Connect with us

Uncategorized

Mirza Delić: ‘Ja sam hodža u Vinkovcima, a u privatnom životu sam – model’ (FOTO)

Published

on

Mladi crnokosi muškarac prodorno plavih očiju, skinuo svoje crno džube i svečanu kapu ahmediju, odjenuo košulju, cipele, navukao sako i izašao iz džamije.

Zaključao je vrata i krenuo niz ulicu. Njegovi su ga Vinkovčani sa štovanjem pozdravljali “es-selamu alejkum” jer ga dobro znaju, dečko je to rođen i odrastao u Novom selu, vinkovačkom predgrađu, od poštenih radišnih roditelja i brata hrvatskog borca. Dok je trčao za loptom u NK Dilj i NK Cibaliji mislili su da bi moglo biti nešto od njega na terenu, no onda se Mirzi Deliću (36) iznenada promijenio život.

Ovako je krenula moja priča…

– Odgojen sam u tradicionalnoj porodici, ali ne toliko da bih kao klinac želio biti hodža, nisam osjećao božji poziv i slično. No, kao vjernik mislim da ništa nije slučajno. U vrijeme kad sam se trebao opredijeliti za svoj životni put već sam upisao tehničku školu u Vinkovcima. Tih su dana u vinkovački mesdžid (džamija bez minareta) došli sadašnji muftija i njegov zamjenik koji su putovali u Sarajevo. Oni su me pitali o planovima za školovanje, bih li želio doći k njima u Zagreb, ponudili su mi stipendiju i internat. Zvučalo mi je zanimljivo. Došao sam na treći ispitni rok, prošao i ostao u Zagrebu. Tako je krenula moja priča – govori vinkovački glavni imam Mirza ef. Delić, koji je svoju vjersku službu preuzeo 2007. godine, otkad vodi Medžlisu Vinkovci. Naime, nakon srednjoškolskog školovanja u Zagrebu završio je Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i vratio se kući.

‘JEDVA SAM SE IZVUKAO, PA SAM NA 60-AK KILA’

– Imao sam tad 21 godinu i bio sam obični imam. Onda sam 2013. godine postao glavni imam za Medžlis Osijek i Vinkovci.

To je trajalo jedan mandat jer sam se morao povući zbog bolesti, a službu u Osijeku nastavio je mladi kolega. Naime, krajem 2018. sam dobio jaku gripu zbog koje sam dvije sedmice bio na intenzivnoj njezi u bolnici. Jedva sam se izvukao jer je virus gripe ušao u srce i uništio mitralne zaliske. Završio sam u bolnici Dubrava u Zagrebu na otvorenoj operaciji srca. Oporavak od toga bio je bolan i dugotrajan. Pao sam na 60-ak kilograma, atrofiranih mišića i išao dan po dan – prisjeća se Mirza najgoreg perioda u životu.Nakon operacije ljekari su mu rekli da je rok trajanja operiranih srčanih zalistaka ograničen i da mora živjeti u skladu s tim saznanjem. To je bio trenutak kad je Mirza odlučio da ni jedan dan života više neće potrošiti uzalud.- Zapravo sam shvatio da moram živjeti malo i za sebe. S obzirom na to da muslimanska vjera hodžama dopušta da imaju privatan život odvojen od službe, odlučio sam si život ispuniti i aktivnostima koje me čine sretnim. To su sport, odnosno malo vježbanja u teretani, plivanje na koje moram zbog zdravlja, jedna zezancija s ekipom zvana natjecanje u bacanju koplja, što vjerovatno radimo pogrešno, ali nas zabavlja, i modeling do kojega je došlo slučajno i spontano da ni sam ne znam što se dogodilo. Naime, tokom jedne šetnje s prijateljima malo smo se fotografirali po gradu želeći zabilježiti zajedničko druženje. To su bile spontane fotografije u ležernom izdanju. Prijateljica je primijetila da imam dobar ‘gard’ pred objektivom i ubrzo je uslijedio dogovor za fotografiranjem u odijelu jednog modnog brenda. Nakon tih fotografija koje su objavljene na portalima i mom osobnom profilu, uslijedili su pozivi iz Italije, čak i Bangladeša s ponudama za modeling. Reakcije na fotografije bile su pozitivne i iznenađujuće. Malo sam time zatečen jer nikad nisam mislio da bih se time bavio iako moj vjerski poziv to ne brani jer u islamskom svjetopogledu etika podupire estetiku. Dakako, nemam nikakvu namjeru ostaviti svoj posao – kroz smijeh kaže imam Mirza.

Nisu ga, kaže, iznenadile i neke začuđujuće poruke jer javnost hodže uvijek zamišlja kao stare i ozbiljne ljude.
– Inače je percepcija ljudi da se vjerski službenici moraju ponašati na službenički način i u radno i u svoje privatno vrijeme, kao da nemaju pravo na svoje hobije, zabavu, ljubav prema umjetnosti, sportu pa, eto, i modelingu možda. Često mi se događa da uđem u prostoriju gdje ljudi očekuju hodžu, a potom svi utihnu začuđenih pogleda, u nevjerici, jer očekuju starijega gospodina sijede brade s trbuščićem – dodaje Mirza koji se u svojoj svakodnevici druži i sa svećenicima drugih vjeroispovijesti s obzirom na to da je u takvoj sredini i odgajan, piše 24sata.hr.

Upravo to ga je motiviralo da upiše još jedan fakultet, Evanđeoski fakultet u Osijeku i specijalizaciju kršćanske teologije koju upravo završava.- Bio sam prva poratna generacija u Vinkovcima. Nije mi tad bilo lako, iako su moj brat i otac bili u obdrani Hrvatske. Bio sam jedini musliman među 600 nemuslimana u vrijeme kad su moja dva naroda međusobno ratovala u Bosni. Osam godina sam išao paralelno na katolički i islamski vjeronauk, svojim izborom. Još tad sam razmišljao kako bi bilo lijepo da jedan svećenik poznaje i islam kao vjeru te njegove običaje i kulturu. Potražio sam pomoć od svećenika u smislu da me podrži i pomalo zaštiti od pojedinih kolega koji su se sprdali što sam musliman, no to nije palo na plodno tlo iako se on uvijek čudio što musliman na satu katoličkog vjeronauka jedini u razredu zna teorije dogme. Tad sam odlučio da ću, ako krenem tim putem u životu, ja biti prvi koji će objediniti dvije vjere, pokazati da se to može i da bi bilo dobro imati takve osobe – kaže Mirza dodajući kako je, odlučivši se na taj studij, za neke muslimane bio izdajnik, a za neke kršćane špijun.

No to ga nije obeshrabrilo jer je odmah dobio i poziv za doktorat na jednom njemačkom fakultetu te ponudu da ostane kod njih raditi kao profesor.- Živim u maloj sredini gdje to nije baš prepoznato i postoji mogućnost da moje nastojanje bude uzaludno, no nadam se da će mi biti pružena prilika da ljudima ponudim nešto novo – dodaje Mirza, koji uskoro brani specijalistički rad inspiriran filozofom Friedrichom Nietzscheom.

– On je kao filozof bio najveći protivnik kršćanstva i želio sam se uvući u njegov ‘mozak’, saznati zašto je toliko bio ogorčen na kršćanstvo te kao musliman braniti kršćanstvo od filozofskog nihilizma. To je samo po sebi neobično i čudno, a sve što je takvo mene privlači – dodaje imam Delić ističući kako dvojakih vjerskih učitelja nema u Hrvatskoj.

Izvor: 24sata.hr

Uncategorized

Četiri netipična simptoma koja mogu otkriti da nešto nije u redu s vašom jetrom

Published

on

By

Malo ljudi je svjesno koji se sve simptomi bolesti jetre mogu javiti, a važno ih je zapamtiti. Ove promjene na nogama mogu otkrivati probleme s jetrom.

Jetra je organ koji naporno radi, a između ostalog i filtrira krv i razgrađuje štetne tvari. Ako je zdravlje ovog organa narušeno, bilo da se radi o bolesti ili ozljedi, može doći do domino efekta kada će patiti i ostatak tijela. Ne ignorirajte ova četiri neuobičajena simptoma koji alarmiraju na moguća oštećenja jetre, savjetuje Ordinacija.hr.

