Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Deset vijesti koje su obilježile decembar u Njemačkoj: “Zemlja koja puca po šavovima”

Published

on

Ovo nisu vijesti iz trećeg svijeta, nego samo iz poslednjih mjesec dana iz Njemačke, piše Deutsche Welle

Nedostaje nastavnika, majstora, medicinskih radnika, nema lijekova, vozovi kasne, digitalizacija je spora. Ovo nisu vijesti iz neke zemlje trećeg svijeta, nego iz Njemačke, i to samo iz posljednjih mjesec dana, piše Deutsche Welle u tekstu naslova: “Njemačka: Deset vijesti iz zemlje koja puca po šavovima.”

1. Signal mobitela

Saopćenje Savezne agencije za mreže krajem novembra trebalo bi djelovati šokantno, ali zapravo nikoga nije iznenadilo. Ponuđači mobilne telefonije Telekom, Telefonica i Vodafone su ove godine postavili predajnike kako bi zatvorili 95 “slijepih rupa” u Njemačkoj – područja gdje mobilnih signala nije bilo ili su bili vrlo slabi.

Zapravo su se operateri obvezali da će ove godine zatvoriti 500 takvih rupa. Ali, i dalje oko tri posto teritorija Njemačke ne prima signal u 4G/LTE ili u 5G formatu.

Prema posljednjim podacima Savezne agencije za mreže, niti jedan od tri glavna vlasnika mobilnih mreža u Njemačkoj, Telekom, Vodafone i Telefónica, nije ispunio svoje obveze kada je u pitanju popunjavanje rupa u pokrivenosti mobilnim signalom.

2. Mostovi trebaju hitnu sanaciju

Početkom decembra je most na autocesti 45 na zapadu zemlje imao neslavan rođendan – punih godinu dana bio je zatvoren za promet zbog oštećenja. Trebalo bi ga srušiti i napraviti novi, ali se još nije ni počelo.

Godinu dana vozači voze naokolo, trošeći sate u gužvama. To je tek jedan od četiri hiljade mostova u Njemačkoj kojima treba hitna sanacija.

3. Njemački vozovi puno kasne

U isto vrijeme na Twitteru je jedan novinar javio: “Brzi vozovi na liniji Hamburg-Berlin su tako prepunjeni da po 20 ili 30 minuta ne mogu krenuti sa stanice. Kreću se brzinom hoda, vozove moraju napustiti putnici koji nisu rezervisali mjesto za sjedenje. Odrasli ljudi se skrivaju u toaletima ili blokiraju izlaz koferima.”

Klaus Weselski, šef Sindikata njemačkih mašinovođa, o tome je rekao: “Željezničari i ja se stidimo zbog ovakve usluge koju nudimo društvu.”

Svega 50 do 60 posto vozova na dugim prugama stiže na vrijeme u stanice. Po ukupnom vremenu kašnjenja, ova godina je za Njemačku željeznicu najgora u historiji.

4. Nedostaje im 40 hiljada nastavnika

Gradić Hohenstein-Ernsttal u Saskoj: 12. decembra očajni roditelji pišu ministru kulture jer u jednoj srednjoj školi hronično nedostaje nastavnika. Toliko da se vjeronauka uopće ne održava, a u nekim razredima uopće nema biologije, muzičkog, sociologije.

U njemačkim školama nedostaje 40.000 nastavnika. Istovremeno je objavljena studija prema kojoj svaki peti učenik osnovne škole ne dostiže ni minimum predviđenog znanja iz njemačkog i matematike.

5. Nedostaje im preko 100 hiljada odgajateljica

Rheinberg, 13. decembar: Gradski vrtić opet se zatvara na dva dana zbog bolesti osoblja. Jednoj majci je prekipjelo pa je odvela sina u vijećnicu da bi ga ostavila gradonačelniku na čuvanje dok ona bude na poslu. Gradonačelnik je zbunjeno primio i saslušao.

Pričala mu je o drugoj majci koja prethodnog dana nije mogla ići na kemoterapiju jer nije bilo nikoga ko bi joj mogao pripaziti na dijete. Trenutno njemačkim vrtićima nedostaje preko sto hiljada odgajateljica.

6. Ljudi na hitnoj čekaju 40 sati na pregled

Istog dana neimenovana medicinska sestra govori za javni servis ZDF o tome kako joj izgledaju smjene: “Doživjela sam da ljudi na hitnoj čekaju po 40 sati na pregled i jedva ih stižemo obići u to vrijeme. Kad stignemo do sobe, neki tamo leže mrtvi iako nisu morali umrijeti.”

Samo na intenzivnoj u Njemačkoj nedostaje 50.000 njegovatelja, a ukupno ih nedostaju stotine hiljada. To se dobro vidjelo za vrijeme vala respiratornih infekcija kod djece – kreveta ima, ali oko 40 posto kapaciteta nema ko zbrinjavati. Djecu se često vozi u udaljene gradove.

7. Naručili tenkove koji ne valjaju

General-major Ruprecht von Butler piše bijesno pismo zapovjedniku kopnene vojske, a to objavljuje Spiegel 17. decembra: Od 18 tenkova tipa Puma nijedan ne funkcionira. “Možete zamisliti kako vojnici sad procjenjuju pouzdanost Pume, upotrebljivost tog vozila je unatoč pripremama kao pogađanje brojeva za loto.”

Bundeswehr je prije dvadeset godina naručio 350 ovih tenkova po cijeni od 7.6 miliona eura po komadu. Do danas je cijena dogurala na 17 miliona, ali i dalje su ni za šta. Takva traljava nabavka naoružanja prati vojsku godinama – bilo je problema s haubicama, jurišnim puškama, helikopterima i podmornicama.

8. Nema lijeka

Subota, 17. decembar: dijete ima temperaturu, bol u grlu, natečene krajnike – u hitnoj pomoći kažu da je to streptokok. Majka zove različite apoteke, ali nijedna nema penicilin. Na kraju nabavlja lijek od druge majke koja ima neotvoreno pakovanje kod kuće – našle su se preko jedne WhatsApp grupe.

Trenutno se 330 lijekova jedva može naći u Njemačkoj. Gotovo nigdje nema običnih sirupa za djecu na bazi ibuprofena i paracetamola.

9. Digitalizacija

Gerd Landsberg iz Njemačke konferencije gradova je u četvrtak (22. decembar) komentarisao zakon prema kojem sve općine do kraja ove godine moraju omogućiti da se zahtjev za vozačku dozvolu podnosi digitalnim putem, ali to mnoge općine nisu ispunile. “Nije dovoljno reći da nešto želimo raditi online. Za to je potrebno obučiti ljude.”

Prema stepenu digitalizacije javne uprave u zemljama EU i kandidatima, Njemačka je tek 21. od 35 europskih zemalja.

10. Strah od blackouta

Savezna agencija za mreže upozorava da bi toplotne pumpe i električni automobili mogli preopteretiti strujnu mrežu. Strah od blackouta je pojačan zbog manjka energenata.

No i na te toplotne pumpe, koje se vide kao spas za domaćinstva, čeka se između tri i devet mjeseci. S jedne strane ne stižu na vrijeme, a s druge nema dovoljno električara koji ih znaju ugraditi. Procjene govore da Njemačkoj treba još 17.000 električara ako želi postaviti dovoljno pumpi.

Svijet / Zanimljivosti

Trumpova prva odluka? Novi američki predsjednik izbacuje transrodne osobe iz vojske

Published

on

By

Donald Trump, novoizabrani predsjednik SAD-a, navodno planira potpisati izvršnu naredbu odmah nakon inauguracije 20. januara 2025., kojom bi transrodnim osobama bilo zabranjeno služenje u vojsci. Ova naredba bi poništila politiku predsjednika Joea Bidena i mogla bi rezultirati medicinskim otpuštanjem hiljada aktivnih trans vojnika.

Tokom svog prvog mandata, Trump je već pokušao uvesti zabranu trans osobama u vojsci, pravdajući to “velikim medicinskim troškovima i ometanjem”. Ta politika, usvojena 2019., ukinuta je pod Bidenovom administracijom.

Trumpova inicijativa dio je šireg plana za ukidanje prava LGBT+ zajednice, uključujući zabrane trans učenicima u sportu i korištenju toaleta prema njihovom rodnom identitetu te zabranu medicinske njege za transrodnu djecu. Ove mjere vjerovatno će izazvati pravne sporove.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Škola kod Zagreba: Domar pritvoren zbog seksualnog zlostavljanja djece, optužena i direktorica

Published

on

By

“Policijski službenici Policijske uprave zagrebačke proveli su kriminalističko istraživanje nad 29-godišnjim zaposlenikom odgojno obrazovne ustanove, zbog sumnje u počinjenje ukupno tri krivična djela iz domene krivičnog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, te nad 48-godišnjakinjom, odgovornom osobom u istoj ustanovi, zbog sumnje u počinjenje krivično djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih grupa ili postupanje protivno pravilima struke”, objavila je zagrebačka Policijska uprava.

“Po dovršenom kriminalističkom istraživanju, policijski službenici su osumnjičene u zakonskom roku predali pritvorskom nadzorniku, dok je posebni izvještaj dostavljeno nadležnom državnom tužilaštvu”, dodaje se u priopćenju objavljenom na internetskim stranicama PUZ-a.

Riječ je o domaru i direktorici škole. Domar je osumnjičen da je djevojčice pozivao u WC, pipkao, slao im fotografije svog spolnog organa i mamio da šalju gole fotografije, javlja Nova TV.

“Dijete je na parkingu izjavilo da ju je radnik škole seksualno uznemiravao u dva navrata i pipkao po spolnom organu. Uveo ju je prvi put u WC za osobe s invaliditetom gdje ju je pitao – hoćeš imati odnos sa mnom, na vulgaran način. Ona se uspjela izvući van iz te situacije, a drugi put ju je odveo u kabinet, tu joj je gurnuo ruku u gaćice”, ispričao je otac jedne djevojčice za Novu TV.

“Kćerka mi je poslije u razgovoru rekla da ju je tražio da slika svoje poprsje i da mu pošalje, da slika međunožje, da se slika cijela gola, da mu pošalje slike i da snimi video gdje ona sama sebe zadovoljava i da je on njoj slao slike svog spolnog organa. Dijete je jako u stresu, ne želi više ići u školu, ne želi imati kontakt ni s kim, potištena je, ne jede ništa”, nastavio je otac djevojčice.

Roditelji još jedne djevojčice kažu kako ju je mamio i pratio.

“Tokom devetog mjeseca su krenule poruke – šta radiš, kako si, možemo li se naći, hoćemo ići izlaziti van… A onda su bile također i golišave fotografije u boksericama od dotičnog. U školi ju je pipao za ruke, ona se morala istrgnuti, počela ga je izbjegavati”, rekli su roditelji druge djevojčice.

Djeca su se bojala i sramila išta reći. Na kraju su ipak na nagovor jedne djevojčice, koja nije bila žrtva, koja je samo htjela pomoći svojim prijateljicama, odlučili otići direktorici i sve prijaviti. Roditelji kažu da im direktorica nije pomogla, nego je sve pokušala zataškati.

“Pismeno su morali napisati neku izjavu šta se tačno dogodilo, da opišu cijeli slučaj sa svojim potpisom, škola kao takva nije kontaktirala roditelje. Znamo da je radnicima jasno iskomunicirala da se o tom slučaju dalje ne govori, da se roditelji ne zovu”, rekli su roditelji djevojčice.

Osim domara, pritvorena je i direktorica škole zbog sumnje da nije zaštitila djecu.

Klix

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije