BiH
Iva Lučić: “Ideja Bošnjaštva postojala je 60-ih godina, ali su je komunisti odbacili kao ‘habsburško-imperijalistički import'”
Razgovarao: Boris Pavelić (“Nacional”)
“U ime nacije – politički proces revaloriziranja Muslimana u socijalističkoj Jugoslaviji (1956-1971)” naslov je knjige povjesničarke Ive Lučić, zaposlene na švedskom Sveučilištu Uppsala, koju je nedavno objavio sarajevski izdavač University Press. Riječ je o bosanskohercegovačkom prijevodu knjige izvorno objavljene na njemačkom jeziku, koja je prilagođena doktorskoj disertaciji rođene Sarajke izvanredno bogatog obrazovanja i karijere. Od 2000. do 2005. Iva Lučić paralelno je studirala operno pjevanje na znamenitom Mozarteumu u Salzburgu te povijest i teologiju na salzburškom Sveučilištu Paris-Lodron. Pjevanje je diplomirala 2005. godine. Nakon temeljitog obrazovanja iz historiografije na nekoliko europskih sveučilišta, na Sveučilištu Uppsala objavljena je 2016. doktorska disertacija o proglašenju muslimanske nacije, na njemačkom jeziku. Jedno vrijeme studirala je na Oxfordu te predavala na nekoliko sveučilišta u Europi, a od 2019. predaje povijest na Sveučilištu Uppsala. Iva Lučić rado je pristala za Nacional objasniti temeljne teze svoje knjige.
NACIONAL: Povjesničarka ste. Kako ste se i zašto zainteresirali za temu političkog priznanja bosanskohercegovačkih Muslimana kao nacije?
Rođena sam u Sarajevu. Kao doktorandicu vodilo me opredjeljenje da u obzoru mog znanstvenog interesa treba biti problematika sredine iz koje potječem. U skladu s tim, izabrala sam za temu politički status Muslimana u SFRJ, jer sam tijekom dodiplomskog studija, konzultirajući recentnu povijesnu literaturu, uvidjela da ta pitanja izazivaju pažnju i istraživača u internacionalnim domenama.
NACIONAL: Što ste naučili iz svog istraživanja? Kako biste opisali svoje znanje o temi prije nego što ste počeli pisati doktorat i nakon što ste ga završili? Pitam to zato što bih želio pokušati objasniti svoje mišljenje o tome koliko je općoj javnosti u BiH, ali i na području bivše Jugoslavije, poznato kako je i zašto bosanskohercegovačkim Muslimanima priznat status nacije.
Na doktorskom studiju stekla sam višeslojna saznanja, koja bi se mogla šire opisati kao saznanja na polju teorija o izgradnji nacija i nacionalnih identiteta i empirijskih saznanja. Na prvom polju, na početku sam polazila od stavki da se dosadašnji teorijski modeli o nacionalnim identitetima i njihovim nastancima – o čemu su pisali autori kao Ernest Gellner, Benedict Anderson, Karl Wolfgang Deutsch i drugi – mogu lako primijeniti i na moju konkretnu studiju o “nation-buildingu” Muslimana. Međutim, što sam se više udubljivala u materiju, primjena tih teorija postajala je sve problematičnijom. Shvatila sam da su takvi teorijski modeli stvarani na bazi empirijskih iskustava koja je prolazila, uglavnom, zapadna Europa u 19. stoljeću te da su ta iskustva i u ovim teorijskim modelima postavljena kao norma koju i svi drugi moraju slijediti. Takav normativni pristup je problematičan i nema znanstvenu osnovu. Na kraju sam se odlučila ne aplicirati takve teorijske modele kako ne bih upala u istu zamku normativnih shvaćanja, već hermeneutičkim pristupom proučiti proces. To mi je pomoglo shvatiti logiku razmišljanja bosanskohercegovačkog partijskog rukovodstva u procesu političke afirmacije Muslimana kao nacije, koja se ne ocjenjuje manipulativnim. Shvatila sam da je za bosanskohercegovačku Partiju taj proces bio neodvojiv od procesa afirmacije političkog subjektiviteta SR Bosne i Hercegovine na nacionalnom principu, u sklopu procesa političke i ekonomske decentralizacije jugoslavenske federacije, koja se upravo zasnivala na nacionalnoj retorici. Također, krenula sam od singularnog shvaćanja nacionalnog identiteta Muslimana, kao što se to često u literaturi i pisalo. Međutim, tijekom istraživanja došla sam do zaključka da su postojali različiti koncepti i različite naracije o muslimanskoj naciji te cijeli niz različitih teritorijalizacija muslimanske nacije; na primjer, muslimanska nacija unutar SFRJ ili isključivo unutar SR BiH. Dakle, ne govorimo o nacionalnom identitetu, već o pluralizmu nacionalnih identiteta za koje su se razni politički akteri i intelektualci zalagali. Dakle, vodile su se političke borbe o tome koji će koncept identiteta na kraju dobiti političku i društvenu prevlast. To me onda navelo na to da kao teorijski model apliciram teoriju o socijalnim pokretima – “social movement theories” – koja mi je pomogla shvatiti taj proces afirmacije kao politički proces mobilizacije za unutarpartijski i općedruštveni konsenzus. Također, do sada se politička afirmacija Muslimana predstavljala kao politički pothvat isključivo muslimanskog političkog rukovodstva. Za razliku od takvog shvaćanja, pokazalo se da se za promjenu političkog statusa Muslimana u BiH zalagalo cijelo političko rukovodstvo BiH, uključujući srpske i hrvatske političare iz SR BiH. Najzad, do sada se literatura na tu temu uglavnom osvrtala na političke događaje unutar SR BiH. U svojoj knjizi, pak, ukazujem na važnost cjelokupnog jugoslavenskog političkog konteksta kao čimbenika i pogonske snage za odluku rukovodstva BiH da politički afirmira Muslimane.
JUGOSLAVENSTVO KAO ODBRANA OD ASIMILACIJE
NACIONAL: U knjizi govorite o “posebnoj svijesti samih Muslimana”, odnosno o “etničkom”, “nacionalnom muslimanskom samorazumijevanju” kao bitnoj komponenti njihova priznanja kao nacije, koja je dosadašnja literatura najviše ticala. Kako biste opisali tu “posebnu svijest”, odnosno, to identitetsko samorazumijevanje Muslimana u BiH?
U knjizi nisam dala primarnu važnost aspektu nacionalnog muslimanskog samorazumijevanja, iako ga ne dovodim u pitanje. Pokušala sam najprije oslikati te analizirati unutarpartijski proces i logiku političkog djelovanja rukovodstva BiH, koje je 1968. godine donijelo političku odluku da su Muslimani Bosne i Hercegovine ravnopravan narod sa Srbima i Hrvatima u BiH. U sklopu analize tog političkog procesa analizirala sam i političke argumente o nacionalnoj samosvijesti Muslimana. Naime, kao prvi i osnovni aspekt nacionalne samosvijesti navodi se činjenica neuspješne nacionalne asimilacije Muslimana unutar srpske ili hrvatske nacije uspros polazištu KPJ u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, da će Muslimani s vremenom postati dio hrvatske ili srpske nacije.Također, jugoslavenstvo je bilo još jedan aspekt samosvijesti, u smislu ograđivanja od srpskog ili hrvatskog nacionalnog identiteta. Od 1953. godine znatan broj Muslimana identificirao se kao “Jugoslaven”. Tu je bitno naglasiti da je jugoslavenski identitet tada imao znatno širu društvenu podlogu te nije bio utemeljen isključivo kod muslimanskog stanovništva. Naravno, za samosvijest stanovništva, pogotovo u ruralnim dijelovima socijalističke republike BiH, bitnu ulogu igrala je religija. U slučaju muslimana to je islam, iz kojeg su proizišle i specifične socijalne prakse svakodnevnog života, poput posebne nošnje, dijalektalnih izgovora, muzike… U formalnim nacionalnim naracijama o muslimanskoj naciji šezdesetih ili sedamdesetih godina, kao bitan element naglašavala se povijesna povezanost Muslimana sa Srbima i Hrvatima unutar BiH, u smislu trojne konstelacije separatnih nacionalnih grupa koje su pak uvijek bile upućene jedna na drugu za opstanak, kao i teritorijalna povezanost s BiH. Takvi narativi su, naravno, reflektirali tadašnju politiku rukovodstva BiH, koje se zalagalo za političku afirmaciju SR BiH kao samostalne republike triju nacija.
NACIONAL: Vaš rad priznaje tu komponentu, ali se više bavi političkim procesima unutar Partije koji su rezultirali nacionalnim priznanjem muslimana BiH. Molim vas da pokušate odgovorite zašto se sve dogodilo kako se dogodilo? Drugim riječima, zašto je unutarpartijski politički proces rezultirao takvom odlukom?
Politički proces afirmacije Muslimana i njihova revalorizacija kao jednog od tri naroda u SR BiH bio je dio aktivne politike rukovodstva BiH koje je imalo za cilj legitimirati i osigurati politički subjektivitet SR BiH kao samostalne republike. Taj se proces odvijao od sredine pedesetih do sredine sedamdesetih godina. Ja ga procjenjujem kao političku reakciju BiH rukovodstva na dva usko povezana procesa unutar jugoslovenske federacije: na političku i ekonomsku decentralizaciju koja se odvijala na nacionalnom principu – primjerice, pitanje prava republika/nacija da autonomno raspolažu republičkim ekonomskim dohotkom formulirano je kao pitanje nacionalne ravnopravnosti – te na političku devalvaciju jugoslavenstva. Polazeći od činjenice da suverenitet SR BiH do tada nije bio definiran prema nacionalnom principu te je BiH često bila opisivana kao “Jugoslavija u malom”, rukovodstvo BiH krajem 1950-ih godina osjetilo je rastući pritisak da se redefinira suverenitet SR BiH te da se na širokoj federativnoj političkoj areni definira nositeljem specifičnih nacionalnih interesa. Polaznu točku pritom je činila formula ZAVNOBiH-a o BiH kao republici Srba, Hrvata i Muslimana. Sve dok su Muslimani imali politički status religijske grupe, ta se tročlana formula suvereniteta u nacionalnom smislu mogla narušiti na dvočlanost. Političko priznavanje nacionalno specifičnog subjektiviteta Muslimana u BiH, dakle, predstavljalo je utvrđivanje političkog suvereniteta BiH prema tročlanoj formuli. Kada su na VIII. kongresu SKJ 1964. godine decentralisti dobili političku prevlast unutar SKJ -a, znatno je napredovala i politička devalvacija jugoslavenstva, koje se sada sve više poistovjećivalo s unitarizmom. Njega je, pak, prema novoj oficijelnoj političkoj liniji, trebalo suzbijati. U kontekstu SR BiH to je značilo gubitak temelja za njeno opravdanje kao “Jugoslavije u malom”, što je moglo dodatno ugroziti njezin status republike. Još bitnije, devalvacija jugoslavenstva bila je bitna pretpostavka i za nacionalno priznanje Muslimana, koji su se do tada velikim dijelom izjašnjavali kao Jugoslaveni. U novom političkom kontekstu bilo je to rizično za republiku BiH. To su iskoristili zagovornici priznavanja muslimanskog nacionalnog identiteta, navodeći da bi se BiH mogla shvatiti kao nositelj jugoslavenstva sve dok se Muslimani ne budu priznali kao nacija, što je moglo dovesti do njezina obezvrjeđivanja kao republike. To je dovelo do odnosa između muslimanske nacije i jugoslavenstva koji opisujem kao “komplementarni antagonizam”, u smislu: što se više devalviralo jugoslavenstvo, to je više napredovao muslimanski proces „nation-buildinga“.
BiH NIJE JUGOSLAVIJA U MALOM
NACIONAL: Bi li se, bez želje da se ulazi u kakve vrijednosne sudove, moglo reći da su bosanskohercegovački Muslimani, današnji Bošnjaci, najmlađa nacija u Europi?
Svaka nacija, neovisno o tome kada je dobila status nacije i neovisno o tome kada je postala državotvorna, mora se konstantno reafirmirati, odnosno svoj nacionalni narativ reproducirati kroz svakodnevnu političku i kulturnu praksu, uključujući i nacionalne simbole. Na to je ukazao već teoretičar Michael Billig. Na to ukazuju i moji kolege istraživači švedskog nacionalnog identiteta, koji je trenutno u fazi znatne redefinicije. Postavlja se i pitanje nastaje li nacija tek nakon što biva priznata. Što je onda sa svim onim skupinama koje se dugo bore za nacionalni status, ali koji im se konstantno negira? Baski su jedan primjer. Također, u kontekstu vašeg pitanja možemo raspravljati o priznavanju niza nacija od strane Sovjetskog Saveza, kao što je bio slučaj s Turkmenima, i tako dalje. Ali svakako možemo reći da političko priznanje Muslimana kao nacije datira iz druge polovine 20. stoljeća.
NACIONAL: Kako je činjenica da su Muslimani dobili status nacije utjecala na tadašnje i buduće odnose u BiH?
Čak i prije promjene političkog statusa, u BiH su Muslimani imali priznat politički subjektivitet, što se najviše reflektiralo u kadrovskoj politici unutar republike u kojoj su uvijek, pored Srba i Hrvata, bili zastupljeni Muslimani. To je bila praksa u svim kadrovskim postavama unutar Partije, kao iu svim institucijama. Dobivanje statusa nacije nije puno promijenilo tu praksu, ali ju je politički “zacementiralo”. Istovremeno, nakon te odluke, politički više nije bilo moguće dovesti u pitanje status muslimana kao ravnopravnog naroda unutar BiH. Na osobnom planu, za mnoge Muslimane to je možda bio i jedan psihološko-afirmacijski moment. Najzad, ta odluka zacementirala je partikularnost među nacijama unutar BiH, a nauštrb jugoslavenstva.
NACIONAL: Kako, kao povjesničarka, procjenjujete želju i sposobnost Saveza komunista Jugoslavije da upravlja međunacionalnim odnosima u BiH i u Jugoslaviji?
Politika međunacionalnih odnosa bila je dinamična i mijenjala se. Sve do pedesetih godina oficijelni stav Partije glasio je da je nacionalno pitanje već riješeno. Dakle, Partija je pragmatički i utilitaristički pristupala međunacionalnim odnosima. Međutim, stavljanjem međunacionalnih odnosa na politički dnevni red te kasnije i njihovo utemeljenje kao posebne političke oblasti, značilo je da su se međunacionalni odnosi transformirali iz političkog sredstva u politički cilj za sebe. No zagovornici nacionalnog pitanja nisu mogli predvidjeti činjenicu da tematiziranjem nacionalnog pitanja nisu samo omogućili ostvarivanje svojih političkih i ekonomskih interesa, nego su otvorili i nove političke pogodnosti za druge interesne grupe unutar društva, koje su nacionalnu retoriku objeručke prihvatile i koristile, što se pokazalo u događajima osamdesetih godina. Jezik je bio bitna komponenta kojom se naglašavalo zajedništvo BiH, dok je u drugim republikama, kao u SR Hrvatskoj i SR Srbiji, ubrzo postao bitnim nacionalnim kriterijem. Treba, međutim, naglasiti i da je takvom politikom međunacionalnih odnosa također stvoreno tlo za centrifugalne tendencije, koje su jačale osamdesetih godina.
NACIONAL: U knjizi objašnjavate iznimno dinamičan razvoj: u samo petnaest godina Muslimani su od tvrdnje Moše Pijade 1953. kako “musliman ne označava naciju” došli do ocjene CK SKBiH iz 1968. kako “praksa potvrđuje” da su jesu dobili status nacije. Kako objasniti tako neuobičajeno brz civilizacijski skok?
Bile su to dinamične i značajne godine u smislu drastične transformacije političke i ekonomske državne građevine. Ne bih taj proces ocijenio kao civilizacijski skok. Priznanje Muslimana kao nacije nije bilo neizbježan politički događaj u smislu civilizacijskog napretka. Niti je iza njega stajao ikakav politički master plan BiH rukovodstva, već prije pragmatičan način opreznog pozicioniranja na političkoj sceni te borba za politički, ali i ekonomski opstanak.
NACIONAL: Može li se tvrditi da je priznanje Muslimana kao nacije trajno sačuvalo muslimanski dio identiteta BiH? Smatrate li da bi on, da je odluka bila drugačija, s vremenom iščeznuo, osobito u svjetlu svega što se dogodilo od polovine osamdesetih naovamo?
Mislim da priznanje Muslimana nije bilo “conditio sine qua non” za očuvanje samosvijesti Muslimana. Mislim da bi se ta svijest sačuvala i bez nacionalnog priznanja, ali možda u drugačijem obliku. Ipak, priznanje novog političkog statusa Muslimana nije uspjelo znatno obesnažiti struje koje su negirale politički subjektivitet Muslimana, što se pokazalo devedesetih godina kada je to opet dovođeno u pitanje ili čak aktivno negirano.
ANTIMUSLIMANSKA RETORIKA VIKTORA ORBANA
NACIONAL: Bi li se moglo tvrditi da je proglašenje muslimanske nacije sačuvalo BiH kao ravnopravnu federalnu jedinicu unutar Jugoslavije, što je bio temelj za državno osamostaljenje 1992., s obzirom na to da ste u knjizi zaključili kako je partijsko vodstvo BiH tim potezom željelo učvrstiti status i ravnopravnost BiH kao federalne jedinice unutar Jugoslavije?
Svakako. To proizlazi i iz mojih odgovora na druga pitanja. Muslimani su funkcionirali kao bitan, ali ne i jedini politički element za utvrđivanje statusa BiH kao samostalne republike čiji je suverenitet, pak, od 1968. godine nadalje definiran i prema nacionalnom principu, kao što je to bio slučaj drugim republikama unutar Federacije.
NACIONAL : Čini li vam se logičnom odlukom iz 1993. godine da se Muslimani prozovu Bošnjacima?
Odluka koja je 1993. donesena na Kongresu bošnjačkih intelektualaca, o preimenovanju Muslimana u Bošnjake, prema mom mišljenju, nije bila nužno logična odluka koja je proistekla iz odluka SR BiH. Njezini su nosioci već pripadali novoj političkoj nomenklaturi, a odluku su donijeli u kontekstu rata, u kojemu se politički subjektivitet Muslimana negirao. Možda treba naglasiti da se i šezdesetih godina bošnjaštvo diskutiralo kao jedna od opcija za nacionalno ime Muslimana, ali je uskoro bilo odbijeno s argumentom da je to imperijalistički import. Pritom se mislilo primarno na habsburški period, kada je habsburški ministar financija i upravitelj Bosnom i Hercegovinom Benjamin von Kallay zagovarao bošnjaštvo kao nacionalni identitet kojim bi se ujedinilo Srbe, Hrvate i Muslimane BiH. U bošnjaštvu je Savez komunista BiH vidio i nositelja asimilacijske politike koja bi ugrozila nacionalnu partikularnost drugih dvaju nacija, srpske i hrvatske. Odluka iz 1993. svakako je snažnije naglasila teritorijalnu utemeljenost nacije, ali je značila distanciranje od koncepta suvereniteta BiH osnovanog na tronacionalnom sustavu koji je naglašavao posebnost, ali i uzajamnost i zajedništvo svih triju naroda, čemu su, svakako, pridonijeli ratni događaji.
NACIONAL: Što mislite o tvrdnjama koje je nedavno iznio mađarski predsjednik Viktor Orbán, da bi za EU mogao biti problem integrirati zemlju u kojoj živi dva milijuna muslimana? Je li ta izjava izraz dosad nepoznate vrste nepovjerenja prema Muslimanima BiH?
Izjavu shvaćam kao jednu u nizu izjava koje su Orbánu dale političku popularnost i izvan njegove zemlje. Danas većina građana EU-a zna tko je premijer Mađarske, dok svatko možda i ne zna ime premijera Švedske. Simptomatično je i utoliko što ide uz Orbánovu antiimigracijsku politiku koja se temelji na antimuslimanskoj retorici te krive vizije Europe kao isključivo kršćanske.
BiH
Dodik: “Srpska će od srijede da živi svoj miran život…Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman…”
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da očuvanje i jačanje Ustava BiH daje šansu BiH da živi.
Dodik je naveo da će Srpska do srijede, 26. februara za kada mu je u Sudu BiH zakazano izricanje presude, i od srijede živjeti svoj miran život, a da će se politički procesi odvijati u institucijama i kroz javni narativ.
On je naveo da će jedina tačka na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske iduće sedmice biti da se očuva i ojača Ustav BiH kao pažljivo balansirani i strukturisani dokument koji daje šansu BiH da živi.
Dodik je naglasio da je svaka presuda protiv njega problematična sa stanovišta da je stranac nametnuo odluku, da je riječ o čovjeku koji nije legalno izabran, te naglasio da ne može niko da mijenja zakone odlukama i da je jedino zakonodavno tijelo u BiH je Parlamentarna skupština.
Predsjednik Srpske ističe da njemu sude za krivično djelo koje ne postoji u zakonu i da je jasno da se protiv njega vodi politički proces.
„Tvrditi da odlukama pojedinca možete da mijenjate zakone Parlamentarne skupštine BiH više je udarac na BiH nego na Milorada Dodika“, rekao je Dodik za TV “Blic”.
Dodik je napomenuo da nigdje u svijetu ne postoji da stranac svojom odlukom mijenja zakon, dodajući da to čak ne može da uradi ni parlament dok se ne prođe određena procedura.
„Suština je da je Šmit donio odluku da će njegova odluka biti sastaviti dio zakonodavstva, što su muslimani prihvatili. Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman, jer oni to prihvataju, podanički mentalitet o tome govori“, naveo je Dodik.
Predsjednik Srpske je istakao da Bošnjaci žele unitarnu državu i da je ovaj proces protiv njega počeo od američkog ambasadora Majkla Marfija i ostalih iz stare američke administracije kojih više nema.
On je napomenuo da je Republika Srpska strana u Dejtonskom sporazumu, uz Federaciju BiH i da je za dva entiteta ostavljeno pravo da dogovaraju dopune tog sporazuma, a da se sada želi poništiti pravo Srpske da je strana, jer Bošnjaci žele unitarnu BiH.
Pozvaću opoziciju da razgovaramo
“Pozvaću opoziciju da razgovaramo, ako žele neka dođu, ako ne žele neću im zamjeriti”, istakao je za RTRS Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
„Za razliku od njih ja nikoga ne mrzim. Jedini relevantan momenat u kome gubite ili prikupljate snage su izbori. Mi smo pokazali na nedavnim lokalnim izborima da imamo snagu i podršku naroda. To ima i opozicija, i oni se i zovu opozicija zato što nemaju većinu. U tome pogledu postoji razlika između nas. Pokušavam da ostanem u službi dugoročnog nacionalnog interesa“, istakao je Dodik.
Podvukao je da i bez opozicije ima potpunu većinu, javnost, kao i prijatelje sa kojima se konsultuje oko mnogih pitanja.
„Imamo i potpuno drugačiju poziciju kada je u pitanju odnos SAD prema nama sa novom administracijom. Pozivam ih da dođu, ali poslije 12 časova u ponedjeljak taj razgovor više neće imati smisla, jer dolazi nam u posjetu bivši gradonačelnik Njujorka Rudolf Đulijani i još mnogo toga, ali otom -potom“, dodao je Dodik.
Dodik je podvukao da lično ne očekuje da ća ga opozicija podržati, ali da je spreman za dijalog.
„Lično ne očekujem da me podrže, jer oni nisu podržali ni svog predsjednika Radovana Karadžića. Kada sam išao na svjedočenje u Hag, Karadžić je bukvalno zaplakao kako su ga izdali svi njegovi najbliži saradnici i niko iz SDS-a nije ni išao tamo, svi su pobjegli od njega. Čak ga je tadašnja garnitura izbacila iz stranke. Zašto bi ja onda očekivao da stanu uz mene“, naglasio je Dodik.
Dodik je poručio da razumijem metode opozicije Srpske u kojima mimo političkih kriterijum osuđuju njega i njegovu porodicu.
„Međutim danas vidim da su kretanja daleko opasnija za Srbe ovdje. Za mene je primarno da se borim za srpski nacionalni identitet i njegovo biće. Ali ja nisam čovjek koji bi ugrozio i jednog Bošnjaka ili Hrvata koji žive ovdje. Odnos Banjaluka – Sarajevo nije u pitanju moj lični odnos prema Bošnjacima. To je politički odnos, oni imaju svoje, mi svoje stavove“, rekao je Dodik.
Dodik je podvukao da je Dejtonski sporazum potpuno urušen.
„Ostalo je još samo da se sruši pitanje pariteta u odlučivanju i sve je gotovo. Nametnuta je vojska, dat im je Sud i Tužilaštvo koje nisu imali, fiskalne nadležnosti putem Uprave za indirektne poreze. BiH propisuje stope PDV i nameće nam ih ovdje. SIPA, OBA, Granična služba nisu predviđene Dejtonskim sporazumom. Sve su te stvari koje su nam otete iz naše nadležnosti. Mi smo prvih godina to veoma uspješno radili. Pedi Ešdaun je nametnuo zakon u kome kaže da BiH donosi ustav tako što se prvo iz indirektnih poreza izuzima dio sredstava, a ono što ostane dijeli se entitetima vjerujući da će napraviti ekspanziju u rastu tog budžeta i razvlastiti entitete. Naravno to se nije desilo, potpuno pogrešan koncept“, istakao je Dodik.
Milorad Dodik, predsjednik entiteta RS i SNSD-a u velikom je strahu od presude Suda BiH najavljene za narednu sedmicu, a nakon okončanog sudskog procesa koji se protiv njega godinu dana vodio zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika.
Zbog procesa koji je vođen isključivo protiv njega kao pojedinca i odgovorne osobe koja je potpisivala ukaze o proglašenju zakona koje je visoki predstavnik prije toga poništio i koji su se odnosili na neobjavljivanje presuda Ustavnog suda BiH u RS i neobjavljivanje odluka visokog predstavnika u RS, sada suočen s eventualnim posljedicama isključivo njegovog čina, Dodik je spreman uvući čitav entitet, ali i državu u krizu i haos samo kako bi spasio sebe, svoju poziciju i sačuvao moć.
Iz „arsenala“ brojnih prijetnji Dodik je povukao i onu da će Narodna skupština RS sve zaključke od 2010. godine naovamo pretočiti u zakone.
Otvorene prijetnje
Brojne od tih zaključaka je Ustavni sud BiH ranije već proglasio neustavnim i stavio van snage, a one donesene krajem 2024. godine poništio je visoki predstavnik Christian Schmidt.
Dodik sada ponovo najavljuje da će NSRS preispitati svoju odluku o učešću u reformi Oružanih snaga BiH, odnosno najavljuje organizovanje vojske RS, te prijeti da će zabraniti rad Suda i Tužilaštva BiH na prostoru Republike Srpske.
Zaključci, koje je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa manjim koalicionim partnerima usvajao u NSRS uglavnom bez glasova većih opozicionih stranaka i to Srpske demokratske stranke (SDS) i Partije demokratskog progresa (PDP) odnosili su se na izlazak zvaničnika iz tog entiteta iz državnog pravosuđa, indirektnih poreza, sigurnosti i odbrane, te su predviđali formiranje entitetskih agencija.
Narodna skupština RS usvojila je u decembru 2021. godine niz zaključaka kojima je bilo predviđeno donošenje zakona o uspostavljanju vojske RS, visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS, kao i entitetske uprave za indirektno oporezivanje.
Sudeći prema Dodikovoj najavi NSRS bi trebala „oživjeti“ i neustavni zaključak o graničnoj liniji između dva entiteta u BiH i pretočiti ga u zakon.
Nema sumnje da će vladajuća većina u NSRS, kao i dosada „slijepo“ slijediti Dodikove upute i da će slučaju osuđujuće presude njihovom šefu, pokušati ga spasiti radikalnim potezima i štiteći i sebe i njega kriti se iza kolektivne odgovornosti.
Ugrožavanje mira
Dodikove najave su veoma opasne i evidentno je da on do naredne srijede želi što više „zapaliti“ atmosferu i huškačkom retorikom dizati tenzije do usijanja.
U zemlji u kojoj se skoro 30 godina nakon rata priča o ratu i u kojem je mir „na staklenim nogama“ Dodikovi potezi su velika prijetnja i miru i sigurnosti i stabilnosti.
Posebno se to odnosi na eventualni poziv koji bi kadrovima SNSD-a u oružanim snagama BiH, ili policijskim agencijama poput SIPA-e, Granične policije, Obavještajno-sigurnosne agencije, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela uputio Dodik.
Jer, od čovjeka koji prijeti i državi i njenim institucijama, a i građanima svašta se može očekivati, pa i da izda naredbe svojim kadrovima u Oružanim snagama i policijskim agencijama štetne i opasne po državu i njene građane i u konačnici po mir.
Sve podsjeća na devedesete
Dodik je već unio pometnju i nemir svojim prijetnjama, a sada je pitanje da li su njegovi kadrovi na pozicijama na državnom nivou, naročito oni u sigurnosnom sektoru spremni da se odupru njegovim opasnim pozivima ili već čekaju da spremno izvrše ili možda već izvršavaju neku njegovu naredbu koja ne može biti na dobrobit većine građana ove zemlje, naročito onih u FBiH?
U ovom trenutku građani, naročito oni s iskustvom žrtve agresije s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, s pravom se pitaju jesu li institucije spremne da ih zaštite i od potencijalnih agresivnijih napada u režiji Milorada Dodika i njegovih sljedbenika i pristalica, piše Raport.
Jer, ko god je doživio i preživio rane devedesete i početak agresije na BiH, ne može se oteti utisku da ovi februarski dani podsjećaju na one u februaru 1992. godine, nakon kojih znamo šta je uslijedilo.
U odgovoru na upit Klix.ba su najprije naveli da podržavaju teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine te su napomenuli da je sigurnost Bosne i Hercegovine važna za region, Evropu i NATO. Uvjeravaju da neće dozvoliti ugrožavanje mira.
“Nećemo dozvoliti da nastane sigurnosni vakuum ili da se ugrozi teško stečeni mir. NATO ostaje posvećen partnerstvu s Bosnom i Hercegovinom. Podržavamo misiju Althea koju Evropska unija provodi u okviru aranžmana Berlin Plus. Produbljujemo naš politički dijalog i praktičnu saradnju sa zemljom, i kroz NATO-ovo sjedište u Sarajevu i nedavno uspostavljenu ćeliju za podršku političkom djelovanju. Podržavamo reformske napore, uključujući Paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta”, poručili su.
U NATO-u očekuju od političara u Bosni i Hercegovini da rade svoj dio posla.
“Prijetnje secesijom, unutrašnji politički sukobi, retrogradne i nacionalističke ideje narušavaju teško stečenu stabilnost ove države. One su destabilizirajuće i opasne. Od vitalnog značaja je da svi politički lideri u Bosni i Hercegovini ulože istinski napor u provođenju reformi, na dobrobit svih građana, i doprinosu pomirenju, trajnom miru i dobrosusjedskim odnosima. Ovo je ključno za sigurnost Bosne i Hercegovine i regionalnu stabilnost”, dodaju.
Podsjećamo, prvostepena presuda Dodiku i v. d. direktora Službenog glasnika RS-a Milošu Lukiću bit će izrečena 26. februara u 13 sati. Dodik je najavio dvodnevni miting u Banjoj Luci te mogućnost ponovnog formiranja vojske RS-a ako bude proglašen krivim.
“Sve je u skladu sa Ustavom BiH i Dejtonskim sporazumom”, rekao je Kovačević i dodao da se čeka trenutak za usvajanje novog Ustava.
On je pozvao sve građane Republike Srpske da dođu na narodni miting u utorak, 25. februara, sa kojeg će biti poručeno, kako navodi, “da niko ne može suditi Republici Srpskoj, koja će da odbrani svoja prava i sve vrati u okvire ustavnog poretka”.
“RS će imati jasan odgovor koji će biti radikalan. Ranije smo rekli da postoji opcija A i B, a ova druga je radikalna. Ovdje je riječ o tome da se sudi predsjedniku RS jer je izvršavao obaveze na koje Ustav obavezuje. On po Ustavu RS izražava državno jedinstvo RS. Kada sudite nekome ko izražava državno jedinstvo, samo zbog toga što je radio nešto na šta ga Ustav obavezuje, onda je jasno da sudite svim građanima”, tvrdi Kovačević u izjavi za RTRS.
On također smatra, iako po struci nije pravnik, da se na taj način sudi pravu građana RS-a da biraju i da je to jasan signal da je ovo prvi korak ka tome da RS u potpunosti nestane.
“Građani treba da shvate da ovdje nije riječ ni o kakvim strankama, pojedincima, već o našem pravu da postojimo i sami donosimo odluke o svojoj sudbini i odluke na koje na osnovu Ustava imamo pravo”, rekao je Kovačević, koji je delegat iz reda srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
On je naglasio da građani RS jasno, jedinstveno i nedvosmisleno stoje uz rukovodstvo RS-a, no to nije tačno, s obzirom da postoje mnogi koji se protive okupljanju i ne planiraju doći na isto.
“Državu čini teritorija, narod i narodna vlast koja ima legitimitet. Republika Srpska sve to ima, zato se toliko snažno bore protiv RS i svih prava koja su joj zagarantovana. Pitaju nas ovih dana šta će to da bude odgovor Republike Srpske, a naš odgovor je jednostavan – Ustav BiH, Ustav Republike Srpske i Dejtonski sporazum”, poručio je Kovačević.
BiH
Izetbegović: ‘Ne bih rekao da će Milorada Dodika iko poslati u zatvor, ali očekujem onu drugu kaznu, važniju…’
I Srbima je dosta ratova i belaja, i da djecu šalju u neke ratove… Tražili bi time, da tako kažem, hljeba na pogaču… Oni žele da dovrše ratne ciljeve, oni nemaju narod spreman da ide u tom smjeru – smatra lider SDA Bakir Izetbegović
Nakon presude Miloradu Dodiku mogu da donesu ove odluke o povratku na izvorni Dejton, mogu da se povuku iz institucija, državnih, mogu da naprave referendum o odcjepljenju, mogu da zarate sa nama, sa Bosnom i Hercegovinom uz pomoć Srbije – izjavio je ovo za BHRT Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA).
Međutim, kazao je kako do ovoga zadnjeg doći neće, jer narodu i Srbima je dosta ratova i belaja, i da djecu šalju u neke ratove.
– Dakle, tražili bi time, da tako kažem, hljeba na pogaču, jer dobili su pogaču u Dejtonskom sporazumu, 49% teritorije je dobila strana koja je napravila etnička čišćenja, genocid izvršila u Bosni i Hercegovini. I umjesto da budu zadovoljni s time, dakle imaju jedan aparthejd u kojima se Bošnjaci i Hrvati ništa ne pitaju. Oni žele da dovrše ratne ciljeve, oni nemaju narod spreman da ide u tom smjeru.
Također je istakao da ako se povuku iz državnih institucija, postoji i opozicija koja je spremna preuzeti.
– Ako se povuku iz institucija, ući će sve odlučnija alternativa iz RS-a, dakle, SDS, PDP i tako popuniće to. Ovaj put je narodu u RS-u dosta belaja, niskih plaća i niskih penzija, tenzija i odlaska djece iz RS-a, dok se neke porodice, neki kumovi, znate, bogate tamo, progledali su.
Komentarišući moguću presudu za entitetskog predsjednika Izetbegović se vratio i na slučaj presude bivšem premijeru FBiH Fadilu Novaliću i izdvojenom mišljenju jednog sudije.
– Imate hrabrije sudije, imate one koji su manje hrabri, ovaj put, kad je u pitanju Sena Uzunović, ja mislim da imamo posla s jednom osobom koja ima integritet, sudijski, profesionalni, ljudski, da donese presudu.
Izetbegović je rekao kako ne očekuje zatvorsku kaznu za Dodika, ali očekuje onu drugu.
