Connect with us

Magazin

Enis Bešlagić, zabranjeni humanista i humorista: Kako je televizijski portir Šemso “spašavao obraz Sarajeva” na dolasku Pape i odlasku Halida

Published

on

Pokušajte zamisliti Halida Bešlića kako samohvalisavo govori: „Ko bi održao 500 humanitarnih koncerata da mene nije bilo?“. Ili: „Ko bi, poput mene, primio u svoj njemački stan hiljade izbjeglica i nahranio ih?!“. Ili da se busa u prsa, hvali se i optužuje druge: „Ko je od vas smjestio žrtve poplava u svoje kuće i motele? Niko, osim mene!“. Ne ide, je li tako? To niko zamisliti ne može, jer takvo nešto ljudski moral i urođena pristojnost isključuju i preziru – a Halid je, prema svjedočenjima onih koji su ga poznavali, bio rijetko pristojan i moralan čovjek u vremenu u kojem se pokvarenost i zloba njeguju gotovo kao tradicionalne vrijednosti.

Zbog svega toga su građani Sarajeva, ali i sa prostora cijele bivše Jugoslavije (Halid nije volio koristiti riječ „region“ – reći će njegov prijatelj, glumac Emir Hadžihafizbegović, za njega je „region“ bila i ostala „Juga“), jučer napravili veličanstven, u istoriji glavnog grada Bosne i Hercegovine do sada neviđen posljednji ispraćaj velikom pjevaču i velikom čovjeku. Među onima kojima je pripala čast da na jučerašnjoj komemoraciji u Narodnom pozorištu govore o Halidovom životu i djelima bio je i glumac Enis Bešlagić.

– JA sam samo bacio grudvu iz hira, iz potrebe da se taj čovjek ne isprati tek tako. Jel’ vi vjerujete koliku sada JA snagu osjećam i neku moć, zato što sam vidio sve te emocije te djece koja su ganjala dozvole po Minhenu, po Salzburgu pa mi javljaju, 120 lokacija sam JA sa njima prošao u tri dana! Nekako sam očekivao veći angažman Sarajeva, što se JA moram sjetiti toga? Šta, ne možete se vi sjetiti ili koliko vam je trebalo vremena da se sjetite da je otišao Halid Bešlić? Kol’ko tim sarajevskim mangupima je trebalo, kol’ko je trebalo vremena da neko kaže samo malo ljudi, ne može to tek tako da prođe! Pa gdje su kolege, gdje su svi? – naružio je jučer Bešlagić građane i građanke Sarajeva izrevoltiran, kako je kazao, njihovom “anemičnošću”.

IZMIŠLJENI „ZABRANJENI“ GLUMAC

Idu od ruke glumcu Bešlagiću ti upečatljivi, „viralni“ govori u raznim (ne)prilikama i manifestacijama koji odjeknu u „regionu“, a i šire. Čitaoci će se možda sjetiti (a puno je vjerovatnije da neće) njegovog govora otprije desetak godina na manifestaciji Večernjakov pečat kada je proglašen za „osobu godine“, u kojem je Bešlagić govorio o svom trnovitom putu do glumačkog uspjeha i šikaniranju „običnog građanina iz Tešnja“ koji hodi svijetom i ponosno govori da je Bosanac i Hercegovac, a niko ga ne razumije i kao takvog ne priznaje. Ispričao je tada glumac Bešlagić pred uglednim zvanicama kako je on lično morao preuzeti na sebe teško breme, zahtjevni organizacijski zadatak i odgovornost dočeka pape Franje u Sarajevu jer, kako je pojasnio, „morao je neko i nisam želio da baš i treći svjetski rat krene iz Sarajeva“. Oštro je osudio Enis tom prilikom i bh. političare zato što nam djeca odlaze vani i jer se ništa ne mogu dogovoriti bez stranaca, te završio svoje obraćanje uz emotivnu balaševićevsku „samo da rata ne bude“ poruku. Nedugo nakon ovog govora, Bešlagić je spakovao hrvatsku putovnicu u džep i otišao u Zagreb, kukajući hrvatskim novinarima na sva zvona kako je zbog svog „eksplozivnog“ govora na Večernjakovom pečatu i kritike koju je uputio političarima postao „zabranjen“ u Sarajevu i BiH i da ga više nijedan reditelj ne želi angažovati.

 

 

„Halo, Bakire, šta ima, gdje si to?“

„Ooo, selam moj Danise, evo malo na pijaci, poslala me Sebija da nam kupim paprika za zimnicu pa odoh da spašavam državu od dušmana. Kakav si ti, snima li se šta?“

„Dobar, hvala Bogu, planiram uskoro da počnem da radim novi film, pa kontao da angažujem onog Bešlagića za glavnu ulogu…“

„Kojeg Bešlagića, Enisa jel’? Joj, nemoj njega, života ti, dogovorili smo se Mile, Dragan i ja da ga stavimo na crnu listu zbog onog njegovog govora, pa nek’ ide tamo kod Hrvata nek’ snima šta hoće. Nađi nekog drugog, taj je zabranjen.“

Ovako je u zamišljenom scenariju Enisa Bešlagića izgledala njegova „zabrana“ glumačkih angažmana u Bosni i Hercegovini, direktno naručena od političkih moćnika koji sarajevskim rediteljima biraju glumce za kastinge. Nije Bešlagiću ni palo na pamet da se razlog zbog kojeg se bh. režiseri i producenti ne zanimaju za njega možda krije u njegovim ograničenim glumačkim sposobnostima koje nikada nisu izašle izvan dometa priglupog, dobroćudnog portira Šemse iz „Naše male klinike“, uloge koja je Bešlagiću donijela toliko željenu „slavu“ i omiljenost među publikom (idejni tvorac ovog popularnog sitcoma, koji je jednom ispodprosječnom glumcu kakav je Bešlagić donio neočekivanu regionalnu prepoznatljivost bio je Branko Đurić Đuro, koji je jučer na društvenim mrežama objavio zanimljivu poruku o ljudima koji sebe vole „isticati na bilo koji način“, a ubrzo potom je obrisao, op.a.).

NAJBOLJI ILI NAJGORI HALIDOV UČENIK

Nakon prestanka emitovanja „Naše male klinike“, kada je shvatio da od njegove željene blistave filmske i televizijske karijere neće biti ništa, Bešlagić se okrenuo snimanju reklama i stand up komediji iz koje je nastala i njegova monodrama „Da sam ja neko“ sa kojom već mjesecima puni dvorane u regionu i dijaspori, između ostalog i u mrskom Sarajevu koje ga je „zabranilo“.

„U Sarajevu igramo 11. put i već desetak dana pred predstavu sve je gotovo rasprodano“, pohvalio se Bešlagić prošle godine u razgovoru za Klix.

Za njegovu monodramu vlada toliki interes da je i na jučerašnju komemoraciju Halidu Bešliću stigao direktno iz njemačkog grada Rosenheima, gdje je noć prije izveo svoj show. Nije, naravno, duboko ožalošćenom Bešlagiću ni palo na pamet da zbog smrti svog prijatelja otkaže planirani nastup i unosne „tezge“ po dijaspori, kao što su to ovih dana iz pijeteta učinile brojne Bešlićeve kolege…

A što se tiče “anemičnih” Sarajlija i Sarajki koji bez samohvalisavog Enisa Bešlagića ne bi znali kako da dostojanstveno isprate Halida Bešlića, podsjetit ćemo da se istog dana kada je objavljena vijest o smrti našeg legendarnog pjevača nekoliko hiljada građana Sarajeva spontano okupilo na platou ispred Doma mladih kako bi mu odali počast. Sarajevski taksisti su se organizovali i besplatno prevozili sve one koji su došli na posljednji ispraćaj, cvjećari su džaba dijelili ljiljane, ugostitelji su častili putnike namjernike koji su “potegli” iz Zagreba, Beograda, Ljubljane, Podgorice i brojnih drugih gradova zbog Halidove dženaze…

“Ja sam najbolji Halidov učenik, nemojte se ljutiti”, poručio je jučer u Narodnom pozorištu Enis Bešlagić.

Od koga je učio Enis Bešlagić ne znamo, ali ovakve degutantne vještine samopromocije od Halida, sasvim sigurno, nije mogao naučiti.

 

Slobodna Bosna

Magazin

U Pakistanu živi narod svijetle puti, plave kose i očiju – potomci su velikog vojskovođe?

Published

on

By

Duboko u udaljenim planinama Pakistana, narod Kalaš živi kao jedinstvena etnička grupa sa upečatljivim fizičkim karakteristikama. Mnogi članovi ovog drevnog plemena imaju svijetlu kožu, plavu kosu i plave oči, što ih razlikuje od susjednih populacija.

Lokalna tradicija sugeriše da su potomci jednog od najvećih stratega u historiji Aleksandra Velikog čiji su se vojnici naselili u regiji prije više stoljeća. Oni održavaju politeističku religiju i žive kulturne prakse koje se značajno razlikuju od islamskih običaja. Ova zajednica nastavlja čuvati svoj poseban identitet dok živi unutar udaljenih vrhova Hindukuša.

Ko su Kalaši?

Kalaši su jedinstvena autohtona etnička manjina koja govori dardski jezik, a broji otprilike 3.000 do 7.500 ljudi u pakistanskom okrugu Chitral. Naseljavajući doline Bumburet, Rumbur i Birir u Hindukuša, poznati su po svojoj izrazitoj animističkoj, politeističkoj kulturi i živopisnoj, šarenoj odjeći, što ih izdvaja od većinskog muslimanskog stanovništva.

Ključni aspekti naroda Kalaš:

Kultura i religija: Kalaši praktikuju drevnu religiju koja uključuje obožavanje predaka, duhove prirode i žrtve. Oni održavaju jedinstvenu, često pogrešno shvaćenu kulturu, koja uključuje fokus na koncepte “čistog” i “nečistog”.

Kulturne prakse: Kalaši imaju jedinstvenu i živopisnu kulturu u kojoj slave i obožavaju prirodu kroz pjesmu, ples i žrtve. Žene igraju značajnu ulogu i imaju visok status u svojoj zajednici.

Položaj: Kalaši se nalaze u okrugu Chitral u provinciji Khyber Pakhtunkhwa u Pakistanu, tačnije u tri doline: Bumburet, Rumbur i Birir.

Jedinstvene tradicije: Imaju snažnu tradiciju plesa i pjevanja tokom svojih festivala.

Porijeklo i vjerovanja: Iako popularni mit tvrdi da su potomci Aleksandra Velikog, oni su zapravo autohtona grupa i jedinstvena etnička grupa koja govori dardski jezik.

Napori za očuvanje: Dok su neki u zajednici izrazili zabrinutost za svoju kulturnu budućnost, drugi, posebno mlađa generacija, rade na očuvanju svojih tradicija.

Uloge žena: Žene u zajednici Kalaš često se vide kako učestvuju, a ponekad i vode, poljoprivredne aktivnosti i druge poduhvate zajednice.

Izolacija i zaštita: Geografska izolacija dolina Kalaš historijski je doprinijela očuvanju njihove jedinstvene kulture.

Ključni festivali i znamenitosti

Festivali: Kalaši slave nekoliko festivala, koji su karakterizirani i, sa svojim živim bojama, glavna su atrakcija za turiste.

Bishalini kuća: Bashali Dur (ili Bishalini kuća) je mjesto za, gdje žene borave tokom menstruacije i porođaja.

N1

Nastavi čitati

Magazin

Prilikom sadnje krompira dodajte jedan prirodni sastojak, pomaže u odbijanju zlatice

Published

on

By

Koloradska krompirova zlatica se pojavljuje u mnogim vrtovima svake godine i može ozbiljno oštetiti usjeve krompira. Postoji jednostavan prirodni trik s domaćim sastojkom koji pomaže u smanjenju njenog prisustva, ali je ključno početi s njom u proljeće, prilikom sadnje.

Svake sezone je ista priča: čim krompir proklija, pojavljuje se njihova najveća prijetnja. Krompirova zlatica iz Kolorada je toliko agresivna štetočina da može potpuno uništiti biljku ako se ne tretira na vrijeme. S obzirom na to da jedna ženka može položiti i do nekoliko hiljada jaja, jasno je da se ovaj insekt širi nevjerovatnom brzinom.

Iako se hemijska sredstva često koriste, sve više ljudi se odlučuje za prirodne metode zaštite biljaka. One su blaže za tlo, korisne insekte i okoliš, a uz pravilnu upotrebu mogu biti vrlo učinkovite u smanjenju pojave štetočina.

Ljuske luka kao prirodna zaštita

Jedno od najjednostavnijih rješenja krije se u kuhinji – u trulim ljuskama luka, prenosi N1 Slovenija. Umjesto da ih bacite, možete ih koristiti prilikom sadnje krompira. Njihov karakterističan miris djeluje kao odvraćanje za krompirovu zlaticu iz Kolorada, što joj otežava pronalazak biljke domaćina.

Prilikom sadnje krompira, možete dodati šaku suhih ljuski luka u svaku rupu za sadnju, direktno pored gomolja. Ovo stvara prirodnu “zaštitnu zonu” koja može smanjiti mogućnost napada u ranim fazama rasta.

Kako se kore postepeno raspadaju u zemljištu, one oslobađaju supstance jakog mirisa koje dodatno utiču na okolinu oko biljke. To može odvratiti pažnju i štetočinama u zemljištu i onima koje dolaze spolja tražeći mjesto za polaganje jaja.

Dodatne biljke i prirodni mirisi

Neke biljke, poput hrena, kamilice i graha, imaju sličan odvraćajući učinak, a mogu se saditi u blizini krompira. Bor se također često koristi u praksi, njegov miris je neugodan za štetočine. U vrtu stoga možete koristiti usitnjenu borovu koru ili pripremiti blagi rastvor borovih iglica za zalijevanje ili prskanje tla.

Plodored je takođe važan korak

Jedna od osnovnih preventivnih metoda protiv krompirove zlatice iz Kolorada je plodored. Ne preporučuje se sadnja krompira na istom mjestu najmanje četiri do pet godina. To prekida životni ciklus štetočine, jer se larve koje prezimljuju u tlu teže ponovo razvijaju u veće populacije.

Nastavi čitati

Magazin

Haris Džinović o vjenčanju bivše supruge: Da nije mene, ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga

Published

on

By

Pjevač Haris Džinović za Telegraf.rs prokomentarisao je vjenčanje svoje bivše supruge Meline koja se jučer udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya.

U razgovoru za Telegraf.rs je kazao kako “nije ništa ispratio te da ga ništa od toga ne zanima”.

“Nemam ja nikakvih želja ni poruka vezanih za nju, ona jednostavno ne postoji za mene i to je kraj. Čista arija. Kao zrak… prema tome. Šta treba ja da komentarišem o nečemu što je ništa”, kazao je.

U nastavku je dodao da se okrenuo sinu Kanu: “Ne zanima me šta se piše, niti me zanimaju stvarni događaji za nju. To me ne interesuje, davno sam ja, kad smo se razišli, okrenuo svom životu, svom djetetu. Prema tome, šta ja imam sa tim? Može da se uda, da se ubije, šta god hoće… šta mene briga. Ma kakvi – taman posla – ja da razmišljam o nekoj prošlosti, ne pada mi na pamet”.

Kazao je da je posljednjih dana posvećen drugim stvarima i to muzičkim nastupima i tenisu.

Uz to je poručio: “Ja sam odavno otišao dalje. Kakvi razvodi, kakva vjenčanja. Da ja nisam Haris Džinović ništa ne bi bilo glamurozno od svega toga”.

Podsjetimo, Melina se jučer udala za britanskog biznismena, a formalna ceremonija vjenčanja je održana u Monaku. Nakon toga par je jahtom doplovio do Portofina gdje je u večernjim satima počelo i slavlje koje će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Bosanac prodao kuću u Njemačkoj i kupio pola rodnog sela: “Želim da opet oživi”

Published

on

By

U malom selu Postinje pokraj Travnika, gdje su dječji smijeh i zvukovi seoskog života nekoć bili svakodnevica, danas se ponovno budi nada. Za to je zaslužan Pero Jurčević, čovjek koji je život izgradio u Njemačkoj, ali rodni kraj nikada nije zaboravio.

Jurčević je još kao dječak otišao u Njemačku, gdje su mu roditelji već radili. Ondje je odrastao, izgradio uspješan posao i imao veliku kuću u Augsburgu te siguran život. Ipak, srce ga je stalno vuklo natrag, mirisima djetinjstva, livadama po kojima je trčao i uspomenama na dane provedene s prijateljima.

Nakon rata Postinje je, kao i mnoga sela u Bosni i Hercegovini, gotovo opustjelo. Nekadašnji susjedi, raseljeni po svijetu, počeli su prodavati kuće i imanja. Tada je Pero donio životnu odluku: prodao je kuću u Njemačkoj i sav novac uložio u rodni kraj.

“Kupio sam ono što je nekoć bilo naše, kuće, livade, šume i njive. Gotovo pola sela danas je ponovno u jednim rukama, ali s ciljem da ono opet oživi”, priča Pero, pokazujući prostranstva na kojima je kao dječak čuvao krave.

Od Postinja želi stvoriti turističko odredište

Njegova vizija nije samo povratak, nego i stvaranje novog početka za cijeli kraj. Planira razviti seoski turizam i pretvoriti Postinje u prepoznatljivo odredište za sve koji žele mir, prirodu i odmor daleko od gradske vreve. Već do ljeta ove godine planira urediti 40 kreveta u moderno opremljenim apartmanima za domaće i strane goste.

“Ljudi danas traže upravo to, tišinu, prirodu i autentičnu priču. A mi to imamo”, ističe Pero. Ako sve bude teklo prema planu, i sam će se uskoro trajno vratiti u selo.

Planovi uključuju i pjenušac s imenom sela

U svojoj priči nije sam. Podršku mu pruža prijatelj i rođak Dragan Balta, koji još nekoliko godina radi u Švicarskoj, ali već sada sanja o povratku. Njegova ideja cijelom projektu daje dodatnu dimenziju.

“Ovdje bih proizvodio vrhunski pjenušac koji bi nosio ime sela, Postinje”, otkriva Dragan, uvjeren da ovaj kraj ima puno veći potencijal nego što se danas čini.

Dok oni planiraju budućnost, njihova djeca već sada rado dolaze u Postinje na odmor. Upravo u njima vide nastavak priče i nadu da će se i drugi, raseljeni diljem svijeta, jednog dana vratiti. Ako ne prije, onda barem u mirovin

 

Nastavi čitati

Magazin

FOTO Melina Džinović se udala u Dior haljini od 8.000 eura, izgled upotpunila bisernim naušnicama

Published

on

By

Modna dizajnerica Melina Džinović udala se u bijeloj Dior haljini koja je koštala 8.000 eura.

Naime, dizajnerica se nije udala u klasičnoj vjenčanici već u bijeloj, elegantnoj haljini s kragnom i kratkim rukavima. Iako na prvi pogled djeluje da je riječ o vjenčanici, to je ipak bila obična Dior haljina, koja ne pripada “bridal kolekciji”.

Iako sličan model haljine ovog brenda košta oko 4.500 eura, haljina koju je dizajnerica odabrala za vjenčanje rađena je specijalno po njenim mjerama i željama te je cijena ove kreacije dostigla 8.000 eura.

Svoj skupocjeni vjenčani look upotpunila je s Dior sandalama od 1.050 eura i bisernim naušnicama koje su koštale nešto manje od 1.000 eura.

Podsjećamo, Melina se danas udala za britanskog biznismena Jeffreyja Paula Arnolda Daya. Ceremonija je održana u Monaku. Par je stigao u općinu u luksuznom Bentley kabrioletu čija se cijena kreće od 80.000 do 250.000 eura.

Ceremoniji su, između ostalih, prisustvovali i Melinini roditelji Elma i Sulejman Galić, kao i kćerka Đina Džinović koja je zakasnila na vjenčanje. Proslava će trajati tri dana.

Nastavi čitati

Magazin

Nakon nošenja očeve jakne dobila rak, ljekari joj dali samo 15 mjeseci života

Published

on

By

Ženi koja je često nosila očevu radnu jaknu kao dijete dijagnostifikovan je pleuralni mezoteliom u dobi od 36 godina. Heather Von St. James, koja sada ima 57 godina, odrasla je u Minnesoti i nesvjesno je bila izložena azbestu u mladosti. Njen otac, Roland, radio je na gradilištima, a njegov kaput je često bio prekriven azbestnom prašinom.

Heather nije ni sumnjala da je sivo-bijela prašina na jakni opasna. Godinama kasnije, kada je imala 36 godina i bila trudna, počela da se osjeća loše, imala je ekstremni umor i groznicu. Rekla je da je bilo kao da joj je “kamion parkiran na grudima”, piše N1.

Nakon što se porodila carskim rezom, frizerka po zanimanju, otišla je kod ljekara koji ju je podvrgnuo CT skeniranju, otkrivajući tumor u blizini pluća.

U roku od dvije sedmice, doktori su joj dijagnostifikovali pleuralni mezoteliom, rijedak i agresivni rak povezan s izloženošću azbestu. Dali su joj 15 mjeseci života, prenio je Mirror.

Mezoteliom je “rijedak tip raka koji se može razviti u sluznici tjelesnih organa. Obično ga uzrokuje izloženost azbestu”, prema britanskoj nacionalnoj zdravstvenoj službi.

“Bila sam u nevjerici“, rekla je Heather. “Samo sam pomislila ‘Kako se ovo može dešavati? Nije bilo sumnje da ću umrijeti. Pitala sam se, šta da uradim da ovo pobijedim?“

“Vrtjelo mi se u glavi i nisam mogla disati. Počela sam imati napad panike u toj sobi dok su mi objašnjavali šta je mezoteliom. Počela sam plakati i morala sam napustiti sobu”, pričala je.

Godine 2006. podvrgnuta je složenoj operaciji koja je uključivala uklanjanje lijevog plućnog krila, rebra, pleure (sluzokože koja oblaže pluća), dijela dijafragme i sluznice srca.

Nakon operacije, četiri runde kemoterapije i 30 sesija radioterapije, Heather je sada bez raka.

Njen otac je umro 2014. godine od raka bubrega, za koji ljekari vjeruju da je možda povezan s izloženošću azbestu.

Iako je preživjela, život s jednim plućnim krilom i dalje joj uzrokuje svakodnevne izazove, jer lako ostaje bez daha, ne može trčati i bori se s podizanjem teških tereta.

“Nekad ljudi kažu da bi sve trebalo biti super kada se preživi rak”, rekla je dodavši da postoji mnogo fizičkih stvari koje se dešavaju nakon operacija.

“Lako se zadišem i lako se umorim. Imam smrznuto rame i ne mogu pravilno otvoriti lijevu ruku. Doktori rijetko viđaju pacijente koji žive ovoliko dugo nakon mezotelioma. Kažu da je u mom slučaju rijetkost biti ovdje 20 godina”, kaže Heather Von St. James.

Dvadeset godina kasnije, još uvijek je živa. Kaže da njen slučaj daje ljudima nadu da se rak može preživjeti i da nas lijekovi mogu izliječiti.

Nastavi čitati

Najčitanije