Piše: Amra Vrabac

U proteklih nekoliko mjeseci naslušali smo se raznih planova A, B, C, D i ostalih slova abecede koje je redovno medijima prezentirao predsjednik HDZ BiH Dragan Čović ukoliko ne bude izmjena Izbornog zakona BiH.

Tvrdeći kako će štititi svoje interese koristeći se svim mehanizmima pa i „teritorijalnom reorganizacijom“ za Dragana Čovića nije bila prijetnja već valjda „legitimno pravo“ na rezervne planove u slučaju da se ne ispune želje Čovića i HDZ-a.

Ni danas Čović potpomognut Andrejom Plenković nije odolio da uputi poruku „političkom Sarajevu“ pa ih je pozvao da ne ulaze u anarhiju.

“Treba nam mir, da se zaštitimo od onih koji žele anarhiju. Ono što se zaziva danas, neko kaže sutra, izlazi iz okvira iz političkog rječnika”, kazao je danas Čović napominjući kako se koristi proces sile.

Zašto je za Čovića anarhija i sila poziv političkih stranaka građanima BiH da dođu na mirno okupljanje ispred OHR-a i da brane interese države i pošalju jasnu poruku međunarodnoj zajednici da im je jasno šta se sprema.

Nijedan jedini poziv političkih stranaka, apelanata pred Evropskim sudom za ljudska prava, nevladinih organizacija, studenata nije sadržavao nikakvu prijetnju ni nasiljem niti bilo kakvim potezima koji bi ugrozili bilo čiju slobodu.

Ako je osnovno ljudsko pravo u demokratskim zemljama pravo na okupljanje i slobodu misli kako se onda mirni protesti kojih je u Sarajevu održano na desetine različitim povodima smatraju prijetnjom, a kada HDZ prijeti usložnjavanjem političke situacije pa i nečim gorim onda je to demokratija i njihovo pravo na političko djelovanje.

Kako u jednom slučaju HDZ je nosilac evropskih vrijednosti, a u drugom bi da dijeli suverenu državu BiH. I takav HDZ je poželjan partner međunarodnoj zajednici, a čim druge stranke „pokažu zube“ i iznesu jasne stavove onda su radikali, ugrožavaju evropski put, nespremni na saradnju i šta sve ne.

Rijetko je koja politička tema tako brzo okupila političke stranke, građane, studente, bivše borce, kao što je najava o nametanju izmjena Izbornog zakona BiH.

Sve i da je tačno da je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt odustao od nametanja, niko nema pravo spriječiti građane da se okupe i ponovo svoj stav.

Pa zar nije upravo pravo na mirno okupljanje danas dobilo podršku OHR-a. Kada su se u januaru ove godine građani okupili ispred OHR-a izražavajući nezadovoljstvo zbog proslave neustavnog 9. januara, Schmidt je izašao pred te iste građane. Istina je da su okupljeni bili glasni i da mu je obraćanje bilo otežano, ali ničim nije bio ugrožen. Ništa ga ne spriječava da to učini večeras i oda priznanje građanima kako se bore za svoju državu.

Pokušaj da se okupljanje građana BiH definiše kao prijetnja i poziv na nasilje dolazi iz istih onih kuhinja kojima bi upravo nasilje i odgovaralo. Zato su u medijima bliskim Čoviću “na nož” dočekane izjave Nermina Nikšića i Bakira Izetbegovića koji su danas razgovarali sa Schmidtom, optužujući ih da su “prijetnje urodile plodom”.

Patria