Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Da li je ovo stvarni razlog za masakr u Crnoj Gori? Strahuje se da bi to mogao biti tek početak

Published

on

Crnogorska javnost zabrinuta je da bi nakon nezapamćenog masakra na Cetinju moglo doći do vala krvnih osveta, odnosno novih žrtava.

U najvećem zločinu u historiji Crne Gore, Vuk Borilović (34) u petak je na Cetinju brutalno ubio 10 osoba, od čega dvoje djece od osam i 11 godina; šestero ljudi je ranio, tri osobe životno su ugrožene, da bi na kraju uboicu likvidirao sugrađanin.

Borilović je tokom krvavog pira koji je trajao 30 minuta najprije uperio pušku u tročlanu porodicu Martinović – mladu majku Natašu Pejović Martinović (35) i njene sinove Marka (11) i Mašana (8). Zatim je telefonom pozvao njihovog muža i oca, Miloša Martinovića, iz neke bizarne želje da mu lično javi tu užasnu vijest.

Upravo je taj bezdušni čin inicirao sumnje, piše Blic, da se ovdje ne radi samo o nasumičnom činu pomračenog uma, već da je možda riječ o nekoj dubljoj zavadi. Tim prije što Martinovići za Boriloviće nisu bilo koja cetinjska porodica. Naprotiv, obje familije potiču iz istog lovćenskog plemena Bajice, iz zaseoka Gornič.

Uvijek stradaju nevini

Martinovići i Borilovići dijele zajedničku plemensko-susjedsku historiju koja seže do “Gorskog vijenca”, pa i dalje.

Srđan Vukadinović, sociolog politike, podsjeća da su u Crnoj Gori posljednji put krvnu osvetu počinila albanska plemena prije dvadesetak godina.

“Tada su albanski plemenski barjaktari sjeli za stol i dogovorili se, odnosno “dali besu”, da više neće biti krvne osvete. Posljednji slučaj krvne osvete među Crnogorcima bio je 1989. godine, kada je Nikola Kaluđerović ubio Rajka Grdinića i mladića koji je kobnog momenta bio s njima. Tako se osvetio za ubistvo svog sina Željka dvije godine ranije, za čiju smrt je bio osumnjičen Rajkov stariji brat Rade” – kaže Vukadinović.

Kao i u svakoj krvnoj osveti, i tada stradali su nevini.

“Uvjeren sam da je Crna Gora ujedinjena i svjesna da joj poslije masakra nije potrebna krvna osveta u kojoj će ponovo imati nedužne žrtve. Krvna osveta svakako neće razriješiti situaciju. Cetinju i Crnoj Gori je dosta nevinih žrtava!” – kaže Vukadinović.

Ipak, Vukadinović upozorava da plemena i dalje imaju veliki značaj u Crnoj Gori.

“Plemenski barjaktari često imaju više utjecaja nego državni organi. Na primjer, u gradu Tuzi je tokom pandemije korone bilo najviše zaraženih sve dok predsjednik općine nije pozvao građane da daju besu i ne izlaze dvije sedmice na ulicu. Tek tada je smanjen broj zaraženih “- kaže Vukadinović.

 

 

Srđan Korać, načelnik Stanice kriminalističke policije za suzbijanje krvnih delikata u Podgorici, jučer je izjavio da nadležne službe “nemaju informacije koje ukazuju da će biti krvne osvete”, javlja Blic.

Indikativno je, ipak, da je obitelj Vuka Borilovića nakon masovnog ubojstva sklonjena na sigurno i da će, kako kaže Korać, biti “poduzete sve mjere i radnje” da budu sigurni.

Korać je naglasio da obitelj Borilovića ne može biti odgovorna za zločin Vuka Borilovića.

“Očekujem da to razumiju svi građani Cetinja i porodice oštećenih. Svi razumijemo njihovu tugu i bol, ali moramo biti razumni i svjesni da oni (porodica Vuka Borilovića) nisu odgovorni za zločin” – rekao je Korać.

Tajna sahrana

Na Cetinju je poslije nezapamćenog zločina situacija mirna, ali napeta. Nepotvrđene informacije govore da je Vuk Borilović u nedjelju morao biti sahranjen u strogoj tajnosti i na nepoznatoj lokaciji, u krugu porodice pod zaštitom policije.

Zbog čega je sahrana bila sigurnosni izazov objasnile su riječi sredovječnog muškarca koji je u Bajicama, odakle su i Martinovići i Borilovići, komentirao informaciju da bi Vuk Borilović trebao biti sahranjen na istom groblju kao i njegove žrtve: Nataša Martinović (35) i njeni sinovi Mašan (11) i Marko (8).

“To nije dozvoljeno! Ne može ubica biti sahranjen na istom mjestu gdje i njegove nevine žrtve: dvoje djece i njihova majka” – kazao je podgoričkim “Vijestima” ispred kapele muškarac koji je želio ostati anoniman.

 

 

Povodom jezivog zločina oglasilo se i bratstvo Borilovića, kojem je pripadao ubica Vuk Borilović. Borilovići su dio plemena Bajica s bratstvom Martinovića, kojem su pripadale prve žrtve Borilovića: Nataša i njena dvojica sinova..

Bratstvo Borilović je izrazilo duboku žalost i uputilo iskrenu sućut svim porodicama “čiji su članovi stradali u bezumnom aktu našeg bratstvenika”.

“Nezapamćeni zločin unio je u naše duše veliku tugu i žalost za svim nevino stradalim sugrađanima. Ovaj cetinjski bol je danas ujedinio sve crnogorske domove, što daje nadu da ćemo svi zajedno ljudski i u duhu crnogorskih vrijednosti pronaći snage da ubuduće prepoznamo ovakve probleme i zajednički se borimo protiv njih. Pripadnici našeg bratstva, dok postoje, nosit će u sebi žalost i iskreno suosjećanje s unesrećenim obiteljima kojima je ovaj bezumni čin nanio nenadoknadive gubitke” – saopštilo je bratstvo Borilovića.

Saopštenje Borilovića je svakako dobrodošlo i može se tumačiti kao pokušaj da se smanje tenzije i iskorijeni i najmanja pomisao na krvnu osvetu.

Odvjetnik Božo Prelević, koji potječe iz crnogorskog plemena Kuči, kaže za “Blic” kako vjeruje da će razum prevladati.

“Očigledno se ovdje radi o patologiji, o bolesti. Tako da se nadam da nikome neće pasti na pamet osveta, pogotovo što se to desetljećima više ne događa u Crnoj Gori” – kaže Prelević.

Prelević kaže da je krvna osveta recidiv plemenskog društva.

“Ipak, nije Crna Gora leglo krvne osvete. Bilo je krvne osvete i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu… To je više pitanje osjećanja ljudi kojima je Borilović pobio najbliže. Zato bi svakako o tome moralo voditi računa ako nekome padne na pamet da se osveti” – kaže Prelević.

Mnogi se pitaju i je li u ovom slučaju zapravo već počinjena neka vrste krvne osvete činom Cetinjanina Nenada Nena Kaluđerovića, koji je u Vuka Borilovića pod još nerazjašnjenim okolnostima ispalio metak za koji se još ne zna je li bio smrtonosan.

Kao što Martinovići za Boriloviće nisu bilo koja cetinjska porodica, tako ni Kaluđerović nije samo hrabri, slučajni prolaznik u ovoj priči. Kaluđerović je bio vjenčani kum Mitra Mitrovića (37), kojeg je Borilović ubio kada je Mitrović pokušao zaštititi Martinoviće.

Mitar Mitrović je bio kum i Martinovićima, Nataši i Milošu. Upravo je Miloš Martinović pozvao kuma Mitra Mitrovića, zamolivši ga da odmah ode do njihovog iznajmljenog stana i provjeri šta se događa.

Mitrović je to bez riječi i učinio. U međuvremenu, Martinović je dobio telefonski poziv od ubice, koji mu je lično rekao da mu je ubio ženu i sinove.

Istraga i dalje u toku

Je li kobnog dana Kaluđerović navodno ispalio metak u Vuka Borilovića da bi ga zaustavio u krvavom piru? Ili da bi mu se osvetio za ubistvo kume i kumčadi? Možda su se u njegovom činu izmiješala oba poriva? – pita Blic.

Na ta pitanja nećemo uskoro dobiti odgovor. Zasad se čak ne zna ni da li je Borilović uopće skončao od metka ispaljenog iz pištolja Kaluđerovića, ili od rane zadobijene u prethodnom obračunu s policijom.

Srđan Korać iz podgoričke policije je izjavio da je Kaluđerović u nedjelju u svojstvu građanina saslušan u Višem državnom tužilaštvu i da mu je oduzet pištolj koji će biti predmet daljnjih vještačenja.

Korać je naglasio da se saslušavaju svjedoci zločina, kao i da će se obaviti veći broj vještačenja u Kliničkom centru, a da se trenutno čeka balistički nalaz.

“Očevid je i dalje u toku. Po nalogu tužitelja bit će sproveden veliki broj vještačenja, na osnovu kojih ćemo utvrditi ko je sve bio prisutan na licu mjesta i koja je bila njihova uloga” – naveo je Korać.

Iz Uprave policije su saopćili da se i dalje utvrđuju okolnosti da li je smrt Borilović nastupila kao posljedica teškog ranjavanja u sukobu s policijom, ili “naknadnog ispaljivanja projektila na za sada neutvrđen način od strane građanina” (Kaluđerovića).

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije