Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Hrvatski mediji o situaciji u BiH: ‘Naredba glasi – iz svake kuće po dva glasa Šefiku, jedan Komšiću…‘

Published

on

Tekst s Jutarnji.hr prenosimo u cijelosti:
Situacija u BiH posljednjih dana postala je zapaljiva. Christian Schmidt najavio je prošli tjedan moguće promjene izbornoga zakona

Bosna i Hercegovina u listopadu će vjerojatno provesti još jedne izbore po diskriminatornom i manjkavom izbornom zakonu. Bezuspješne rasprave o tome kako te probleme otkloniti traju duže od desetljeća.

Složeni unutarnji ustroj BiH uvjetovao je i podjednako komplicirani izborni zakon uz brojna asimetrična rješenja koja vrijede na razini države ili njezina dva entiteta te distrikta Brčko kao samostalne izborne jedinice.

Entiteti su morali prilagoditi svoj ustroj intervencijama visokih predstavnika, ali i odlukom Ustavnog suda BiH iz 2000. godine da su sva tri naroda konstitutivna na cijelom teritoriju države.

Ustroj zakonodavnih tijela u BiH je asimetričan jer je na razini države i u Federaciji BiH uspostavljen dvodomni sustav, a u Republici Srpskoj ne.

U državnoj razini i u Federaciji postoje dva parlamentarna doma, Zastupnički i Dom naroda. U Republici Srpskoj je, pak, na snazi jednodomni sustav kroz Narodnu skupštinu RS.

U tom entitetu, doduše, postoji i Vijeće naroda, ali to tijelo nema ovlasti potvrđivati zakone koje usvaja Narodna skupština, kako je to slučaj na državnoj razini i u Federaciji BiH, nego samo odlučivati o pitanjima koja se tiču zaštite vitalnog nacionalnog interesa i to tako što će takva pitanja preusmjeriti entitetskom ustavnom sudu.

Etnička delegiranja i uzaludne presude

Gornji dom parlamenta (Dom naroda) i na državnoj i entitetskoj razini ključan je jer je jamac konstitutivnosti naroda.

Zastupnici u državnom Domu naroda biraju se neizravno delegiranjem po pet Hrvata i Bošnjaka iz Doma naroda parlamenta Federacije BiH, dok Narodna skupština RS u to tijelo delegira pet Srba.

Državni dom naroda ravnopravan je Zastupničkom domu jer, uz to što štiti vitalne nacionalne interese, potvrđuje i sve zakone. Odnosno ima pravo veta.

Europski sud za ljudska prava u pet je odvojenih slučajeva način biranja članova Predsjedništva BiH i zastupnika u Domu naroda proglasio suprotnim odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima jer diskriminiraju građane temeljem njihove etničke pripadnosti ili mjesta prebivališta.

Sve su pokrenuli Jakob Finci i Dervo Sejdić, Židov i Rom koji su prvi tužili BiH jer se kao pripadnici nacionalnih manjina ne mogu kandidirati za članove državnog vrha niti mogu biti delegirani u državni Dom naroda, a Europski sud je još 2009. godine potvrdio kako je riječ o diskriminaciji te naložio izmjenu takvih zakonskih rješenja.

Nakon toga uslijedile su još četiri tužbe, a presude suda iz Strasbourga potvrdile su kako je diskriminacija to što se kandidiranje za državna tijela vlasti ograničava mjestom prebivališta u jednom od dva entiteta. To se odnosi na činjenicu da se, primjerice, Hrvat ili Bošnjak nastanjen u RS ne može kandidirati za Predsjedništvo BiH niti to može Srbin koji živi u Federaciji BiH.

Diskriminatornom je proglašena i činjenica da se pravo na kandidiranje priječi osobama koje se odbijaju nacionalno izjasniti.

Nijedna od tih presuda dosad nije provedena.

Prava Hrvata

Dvije su političke krize pokazale kako je izborni sustav dodatno problematičan, ne samo sa stajališta prava pojedinaca, nego i ostvarenja kolektivnih prava, prije svega hrvatskoga naroda.

Kriza koja je izbila 2000. godine, kad je bez sudjelovanja HDZ BiH formirana vlast u Federaciji BiH pod vodstvom SDP-a, potaknula je Božu Ljubića da Ustavnom sudu BiH podnese tužbu zbog odredbi u izbornom zakonu koje su odredile da se iz svake županije Federacije BiH u entitetski Dom naroda delegira barem po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda ako je izabran za zastupnika u županijskoj (kantonalnoj) skupštini.

Drugim riječima, te su odredbe omogućile građanskim strankama da na svojim izbornim listama u kantonima u kojima Hrvata praktički nema istaknu ljude koji su se izjasnili kao Hrvati, stvarni ili prigodni, i tako popune kvotu u federalnom Domu naroda presudnu za uspostavu izvršne vlasti.

Ustavni sud zaključio je da Dom naroda nije dom županija i da je stoga nužno da iz svake od njih budu birani pripadnici svakoga naroda, odnosno utvrđeno je da je neproporcionalan način izbora zastupnika u to tijelo sukladan Ustavu.

Time je zapravo spriječeno preglasavanje Hrvata u Domu naroda, ali taj potencijalni problem još nije trajno riješen.

Sudskim pravorijekom brisane su sporne odredbe izbornoga zakona i sad postoji praznina u dijelu koji se odnosi na popunu Doma naroda. Ona je na izborima 2018. godine popunjena provedbenom odlukom Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) koje je odredilo koliko će koja županija delegirati zastupnika i iz kojeg naroda.

Dom naroda čini po 17 zastupnika iz svakog konstitutivnog naroda te sedam pripadnika nacionalnih manjina. To tijelo ima ovlasti isticati kandidate za predsjednika odnosno dopredsjednike Federacije, a oni potom predlažu entitetsku vladu. Za to je potrebno najmanje šest glasova iz svakog etničkog kluba.

Upravo oko te brojke vode se polemike, a u građanskim strankama pak strahuju kako bi im nakon provedbe presude Ustavnog suda bilo trajno onemogućeno preuzeti izvršnu vlast.

Hrvatskog člana biraju Bošnjaci

Drugu krizu prouzročilo je opetovano kandidiranje i izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH. Nesrazmjer u glasovima koje je on osvajao u utrci s kandidatima iz HDZ BiH pokazao je kako za njega glasuje pretežito bošnjačko biračko tijelo.

Čak je i bosanski franjevac Ivo Marković, teolog poznat i po nesmiljenim kritikama na račun politike HDZ-a BiH, žestoko kritizirao način na koji je Komšić izabran u Predsjedništvo BiH.

Ustvrdio je i da je Komšićevu izboru pomogla Islamska zajednica u BiH instruirajući vjernike kako će glasati.

“Iz kuće dva glasa idu za Šefika Džaferovića, jedan za Komšića. Tako je Komšić postao praktički SDA kadar, Hrvati u BiH nisu ga mogli doživljavati kao svoga, ogadio je Hrvatima BiH kao domovinu”, rekao je fra Ivo.

To ustrajno kritizira i hrvatski državni vrh, predsjednik Zoran Milanović žešće, premijer Andrej Plenković umjerenije, ali bez značajnije razlike u meritumu.

Stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) inzistiraju na usvajanju novog izbornog modela koji bi zajamčio pravo na legitimno predstavljanje naroda u tijelima vlasti i smatraju kako se to najlakše može ostvariti kroz dvije izborne jedinice u Federaciji BiH što bošnjačke i građanske stranke odbacuju smatrajući da vodi da dubljim etničkim podjelama.

Politički lideri iz BiH uz posredovanje predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela obvezali su se kako će cjelovito rješenje za izmjene izbornoga zakona dogovoriti u roku od šest mjeseci nakon uspostave nove vlasti na temelju rezultata izbora zakazanih za 2. listopada.

Uzavrela situacija

Situacija u BiH posljednjih dana postala je zapaljiva. Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt najavio je prošli tjedan moguće promjene izbornoga zakona na što su bošnjačke stranke organizirale masovan prosvjed u Sarajevu.

Schmidt je potom reterirao i u srijedu objavio djelomične izmjene izbornoga zakona, ali one su uglavnom tehničke prirode i ostalo je otvoreno pitanje načina popune Doma naroda parlamenta Federacije BiH koje hrvatske stranke smatraju ključnim.

Doduše, najavio je da će, ne dogovore li se uskoro političari u BiH o promjenama izbornoga zakona, ponovno djelovati.

Rekao je da mu je jedan od prioriteta rješavanje provedbe presude Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić”, odnosno način popune Doma naroda parlamenta Federacije BiH, najvažnije pitanje za hrvatske stranke.

Hrvatske stranke u BiH i hrvatski državni vrh u međuvremenu su iskazali nezadovoljstvo time što je Schmidt zasad izborni zakon promijenio samo tehnički.

Situaciju je dodatno “zakuhao” čelnik SDA Bakir Izetbegović izjavama o “prebrojavanju Bošnjaka” koje su gotovo jednoglasno, uključujući i američko veleposlanstvo u Sarajevu, ocijenjene ratnohuškačkim.

Napisao: Ranko Mravak/Hina

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije