U Udruženju oboljelih od karcinoma u Unsko-sanskom kantonu (USK) “Behar” za Mirelu imaju samo riječi hvale. Omiljena učiteljica, vedra, uvijek nasmijana i pravi borac, govori predsjednica Mileva Zulić.

Na 40. rođendan napipala kvržicu

Kako je njena tetka prije 20 godina oboljela i uspješno se izborila sa rakom dojke, Mirela je redovno vršila samopregled, a tokom jednog od njih, na svoj 40. rođendan, na desnoj dojci napipala je kvržicu.

Kaže kako nije odmah povjerovala u tešku bolest, ali kada je, nakon dva-tri dana ponovila samopregled i osjetila da kvržica nije nestala, shvatila je da mora ljekaru.

Samo suočavanje sa bolešću bilo je izrazito teško, prisjeća se Mirela, kojoj su ljekari u Zagrebu, gdje je, stjecajem okolnosti, otišla na pregled, dijagnosticirali hormonski karcinom desne dojke.

– Bilo mi je vrlo teško prihvatiti ono što mi je ljekar kazao, a još teže je to bilo podijeliti sa najbližima, mamom, djecom, suprugom, prijateljima. Od prvog dana bili su mi najveća podrška, iako sam nastojala da im ne govorim sve kroz šta prolazim, da oni to ne primijete na meni. Ljekar u Zagrebu, koji je saopćio dijagnozu, odmah me je uputio dalje, pa sam nakon sedam dana i operirana u tom gradu. Tom prilikom urađena je mastektomija desne dojke i odmah stavljen implantat. Sve je izvršeno dobro i zaista nisam imala nikakvih postoperativnih problema – govori Mirela u povodu 4. februara Svjetskog dana borbe protiv raka.

Nakon mjesec i po dana podvrgnuta je kemoterapijama, a nakon šest ciklusa nastavila je terapiju hormonskim lijekom.

U proteklih desetak godina Mirela se odlično osjećala, vrlo brzo se vratila na posao i drugim svakodnevnim aktivnostima, a onda su na jednom od redovnih pregleda, prije dvije i po godine, tokom pandemije koronavirusa, uočene promjene na kostima.

Ljekari su dijagnosticirali metastazu, a to je značilo novu borbu za Mirelu.

– Liječim se Bihaću, dobro se osjećam, nemam bolova i ništa me ne sprečava da radim posao koji najviše volim. U novembru prošle godine imala sam pet ciklusa zračenja, a sada uzimam lijekove. Kada je riječ o prognozama, ljekari to ne govore. Bila sam kod nekoliko doktora, ali nijedan ništa nije rekao. Ja se tim ne opterećujem, život je prekratak da bi razmišljala i patila samo jedan dan. Zato idem dalje, svaki život je jedna lijepa pjesma, a ja svoju pjesmu pjevam i želim to još dugo raditi – govori uz osmijeh.

Vedar duh put izlječenja

Iako često primijeti da su suprug i djeca zabrinuti, ona je ta koja teške misli “razbija”, najčešće osmijehom i riječima da nemaju razloga za brigu te da će sve na kraju završiti dobrim.

– Vodim normalan život, iako su mi ljekari kazali da, zbog kostiju, moram smanjiti pokrete. Pošto je moj sin Mirza sportaš i ranije me tjerao na kretanje, sad sam se okrenula onome što ljekari savjetuju, a to su lagane šetnje. Nekada sam išla na zumbu, imala lijepo društvo, puno žena, prijateljica, i to mi je prijalo, ali morala sam odustati, jer bi mi moglo naškoditi. Sve ostalo sam zadržala, najviše vedar duh, jer to je, kako i ljekari kažu, put do izlječenja. Strah, stalna strepnja, iščekivanje ubijaju čovjeka više od bolesti – kaže.

Na kraju razgovora Mirela je uputila poruku svim ženama.

– Znam da je to lakše reći nego živjeti na takav način, ali kako bismo bile zdrave i sebi i svojima, trebamo više misliti na sebe i redovno se pregledati. To bih poručila prvo svojoj kćerki, a onda svim djevojkama i ženama u našoj zemlji. A onda i ako dijagnoza nekad dođe, ne treba se plašiti, prihvatiti je i početi živjeti s njom na način da je pobijedite. Samo tako rak je moguće eliminirati iz organizma. Ja sam ga jednom pobijedila, i drugi put ću ako Bog da. Uživam u malim stvarim, veselim im se kao nikada do sada i slavim život – poruka je na kraju razgovora ove hrabre žene koja zrači pozitivom i toplinom.