No, sve reakcije iz Evrope, Velike Britanije i samih Sjedinjenih Američkih Država daju za pravo da se komotno Milorada Dodika može proglasiti najodanijim i najjačim američkim igračem na Balkanu.

Možda Dodik sluša “Kaljinku” i “Kaćušu”, ali u političkom bivstvovanju dokazi upućuju da on djeluje po američkoj matrici. Jer, Amerika ga je napravila onim što jeste. U lošem pokušaju da unište stranku zločinaca presuđenih za ratne zločine i genocid, Amerikanci su kreirali otpornu političku gromadu, koja za njihove interese ruši sve pred sobom dok šefovi iz Washingtona ne pritisnu dugme. Dodik se po automatizmu i aktivira i zaustavlja.

Čuvar zamrznutog konflikta

I zapravo se ta politička kreacija najbolje uklapa u filozofiju američke diplomatije u kojoj je najbolje rješenje svjetskih kriza i ratova zaleđeni konflikt, u kojem Amerikanci ostaju da se pitaju bez namjere da trajno riješe dato pitanje.

Dodik je upravo takav, puno zakuha, zaljulja, onda malo popusti i sve u cikličnim krugovima. Treba podsjetiti da je Dodik prihvatao sve one američke planove od butmirskog do prudskog, a nakon kontra reakcije iz Federacije pravio se baja i isticao kako on eto ne prihvata.

Dok galami da neće u NATO Dodik je zapravo predstavnik one politike bosanskih Srba koja je do sada pristala na sve dokumente i planove integracije Bosne i Hercegovine u tu Alijansu. A Dodikovi šefovi su svojevrsni krivci ili najodgovorniji zašto naša zemlja nije u Alijansi. Onog dana kada bi postala, nestalo bi zamrznutog konfllikta, a to nije njihova filozofija. Rekoh na početku da se Dodika pogrešno percipira da je ruski ili Putinov čovjek. Istina je da je lider SNSD-a jedini koji se u datim okolnostima agresije na Ukrajinu sastajao s Putinom, ali još je veća istina da mu ništa nije obećao i još važnije ništa nije uradio.

Ali je učinio nešto što Zapad i međunarodno pravosuđe nisu. Dodik je prvi ruskog predsjednika Vladimira Putina proglasio ratnim zločincem. Istina indirektno, ali drugi to još rade u rukavicama. Onog trenutka kada je Putinu dodijelio “Orden Rs”, priznanje koje nose presuđeni ratni zločinci poput Radovana Karadžića, mnogi iz Federacije prizivali su reakciju Christiana Schmidta i sankcionisanje Dodika, a dobili šture osude i saopćenja.

Dodik se na to nije obazirao, osim što je i Schmidtu i američkom ambasadoru Michaelu Murphyiju poručio da su nebitni. Tako je zapravo ponizio Putina i presudio mu, a nebitnim učinio predstavnika svjetske politike u BiH i ambasadora najjače svjetske sile. A onda je budalom napravio i Putinovog šefa diplomatije Sergeja Lavrova. Dodik je Lavrova u Bosni i Hercegovini nagradio ukradenom ikonom, koja je poslije dospjela na naslovnice bh. i svjetskih medija. Poniženi šef diplomatije jedne od najvećih svjetskih sila poslije je ikonu vratio.

Redovno verbalno ‘šamara’ ambasadore i visoke predstavnike

Osim svjesnog, namjernog i provokativnog poigravanja s Rusijom i njenim vrhom, Dodik je i Vučiću pokazao politički srednji prst i bio dovoljno drzak da pred izbore hapsi Vučićeve stranačke kadrove. A kako i ne bi bio drzak diktator s američkim zaleđem. Dodika se u medijima, a nerijetko to ističu analitičari i politički komentatori, percepira kao kriminogeno lice najvišeg ranga. Kao čovjeka koji se enormno obogatio koristeći političku moć. No, niti jedno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini, ali i regiji, nije ga privelo, a kamo li ozbiljnije procesuiralo. Treba li podsjećati da su sva pravosuđa regije, pa i srbijansko, reformisana po američkoj matrici i uz američke kadrove.

Dodik se nakon početne varke i multietničnog pristupa pod američkom zastavom vratio velikosrpskom projektu, kako bi ga za washingtonske šefove kontrolisao da stalno bude prisutan, a da ne talasa preko granice zamrznutog konflikta. Najjači srpski političar u Bosni i Hercegovini tako je uprkos činjenici da su on i većina rukovodstva njegovog SNSD-a opstao na vlasti na državnom nivou, uz svojevrsno aminovanje Ambasade SAD u Sarajevu. Iz te vlasti, opet uz američki blagoslov, izbačena je SDA koja nikada nije provodila kontraameričku politiku. Slična sudbina prijeti i sadašnjim Dodikovim partnerima u državnoj vlasti, što im je jasno poručio i danas kazavši da neće tolerisati poteze ministra vanjskih poslova koji nisu u skladu sa njegovom politikom i o kojima se nije odlučivalo na Predsjedništvu BiH, gdje bi sve mogla blokirati Željka Cvijanović (SNSD).

“To će dovesti do raspada ovog sistema vlasti. Niko ovo neće trpjeti. To treba da odluči Predsjedništvo”, upozorio je svoje partnere u vlasti Milorad Dodik.

Jučer je Dodik međutim upozorio Murphyija da pazi šta priča uz opasku da je nebitan. I pokazao da ga američki ambasadori i visoki predstavnik ne mogu zaustaviti, pa ih stoga kontinuirano verbalno “šamara”.

Nakon što je ko zna koji put negirao genocid u Srebrenici i prekršio Krivični zakon i nakon ko zna kojeg saopćenja Ambasade i samog ambasadora Dodik je odgovorio: “Nadam se da će shvatiti da on ovdje nije domaćin nego gost. I to našom voljom”. Ko su naši u Dodikovoj opasci o volji, pitanje je za sve nas.

Ono što međutim sve manje biva pitanjem, a sve više konstatacijom je činjenica da ni nakon decenija u kojima je blokirao Bosnu i Hercegovinu i procese u njoj, ugrožavao stabilnost i naše i regionalnih država, kršio zakone, blokirao institucije… Milorad Dodik i dalje je tu. I dalje je onaj kojeg se pita i koji odlučuje o svim procesima, nerijetko baš onako kako to Zapad predvođen Amerikom želi. Slučajnosti ne postoje u životu, a u politici pogotovo.

Zato se s velikom količinom sigurnosti može konstatovati da je Milorad Dodik najjači američki čovjek i predstavnik njihove politike na Balkanu, a da mu diplomate pod američkom zastavom i činovnici zapravo ne smiju ništa do li prijetiti jalovim saopćenjima!