Neki ljudi imaju manje mogućnosti od drugih, manje prilika. Nikada nećemo saznati zašto je to tako. Neki nemaju mogućnost realizovati svoje snove i želje iako su to silno željeli.

U naselju Stovrela u Cazinu živi šestočlana porodica Ožegović, čiji je san da imaju osnovne uvjete za život.

-‘Faks’, šampon i brašno su moja želja da imam – kroz jecaj je izustila Indira Ožegović.

-Živimo od javne kuhinje, što doneseš, to pojedeš. Često me djeca pitaju: ‘Babo, ima li nešto slatko’ – kazuje Zehrudin.

Advertisement

Zehrudin i Indira imaju četvero djece, sina i kćerku koji idu u školu, petogodišnju kćerku i kćerku koja boluje od Downovog sindroma.

-Ja bih volio da radim, da mogu porodici osigurati sredstava, ali nema… Najgore mi je kada je zima, ja ljeti zaradim, cijepam drva, kupim sijeno, berem kestenove. Želio sam raditi u komunalnom preduzeću, ali su mi rekli da ne mogu dva brata iz iste kuće raditi u jednoj firmi. U kući mi je isto katastrofa. Nemamo osnovnih uvjeta za život, nemamo novaca ni za namirnice. Ljudi nam pomažu kada je Bajram, donesu vitre i fasunge, pa mi to rasporedimo.

Dobri ljudi iz Islamskog kulturnog centra Bošnjaka iz Berlina su porodici Ožegović omogućili kupovinu osnovnih prehrambenih i higijenskih potrepština, bijele tehnike, kao i nabavku ogrjeva.

-Prvi put smo u ovom centru, prvi put kupujemo sebi ovako, ja ovo nisam mogao ni sanjati. Ne znam šta bih rekao, hvala što ste nas doveli da kupimo sebi sve – istakla je porodica Ožegović.

Advertisement

Hayat