Legenda jugoslovenskog boksa: Ustao iz mrtvih nakon atentata, pretukao Halida Muslimovića zbog duga

Anton Ante Josipović, legenda jugoslovenskog boksa, proslavio je u nedjelju svoj jubilarni 60. rođendan.
Osvojio je zlatnu olimpijsku medalju u Los Anđelesu 1984. godine, a bio je i prvak Balkana u poluteškoj kategoriji i sve do sredine devedesetih profesionalno se bavio boksom.

Svakako najsjajniji detalj iz karijere je pomenuta medalja na Olimpijskim igrama. Pod vođstvom selektora Mate Parlova, Josipović je lako rješavao rivale i stigao do finala. Tamo je trebao da boksuje protiv slavnog Ivandera Holifilda, ali je Amerikanac diskvalifikovan u polufinalu pošto je protivnika udario poslije znaka stop, pa je Ante zlatom obradovao cijelu Jugoslaviju. Josipović je na pobjedničkom postolju napravio sjajan gest zbog čega mu se divila cijela Amerika – pozvao je Amerikanca da mu se pridruži na vrhu.

Po završetku karijere, na njega je izvršen atentat, koji je preživio iako je pogođen sa dva metka. To se desilo u Banja Luci. Josipović je preživio, iako je bio klinički mrtav. Kako je davno izjavio, doktori su ga izvukli iz kome i spasli život, a tada je čak i Holifild ponudio pomoć. Zbog doktora je odlučio da će do kraja života živjeti u Banja Luci.

A boksom je počeo da se bavi zbog Marijana Beneša, svog sugrađanina. Beneš je bio velika zvijezda i tadašnji klinci su trčali da ga vide.

Još jedna priča iz njegove karijere je priča o tome da mu Halid Muslimović duguje novac.

-Halid je bio oženjen Melinom Čivljak, a ja njenom sestrom Irenom. On je meni bio menadžer, organizovao mi je bokserske mečeve, imao sam povjerenje u njega. Kad je otvorio izdavačku kuću „Haliks“, ubrzo je ovde počeo rat, pa smo otišli u Beč, nismo ni mogli da se vratimo u Bosnu – rekao je svojevremeno Josipović za Kurir.

Na nagovor Muslimovića, Ante je tada uložio oko pola miliona maraka u opremu za proizvodnju kaseta i ploča za potrebe „Haliksa“, s tim da se posao obavlja u inostranstvu.

-Takav je dogovor. Angažovao sam se da kamionom prevezem tu opremu u Švicarsku, pa nam to nisu dozvolili na carini i onda smo odlučili da posao radimo u Austriji. Ali Halid je naprasno, bez mog pristanka, odlučio da se oprema odveze u Prijedor. Naravno, čim je to stiglo u Bosnu te 1992, odmah je sve otišlo u vazduh, rat je bio u jeku.

Prvi susret između Halida i Ante nakon ovog događaja desio se tek 2000. godine.

-Sreo sam ga u kafani u kojoj je pjevao i izlupao sam ga. To su novine objavile, pa je Halid tužio novinare, ali su oni pozvali mene da svjedočim. Ja odem i kažem: „Jesam, tukao sam ga. Novine su objavile istinu“, i Halid izgubi na sudu. Poslije toga mi prilazi i kaže: „Pa što si priznao, mogli smo da naplatimo pare od redakcije i da ih podijelimo“? Eto, takav je to čovjek – govorio je Josipović.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *