Piše: Rasim Belko, Patria

A nema srpskog jedinstva, prema tim predajama zločinačkih akademika, bez 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine. Zacrtano je to još 1986. godine i provodi se i dan danas.

A jedan od važnih smjerova djelovanja po putokaz stvaranja “srpskog sveta” je urušavanje ustavno – pravnog poretka Bosne i Hercegovine i zatiranje tragova koji bi dokazali da je entitet Republika srpska nastala na hodogramima zla, ratnim zločinima i genocidu.

U sklopu realizacije tog dijela projekta u velikosrpskoj kuhinji biraju se kadrovi koji će kroz krhko bosanskohercegovačko pravosuđe zaštititi što više onih koji su komandovali ili bili izvođači okupacije BiH i provodili zločine na tom putu.

Revidirana državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina je baš iz tih razloga bačena u zapećak i uspjelo se u naumu da ni javnost ne insistira na njenom provođenju, a usvojena je 24. septembra 2020. godine. Ta strategija jasna je smjernica da prioritet u radu pravosuđa moraju biti predmeti haške liste sa oznakom A, odnosno, predmeti za koje postoje jasni dokazi za pokretanje istrage i postupka.

A na A listi je najviše onih koji su od 9. januara 1992. do Dejtona provodili zločinačku politiku kroz agresiju na Bosnu i Hercegovinu, etničko čišćenje, masovna ubistva, silovanja, do presuđenog srebreničkog genocida.

No, oni su zaštićeni. Iako je  A lista prioritet nad prioritetima, prevashodno zbog jasno utvrđenih dokaza, u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine imaju neke svoje prioritetne liste, koje su po načinu djelovanja očigledno kreirane u usmenom trećem Memorandumu SANU. A taj srbijanski nalog odnosi se na apsolutni i neselektivni progon svih koji su bili brana agresorskom naumu okupacije i podjele Bosne. Oni su i danas brana i topovsko meso okupiranog pravosuđa, kako bi se izjednačile strane tokom agresije, čime de facto biva umanjena krivica Srbije i Rs u agresiji.

I takvo pravosuđe, prevashodno Tužilaštvo koje vode projektovani kadrovi “velikosrpskog sveta” nema perspektivu budućnosti, jer ono svojim iskrivljivanjem činjenica ne služi ni pravdi ni historiji. Ali, savršeno služi zamislima nekada velike Srbije, a danas “srpskog sveta”.
Zato bi se oni koji kontinuirano ponavljaju potrebu za razvijanjem tog pravosuđa morali zapitati u kom pravcu dalje, kada Milanko Kajganić očigledno sabotira provođenje zakona, pomaže rušiteljima ustanvo-pravnog poretka, a sudije Državnog suda negiraju genocid i ta im riječ konstantno zapinje u grlu.

Istovremeno, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ignoriše skoro sve oblike kriminala u entiteu Republika srpska. Niti jedna ozbiljna politička figura nije završila ni kao osumnjičenik, a kamo li na optuženičkoj klupi ili zatvorskoj ćeliji. A materijala je mnogo, ima ga u svim medijima u oba entiteta. Primjerice nikada nije razjašnjen kriminal s poljskom bolnicom tokom koronavirusa, ili nabavka industrijskog umjesto medicinskog kiseonika. Sve djeluje kao da je Kajganiću, ali i drugim kadrovima koji dolaze iz Rs naređeno da taj entitet štite i životima ako treba.

I zato se više ne treba ni čuditi kada pored Tužilaštva BiH kontinuirano prolaze devetojanuarske parade, negiranja genocida, podrivanje ustavno-pravnog poretka… Jer to Tužilaštvo sve dok njime rukovode kadrovi velikosrpske mašinerije nikada neće ni pronaći za shodno da reaguje. Uvijek će dobro obučeni za manipulacije kadrovi poput Kajganića pronaći načina da manevrišu zakonima i pravilima i da izbjegnu raditi što im je posao.

Stoga je potrebno insistirati, pa i uslovljavati svaki dalji društveno-politički tok odnosa unutar Bosne i Hercegovine revizijom rada Tužilaštva i Suda BiH. Analizom će siguran sam biti lako dokazivo da je rad Tužilaštva i Suda BiH podređen antidržavnim ciljevima. Jer, taj rad je mimo svih normi, pravila i uputa koje su dostupne i predstavljaju općeprihvaćene evropske i demokratske norme.

Jer, kada pravosuđe završi s progonom targetiranih, velikosrpska politika lako će završiti planove s podjelom Bosne i Hercegovine. I ako ne žele da se to dogodi domaće i međunarodne instance moraju prestati tetošiti pravosuđe kao nedonošće dejtonskih reformi i ponovo ga reformisati u skladu s onim što se od ove države traži na njenom evropskom putu.

Do tada će Dodik paradirati i provocirati velikosrpstvom, a osuđeni ratni zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić biti podsjetnici zla na svakom kutu entiteta Republika srpska.