Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Ko je Boško Obradović koji bi da razdruži BiH: “Ako krene agresija iz Sarajeva na Srbe u RS-u, Vojska Srbije se mora uključiti” (VIDEO)

Published

prije 2 godine

on

U novi saziv Skupštine Srbije poslije izbora 3. aprila ulaze tri desno orijentisane opozicione koalicije i stranke koje su skeptične ili se otvoreno protive članstvu u Evropskoj uniji.

Koalicija NADA, koju čini Demokratska stranka Srbije (DSS) sa dijelom Pokreta obnove Kraljevine Srbije, osvojila je 15 mandata, a slijede ekstremno desni pokreti Dveri i Zavetnici sa po 10 mandata.

Zajedno će imati 35 od ukupno 250 poslaničkih mjesta.

Naspram njih su proevropska opoziciona koalicija “Ujedinjeni za pobedu Srbije” sa 37 mandata i zeleno-lijeva koalicija “Moramo” sa 13 poslaničkih mjesta.

Iako je Srpska napredna stranka (SNS) osvojila najveći broj mandata u Skupštini (120), njen lider i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je po objavljivanju rezultata 3. aprila da se Srbija “dramatično pomjerila udesno”.

U poslaničke klupe vraća se desno orijentisani DSS na čijem je čelu nekada bio Vojislav Koštunica koji je 2000. godine na izborima za predsjednika SR (Savezne Republike) Jugoslavije pobijedio Slobodana Miloševića. Na prethodnim izborima 2020. ova stranka nije uspjela da pređe cenzus.

Njihov lider Miloš Jovanović smatra da prijetnja nacionalnim interesima Srbije dolazi sa Zapada i od NATO-a kada je riječ o Kosovu, Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini i položaju srpskog naroda u Crnoj Gori.

Za Rusiju kaže da Srbiji drži stranu u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.

U parlament se vraća i koalicija oko ekstremno desnog pokreta Dveri. Na čelu sa Boškom Obradovićem, ovaj pokret je prvi put ušao u republički parlament 2016. godine, da bi se 2020. pridružio dijelu opozicije u bojkotu izbora.

Dveri su protiv ulaska Srbije u Evropsku uniju i NATO, “ulazaka ilegalnih migranata” na teritoriju Srbije i protiv nezavisnosti Kosova. Rusiju vide kao “garant očuvanja Kosova u sastavu Srbije”.

U skupštinske klupe će po prvi put sjesti poslanici ekstremno desničarske stranke Zavetnici čije je ime odabrano, kako je navedeno na njihovom sajtu, po uzoru na “istorijsko iskustvo u kojem središnju tačku zauzima kosovski zavjet”.

Protive se članstvu u EU, a Rusiju smatraju “najsnažnijim garantom očuvanja suvereniteta” Srbije.

Sve tri desne opcije su u izbornoj kampanji zastupale blagonaklon stav prema Rusiji nakon njene invazije na Ukrajinu i kritikovale vlast što se pridružila osudi ruske agresije u Ujedinjenim nacijama.

Boško Obradović je zbog toga uputio i “izvinjenje Rusiji i ruskom narodu”, a učestvovao je i na protestima podrške Moskvi u Beogradu.

Slavlje uz četničke pjesme

Predsjednik Demokratske stranke Srbije i predsjednički kandidat koalicije Nacionalno demokratska alternativa (NADA) Miloš Jovanović snimljen je kako proslavlja izborni rezultat pjevajući četničku pjesmu u kojoj se veliča četnički vojskovođa Draža Mihailović.

Videosnimak je nastao tokom izborne noći u Srbiji. Naime, stranka je proslavila uz orgijanje četničkim pjesmama prelazak izbornog cenzusa.

Da stvar bude gora, radi se o stranci koja za sebe tvrdi da je alternativa Aleksandru Vučiću. Ova stranka također protivila sw saradnji sa Haškim tribunalom i izručenju Slobodana Miloševića Hagu.

“Bosnu i Hercegovinu razdružiti kao Čehoslovačku”

U intervjuu za “Glas Srpske” Boško Obradović je iznio niz u najmanju ruku skandaloznih stavova.

Govoreći o pregovorima oko ulaska u vlast, lider Dveri je kazao da “nе možеmo biti dio vlasti koja priznajе izmišljеni gеnocid u Srеbrеnici, koja sе odričе našе svеtе zеmljе Kosova i Mеtohijе, koja bi da uvеdе sankcijе Rusiji”.

Govoreći o manjem bh. entitetu RS-u Obradović je kazao da “nacionalni cilj treba da bude nеzavisna Rеpublika Srpska i njеno ujеdinjеnjе sa Srbijom.”

“BiH trеba mirno da sе razdruži kao Čеhoslovačka. Čеmu granicе izmеđu srpskog naroda na Drini kada ih nеma ni u EU? Isto važi za Crnu Goru koja trеba da budе dio srpskih intеgracija sa Srbijom i RS. Do svеga ovoga trеba da dođе mirnim putеm i voljom naroda”, kazao je Obradović.

Ko je Boško Obradović?

Boško Obradović slovi za rigidnog desničara, štaviše četnika. Taj 46-godišnji bibliotekar iz Čačka osnivač je i lider ultrakonzervativne i klerikalne, a mnogi će reći i klerofašističke odnosno četničke stranke Srpski sabor Dveri ili skraćeno Dveri.

Obradovićevi sljedbenici isključivi su po pitanju tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti, vrlo su antigej nastrojeni i svakako – ne daju ni pedlja “svete srpske zemlje” Kosova.

Zanimljivo je da je Obradović i na protestima 2019. u Beogradu Vučiću i policiji, između ostalog, uzvikivali: “Ustaše, ustaše!”.

Svakako je ovdašnjoj javnosti poznat po svojim fašističkim izjavama, negiranju genocida u Srebrenici..

Tako je nedavno u jednoj srbijanskoj emisiji gdje je bila tema rat u Ukrajini kazao:

“Da li je opravdano da se Vojska Srbije uključi, primjera radi, da zaštiti Srbe u Republici Srpskoj, ako bi krenula neka agresija na njih iz Sarajeva? Naravno da jeste. To ne da je opravdano, to je obaveza, i moralna i historijska i svaka druga”.

source

Povezane teme:
Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Svijet / Zanimljivosti

Kada je svijet bio najbliže nuklearnom ratu? Jeste li čuli za Stanislava Petrova?

Published

prije 10 sati

on

26. Aprila 2024.

By

Nivo nuklearnog rizika drastično je porastao zbog destruktivne politike Zapada i može sa sobom da nosi opasnost od direktnog vojnog sukoba nuklearnih sila, saopštila je portparol ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova. Opasnost od nukleranog sukoba, uništenje svijeta kakvog poznajemo u nuklearnom ratu, prijetnja je za čovječanstvo još od prvih detonacija atomskih bombi koje su ekplodirale u Hirošimi i Nagasakiju.

Polarizacija svijeta, na one koji su uz Rusiju (Sovjetski savez) i one koji su uz SAD, od kraja Drugog svjetskog rata zapravo nikad nije prestala. Borba Amerikanaca i Rusa za globalnu prevlast rezultirala je utrkom u naoružavanju i razvijanju različitih vrsta nuklearnih bombi, srećom osim onih u Japanu niti jedna nije, osim kada su testiranja u pitanju, eksplodirala, piše N1.

Nuklerne sile svoje bombe najčešće koriste kao prijetnju i svi se nadamo da neće doći do trenutka da neko pritisne crveno dugme.

Ipak, od 1947. godine koja se smatra početkom Hladnog rata, pa sve do danas svijet je nekoliko puta bio na ivici uništenja. Jedna od najvećih kriza bila je početkom 60. godina.

Kubanska kriza

Kubanska raketna kriza dogodila se u oktobru 1962. godine i predstavlja jedan od najdramatičnijih trenutaka Hladnog rata. Kriza je svijet dovela na rub nuklearnog sukoba. Kriza je počela kada su američki izviđački avioni otkrili sovjetske balističke rakete na Kubi, samo 90 milja od obale Floride. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država John F. Kennedy odgovorio je uspostavljanjem pomorske blokade oko Kube kako bi spriječio dolazak dodatnih sovjetskih vojnih materijala. Nakon intenzivnih pregovora i javnih kao i tajnih komunikacija između Kennedyja i sovjetskog vođe Nikite Hruščova, postignut je dogovor: Sovjeti će povući svoje rakete iz Kube, a SAD će javno obećati da neće napasti Kubu. Dodatno, SAD je tajno pristao povući svoje rakete iz Turske, što je takođe bila bitna komponenta sporazuma koja je pomogla u deeskalaciji krize. To da je Kennedy pristao povući svoje projektile iz Turske saznalo se godinama kasnije. Potezi američkog predsjednika koji je na nagovor svog brata odlučio da ne bombarduje Kubu pokazali su se kao ključni.

Reuters

Indijsko-pakistanska kriza

Nakon Kubanske raketne krize, jedna od značajnih nuklearnih kriza tokom Hladnog rata bila je Indijsko-pakistanska kriza 1971. godine. Ova kriza nije bila direktno vezana za konfrontaciju između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, ali je predstavljala regionalni sukob sa potencijalnim nuklearnim implikacijama, posebno nakon što su i Indija i Pakistan kasnije razvili nuklearno oružje.

Rat Izraela i arapskih zemalja predvođenih Egiptom

Međutim, ako se gledaju krize direktno povezane sa SAD i Sovjetskim Savezom, onda je značajan i tzv. Jomkipurski ili Ramazanski rat iz 1973. godine, kada su Sjedinjene Države stavile svoje nuklearne snage u stanje povišene pripravnosti kao odgovor na sovjetsku prijetnju da će intervenisati vojno u ratu između Izraela i koalicije arapskih država predvođenih Egiptom i Sirijom. Ovo je pokazalo da su globalne nuklearne sile i dalje bile spremne na upotrebu ili prijetnju upotrebom nuklearnog oružja u kontekstu međunarodnih sukoba. Sirija je godinama kasnije iako je nije pogodila nuklearna bomba potpuno razorena zemlja.

U noći 15. oktobra izraelske oklopne jedinice, kojima je zapovedao Arijel Šaron, iskoristile su slabo branjeni prostor između egipatske 2. i 3. armije na području Gorkih jezera na Sinajskom poluostrvu i ušle duboko u teritoriju koji su držali Egipćani. Došli su do Sueckog kanala i prešli ga. Nakon stvaranja mostobrana na zapadnoj obali kanala, Izraelci su napredovali egipatskom stranom obale prema gradu Suezu, pa su 21. oktobra okružili cijelu egipatsku 3. armiju. Izraelskim snagama je time bio otvoren put do Kaira. Egipatska vojska našla se u teškoj poziciji, suočena sa mogućnošću katastrofalnog poraza i gubitka cijele armije na Sinajskom poluostrvu. U takvoj situaciji je američki državni sekretar Kisindžer otputovao u Moskvu, gdje je sa sovjetskim liderom Brežnjevom dogovorio prekid vatre.

No, primirje je bilo prekinuto a Izrael je nastavio stezati obruč oko egipatske armije. Sovjetski Savez je Sadatu (Egipatski predsjednik) obećao da će 3. armija biti sačuvana i zaprijetio da će u slučaju nastavka izraelskog napada poslati u Egipat svoje vazdušno-desantne jedinice. Moskva je Sjedinjenim Američkim Državama predložila zajedničku američko-sovjetsku vojnu akciju u regiji, što u Vašingtonu nije primljeno sa odobravanjem. Nikson je u telefonskom razgovoru pokušavao odgovoriti Brežnjeva od vojnog angažmana a istovremeno je stavio američke nuklearne snage u stanje pripravnosti. Konfrontacija Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza oko Jomkipurskog rata bila je najveći sukob supersila nakon završetka Kubanske krize.

Kako je tehničar Stanislav Petrov spasio svijet?

