Azra Kurjaković (1980), Mirela Zjakić (1980), Sabina Zjakić (1980) i Maida Hošić (1975) iz Bihaća poginule su istog dana, 19. juna 1992. godine od razorne grante koja je pogodila naselje Prekounje, tzv. Midžić mahalu.
Porodice i komšije poginulih djevojaka godinama su izbjegavali govoriti o strašnoj tragediji koja ih je zadesila. No, uspjele smo* obaviti razgovor sa Ismetom Iftić, svjedokinjom događaja, koja je prvi put nakon toliko godina, pristala da govori o danu kada su poginule njene prijateljice Azra, Mirela, Sabina i Maida.
Teško je podnijela razgovor, iako se za njega danima pripremala. Dala nam je i da pogledamo spomenar Mirele Zjakić kojeg i danas čuva. Razgovor smo obavili i sa nastavnicom Šahzijom Đulkić, koja još čuva sjećanja na Maidu Hošić, jednu od svojih učenica.
Azra Kurjaković, Mirela Zjakić, Sabina Zjakić i Maida Hošić su djevojke rođene na Uni. Sve četiri odrastale su u neposrednoj blizi kupališta Slap na Uni, u naselju Midžić Mahala, u Prekounju.
Azra, rođena 1980. u Bihaću, bila je najstarije dijetu u porodici Kurjaković. Imala je sestru i dva brata. Bila je nasmijana, vedrog duha, bistra i izrazito lijepa djevojčica koja je voljela da pjeva.
Mirela, rođena 16.04.1980. godine, bila je svestrana osoba nadarena za sport, ples, glumu i isticala se kao “vođa” u društvu, voljela je da predvodi igre i bude liderica.
Sabina, rođena 1980. u Bihaću, bila je tiha i mirna djevojčica koja se nije previše isticala.
Maida, rođena 1975. od oca Izeta i majke Mire, bila je starija u odnosu na druge djevojke, srednjoškolka. Zajednica se sjeća da je Maida bila divno dijete, odlična učenica, kulturna, ljubazna, pametna, lijepo odgojenu i lijepog izgleda.
Četiri Bišćanke poznavale su se od malih nogu, zajedno su odrastale u istom susjedstvu i svakodnevno se družile. Bile su vesele, nasmijene, uživale su u životu i igrama. Djetinjstvo su provodile u kupanju na Uni, igrale se „graničara“, „žmire“, plesale, pjevale, kao i sva djeca njihova uzrasta. I posljednje trenutke života provele su u igri.
Mirela Zjakić je imala velikog zelenog medu kojeg je uvijek “vukla” sa sobom, a od ljubimaca imala je mačku. Bila je jako privržena staroj majki i ocu. Slobodno vrijeme najviše je provodila sa Ismetom Iftić. Stalno su osmišljavale kreativne igre i razna takmičenja u kojima je Mirela uvijek pobjeđivala. Željela je da bude nastavnica. Imala je simpatiju, dečka iz škole po imenu Ado.
Početak rata, juni 1992. godine, Bišćani su uglavnom bili u skloništima. Tako je bilo i 19. juna, na dan tragedije. Ismeta Iftić se sjeća da ju je majka poslala u sklonište, ali je Ismeta u susjednom dvorištvu ugledala Mirelu i otišla do nje. Sjedile su ispred kuće i ispunjavale Mirelin novi leksikon. Pridružile su im se Azra i Sabina, a do njih je bila grupa starije djece. Djevojčicama je bilo teško da pojme opasnost i užase rata, željele su da se druže i igraju. Ismeta se sjeća da je u jednom trenutku otišla do prijateljice koja je sjedila preko puta njih. Tada se razdvojila od Mirele.
“Sjedili smo ispred ulaza kuće. Bilo je to veliko društvo: Ademir i Adela Šunj, Hrvoje i Ivana Jurić, Maida, Selma. Njih tri su pisale leksikon. Sjedile su na trotoaru na ulici preko puta nas. U tom trenutku začuo se zvižduk i pala je prva granata. Uslijedio je zvuk upozorenja opšte opasnosti. Nastao je haos, počeli smo bježati”, prisjeća se Ismeta koja je pala iza velikih točkova kamiona.
Vidjela je samo dim i vatru i imala je osjećaj da gori. Svi su bili nepomični, jedino je Maida pomalo pomjerala rukama i nije imala jednu cipelu na nozi. Ismeta je bila ranjena gelerom u kuk i bila je nekih 1,5 m od mjesta gdje se poginule Azra, Mirela i Sabina. Kasnije je od ranjavanja preminula i Maida.
Granata je ispaljena s položaja tzv. vojske RS.
Sjeća se da je bila u stanju šoka i da je stalno govorila: “Ja sam ranjena, oni su mrtvi.” Na putu do kuće prišao joj je Mirelin brat, uhvatio je rukama za ramena i pitao: “Gdje je Mirela?” Ismeta je u šoku ponovila: “Ja sam ranjena, oni su mrtvi.” Došla je u svoje dvorište i srela majku koja, od šoka, uopšte nije primjetila da je i ona ranjena i da krvari.
“Tad sam pala na zemlju, svuda oko mene su bile komšije, nastao je haos, plač , vrisak…”, sjeća se Ismeta. Odvezli su je u bolnicu gdje je vidjela veliki broj ranjenika. I u bolnici je ponavljala istu rečenicu. Kada je krenula na snimanje povrede, zadnji put je vidjela Maidu Hošić koju su prevozili na drugi odjel i sjeća se da je “pokušala nešto reći”. Maida Hošić je nakon par dana preminula. Ismeta je dijelila sobu sa Adelom Šulj koja je, takođe, bila ranjena.
Ismeta i Adela nadale su se da će od nekud čuti vijest da su i druge djevojčice preživjele. A onda su čule ljekara kako Ismetinom ocu u hodniku bolnice govori: “Sve smo pokušali, ali nismo uspjeli spasiti ih.” Ta je rečenica ostala trajno urezana u sjećanju Ismete Iftić.
Bilo joj je jako teško kada se vratila iz bolnice. Komšiluk ije bio pust. Nedostajala joj je Mirela, prijateljice. Nije bilo više zajedničkih igara, djetnjstvo je prestalo. Godinu dana je neprestano plakala. Pogoršalo joj se zdravstveno stanje, rana se inficirala, dobila je temeperaturu. Godinu dana živjela je kod tetke na drugom kraju grada, kako bi se oporavila od šoka. Ali oporavak je išao jako teško, jer ju je sve oko nje podsjećalo na prijateljice koje je izgubila. Godine nisu uspjele umanjiti bol. Ismeti je i danas teško kada se sjeti 19. juna 1992. godine i gubitka koji je preživjela.
Mirelin brat je svojoj kćerki dao sestrino ime, i ona se druži sa kćerkom od Ismetinog brata, isto kao što su nekad činile Mirela i Ismeta prije toliko godina.
Četri Bišćanke, biseri Une – Azra, Sabina, Mirela i Maida stradale su u trenutku dok su uživale u životu i igrama, prkoseći ratu i granatama. Na dan njihovog stradanja, oko spomenika koji je tu podignut, okupi se rodbina, prijatelji, komšije.
Šahzija Đulkić, nastavnica fizičke i tehničke kulture, još uvijek se dobro sjeća Maide Hošić, jedne od stradalih djevojaka. Predavala joj je četiri godine. Pamti je kao “divnu djevojčicu…divno dijete…omiljenu među prijateljima…njene crne oči nikad neću moći zaboraviti…”.
*Iz brošure “Rat nije jednorodan”, izdanje Fondacije “Lara”, Bijeljina
Zele Lipovača ovaj je instrumental posvetio nećakinji, jednoj djevojčica poginulih od granate VRS 19. juna 1992. godine u bihaćkoj Midžić mahali:
U preporukama između ostalog naređuje da u svim školama u USK ulazna vrata moraju biti zaključana tokom cijelog radnog vremena, te ukoliko već nije mora biti stavljena sigurnosna brava, interfon, razglas i videonadzor.
Prema instrukcijama poslove dežurstva u školama u USK-a će obavljati pomoćno-tehničko osoblje.
Instrukcijom je regulisano i ulazak drugih osoba i roditelja u školu. Osobe koje ulaze u školu moraju se najaviti putem telefona ili maila. Detaljno je regulisan i put za ulazak roditelja u školu i organizovanje roditeljskih sastanaka.
Određeno je i formiranje Kriznog tima kojeg čine direktor, pedagog, psiholog, socijalni radnik, predsjednik Školskog odbora i predsjednik Vijeća roditelja. Mandat kriznog tima je dvije godine.
Dalje je regulisano i da učenicima na malom odmoru nije dopušteno napuštanje škole, dok na velikom odmoru nije dozvoljeno napuštanje dvorišta škole. U školama koje nemaju kuhinju ili organizovanu prodaju užine, roditelji su dužni obezbijediti užinu za učenike koji će je donijeti u školu.
Preporuke u Hercegovačko-neretvanskom kantonu
Preporuke koje su uvedene u HNK uključuju i zaključavanje ulaznih vrata (vrata škole treba zaključavati s iznimkama prije i nakon nastave, 30 minuta prije početka i 15 minuta nakon završetka) pri čemu zaključavanje, otključavanje i nadzor ulaza treba povjeriti zaduženim odraslim osobama, zaposlenicima te organizovanje pojačanog dežurstva aktiviranjem nenastavnog osoblja i obilaska vanjskih dijelova škole.
Dežurstvo u školama, kako je navedeno, treba povjeriti samo učenicima starijih razreda (najmanje dva učenika), a ulazak ostalih građana (roditelja, vanjskih saradnika) bit će moguć samo uz najavu i u tačno određeno vrijeme.
Prilikom roditeljskog sastanka razrednik će prisutne roditelje dočekati na ulazu školske ustanove i voditi do učionice, a nakon završetka pratit će ih do izlaza.
Uz ostalo se navodi kako je svaka stranka koja dođe u školu dužna pokazati identifikacijski dokument koji će dežurni učenik u školi zabilježiti u svesku dežurstva, kao i svrhu dolaska, a posebno pojačan nadzor preporučen je tokom velikog i malog odmora (unutar i izvan škole) te prilikom početka i završetka nastave u prvoj i drugoj smjeni.
Iz Ministarstva su istakli i kako je potrebno naložiti pedagozima i psiholozima da intenziviraju rad sa roditeljima i djecom kod koji su uočene određene promjene u ponašanju, a preporučeno je i ažuriranje kućnog reda u školama.
Uz saglasnost Ministarstva, direktor može uvesti i ostale mjere shodno situaciji i okruženju u kojem se škola nalazi, navodi se u saopćenju.
Klix
Današnjom zajedničkom akcijom i koordinacijom pripadnika Odsjeka kriminalističke policije, Sektora kriminalističke policije, Policijske stanice Bihać i Jedinice za specijalističku podršku MUP-a Unsko-sanskog kantona, u popodnevnim satima uhapšena su tri lica – jedna žena i dva muškarca.
BIHAĆ, 21. januara – Ove osobe se terete za više krivičnih djela, okarakterisanih kao teške krađe i razbojništva, objavljeno je na službenoj Facebook stranici MUP-a USK. U objavi se navodi da je akcija rezultat detaljne i zahtjevne istrage policijskih službenika, provedene s ciljem pronalaska počinilaca koji su ugrožavali sigurnost i imovinu građana.
Video pogledajte OVDJE
Načelnik općine Velika Kladuša Boris Horvat primio je danas u prvu službenu posjetu delegaciju Grada Cazina predvođenu gradonačelnikom Nerminom Ogreševićem.
Dvojica čelnih ljudi ove dvije susjedne lokalne zajednice i njihovi savjetnici i saradnici, te vijećnici Kluba 4 u Općinskom vijeću Velika Kladuša razgovarali su o nekoliko važnih tema, a fokus je bio infrastrukturnim projektima, ekonomskom razvoju, te mogućnostima međusobne saradnje.
Gradonačelnik Ogrešević je naglasio važnost njegovanja uspostavljanja dvosmjerne komunikacije i njegovanja dobrosusjedskih odnosa, te podsjetio da Cazin i Velika Kladuša imaju dosta zajedničkih interesa koji se mogu ostvariti kroz projekte koji će biti od obostranog značaja, a doprinijeće sveukupnom razvoju i poboljšanju uslova života građana ove dvije lokalne zajednice. Koliko nam je važan razvoj Cazina, isto tako nam je važno da se razvijaju i nama susjedne općine, naglasio je gradonačelnik Ogrešević.
Primjeri dobre prakse Grada Cazina koji su ovu lokalnu zajednicu učinili prepoznatljivom po intenzivnom razvoju i atraktivnom lokacijom za investitore mogu biti vodilja i Velikoj Kladuši, naglasio je načelnik Horvat izrazivši nadu da je ova posjeta početak gradnje novih odnosa sa prvim komšijama. Velika Kladuša jeste i biće otvorena za saradnju sa svima i u svim segmentima koji će doprinijeti napretku, naglasio je načelnik Horvat i dodao da je dobrodošla svaka pomoć i sugestija u pravcu dobrog upravljanja i vođenja, piše RVK.
Jedna od važnijih tema je bila i modernizacija putne infrastrukture koja povezuje Cazin i Veliku Kladušu, kao i mogućnosti saradnje u oblasti privrede i turizma.
Posjeta delegacije Cazina Velikoj Kladuši predstavlja početak intenzivnijeg dijaloga između ove dvije lokalne zajednice, a naredni koraci uključivaće konkretne projekte i inicijative koje će doprinijeti intenzivnijem razvoju Unsko-sanskog kantona.
Općinski sud u Bihaću potvrdio je optužnicu protiv Belmina Čauševića (26) iz Bihaća zbog sumnje da je pretukao dvojicu maloljetnika starosti 11 i 13 godina.
Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona Dana, tereti ga da je počinio krivično djelo nasilničko ponašanje u sticaju prema dvoje djece.
Prema navodima optužnice sve se desilo 20. decembra prošle godine, u večernjim satima u Bihaću.
Kako se navodi, prišao je jedanaestogodišnjaku i trinaestogodišnjaku koji su šetali, te ih upitao da li oni bacaju petarde.
Kada mu je jedan od njih rekao da su bacali petarde, ali ne u njegovo dvorište, Čaušević ga je udario zatvorenom šakom u predjelu glave i to lijeve strane lica i usne.
Dječak je pao na tlo i nakratko izgubio svijest, da bi optuženi potom zatvorenom šakom u potiljačnom predjelu glave udario i drugog maloljetnika istovremeno obojici psujući majku.
Govorio im je kako im poznaje očeve, da zna gdje žive, pri tom prijeteći da će im ubiti očeve.
Kako se dodaje, Čaušević je kod jednog maloljetnika izazvao strah uslijed kojeg se pomokrio, istovremeno mu nanijevši povrede glave u vidu otoka i krvnog podliva lijeve očne regije sa manjom oguljotinom gornjeg očnog kapka i otoka donje usne.
Drugom maloljetniku je nanio povrede stražnje strane glave u vidu dvije paralelne oguljotine poglavine, a kod oba lica u pitanju su lake povrede.
Čaušević je uhapšen 20. decembra uhapšen i tada mu je na prijedlog Tužilaštva određen jednomjesečni pritvor zbog postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža.
Tužilaštvo je iz istog razloga predložilo produženje pritvora nakon podizanja optužnice, što je Opštinski sud u Bihaću prihvatio i optuženom Čauševiću produžio pritvor nakon potvrđivanja optužnice.
Po tom rješenju pritvor može trajati najduže godinu, s tim da će Sud kontrolu opravdanosti pritvora vršiti po isteku svaka 2 mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.
“Obzirom da se radi o djelu počinjenom na štetu dvoje djece Tužilaštvo je s naročitom hitnošću provelo istragu, te će u postupku osnovanost optužnice dokazivati iskazima svjedoka, vještaka i materijalnim dokazima”, navode iz Tužilaštva.
U blizini Graničnog prijelaza Izačić jutros je pronađen mrtav migrant.
– U 5 sati su pripadnici Granične policije BiH obavijestili su MUP USK da su u blizini Graničnog prijelaza Izačić na kolovoznoj traci pronašli beživotno tijelo sa vidnim povredama. Policija je izašla na teren i obezbijedila lice mjesta, a nakon toga je formirana uviđajna ekipa – kazao je za portal “Avaza” portparol MUP-a USK Abdulah Keranović.
Uviđajnu ekipu su činili dežurni tužilac Tužilaštva USK i istražitelj PS Bihać.
– Nakon toga je tijelo unesrećenog prebačeno na Odjel patologije Kantonalne bolnice Irfan Ljubijankić, gdje će se izvršiti obdukcija, koja će pokazati uzrok smrti stradalog. Intenzivno se radi na utvrđivanju činjeničnog stanja i okolnostima samog događaja. Trenutno možemo potvrditi da je stradali strani državljanin, odnosno migrant, kako se to kolokvijalno kaže. Ostale informacije će biti naknadno saopćene – poručio je Keranović za “Avaz”.
Bišćanin pretukao dvojicu dječaka jer su bacali petarde
Delegacija Grada Cazina u službenoj posjeti Velikoj Kladuši: Podrška zajedničkim projektima i saradnji
VIDEO Drama kod Graničnog prijelaza Izačić: Pronađeno tijelo migranta, imao vidne povrede
Ministar Rimac u Bihaću predstavio projekat unaprjeđenja zdravstvenog sistema u FBiH
Na ahiret preselio Dukić ( Ismeta) Senad
Rastu plate federalnim državnim službenicima, sudskoj vlasti i zaposlenima u javnim ustanovama
You must be logged in to post a comment Login