Oticanje

Ciroza jetre se javlja kada je jetra oštećena radi napredne bolesti, pretjeranog unosa alkohola ili nečeg drugog. Mogući simptomi koji mogu ukazivati na cirozu je oticanje nogu, stopala ili gležnjeva, kako navode stručnjaci klinike Mayo. Svjetska zdravstvena organizacija pojašnjava kako do toga dolazi radi pojačanog pritiska na venu portu što može uzrokovati nakupljanje tekućine u nogama i abdomenu.

Dodatni simptomi koji se mogu primijetiti su gubitak apetita i kilograma, žutica, mučnina ili nastanak modrica.

Grčevi u mišićima

Dok grčevi u mišićima nisu tipičan simptom ciroze jetre, novija istraživanja kažu kako bi mogla postojati poveznica između grčeva i ovog stanja. Rezultati studije koji su objavljeni u magazinu o medicini u Americi otkriva kako 101 od 150 ispitanika s cirozom doživjelo ovaj simptom prije studije.

Istraživanje ističe kako su grčevi u mišićima povezani sa smanjenom kvalitetom života osoba koje imaju cirozu. Iako istraživanje nije pokazalo zašto do grčenja dolazi kod pacijenata s cirozom, smatraju da bi u pitanju mogao biti disbalans elektrolita, endokrinog sustava…

Bol u zglobovima

Bol u zglobovima može biti uzrokovana raznim stanjima, ali stručnjaci kažu da to može biti i virusni hepatitis, oblik upale jetre koji se može javiti kao oblik akutne infekcije ili kronično stanje.

Ako je virusni hepatitis razlog boli u zglobovima, možete primijetiti i simptome slične gripi, poput umora, mučnine, povraćanja, boli u trbuhu, smanjenog apetita… Neki će prijaviti i tamni urin ili svijetlu stolicu, stoji na stranicama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Mrlje na nogama i rukama

Stručnjaci navode kako se određene promjene na površini kože često mogu javiti kod bolesti jetre.

Ako drugi najveći organ u tijelu ne radi kako treba, a to je jetra, često će se promjene primijetiti i na koži i mogu biti prvi signal bolesti jetre, stoji u studiji na stranicama Magazina za medicinu klinike Cleveland, piše N1.

Važno je, navode stručnjaci, prepoznati bolest jetre na vrijeme. Mrlje se mogu razviti na rukama, nogama i dlanovima, a mogu biti bijele boje. Najbolji način da provjerite radi li se o nekom drugom stanju kože ili pojavi bijelih mrlja koje se vežu za bolesti jetre je taj da će nestati kada ih pritisnete. Bilo kakve promjene obavezno prijavite liječniku jer, kao i kod svih zdravstvenih problema, lakše i uspješnije se liječe ako se prepoznaju na vrijeme.

Nastavi čitati

Magazin

‘Čudo’ za pluća: Pijte čašu ovog napitka dnevno, najbolje ujutru na prazan želudac

Published

on

By

Surutka je tečnost koja vam ostaje poslije postupka sirenja mlijeka. Naime, ovaj postupak razdvaja mlijeko na čvrstu supstancu (skutu) i tečnu supstancu (surutku). Kozja surutka, u svom osnovnom obliku ili u obliku suplementa, postala je nezaobilazna namirnica među ljudima koji usvajaju zdrav način života.

Brojne studije potvrdile su da kozja surutka pomaže u mršavljenju, poboljšava probavu, jača kosti, a preporučuje se i osobama koje imaju dijabetes tipa 2.

 

Mogu da je konzumiraju i osobe sa alergijama, uključujući i djecu. Često su mala djeca alergična ili intolerantna na kravlje mlijeko zbog prisustva proteina kazeina. Za razliku od kravljeg, kozje mlijeko sadrži minimalnu količinu ovog proteina pa je većina ljudi tolerantna na kozje mlijeko.

Kako se pije kozja surutka?

Koja količina kozje surutke je potrebna, poželjna i dozvoljena na dnevnom nivou, može zavisiti od cilja koji imamo. Optimalna dnevna količina je pola litre, a najdjelotvornija je ako je pijete ujutro, na prazan želudac. Sportistima i osobama koje redovno vježbaju kozja surutka se preporučuje i nakon treninga.

 

 

Treba napomenuti da osobe koje imaju problema sa bubrezima ne bi trebalo da pretjeruju sa kozjom surutkom zbog visokog sadržaja proteina.

Kozja surutka u narodnoj medicini koristi se već vijekovima. Hipokrat ju je savjetovao za jačanje imuniteta i protiv iscrpljenosti. Danas se konzumacija kozje surutke savjetuje osobama sa različitim zdravstvenim stanjima, poput oboljenja jetre, ali važno je napomenuti da ova namirnica ne garantuje izliječenje, ali može povoljno da utiče na ozdravljenje.

 

Kozja surutka za pluća

Iako uzimanje kozje surutke kao dodatka ishrani tokom šest sedmica može ukloniti probleme sa otežanim disanjem, ono ne može da poboljša funkciju pluća i kvalitet života ljudi koji boluju od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP). Dakle, kozja surutka pomaže u čišćenju pluća, ali nije dovoljno efikasna da bi izliječila bolesti pluća, piše Krstarica.

Kozja surutka za jetru

Kozja surutka koristi se i kao prirodni čistač jetre. Osobama koje imaju masnu jetru preporučuje se da ujutro, dva sata prije doručka, popiju dvije čaše kozje surutke. Ovo naravno neće samo od sebe riješiti problem pa je neophodno promijeniti i način ishrane – izbaciti prerađene proizvode i masnu hranu, a povećati unos proteina. Kozju surutku ne bi trebalo piti duže od dvije nedjelje.

Nastavi čitati

Religija

Izazovi za našu djecu digitalnog doba

Published

on

„Ja ne pravdam sebe, ta’ duša je sklona zlu osim one kojoj se Gospodar moj smiluje; Gospodar moj zaista prašta i samilostan je!“ Kur'an, Jusuf, 53

Bio sam iznenađen kada mi se nedavno, posve slomljena srca, jedna majka povjerila da je njena osamnaestogodišnja kćerka napustila kuću i otišla da nevjenčana živi sa momkom, kršćaninom. Ostavila je svoj laptop od kojeg se nije odvajala. Nakon što smo pronašli njenu dobro čuvanu šifru i prodrli u sadržaje njenih pregleda i kontakata tek tada smo se posve iznenadili i uvjerili u dvostruki život ove djevojke koja je za porodicu i okolinu slovila kao povučena, pobožna, islamski odgojena i islamski odjevena djevojka.

U ovom kratkom tekstu pokušat ćemo pronaći odgovor na pitanje: Zašto mi, roditelji, staratelji, učitelji i muallimi; dakle, svi mi koji smo dužni odgajati i usmjeravati, zašto sve manje i manje, iz generacije u generaciju, znamo o našoj djeci i omladini? Primjetili smo da postoji veza na relaciji tehničkog, tehnološkog i ekonomskog rasta i moralnog držanja i ponašanja. Potreba za radnom snagom, kao i potreba za većim nivoom obrazovanja odvaja mlade od roditeljskog doma i prisiljava ih na samostalan život i snalaženje daleko od brige i očiju njihovih roditelja.

Također, masovno posjedovanje osobnih automobila daje priliku mladima da izbjegnu nadzor i roditeljsku kontrolu. A isto možemo reći i za digitalni svijet u kojem su mladi ‘svoji na svom’, ili kako američki istraživač M. Prenskey veli oni su ‘digitalni starosjedioci’ što se ne može reći i za njihove roditelje, a pogotvo njihove djedove i nene, za koje ovaj stručnjak veli da su pridošlice, stranci, useljenici – ‘digitalni imigranti’. Masovna upotreba savremenih digitalnih tehnologija dovodi, već u ranom djetinjstvu, u pitanje nevinost dječijeg oka, i čistoću dječijeg uha. Odrasli nisu svjesni koliko neprimjereni sadržaji slika prodiru u bezazlen i čist svijet naše djece i diraju u njihove duše. Svijet odraslih, pun vulgarnih, lascivnih slika i scena pornografske sadržine prodire nezadrživo do djeteta.

Osim toga, ono svojim okom prisustvuje i brutalnim scenama mučenja, bestijalnim iživljavanjima krvnika nad žrtvom, i hladnokrvnim ubijanjima. Njihove osjetljive uši, sve češće, umjesto glasa majke, žamora glasa Kur’ana, ili pobožnih napjeva ilahija, šuma rijeke, i cvrkuta ptica, slušaju neartikulisane, zaglušujuće zvuke divlje svirke, urlike i krikove, psovke, bestidan govor, ili zaglupljivanje i ideološki dril govorenjem kojem je cilj oblikuje novog čovjeka unakažene duše, ili su to isprazna, obična naklapanja bez plemenitog sadržaja i svrhe. Lascivne slike, nepokretne i žive, i neprimjeren govor vrebaju čiste duše naše djece i mladih. Ne postoji više mogućnost državne, niti bilo čije druge kontrole, ograničenja ili onemogućenja sadržaja koji se plasiraju. Jednostavno, jedan zli duh oslobođen je i slobodan je da čini što god hoće!

Dječije oči vide, dječije uši čuju, djecu zavode i pozivaju slike, glasovi, sadržaji, o čemu roditelji često vrlo malo znaju, ili prekomjerno opterećeni radom ne pridaju ovome dovoljnu, potrebnu pažnju?! Osim ovoga opšteg, neutralnog, promatračkog i svima zajedničkog, postoji i utjecaj i upliv na integritet osobe, najčešće u komunikaciji vršnjaka međusobno. Ponekad se i naše dijete nađe na meti mobera koji vrše mobing prijetnjama, neprimjerenom kritikom, vrijeđanjem, ucjenama i pritiscima. O ovome djeca i mladi najčešće šute noseći to u sebi. Zato je neophodna edukacija roditelja i svih onih koji se bave edukacijom jer informatička pismenost je nužnost ovoga doba. Ona znači razumijeti tehnologiju, znati se njome koristiti i kreirati informaciju. Potom, potrebno je znati prednosti i korisnosti digitalnih uređaja, ali i posebno biti upoznat i sa opasnostima koje zloupotreba ovih uređaja sa sobom nosi. Treba znati i istaći da tehnologija ne zamijenjuje knjige, nastavu i učenje. Ona je na usluzi i pomoći. Uz pomenuto, ovi uređaji odvajaju realni svijet, svijet stvarnosti offline i daju prednost online svijetu slike i zvuka čineći mlade ljude tromim, zavaljenim u sjedišta i sa ukočenim pogledom usmjerenim u mali ekran, posve usamljene, bez motivacije i ideja, bezvoljne, i u biti nesretne. I ne zaboravimo, svjetski pokazatelji ističu kako djeca i omladina u prosjeku pred ekranima digitalnih uređaja provode 7,5 sati na dan što je krajnje zabrinjavajuće!

U pokušaju da roditeljima i pedagozima izađemo u susret nudimo vam prijedloge stručnjaka za poboljšanje našeg odnosa u pogledu korištenja digitalne tehnike naše djece i omladine: – prvo, djetetu do osamnaest mjeseci omogućiti samo povremeno putem skype-a uspostavu kontakta sa bliskim osobama iz kruga porodice, posebno ako su daleko, i ne više od ovoga; – za djecu od 2 do 6 godina maksimalno do jednoga sata omogućiti korištenje uređaja, dok za uzrast od 6 do 14 godina dozvoliti dva sata, uz roditeljski nadzor i kontrolu; – kvalitetno predstaviti, i poučiti dijete, da uređaji nisu samo za igru , zabavu i postizanje virtuelnih ‘prijatelja’ nego se koriste i za učenje, sticanje znanja i proširenje osobnih vidika; – umjesto da se dijete kažnjava oduzimanjem uređaja ispravnije je neprekidno nuditi mu alernativna rješenja: posjeta islamskom centru, posjeta rodbini, šetnja, odlazak u park, bavljenje sportom, čitanje knjige; – otvaranje profila na facebook-u trebalo bi odložiti barem do 18 godine života jer se fb ne da kontrolisati, ali posjedovati profil na fb to je već odavno hit; pa na primjer jedno nedavno obavljeno istraživanje otkrilo nam je da 93 procenta mladih imaju svoj profil na fb od kojih njih približno 70 procenata posjeduje profil na fb prije svoje trinaeste godine; – upotreba uređaja neka se koristi u dnevnom boravku stana gdje je prisustvo odraslih konstantno, a ne u dječijoj sobi gdje je dijete samo i izolovano.

Pored gore navedenog, ipak najvažniji je stalan, prisan, otvoren i sa povjerenjem izgrađen odnos na relaciji roditelj – staratelj i dijete, odnosno mladić, djevojka. On se gradi od prvog dječijeg koraka pa do njegovog osamostaljenja i izgradnje vlastite porodice.

U okviru ovoga odnosa naročito važno je izgraditi zdrav odnos na relaciji: Čovjek i Gospodar Allah dž.š. Od ove temeljne relacije zavise svi drugi odnosi kao što je: – odnos prema svome vlastitom biću; – odnos spram drugih osoba; ali i – odnos prema svijetu u kojem obitavamo. U našem odnosu prema svijetu to može biti: ili odnos izolacije, ili odnos ići u susret svijetu.

Odnos izolacije gradi se iz krajnje nužde. On se primjenjuje samo onda kada očuvanje vjere i ličnog integriteta postaje gotovo posve nemogućim što mi čitamo u Kur’anskom primjeru Stanovnika Pećine – Ashabi-kehf (18-ta sura Kur’ana) mladića sklonjenih i zaštićenih od svijeta progona, neslobode, nevjerovanja i poroka, u izolaciju, u mrak Pećine, usnule, zaustavljene, nepokretne, ukočene, gotovo mrtve.

Nažalost, danas nije mali broj onih koji našu mladost poučavaju upravo na primjeru Stanovnika Pećine tražeći od ove mladosti koja obitava u svijetu kršćanskog zapada da u gradu gradi svoj paralelni grad u koji će se ova mladost skloniti tek preživljavajući. U našem slučaju najprimjerenije je poslužiti se primjerom iz bogatog života Jusufa saws, tog posve odanog, iskrenog, pobožnog, mudrog, i nadarenog, i uz to neobično lijepog, atraktivnog i poželjnog mladog čovjeka koji hrabro korača kroz svijet, ide u susret izazovima i problemima hrveći se i noseći se sa njima; počev od svojih najbližih, pa do onih susreta i sukobljavanja u dalekom svijetu ne osjećajući se nikada ostavljenim i sasvim samim jer je njegova a.s. veza sa Allahom dž.š. jaka, neraskidiva i trajna. Na kraju, Jusuf a.s. iz svega toga izlazi čist, neokaljan, pobjednički, trijumfujući, veličanstven i pun moći, i unatoč svemu, u sebi bez imalo mržnje i osvetoljubivosti. Naše mlade, mladića i djevojku, dužni smo poučiti i izgraditi u njima svijest o sveprisutnom Bogu i strah od odgovornosti pred Njim awdž, a to je da imaju u posjedu vlastitu moć samokontrole kada daleko od zaštitničke ruke roditelja grade vlastitu budućnost!

Naši mladi, u virtuelnim i izravnim kontaktima, neprekidno se susreću sa osobama koje ih, gotovo na svakom koraku, mame i pozivaju glasom, tijelom i cijelim svojim bićem, zavodljivo i primamljivo ih pozivaju sebi sa „Hejte leke!“ – „Hodi!“ sa značenjem: priđi mi, uzmi me, spremna sam, spreman sam! kako bi mladu osobu zaveli i poveli u svijet mraka, grijeha i zla. Zato, sa svoje strane, dužni smo da učinimo, da naš mladić i naša djevojka umiju, gotovo pri samoj mogućnosti trenutka u kojem bi strast gotovo sve nadjačala, uzvratiti poput Jusuf a.s. i oduprijeti se sa: „Mea’zallahi!“ – „Sačuvaj Bože!“ (Kur’an, Jusuf, 23) i ugledati Allahov jasno vidljiv znak – burhan koji čini da osoba ustukne, i kaže svoje odlučno: „Sačuvaj Bože!“ A taj posve očiti znak jeste postignuće Ihsana – „Iako ti Njega ne vidiš, On tebe uvijek vidi!“ (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i dr) što je stalna, živa svijest o tome: „Allah me gleda!“

Autor: Ishak ef. Alešević

islam.ba, AKOS

Nastavi čitati

Najčitanije