Jedan od najdramatičnijih incidenata hladnog rata, koji je mogao dovesti do nuklearne katastrofe, dogodio se 26. septembra 1983. godine, kada je sovjetski vojni tehničar Stanislav Petrov bio dežuran u nuklearnom kontrolnom centru. Te noći, sovjetski sistem ranog upozorenja, poznat kao OKO, pogrešno je detektovao lansiranje američkih interkontinentalnih balističkih raketa prema Sovjetskom Savezu. Umjesto da automatski izvjesti svoje nadređene o detekciji, što bi moglo dovesti do uzvratnog nuklearnog udara, Petrov je procijenio situaciju kao lažni alarm.

Petrov je smatrao da je mala vjerovatnoća da bi SAD pokrenule napad sa samo nekoliko raketa i da bi napad bio masovniji. Odlučio je da pričeka dodatne potvrde o napadu, koje nikada nisu došle. Njegova procjena je bila tačna – “napad” je bio uzrokovan tehničkom greškom u sovjetskom satelitskom sistemu, koji je sunčevu refleksiju na oblacima pogrešno interpretirao kao lansiranje raketa. Petrovova smirenost i sposobnost da preispita tehnologiju spriječili su potencijalnu nuklearnu katastrofu između dvije supersile.

Uprkos prevenciji potencijalne nuklearne katastrofe, odbijajući da obavesti svoje pretpostavljene o upozorenjima računarskog sistema, pukovnik Petrov je prekršio svoja naređenja i vojni protokol. Kasnije su ga ispitivali nadređeni o njegovim akcijama tokom događaja, što je dovelo do toga da ga više nisu smatrali pouzdanim vojnim oficirom. Sovjetska vojska nije kaznila Petrova za njegove akcije, ali ga nije ni nagradila niti mu dala odlikovanja. Njegova akcija je otkrila nesavršenosti sovjetskog vojnog sistema, što je prikazalo njegove pretpostavljene u lošem svjetlu. Dobio je negativnu ocjenu za loše urađen pisani zadatak i njegova jednom obećavajuća vojna karijera stigla je do kraja. Prekomandovan je na manje povjerljiv posao, a potom i penzionisan. Petrov je do kraja života živio u priličnom siromaštvu.

Dobio je brojne međunarodne nagrade a o njemu je snimljen i film The Man Who Saved The World.

Preminuo je 2017. godine.

stanislav-petrov

Norveška raketna kriza

Tog 25. januara 1995. godine, ruski radarski sistemi detektovali su lansiranje rakete iz pravca Norveške, koje je bilo usmjereno ka Rusiji. Raketa je bila zapravo istraživačka raketa, lansirana u svrhu naučnih istraživanja visokih atmosferskih slojeva, koja je nosila opremu za proučavanje sjeverne svjetlosti. Raketa je lansirana sa otoka Andøya u Norveškoj, a ruski sistem ranog upozorenja je pogrešno interpretirao njenu putanju kao mogući nuklearni napad.

Zabrinutost je nastala zbog toga što su Rusi smatrali da bi takva raketa mogla biti korištena za opremanje radara sa elektromagnetskim impulsom, što bi moglo biti uvod u nuklearni napad. Predsjednik Boris Jeljcin je aktivirao svoj “nuklearni kofer”, a ruski nuklearni snage su bile stavljenje u stanje pripravnosti.

Šta se točno dogodilo?

Ono što Rusi nisu uočili je da je raketa krenula prema moru na sjever, a ne prema Rusiji. Praćenje putanje u trajanju od 8 do 10 minuta bilo je krucijalno za donošenje odluke hoće li uslijediti napad. Jeljcin je po prvi puta u povijesti, u samo nekoliko minuta od obavijesti o uočenom projektilu, dobio crnu aktovku za pokretanje nuklearnog napada. Ipak, prvo se savjetovao sa svojim ministrom obrane. Svjedoci navode da je u Kremlju vladala totalna zbrka. Nije poznat tačan redoslijed događaja, no Jeljcin je pratio putanju projektila od početka od kraja te je i sam mogao vidjeti da se raketa udaljava od zračnog prostora Rusije. Ispaljena raketa je pala na zemlju blizu Spitsbergena, najvećeg otoka na Svalbardu, i to samo 24 min nakon lansiranja.

U novijoj historiji nuklearni rat se spominje najčešće od početka agresije Rusije na Ukrajinu. Spomenula ga je danas Zaharaova, svoje projektile često pokazuje i spominje Putin, no gledajući kroz historiju svjetski lideri koji su bili tvrdokorniji od današnjih bili su svijesni da pritisnuti crveno dugme znači i kraj svijeta i nisu to učinili. Nukelarne bombe kao sredstvo zastrašivanja koriste i prečesto.

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Osuđen diler narko kartela čiji je šef državljanin BiH: Prodao oko 80 kilograma droge

Published

prije 22 sata

on

26. Aprila 2024.

By

U Regionalnom sudu u Salzburgu u četvrtak, 25. aprila, osuđen je državljanin Austrije (30), za kojeg se navodi da je balkanskih korijena, a koji je godinama radio za narkobosa iz Bosne i Hercegovine.

Austrijski mediji navode da je on bio posrednik u većem narko lancu, te je navodno tokom posljednjih godina prodao oko 80 kilograma droge.

Ovaj osuđeni je jedini pripadnik ovog narko klana koji je odmah po hapšenju priznao sve što mu se stavlja na teret, dok su ostali krivicu priznali tek na sudu.

 

Riječ je o mladiću koji se bavio elektronikom, ali koji je vremenom izgubio posao jer se odao narkoticima. Baš zbog ovisnosti počeo je da radi za bh. narkobosa.

Mediji prenose da je riječ o kriminalnoj organizaciji koja je razotkrivena u policijskoj akciji Operacija Ahil. Kako prenosi Krone, radi se o bandi koja je iz Slovenije u Austriju prokrijumčarila stotine kilograma droge. Šef ovog zloglasnog klana je državljanin BiH koji je u martu mjesecu osuđen na deset godina zatvora.

Njegov diler, koji je danas osuđen, za ovu kriminalnu organizaciju je radio od početka 2019. do maja 2023. godine, a ulična vrijednost droge koju je preprodao iznosila je između 500.000 i 800.000 eura, pišu Nezavisne.

Nastavi čitati

Sukob u Ukrajini

Srpski plaćenik: Oslobađao sam Mariupolj, bio ranjen, a sad me Rusi žele protjerati

Published

prije 2 dana

on

25. Aprila 2024.

By

SRPSKI plaćenik Aleksandar Jokić, koji se borio na ruskoj strani u Ukrajini, snimio je videoporuku upućenu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Požalio se kako nema rusko državljanstvo, zbog čega bi mogao biti protjeran u svoju matičnu zemlju, piše Lenta.ru.

Ako bude protjeran u Srbiju, prijeti mu 25 godina zatvora jer je sudjelovao u ratu u stranoj državi. Jokić je naveo da je zbog svojih ratnih zasluga dobio niz odlikovanja, uključujući medalju za oslobođenje Mariupolja. Tvrdi da je bio i ranjen.

Kazao je kako je postrojba u kojoj se borio rasformirana i da su druge jedinice odbile potpisati ugovor s njim. Poručio je da bi želio ostati u Rusiji i nastaviti braniti ruske interese u zoni “specijalne vojne operacije”.

Srpski plaćenik: Oslobađao sam Mariupolj

Političar obećao pomoć

Zastupnik iz Državne dume Aleksandar Hinštajn obećao je da će se pronaći rješenje. “Kolege iz ministarstva unutarnjih poslova već rade na rješavanju problema. Srbinu će se izdati privremeni azil. Situacija je malo složenija jer on nije sklopio ugovore s ministarstvom obrane, već s dobrovoljačkim formacijama Donjecke Narodne Republike (DNR)”, kazao je.

Dodao je da je već stupio u kontakt sa šefom DNR-a Denisom Pušilinom i da će uskoro predsjedniku poslati peticiju da Jokiću dodijeli rusko državljanstvo. Potvrdio je da je Rusija u četiri navrata odbila dodijeliti državljanstvo Jokiću, piše Index.hr.

Početkom siječnja predsjednik Vladimir Putin potpisao je dekret o dodjeli ruskog državljanstva strancima koji su potpisali ugovor o služenju u ruskim oružanim snagama i članovima njihovih obitelji.

Nastavi čitati

Najčitanije

✕