Connect with us

BiH

Bošnjaci pred politčkim ambisom a njihovi predstavnici napadaju Santu, jer Dodik i Čović još nemaju bradu!

Published

on

Sjetih se u svoj ovoj priči o Djeda Mrazu, jednog dede koji mi je pričao da više od 40 godina u Titinoj Jugoslaviji nije propustio Džuma namaz i da ga svih tih godina niko nije pogledao poprijeko. Nikada, reći će mi jednom taj dedo, nisam bio kritikovan, otišao bih, obavio molitvu i vratio se na posao. Nikad nisam uzeo partijsku knjižicu, ali se nikada nisam ni odrekao svoje vjere.

Piše: Rasim Belko, Patria

No, krvavi nestanak Jugoslavije odnio je i ateiste komuniste i dobra dedina vremena. Donio je neokomuniste obučene u religiozno – etnička demokratska odijela, koji bi da kroje sudbine i pravila ponašanja i djeci i njihovim roditeljima i dedama poput tog mog dede.

Zato je valjda ovih dana, kao na nekoj pokvarenoj traci, ponovo u fokus vraćena priča o Djeda Mrazu. O debeljuci bijele brade i crvenog odijela koji nosi djeci poklone, koji su zahvaljujući religioznim neokomunistima sve skromniji i sve skuplji.

Zakleti u multietničnost i multikulturalnost, koja uz svo njihovo napinjanje, zaista i postoji, neki su eto odlučili biti veliki muslimani i uskratiti muslimanskoj djeci pravo na radost tog poklona. Vele da je to diskriminacija.

I to isti oni koji su na sceni tri ili dvije decenije i koji su morali osigurati da roditelji te djece ne budu diskriminisani kao nezaposleni, kao bivši uposlenici pljačkaškom privatizacijom uništenih firmi, kao roditelji koji strahuju hoće li im djecu napastvovati, opljačkati ili ubiti na ulici. Jer, za političke prvake primarna je diskriminacija zbog Djeda Mraza.

Ta disrkiminacija služi kao krinka, jer su baš ti, bošnjački politički prvaci, doveli cijeli narod u potlačen položaj. Uvertiru u nestanak. I da bi sakrili sve svoje političke marifetluke, opasne puteve i dilove kojima su vodili taj narod, možda i najdemokratičniji na dunjaluku, oni ga sada guraju na ivicu ambisa radikalizma. I to tek nakon što je bošnjački narod skinuo višegodišnje okove radikalizma zbog terorizma.

I dok sam razmišljao o Djeda Mrazu koji diskriminiše, pročitah poruku reisu-uleme Huseina ef. Kavazovića koji danas u Zenici reče: “Aktuelni trenutak nalaže mobilizaciju širokog fronta i uključivanje naših uglednika iz ovog vremena da se suzbiju negativne tendencije koje poprilično nalikuju onima iz 1941. godine i ciljano pokušavaju unijeti razdor i mržnju među naše stanovništvo”.

Loših li uglednika u najgora vremena. Ali i takvima mora biti jasno da put kojima hode i za sobom vode cijeli jedan narod nije dugačka staza. Put kojima hode je upravo ona autostrada pakla na koju se usmjeravaju još od devedesetih. I to što su morali proći da bi preživjeli je jedno, ali činjenica da sada sami biraju takav put je opasno po opstanak bošnjačkog naroda.

Mnogo je poruka današnje reisove besjede koje bi morale doprijeti do akademskih i političkih prvaka prvenstveno Bošnjaka, ali reis se obraćao svima nama koji dijelimo životni prostor u Bosni i Hercegovini.

Čitajući te poruke morao sam se zapitati, ako reis poziva na zajedništvo, na ujedinjenost u borbi protiv fašističkog zla koje razdvaja ljude, gdje je onda smisao da se muslimanska djeca izdvajaju od svojih vršnjaka u institucijama ove zemlje. Prečeste su tvrdnje da u ovoj zemlji postoje političari koji bi se zadovoljili fildžan džamahirijom, mikro getom u kojem bi bili begovi i bogovi. No, ipak mislim da je posrijedi nešto opasnije, a to je politička impotentnost da se politički prvaci Bošnjaka izbore sa svim zadacima koje imaju kao predstavnici jednog naroda. I umjesto borbe protiv secesionizma, vidljivog antibosanskog fašizma, umjesto iznalaženja rješenja za odbranu od hibridnog rata, oni se okreću borbi protiv Djeda Mraza.

Na Bošnjacima, ali i Bosancima i Hercegovcima, prvenstveno akademicima,  je da sami sebi, a potom i društvu odgovore kojim će putem ići. Hoćemo li svi skupa odgovoriti onako kako ef. Kavazović reče: “Ne damo da se ljudi dijele po boji kože, po etničkoj i vjerskoj pripadnosti, po imenima koja nose ili po bilo kom drugom osnovu. Svi oni su ‘naši ljudi’ i trebaju biti jednako tretirani kao odlikovana Božija stvorenja i da jedina razlika među njima bude – koliko su ljudi”. Ili ćemo odgovoriti borbom protiv djeda mrazova, Valentinova, Dana žena…

Razlika u putevima je jasna, a samo zlonamjernim i slijepcima nije predvidiv kraj.

Sumirano, ova zemlja nikada nije bila plodno tlo da na njoj rastu ekstremisti, ma koje vjere i nacije. I zato se mora spriječiti da bilo ko, ma kako se zvao, po njoj sije zlo fašističkog sjemena, jer historija nas uči da baš muslimani, Bošnjaci, plaćaju veliku žrtvu fašizama i drugih ‘izama’.

I umjesto da budu veći muslimani od reisa, akademici i politički prvaci Bošnjaka bi morali njegove današnje poruke uklesati u zidove spavaće sobe. Pa svako jutro kada ustanu da znaju da je spas ove zemlje i njihovog naroda u udruživanju s naprednim idejama i narodima, a ne koketiranje s fašizmom.

Ako već žele da spriječe diskriminaciju, neka zavrnu rukave pa krenu u otvorenu borbu političkim sredstvima da ova zemlja uđe sigurne luke NATO-a, među demokratske i napredne EU članice. Ako su toliko spremni i imaju znanja za borbu neka osmisle pravila i puteve da država bude država, da je niz liticu ne guraju njihovi politički ortaci Dodici i Čovići.

A sa Djeda Mrazom ćemo lako. Jer nije taj debeljuca obična fantazija s bijelom bradom,  sankama i irvasima. Postao je golem izazov za sve one kojima je kvalitetan ručak luksuz, a plata pokrije malo više od javne kuhinje.

I na kraju, sjetih se serije Lud, zbunjen, normalan, kada Izetovi glumci obuku četničke i ustaške odore, a majstor Meho ih se prepadne. Pa objasni “ne bojim se ja četnika i ustaša”, bojim se bijele brade! 

BiH

Građani (i dalje) odlaze iz BiH: Prije su poslodavci birali radnike, danas je obrnuto – i neka je

Published

on

By

Hrvatskoj treba 15 do 20 dana da uveze radnike, a nama godina, žale se poslodavci u BiH

Dok se Bosna i Hercegovina posljednjih godina suočava s deficitom radnika, sve je više građana koji se odlučuju za rad u inostranstvu. Rijeke ljudi ispred stranih ambasada i agencija koji traže dozvole za rad su samo jedan od dokaza koji govore tome u prilog.

A zašto nam odlazi radna snaga? Razloga je, kako kažu iz Vanjskotrgovinske komore BiH, mnogo.

ODSUSTVO PERSPEKTIVE

Osnovni su: mali izbor poslova u struci, niske plate (visoka opterećenja za poslodavce), visoki troškovi života za nivo prosječne plate, visok nivo političke nestabilnosti, gubitak nade u mogućnost promjene sistema, odsustvo perspektive za budućnost djece i neusklađenost obrazovnog sistema sa tržištem rada.

– BiH uglavnom napuštaju ljudi sa deficitarnim zanimanjima u EU kao što su: programeri, ljekari i drugo medicinsko osoblje, visokoobrazovana radna snaga. S istim problemom se susreću i zemlje regiona, tvrde iz Komore.

U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH još nemaju sve podatke za 2023. kada su u pitanju suficitarna i deficitarna zanimanja

Predsjednik UO Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović kaže da veliki broj radnika nedostaje i u industrijskom i ugostiteljskom sektoru.

Tamo gdje su proizvodnja, mašine, teži fizički rad… Niko neće da radi to, jer su u pitanju teški fizički poslovi. Nikome se ne radi, valja se na skelu popeti, miješati beton. E sad, ko radi ove zahtjevne poslove, radije će otići vani, jer je puno bolje plaćen tamo, kompletna građevina je tamo. Naši radnici odoše u sezoni, a i mimo nje prema Hrvatskoj i ostalim evropskim zemljama. U BiH ostaje velika praznina, priča on.

 

Ta praznina se osjeti u privrednom sektoru. Ako se trend nastavi, poslodavci će, kažu iz VTK-a, ali i Udruženja poslodavaca, morati uvoziti radnike.

– Taj proces je već počeo, tako da na gradilištima u BiH imamo radne snage iz Turske, Kuvajta, Bangladeša, Nepala, Kine i drugih zemalja. Poslodavci su pokrenuli inicijativu kod nadležnih institucija kako bi im olakšali procedure zapošljavanja radne snage iz inostranstva, a najveća je potražnja stranih radnika raznih profila kao što su: voćari, stočari, pekari, tesari, zidari, moleri, vozači u međunarodnom saobraćaju… BiH nedostaju i radnici u proizvodnji i sektoru turizma, a većom liberalizacijom tržišta rada u zemljama zapadne Evrope, kao i svakodnevnim odlaskom radno sposobnog stanovništva iz BiH, ovaj problem bi mogao postati još izraženiji, tako da su i strahovi opravdani, ističu u VTK-u.

Smailbegović smatra da se procedura zapošljavanja stranaca mora olakšati.

– Nažalost, kod nas je to još tabu i zato nije zaživjelo u punom kapacitetu. Imamo malo stranaca koji rade, odnosno oko 4.000 izdatih dozvola. Ove godine su kvote povećane na šest hiljada. Ali, nisu problem ni kvote koliki su problem procedure koje su jezivo kompleksne i spore. Treba vam godina da dovedete jednog radnika. Hrvatska je to odlično riješila, 15 do 20 dana im treba da dovedu radnika i oni danas imaju 170.000 stranih radnika na spisku, ističe Smailbegović.

Svi oni kojih se tiče odlazak radne snage iz BiH su složni u jednom – problem treba riješiti sistemski. Šta to znači?

– Visoke stope nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini, dužina čekanja zaposlenja samo su neki od pokazatelja da obrazovni sistem, odnosno ponuda radne snage ne odgovara zahtjevima potražnje i da je nužno napraviti promjene u tom segmentu. Istovremeno, primanja nisu jedini razlog odlaska, nego sveukupna slika BiH koja nužno treba povoljniji poslovni ambijent, stabilnost i rasterećenje privrede, ističu iz VTK-a.

Poslodavci i VTK slažu se u jednom: Za ljepšu budućnost potrebni su sistemsko prilagođavanje tržištu rada, kvalitetni programi, kvalitet nastavnika i mreža škola uz kvalitetno osiguranje obavljanja nužne prakse, više praktičnog rada i posjete proizvodnim kapacitetima pri obrazovanju učenika i studenata za budući poziv. Smailbegović dodaje da u set rješenja treba da uđe i zapošljavanje studenata, penzionera i osoba sa invaliditetom, piše Oslobodjenje.

IMA KO HOĆE

Osvrće se i na donedavnu floskulu brojnih poslodavaca u BiH: “Ako nećeš ti, ima ko hoće da radi”.

– Prije su poslodavci birali radnike, jer je tržište bilo takvo, puno radne snage, a danas se ta situacija okrenula i neka je. Radnici biraju poslodavce i tome se jednostavno svi moramo prilagoditi, objašnjava Smailbegović.

Iz VTK-a, ipak, daju tračak nade u bolje sutra.

– Nedavna odluka Evropskog vijeća za otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom donosi jednu vrstu ekonomske sigurnosti, daje dobar signal za strane investitore, mogućnost povećanja zaposlenosti i otvara dodatne mogućnosti za nove poslovne prilike, posebno u vanjskotrgovinskoj razmjeni i kreiranju povoljnijeg poslovnog okruženja u našoj zemlji. Stoga bi pregovori sa EU eventualno mogli smanjiti odlazak kvalificirane radne snage, zaključuju u Komori.

Nastavi čitati

BiH

Vlada FBiH se časti novim automobilima, najskuplje će dobit Nikšić i Bradara

Published

on

By

Najskuplje automobile visoke klase dobit će Nikšić i Bradara, dok će Mijatović i Kraljević voziti ona kategorisana kao srednja klasa čija je cijena ‘samo’ 120 000 KM.

Vlada FBiH odobrila je Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine nabavku službenih putničkih automobila, i to za potrebe budžetskih korisnika u vrijednosti od čak milion i pet stotina sedamdeset hiljada maraka!

Ova odluka Federalne vlade objavljena je u Službenim novinama FBiH iz koje je vidljivo da se automobili nabavljaju za premijera FBiH Nermina Nikšića, Ured predsjednice FBiH Lidije Bradare, te dvojice dopremijera FBiH koji su ujedno ministri razvoja, poduzetništva i obrta, te finansija, Vojina Mijatovića i Tonija Kraljevića, piše Raport.

Vozila po klasama

Vozila koja će biti kupljena u ovoj godini kategorisana su po klasama i to na nižu, srednju i visoku.

Najskuplje automobile visoke klase i to po 150.000 KM dobit će Nikšić i Bradara, dok će Mijatović i Kraljević voziti ona kategorisana kao srednja klasa čija je cijena ‘samo’ 120.000 KM.

Odluka o kupovini službenih automobila objavljena u Službenom listu

Novi automobili kupuju se i za federalna ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, unutrašnjih poslova, pravde, trgovine, raseljenih osoba i izbjeglica i to po cijeni od 90.000 KM po jednom automobilu.

Ministarstvo prostornog uređenja dobit će jedno vozilo od 90.000, a drugo od 45.000 KM.

Kreće procedura

Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata dobija vozilo vrijednosti 45.000, a kulture i sporta automobil od 50.000 KM, koliko će biti izdvojeno i za vozilo za potrebe Ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta.

Za Poreznu upravu FBiH namijenjena je nabavka vozila vrijednosti 135.000 KM, za Federalno tužilaštvo vozilo vrijedno 90.000 KM, a za Službu za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH vozilo od 90.000 KM.

Odluka o odobravanju novca za nabavku automobila na snagu stupa sutra, pa će Služba vjerovatno odmah krenuti u proceduru kupovine automobila.

Nastavi čitati

BiH

Tragična nesreća u BiH: Radnik (39) pao s električnog stuba i poginuo

Published

on

By

Lice mjesta je osigurano od strane službenika PS Stolac, a s navedenim su upoznati dežurni tužilac i inspektori Ministarstva rada

 

 

Radnik iz Nevesinja pao je u četvrtak s električnog stuba u Stocu i poginuo, doznaje se u petak u MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona.

“PS Stolac prijavio je S.L. da je u industrijskoj zoni s električnog stuba pao S.S. (1985.) iz Nevesinja, radnik poduzeća ‘ARS INŽINJERING’ Banja Luka. Isti je od zadobivenih povreda smrtno stradao što je konstatirano od strane dežurne liječnice Doma zdravlja Stolac”, kaže se u policijskom izvještaju.

Lice mjesta je osigurano od strane službenika PS Stolac, a s navedenim su upoznati dežurni tužilac i inspektori Ministarstva rada, javlja Fena.

Uviđaj su izvršili službenici Odjela krim. policije PU Čapljina.

Nastavi čitati

Najčitanije