– Ne bih rekao da će Milorada Dodika iko da pošalje u zatvor, ne mislim da će to uraditi, naći će način možda da to bude neka presuda uslovna ili na godinu dana, to se da otkupiti, da ne bi od njega napravili heroja, ali mislim da je onaj bitniji dio presude zabrana političkog djelovanja, i da će tu biti vjerovatno nekih osam godina, deset godina, pretpostavljam da će takvu stvar uraditi, ali nikad sev ne zna – zaključio je Izetbegović.
Cijeli razgovor pogledajte u video prilogu:
BiH
Načelnik Istočne Ilidže poručio Dodiku: “Ne ucjenjujte ljude mitinzima, opet će ljudi na posao u Sarajevo”
“Kao stanovnik Grada Istočno Sarajevo, grada koji graniči sa federalnim opštinama, kao zastupnik Srpske demokratske stranke, Stranke Ustava sa kojom je formirana Republika Srpska i pod čijim vodstvom su preduzeti neki od ključnih koraka ka njenom stvaranju, ja sam obavezni upozoriti predstavnike SNSD-a na opasnost od predstojećih aktivnosti. Ne tjerajte ove napaćene ljude u još jedan sukob”, napisao je Božović.
Božović je pozvao rukovodstvo SNSD-a da ne ucjenjuje birače dolaskom na skupove ističući da isti ljudi koje pozivaju na skupove, moraju na posao u Sarajevo.
“Ne ucjenjujte ih dolaskom na neke mitinge. Ne ponižavajte njihovo dostojanstvo. I vi i ja znamo da se RS ne brani tako. Hiljade građana Istočnog Sarajeva će opet na posao u Sarajevo. To je njihova egzistencija, jer je to opstanak njihove porodice. Vi imate moć, novac, ljude, mogućnosti. Ovi ljudi to nemaju”, naveo je.
Na kraju, rekao je kako ne treba voditi RS na sud.
“Bitišemo jedni do drugih, srpske i federalne općine Istočnog Sarajeva i Sarajeva. Banja Luka je daleko a vi niste svjesni našeg položaja. Dali smo ponudu – Gospodine predsjedniče, odstupite. Ne vodite RS na sud, odgovarajte kao Milorad Dodik, bar jednom u životu, bez skrivanja iza RS-a. Budi joj bar jednom štit, odvoji se od institucije. Spremni smo dopustiti da budete jedini kandidat na tim mogućim prijevremenim izborima ili neko koga predložite. Svaki Srbin koji bude na tom mjestu branit će Ustavni položaj RS-a. Radikalizacija koju predlažete i širite od strane svog glasnogovornika nije rješenje, već mudra i dugotrajna diplomatska borba i ustrajnost na tom putu. Naš cilj nije fotelja, već mir i stabilnost u Republici Srpskoj”, rekao je Božović
Samo kašika ove žitarice dnevno dovoljna je za dobru probavu, jak imunitet i vitku liniju
Dodik: “Srpska će od srijede da živi svoj miran život…Zato meni sude tri sudije muslimana, tužilac je musliman…”
Dodikove prijetnje nisu nimalo bezazlene, sve podsjeća na 1992. godinu
Na ahiret preselio Pajalić (Mehmeda) Bećir
Razgovori o projektima i održivom povratku: Premijer USK ugostio predstavnike Bošnjaka iz RS
Na ahiret preselio Beganović (Bajre) Zlatko
Na ahiret preselio Mehić (Arif) Rasim
Na ahiret preselio Ćoralić (Alage) Mahmut – Car
NATO o Dodikovim “radikalnim odlukama” ako bude osuđen: Nećemo dozvoliti ugrožavanje mira
Kovačević: “Državu čini teritorija, narod i narodna vlast. RS sve to ima”
Teška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
Cazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
Stevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
U subotu dženaza ubijenoj Ineli Selimović i njenom sinu, u Kalesiji proglašen dan žalosti
VIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
Vance šokirao izjavom: Ako Putin ne bude pregovorao, možemo vojsku poslati
Dodik iz Sremske Mitrovice: Ne podnosim pravo da drugačije misle, ako ne vole Srbiju, a žive ovdje
Tuzla City se oprostio od ubijenog dječaka (13) iz Kalesije: Bio je njihov golman
Bišćanka Jasmina Bešlagić kandidatkinja za sudiju Ustavnog suda BiH
“Pao” diler u Bihaću: Pronađena veća količina droge
-
Cazinprije 6 danaTeška priča iz Cazina: Deterdžent, šampon i brašno su moja želja, djeci ne mogu pružiti osnovno
-
Cazinprije 6 danaCazin: Poledica stvara probleme vozačima, zastoji na pojedinim cestama
-
BiHprije 6 danaStevandić: Svaka kuća će postati grb, himna i zastava RS-a, smeta im sve što je srpsko
-
Svijet / Zanimljivostiprije 5 danaVIDEO Židov u SAD-u ispalio 17 metaka na dvojicu Izraelaca, mislio da su Palestinci
-
BiHprije 6 danaUhapšen monstrum Emir Selimović koji je u Kalesiji ubio suprugu i sina
-
BiHprije 6 danaUbica iz Kalesije navodio na sumnju da je počinio suicid pa se krio u napuštenoj kući