Iako za ovakve teze ne postoji nikakvo utemeljenje, zanimljiva je cijela priča u kojoj se to naglašava, a sve u kontekstu započetih inicijativa da visoki predstavnik Christian Schmidt nametne izmjene izbornog zakona.

Tegeltija je bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), čovjek koji je na američkoj crnoj listi, ali je ipak pravni savjetnik državnog člana predsjedništva.

Zašto je teza Tegeltije simptomatična? Naime, rješavanje izbornog zakona smatra se najvećim pitanjem u Federaciji BiH. Preskakanje te prepone u diplomatskim krugovima se posmatra kao ključni aspekt koji treba riješiti odnose Hrvata i Bošnjaka.

1/3 Ako Šmit Sarajevu nametne ove izmjene IZ i s tim okonča težnje Bošnjačko-muslimanske elite za stvaranjem bošnjačke nacionalne države i na nivou FBIH, za njih će to imati značaj obesmišljavanja ulaska u proces osamostaljivanja BIH od JUG. Imaće tad samo dva izbora: ????

— Милан Тегелтија (@Milan_Tegeltija) August 10, 2022

Američka politika i djelovanje u BiH u najvećoj mjeri je išla linijom da je ključno približiti Hrvate i Bošnjake. To svoje korijene ima još u Washingtonskom sporazumu. Pa i savjetnik Antonyja Blinkena Derek Chollet je u svojoj knjizi to naglašavao kao ključ za odnose u BiH.Cilj je da se rješavanjem političkih nesuglasica u FBiH suprotstavi srpskom secesionizmu, politici koju gradi Milorad Dodik i njegova stranka SNSD. U tom kontekstu i dalje postoje teze koje potkrepljuju tu priču da bi Schmidt trebao nametnuti izborni zakon i tako riješiti hrvatsko-bošnjačke odnose u FBiH. Smirivanjem tog žarišta, smatra se da ne bi ostalo dovoljno prostora ni za srpski secesionizam.

A kako to sve vidi Dodikov pravnik Tegeltija. Prvo on optužuje Bošnjake da žele stvaranje svoje muslimanske države, što je svakako neutemeljeno, ali sa svjesnom provokacijom. On tvrdi da bi Schmidtovo nametanje zakona značilo obesmišljavanje procesa osamostaljivanja BiH od Jugoslavije. Naravno, tu treba naglasiti da Tegeltija raspad Jugoslavije vidi na sasvim drugi način od onoga kako su ti procesi odvijani devedesetih godina.

Tegeltija ističe da će Schmidtovim nametanjem izbornog zakona Bošnjaci imati dva izbora: “Pravljenje takve (muslimanske) države na teritoriji koju kontrolišu ili ulazak u neku vrstu državne zajednice – konfederaciju sa Srbijom i to bez područja gdje su Hrvati većina…”, kazao je između ostalog Tegeltija.

Potom je zaključio:

“Kome ovo izgleda nemoguće, pokazat će vrijeme. Jedini cilj bošnjačke elite pri secesiji od Jugoslavije je bilo stvaranje bošnjačke nacionalne države. Bez toga, za tu elitu samostalnost BiH nema nikakvog smisla kao je ne kontrolišu Bošnjaci”.

Ako po strani ostavimo sve inkriminacije pa i nebuloze koje je iznio Dodikov savjetnik, zanimljivo je kako Tegeltija vidi potencijalne scenarije. Ti scenariji nikako ne podrazumijevaju BiH kakva ona i jeste, država svih njenih naroda i građana, već čak i uz zadovoljenje političkih zahtjeva Hrvata i dalje sanja secesiju RS-a pa čak i neku čudnovatu tvorevinu u simbiozi sa Srbijom.

To govori da ni političko zbližavanje Hrvata i Bošnjaka još uvijek ne gasi secesionističke zamisli RS-a, odnosno Tegeltijini stavovi demantuju shvatanja da Srbima ne odgovara izborni zakon po mjeri Zagreba. To govori da političko približavanje Hrvata i Bošnjaka najbliži ljudi Milorada Dodika uopšte ne vide kao prijetnju za secesionističku politiku RS-a, upravo suprotno.

klix