Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Boris Pavelić: Srbija i Hrvatska jedino se slažu u jednome – treba oslabiti BiH!?

Published

on

Ratovi devedesetih bili su neshvatljivi apsurd čistog uništavanja. Napadaču nisu donijeli ništa dobra, a napadnutima, naravno, još i mnogo manje. No, u njihovu se besmislu krije paradoks koji ih čini dodatno nerazumljivima: činjenica da su zaraćene strane, u jednom razdoblju te kolektivne tragedije, istodobno ratovale kao saveznici.

Piše: Boris PAVELIĆAutonomija

Potpuni apsurd: na jednoj fronti, u jednoj državi neprijatelji; na drugoj fronti, u drugoj državi saveznici – a sve u krugu od nekoliko stotina kilometara, često čak i mnogo manje. Hrvatska i Srbija – točnije, Tuđman i Milošević – preko svojih agentura u Bosni i Hercegovini, najmanje godinu i pol prešutno su, a nerijetko i otvoreno surađivali, ratujući, i jedni i drugi, istodobno protiv Armije Bosne i Hercegovine, koja je branila svoju zemlju. Trideset godina kasnije, obrazac se ponavlja: u svemu drugome suprotstavljene, često čak i otvoreno posvađane, vlasti Hrvatske i Srbije slažu se u jednome – da institucionalnu koheziju Bosne i Hercegovine treba zajednički oslabiti što se više može.

Težnja za podjelom BiH

Želju za podjelom BiH Franjo Tuđman počeo je javno iskazivati i prije nego što je pobijedio na prvim izborima 1990. u Hrvatskoj. Još u predizbornoj kampanji govorio je, pokazujući kartu Jugoslavije, o ‘hrvatskom perecu’ koji da treba ‘podebljati’. Tadašnji Tuđmanov najbliži suradnik, i njegov kasniji nasljednik na položaju hrvatskog predsjednika, Stjepan Mesić, mnogo je puta svjedočio o Tuđmanovoj neskrivenoj želji da se s Miloševićem dogovori o podjeli Bosne. Nije ostalo samo na željama: kada se Tuđman, u ožujku 1991, vratio iz Karađorđeva, sa sastanka s Miloševićem u četiri oka – Tuđman ondje nije htio svjedoke – oduševljeno je, prema Mesićevim svjedočenjima, okupio suradnike, objavio im da se s Miloševićem ‘sve dogovorio’, te zatražio da rasprostru karte, da im objasni taj dogovor o Bosni i Hercegovini. Bio je to početak razlaza Tuđmana i Mesića: tri godine kasnije, u jeku hrvatsko-bošnjačkog rata, potonji je otišao, jer nije htio pristati na podjelu Bosne.

Rat HVO-a i Armije BiH, nekadašnjih logičnih ratnih saveznika protiv zajedničkog neprijatelja, počeo je nešto više od godinu dana nakon što se Tuđman vratio iz Karađorđeva. Do tada je srpska vojska već bila okupirala trećinu Hrvatske, te iz njihovih kuća protjerala možda i pola milijuna Hrvata i nesrba, etnički očistivši goleme dijelove Hrvatske.

U svibnju 1992, pet mjeseci nakon što je u Hrvatskoj potpisano primirje – tada s perspektivom da okupacija potraje dovijeka – u Grazu su Mate Boban i Radovan Karadžić, vođe hrvatskih i srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, potpisali sporazum o nenapadanju, razgraničenju i suradnji. Izdajnički apsurd tog sporazuma u Hrvatskoj ni do dana današnjeg nije shvaćen u njegovim istinskim razmjerima, jer ni Hrvatska – pa, nažalost, ni njezini povjesničari – o njemu ne žele istinoljubivo govoriti. Ne bi bilo čudno da je taj sporazum u Hrvatskoj i dan-danas predmet mračne žudnje, pune grizodušja.

Rat HVO-a i Armije BiH trajao je godinu i pol, od listopada 1992. i prvog sukoba u Prozoru, do potpisivanja Washingtonskog sporazuma, koji su u travnju 1994. Tuđmanu nametnuli Amerikanci. Bio je to razoran i tragičan sukob s teškim ratnim zločinima na obje strane, ali veća je razaranja i veće zločine, bez daljnjega, počinio HVO, otvarajući logore za Bošnjake, raseljavajući ljude, razarajući i uništavajući gradove u kojima su, sve donedavno, svi ti ljudi zajedno živjeli. Po razmjerima razaranja, rat HVO-a i Armije BiH mogao bi se uspoređivati s ratom u Hrvatskoj – a to već samo po sebi svjedoči o povijesnom zločinstvu koje je započeo Franjo Tuđman, kada se odlučio, po uzoru na Miloševića i Karadžića, upustiti u oružanu podjelu Bosne i Hercegovine. Svjedočanstvo o tom ratu do jezivih je detalja – kakav je onaj o ubojstvu snajperom osmogodišnjeg bošnjačkog dječaka u istočnom Mostaru – ispričano u presudi Haškog suda šestorici vojnih i civilnih zapovjednika Herceg-Bosne, dokumentu na dvije tisuće stranica i šest svezaka, koji današnji politički i društveni establishment u Hrvatskoj prešućuje kao da ne postoji.

Cijelo vrijeme rata HVO-a i Armije BiH, hrvatske i srpske snage pasivno su, a nerijetko i aktivno, surađivale u BiH. Premda ozbiljnih historiografskih istraživanja nema – a i to mnogo govori – na suđenjima pred Haškim sudom rekonstruirano je sasvim dovoljno dokaza za hrvatsko-srpsku suradnju tijekom rata u BiH, da se može tvrditi kako su neprijatelji u Hrvatskoj postali, istodobno, saveznici na razbijanju susjedne zemlje.

Taj apsurd – da zaraćene vojske u jednoj zemlji surađuju na razaranju susjedne – ni do danas nije dovoljno osviješten; jer da jest, valjda bi ljudi shvatili koliko je ta hrvatsko-srpska suradnja na uništavanju BiH duboko nemoralna, do srži antihrvatska – antibosanska i antisrpska, dakako, ništa manje – te koliko ide na ruku, jedino i isključivo, velikosrpskoj politici na Balkanu. S druge strane, nakon što je zaustavljen hrvatsko-bošnjački rat, te nakon što je godinu kasnije, u ljeto 1995, potpisan i hrvatsko-bošnjački vojni savez, rat je zaustavljen u pola godine, s polovičnim mirovnim sporazumom u Daytonu – koji će, četvrt vijeka kasnije, postati uzrokom nove verzije apsurda najboljih neprijatelja.

Dodik i Ćović kao Karadžić i Boban

Nakon 2000, i pada ratnih režima u Srbiji i Hrvatskoj, dvadeset godina trajao je status quo, prepun uzajamnog osluškivanja, jalovih pregovora, dobronamjernih ali neuspješnih pokušaja oporavka od onoga što su agresivni šovinisti uništili, ali i, nažalost, istodobnog tihog učvršćivanja podjela. Predsjednički mandati Borisa Tadića u Srbiji, te Stjepana Mesića i Ive Josipovića u Hrvatskoj, zajedno s centrističkim hrvatskim premijerima Ivom Sanaderom i Jadrankom Kosor, donijeli su Bosni i Hercegovini predah i obustavljanje agresivnih politika – s hrvatske strane naročito – ali ne i istinsku političku alternativu, koja bi poništila rezultate rata, i otvorila put političkoj, institucionalnoj i građanskoj reintegraciji zemlje.

A onda su na vlast u Srbiji došli naprednjaci, a u Hrvatskoj desna struja HDZ-a, s Tomislavom Karamarkom i Kolindom Grabar Kitarović. Ova posljednja započela se vraćati Tuđmanovu običaju da omalovažava Bošnjake, ovaj put s novim, trampističkim argumentima kako u susjednoj zemlji, navodno, spavaju tisuće terorista, što je bivša hrvatska predsjednica, bez ijednoga argumenta, u raznim prilikama, naivno-bezobrazno, kako je samo ona to znala, nekoliko puta ponovila. I baš su u to vrijeme, nakon 2015, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), sadašnji srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, počeli graditi otvoreno političko savezništvo koje, htjeli mi to ili ne, neodoljivo podsjeća na sporazum Karadžić – Boban iz 1992. godine.

Potom je, u veljači 2020. godine, hrvatski predsjednik postao socijaldemokrat Zoran Milanović, poznat po tome što je nepunih petnaestak godina ranije, u Sarajevu, oduševljeno podržao prvi izbor sarajevskog socijaldemokrata Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

I apsurd je prerastao u paroksizam: umjesto da učini ono za što su ga umjereni i lijevi birači izabrali – da poboljša odnose sa Srbijom, ali naročito s Bosnom i Hercegovinom, i posebno s Bošnjacima u njoj – Zoran Milanović dodatno je Hrvatsku posvađao sa Srbijom, dok je odnose s Bošnjacima srozao na razinu na kojoj nisu bili ni za Tuđmanova vakta: sustavno i kontinuirano vrijeđajući Bošnjake sugestijama o kulturnoj inferiornosti i političkoj prijetvornosti, te istodobno se javno diveći Dodiku i pozivajući ga u Zagreb, Milanović je kod Bošnjaka, posve opravdano, izazvao ljutito nepovjerenje, čak i neprijateljstvo prema Hrvatima, koje neće biti lako izliječiti.

Tal protiv trećeg

Tako su Hrvatska i Srbija danas otprilike ondje gdje su bile početkom devedesetih: zavađeni komšije, ali istodobno u talu protiv onog trećeg. Politiziraju i prenemažu se, kako vidimo ovih dana, oko optužnica koje su davno trebale biti presuđene, a njihove vlasti ne pokazuju ni elementarnu sposobnost za političku mudrost i dobru volju: to je skupina politički infantilnih i nedobronamjernih ljudi koji beru državne pare, a za njih ne isporučuju ništa osim nesposobnosti i političke zle volje – ništa drugo o njima ne može se reći. A s ruskim napadom na Ukrajinu, apsurd se dodatno – i zloslutno – multiplicira.

Multiplicira se do stupnja u kojemu se Milanović otvoreno suprotstavlja SAD-u, očito u rusku korist. To se proteklih dana pokazalo ovako: najprije je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov, uoči propalog posjeta Srbiji, u subotu, 4. lipnja, u intervjuu Radio televiziji Republike Srpske, gorljivo branio koncept Bosne i Hercegovine oko kojeg se slažu Dodik, Vučić, Čović, Milanović i Plenković. Lavrov tvrdi kako “Zapad želi iskoristiti Bošnjake da bi oduzeo narodima u BiH identitet i pretvorio i Srbe i Hrvate i Bošnjake u neko civilno društvo, kako oni kažu”.

Dva dana kasnije, prošlog ponedjeljka, Narodna skupština Republike Srpske održala je sjednicu na kojoj je, na Dodikov zahtjev, odbila uvesti sankcije Rusiji. Na početku te sjednice Dodik se pohvalio “dobrim odnosima koje je izgradio s Hrvatskom”, kao i “podrškom koju ima za svoju politiku”.

„Uspjeli smo da zbog svoje politike nemamo neprijateljski stav Hrvatske prema politici RS-a. Postavlja se pitanje – da nismo vodili takvu politiku, kako bismo se nosili s rigidnim stavom Hrvatske u EU? Da nismo uspjeli da postignemo dogovor, ili prećutni dogovor, o tome kako se trebaju razvijati stvari u BiH, i da nismo na istom konceptu u pogledu sastava BiH, a ona je sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. To misli i država Hrvatska i mi smo tu zajedno s njima“, kazao je Dodik.

Američke sankcije

I na sve to – Milanović. Samo dan nakon te sjednice NS RS, Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije nekim političarima u BiH, a među njima je i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, političar Čovićevog HDZ-a BiH. Na američke je sankcije priopćenjem odmah reagirao hrvatski predsjednik, nazvavši ih “bahatim teroriziranjem legitimnog predstavnika hrvatskog naroda”. Hrvatska Čavari, poručio je Milanović, “mora pružiti svu potrebnu zaštitu”.

Američko obrazloženje sankcija nazvao je „politički nepismenim” i ‘ciničnim’, jer, tvrdi hrvatski predsjednik, u podrivanju slova i duha Daytona “svoje je prste imala i još ima i američka diplomacija”. “Ako tko brani daytonski Ustav BiH i istinski demokratske procese – koji podrazumijevaju legitimno biranje i predstavljanje u tijelima vlasti – onda su to predstavnici Hrvata u BiH kojima međunarodni tutori već godinama kroje budućnost bez da ih se išta pita, a sada im još prijete i sankcioniraju ih”.

Zbrka i apsurd potpuni su, očito, i danas, baš kao što su bili devedesetih: usred ruskog napada na Ukrajinu, koji je obnovio hladnoratovske prijetnje te Rusiju i SAD doveo na rub globalnog sukoba, Hrvatska, saveznica Amerike i članica NATO-a, sukobljava se sa SAD-om u korist interesa Srbije, koja podržava Rusiju, i to zato što ni sama nije raščistila svoj prosrpski sentiment za podjelu Bosne i Hercegovine.

Sve to, da stvar bude još bizarnija, čini navodno socijaldemokratski premijer, koji je položaj osvojio obećanjima, kako je u inauguracijskom govoru najavio, da će se “u vanjskoj politici fokusirati na one točke na kojima se mogu graditi suradnja i prosperitet”. Jer, “nema dvojbe da takvih točaka ima neusporedivo više od onih koje nas udaljavaju i od susjeda i od svijeta, čak i kada su posrijedi države s kojima imamo najviše neriješenih pitanja”.

Danas, dvije godine kasnije, “suradnja i prosperitet” pretvorili su se u “svađu i preziranje”. Inercija, loša volja, nacionalizam, neznanje i provincijalizam Hrvatsku su još jednom pretvorili u lošu susjedu Bosni, i svadljivo-nadmenu susjedu Srbiji. Ali, od svega je najveći apsurd u tome da Srbija i Hrvatska, koliko god ne uspijevale izići iz kruga prigušenog uzajamnog režanja, kada je o Bosni i Hercegovini riječ, to režanje odmah stišavaju u tajnovito došaptavanje. Apsurdno, nečasno, zavjereničko, zloćudno došaptavanje najboljih neprijatelja.

Svijet / Zanimljivosti

Nesreća u Austriji, povrijeđeni i bh. državljani

Published

on

By

Saobraćajna nesreća dogodila se na autoputu A-11 Karavanke u pravcu Slovenije.

Nešto poslije 03:30 sati, u subotu ujutro 21. decembra 2024. godine, 30-godišnji slovenački vozač udario je automobil 51-godišnjeg muškarca iz Bosne i Hercegovine.

Kako je saopštila policija, žena nije uspjela da stane na vrijeme zbog poledice nakon što je vozač ispred nje zakočio.

Pored dvojice vozača, u nesreći su povrijeđene i desetogodišnja kćerka Slovenca i 49-godišnja supruga Bosanaca.

Svi povrijeđeni su odvezeni u LKH Villach. Kako je saopštila policija, na oba vozila je pričinjena veća materijalna šteta.

A-11 je bila zatvorena za saobraćaj do 5 sati ujutro.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Osumnjičeni za sinoćnji teroristički napad u Njemačkoj tvrdi da je “kritičar islama”, podržavao AfD

Published

on

By

Teroristički napad na božićnom sajmu u Magdeburgu, gdje je automobil prošao kroz masu ljudi na udaljenosti od najmanje 400 metara, povezan je s 50-godišnjim ljekarom porijeklom iz Saudijske Arabije, a mediji javljaju da, prema prvim informacijama, nije bio povezan sa radikalizmom.
Prema riječima zvaničnika, osumnjičeni je u Njemačku stigao 2006. godine, a posljednjih godina radio je u gradu udaljenom oko 40 kilometara od Magdeburga.Njemački mediji navode da se radi o osobi imena Taleb A. i da nije bio poznat vlastima kao islamistički ekstremista. Ipak, društvene mreže i online objave sugeriraju da je bio kritičan prema islamu.

Taleb A. je bio zaposlen u specijalizovanoj ustanovi za liječenje i sigurnost osoba s kriminalnim ponašanjem povezanim sa zavisnošću. Prema pisanju medija, uživao je profesionalnu reputaciju, ali privatno je bio poznat po kontroverznim stavovima.

Kako doznaje BILD, za Taleba A. se ne kaže da je bio poznat ili upadljiv kao islamist. U intervjuu za “Frankfurter Allgemeine Zeitung” čak je kritizirao islam 2019. “Ja sam najagresivniji kritičar islama u historiji”, rekao je tamo.

Osim toga, tvrdio je da je osnovao online platformu koja pomaže saudijskim ženama u traženju azila u Njemačkoj. Na društvenim mrežama bio je vrlo aktivan, dijeleći teorije zavjere o njemačkoj politici. Na jednoj od svojih platformi optužio je Njemačku za “islamizaciju Evrope” i progon saudijskih azilanata.

Njegov profil sadržavao je slike i objave koje podržavaju radikalne stavove, uključujući fotografiju automatske puške s natpisom “USA”. Dijelio je i sadržaje koji hvale desničarsku stranku AfD, dok je kritizirao bivšu kancelarku Angelu Merkel, optužujući je za “uništavanje Evrope”.

Istražitelji još uvijek nisu otkrili motiv, ali vjeruju da je osumnjičeni djelovao samostalno. Policija ga je uhapsila na licu mjesta, pored zaustavljenog vozila.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Bračni par Tahirović poginuo u Mađarskoj: Povrijeđeno njihovo četvero djece

Published

on

By

Stravična nesreća desila se nedaleko od Segedina u Mađarskoj.

U nesreći su život izgubili članovi porodice Tahirović iz Srbije – muž i supruga, dok je njihovo četvoro djece povrijeđeno.

Prema dostupnim informacijama, porodica Tahirović bila je na putovanju ka Njemačkoj, gdje je Tahirović radio kao građevinski radnik. Nesreća se dogodila u ranim jutarnjim satima, na auto-putu poznatom po gustim maglama u ovo doba godine, što je, prema prvim izvještajima, bio jedan od glavnih uzroka ove tragedije. Vozači su upozoreni na smanjenu vidljivost, ali, kako se pretpostavlja, došlo je do lančanog sudara u kojem su stradali Tahirovići, piše Telegraf.rs.

 

Ljekari u bolnici u Segedinu, gdje su djeca zbrinuta, saopštili su da djeca nisu u životnoj opasnosti, ali su povrede ozbiljne i zahtjevaju dalju medicinsku njegu. Djeca su trenutno pod nadzorom ljekarskog tima i socijalnih radnika, koji pomažu u organizaciji njihovog privremenog smještaja dok se ne odluči o daljim koracima.

Očekuje se da će istraga mađarskih vlasti rasvijetliti sve okolnosti koje su dovele do ove nesreće, dok su nadležni u Srbiji izrazili spremnost da pruže pomoć porodici Tahirović u ovim teškim trenucima.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Vozač koji je uletio u masu u Magdeburgu je ljekar: Ubio najmanje dvije osobe od kojih je jedno dijete

Published

on

By

Njemački zvaničnici su saopćili da je muškarac koji se automobilom zaletio u masu na božićnom sajmu u Magdeburgu saudijski ljekar te da je za sada potvrđena smrt dvije osobe.

Osumnjičeni počinitelj je 50-godišnjak koji dolazi iz Saudijske Arabije. To su Magdeburgu saopćili premijer Reiner Haseloff i ministrica unutarnjih poslova savezne države Saske-Anhalt Tamara Zieschang.

Kako piše Zeit muškarac je radio kao ljekar u jednoj kompaniji u Bernburgu i ima dozvolu za stalni boravak, rekao je Haseloff.

Prema informacijama SPIEGEL-a, riječ je o muškaracu Taleb A. koji je rođen u gradu Hofufu u Saudijskoj Arabiji. U Njemačku je došao u martu 2006. godine. Njemu je u julu 2016. godine priznat status izbjeglice. Specijalist je psihijatrije i psihoterapije.

Muškarac se dovezao na božićni sajam u iznajmljenom automobilu minhenskih registarskih oznaka, dodao je premijer Saske.

Prema riječima premijera Reinera Haseloffa, u napadu u Magdeburgu ubijene su najmanje dvije osobe. Kazao je kako je riječ o odrasloj osobi i djetetu. Dodao je kako bi broj poginulih mogao rasti.

Gradska web stranica Magdeburga navodi da je 68 osoba povrijeđeno, od toga je 15 osoba u teškom stanju, od kojih je 37 umjereno povrijeđenih i 16 s lakšim povredama.

Njemački WELT je ranije objavio da je napadač muškarac iz Saudijske Arabije, rođen 1974. godine. On je prije zločina iznajmio automobil BMW i potom se njime odvezao na božićni sajam.

Policija provjerava da li je vozač djelovao sam, a do sada nisu utvrdili postojanje bilo kakve organizovane grupe.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Šestero ozlijeđenih, među njima i učiteljica. Jedno dijete je preminulo

Published

on

By

DANAS se u zagrebačkoj OŠ Prečko dogodio napad nožem u kojem je tinejdžer ušao u školu s nožem i napao učiteljicu i šestero djece, a jedno dijete je preminulo, neslužbeno je objavio HRT.

Navodno je napadač ozlijedio i sebe. Na igralište zagrebačke škole je sletio helikopter Hitne i odveo žrtve napada.

Kako je javila HRT-ova novinarka s terena, dio djece je u školi.

“Ušao je u školu s nožem, ušao u prvi razred”

Prema posljednjim informacijama, šest je žrtava, među njima i učiteljica. Jedno dijete je preminulo, a ostali su teško ranjeni.

“Napadač je mladić od 15-ak godina, ušao je u školu s nožem. Prvi razred u koji je ušao bio je prvi razred. Ne zna se jesu li sve žrtve iz tog razreda.

Dio djece je pobjegao iz škole. Svi su u panici. Policija je ogradila školu sa svih strana”, rekla je HRT-ova novinarka u javljanju iz OŠ Prečko.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Horor u Zagrebu: Učenik nožem napao učiteljicu i učenike, navodno ima ozlijeđenih

Published

on

By

U osnovnoj školi u Prečkom dogodio se strašan incident, javlja Večernji list. Kako pišu, građani im javljaju da je jedan učenik nožem napao učiteljicu i nekoliko učenika.

Prema prvim informacijama, navodno ima i ozlijeđenih. Djeca su evakuiranam, javlja Nova TV.

Na mjestu događaja su policija i Hitna pomoć.

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije