovanja, danas više ne postoji.
Armin Amidžić je bio gradski vijećnik u sazivu 2016.-2020. godinene, te direktor Turističke zajednice Grada Bihaća, a sada je ponovo ušao u Gradske vijeće, gdje će naredne četiri godine zastupati stavove političkog pokreta POMAK iz Bihaća. On se osvrnuo na ovu situaciju, izrazivši svoju zabrinutost.
Prema njegovim riječima, prije nekoliko mjeseci uklonjena su sva stabla iz mezarja. Kaže da razumije potrebu za sječom stabala kada ona predstavljaju sigurnosnu prijetnju, ali smatra da bi se u takvim situacijama obično primjenjivala selektivna sječa i nova sadnja kako bi se sačuvao izgled i harmonija prostora.
-Nisam siguran šta je motivisalo ljude koji upravljaju ovim mezarjom da sječu izvrše na ovaj način, ali i dalje hoću da se nadam da je ova akcija dio šire strategije. Teško mi je povjerovati da će oslobođeni kvadrati biti iskorišteni za nova grobna mjesta, jer bi to bio udarac identitetu ovog mjesta koje nosi širi značaj za našu zajednicu – rekao je Amidžić.
On je izrazio nadu da oslobođeni prostor neće biti iskorišten za dodatna grobna mjesta jer bi to, prema njegovom mišljenju, bilo narušavanje identiteta mezarja koje ima značajnu vrijednost za zajednicu.
Praksa nelegalnih ukopa na privatnim parcelama
Uz problem sječe drveća, Amidžić je skrenuo pažnju i na praksu nelegalnih ukopa na privatnim parcelama uz rub mezarja, gdje se, kako tvrdi, uz znanje odgovornih osoba redovno održavaju dženaze. Smatra da bi ovi nelegalni ukopi mogli predstavljati prepreku budućim razvojnim projektima Grada, poput planiranog uređenja kanala Drobinice u šetalište s biciklističkim stazama.
-Cilj mi nije kritika, već podstaći odgovorne da uz glavnu šetnicu na mezarju, sadnjom novih sadnica, vrate aleju koja će oplemeniti prostor i obnoviti mu harmoniju – dodao je Amidžić.
Predlaže inicijativu za sadnju novog drveća i poziva građane Bihaća da je podrže kako bi se formalizirao zahtjev za ponovno ozelenjavanje mezarja, čime bi se očuvala njegova prirodna ljepota i poštovanje prema prostoru koji ima posebnu simboliku za lokalnu zajednicu.
FENA
USK
Poznato ko je pretukao Arijana Jelenovića, unuka ratnog zločinca Fikreta Abdića Babe
Kako smo i prenijeli, tuča se desila ispred frizerskog salona “Mirfo” u ulici Ibrahima Mržljaka, a povrijeđenom Jelenoviću je ljekarska pomoć prvo pružena u Domu zdravlja Velika Kladuša, a onda voljom porodice, je prebačen u bolnicu u Karlovcu (Hrvatska).
Portparol MUP-a Unsko-sanskog kantona Adnan Beganović je objavio kakve informacije ima policija o napadu.
“Jučer poslijepodnevnim satima, negdje oko 13:40, u Velikoj Kladuši, došlo je do fizičkog obračuna, između dva lica – inicajala D. M. (1998. godište) i J. A. (1999.), rođen u Rijeci, Republika Hrvatska, nastanjen u Velikoj Kladuši, kojom prilikom, nakon sukobljavanja, lice J. A. je napustilo mjesto i uputilo se u dom zdravlja, gdje liječnik Doma zdravlja Velika Kladuša nije mogao kvalifikovati povrede na licu, tako da je isti prevezen, odnosno samoinicijativno napustio BiH i zaputio se u Karlovac, u bolnicu”, kazao je Beganović.
Naveo je da još uvijek nije poznato kako će se okvalifikovati ovo krivično djelo, jer nije poznat stepen povreda unuka ratnog zločinca.
“Ozljede još nisu dostupne organima gonjenja i Kantonalnom tužilaštvu. Pripadnici PS Velika Kladuša su izašli na lice mjesta i pronašli lice koje se sukobilo sa ozlijeđenim.
Nakon obavljanja razgovora, upoznat je tužilac, koji se još nije mogao očitovati o kvalifikaciji krivičnog djela, jer još nisu dostupne informacije o ozljedama napadnutog lica. Nakon pribavljanja liječničkog nalaza, tužilac će odrediti u kojem pravcu će se dalje voditi istraga u ovom predmetu”, dodao je portparol MUP-a USK.
USK
Sud BiH odbio zahtjev SNSD-a za ponavljanje izbora u Bosanskom Petrovcu
Sud Bosne i Hercegovine donio je konačnu odluku kojom je odbijen zahtjev Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za ponavljanje izbora u općini Bosanski Petrovac. Ovim je potvrđen izbor Mahmut Jukića iz Stranke demokratske akcije (SDA) za načelnika općine, čime će Jukić zadržati poziciju na čelu općine naredne četiri godine.
Nakon skoro mjesec dana političkih tenzija i pravnih procesa, Sud BiH odlučio je da nema osnova za poništenje rezultata. SNSD, koji je uložio žalbu zbog navodnih nepravilnosti, sada nema daljih mogućnosti za pravno osporavanje.
Nemanja Davidović, aktuleni predsjedavajući Opštinskog vijeća Bosanski Petrovac u sazivu koji je još uvijek u mandatu, komentarisao je jučer ishod odluke Suda, navodeći dva moguća scenarija.
“Moguće su dvije stvari”, prva da Sud BiH prihvati žalbu i da CIK BiH preispita svoju odluku, a druga, ako Sud odbije žalbu, tada su pravne radnje gotovo završene i CIK će potvrditi izbore kakvi su sada – izjavio je Davidović.
Nakon odbijanja žalbe, dodao je da će SNSD Bosanski Petrovac razmotriti da li će učestvovati u radu Općinskog vijeća.
Davidović je ranije takođe ocijenio da rezultati ovih izbora “ne odražavaju volju naroda,” naglasivši potrebu za ozbiljnom analizom izbornog procesa.
Iz SDA Bosanski Petrovac su pozdravili odluku Suda BiH kojom se konačno omogućava načelniku Jukiću da započne novi mandat i nastavi s radom na projektima poboljšanja infrastrukture i kvaliteta života u općini Bosanski Petrovac.
“Nemanja Davidović svojim provokativnim javnim nastupom izaziva nacionalni naboj kod dobrog dijela građana Bosanskog Petrovca. Ja poručujem da ne želimo da se takva politika SNSD-a prenosi na Bosanski Petrovac i nivo Općinskog vijeća. Ovdje nikada nije bilo takvog nacionalnog naboja kao što je to sada davanjem nekorektnih izjava. To znaju i Bošnjaci i Srbi u Bosanskog Petrovcu. Mi smo jedna mala sredina, mi želimo da živimo zajedno”, izjavio je Mahmut Jukić.
-
BiHprije 6 dana
Stevandić u NSRS-u prozvan zbog 90-ih: “Tada sam stvarao RS, dobio sam metak, povrijedila me granata”
-
Sportprije 4 dana
Velika tragedija u Španiji: Nogometaš poginuo u katastrofalnim poplavama
-
Cazinprije 2 dana
Doborac okupio bh. rukometaše u Cazinu. Stručni štab Zmajeva jači za jedno ime
-
Sportprije 1 dan
UZNEMIRUJUĆE Munja pokosila četvoricu nogometaša, jedan umro na mjestu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 2 dana
Slučaj u Njemačkoj: Nijemac napao Bosanke, razlog – smetalo mu je što su pričale na maternjem jeziku u autobusu
-
Svijet / Zanimljivostiprije 1 dan
SAD raspoređuju stratešku avijaciju na Bliski istok: Stiže šest bombardera B-52
-
BiHprije 2 dana
Dodik još jednom poručio kako podržava Trumpa: “Mnogo će bolje razumjeti situaciju u BiH”
-
BiHprije 1 dan
Cijene kafe u ugostiteljskim objektima u BiH i do 5 KM
You must be logged in to post a comment Login