Ono po čemu se posebno izdvaja u korpusu likovnih umjetnika na ovim prostorima, pored motiva Bosne i zavičajne vizuelne naracija ispričane kistom na platnu ili papiru, posebno rodnog mu Majdana, jeste islamski princip u umjetnosti, a to je izbjegavanje crtanja likova što proizilazi iz njegovog vjerskog svjetonazora.

Ljubav za crtanjem rodila se još u ranom djetinjstvu kad su nastavnici u osnovnoj školi primijetili da Edin ima talenat za slikarstvo.

– Slikam, bolje reći crtam i šaram još u djetinjstvu, kako u šali volim kazati gdje god stignem, po skrivenim dijelovima namještaja, stolarije, po zidovima. U osnovnoj školi moj vanredni hobi je likovna sekcija. Slijede prve školske izložbe, takmičenja i nagrade, među ostalim, nagrada za prvo mjesto u Prijedoru na regionalnom takmičenju – priča Hasanić.

Tokom rata protjeran je iz Starog Majdana i uslijedio je period izbjeglištva u Sloveniji. Uz prvi posao u Sloveniji, radeći u tvornici igračaka i na dizajnu, imao je priliku ispoljiti nešto od dječačkih želja da bude strip crtač, a u skorije vrijeme radi na ilustracijama za knjige što je u uskoj vezi s karikaturom i strip dizajnom.

– Na dizajnu igračaka, imao sam priliku raditi s poznatim slovenačkim slikarom i karikaturistom Jožetom Trobcem, autorom maskote Vučka za olimpijadu u Sarajevu davne 1984. godine. Moje rad motiviše sve ono lijepo što je Svevišnji stvorio oko nas. Samo On stvara a mi, Njegovi robovi, posmatramo i divimo se svakodnevno inspirisani originalnoj ljepoti stvaranja i pokušavamo nešto lijepo napraviti i ostaviti trag našeg postojanja u kratkom dunjalučkom životu. Mislim da su umjetnici uz ostalo inspiracija jedni drugima. Svako opet na svoj način vidi svijet oko sebe i tako ga oslikava – ističe Hasanić.

 

Nakon rata, radove izlaže počevši od stare gradske galerije u Sanskom Mostu, nekad najveće galerije naive u BiH, kao i drugim galerijskim prostorima. Duži period sa ostalim sanskim slikarima izlaže kroz koloniju ili samostalno uz manifestacije “Ljeto na Sani” i “Staromajdanska hašlamska”. Danas pretežno radim tehnikama na platnu, uljem, a najčešće akrilikom.

– Prvih poslijeratnih godina moji radovi su izlagani u Danskoj, Sloveniji i Austriji. Počesto u okviru vjerskih praznika u prostorijama islamskih centara naših džemata. Moji pastelni radovi su zapaženi i pozitivno ocijenjeni od kustosice muzeja u Freiburgu. U BiH moj rad je već niz godina praćen i predstavljen kroz neke pisane i elektronske medije – navodi Hasanić.

Uglavnom živi od slikarstva i to je, kaže, zaista napor koji iziskuje mnogo truda, a posebno nakon potonuća firme Famos nakon čega mu je ostalo 16 ukradenih godina neuplaćenog staža.