Godina je 2013., mjesec juli. Hrvatska je postala dio europske obitelji, članica Europske unije, piše Večernji list BiH.

Mnogi s hrvatskim dokumentima koji automatski postaju dokumenti EU-a žele vani, najviše prema Njemačkoj. Prošlo je 10 godina. Za razliku od ere gastarbajtera, koja je službeno počela prije 55 godina, u ovih 10 godina išle su čitave porodice, a bolna je činjenica da su se mnoge porodice iz kojih je išlo samo jedno iz kuće, muž ili žena, raspadale ili doživljavale duboku krizu.

Rastuća inflacija, bolno povećanje kamatnih stopa, spor oporavak ključnog izvoznog tržišta Kine i visoki troškovi energije utječu na ove aktivnost. Bolest bi mogla biti više nego privremena, piše France24.

Njemački kancelar Olaf Scholz gleda predaleko pa kaže da želi postići klimatsku neutralnost do 2045. godine, a onda vratiti razine rasta kao 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, doba poslijeratnog ekonomskog čuda zapadne Njemačke.

Ko živ, tko mrtav – rekli bi naši stari, a i u Njemačkoj ga se pomalo s podsmijehom sluša. Bh. radnici, kojih je više od pola milijuna otišlo tamo od 2013. godine, tvrde da je situacija u Njemačkoj sve lošija.

“Klimatska neutralnost, kojom se štošta ograničava, neprestano slanje pomoći Ukrajini, primanje izbjeglica koje ne žele raditi…, sve to došlo je nakon koronamjera koje su zemlju koštale milijarde. Nije nimalo dobra situacija. Bez dodatnog posla ne znam što bi mi ostajalo od plaće. Bojim se da ćemo Njemačku uskoro mijenjati nekom drugom zemljom, možda i matičnom“,  priča nam radnik koji je prije 10 godina otišao s ovih prostora u “obećanu zemlju”.

“Lagao bih kad bih rekao da nisam dobro živio prije pandemije i da se nije moglo uštedjeti, međutim, već sada, kada se sve zbroji i oduzme, nema novca za ostaviti sa strane. O povratku u BiH razmišljam jer sam već dugo vani, međutim, čovjek mora biti realan. Ja sam tek u 40-im godinama, do penzije je dugo i moram razmišljati što raditi, a da se vratim u svoju zemlju kod privatnika, nema šanse. Čujem da ih ni aktualni odlasci radnika nisu poremetili previše, da nedostaje građevinskih majstora, vozača, radnika u ugostiteljstvu…, ali da se situacija ne poboljšava. Stoga, ako bih se vratio, pokrenuo bih nešto privatno“, kaže nam. I u Njemačkoj pak spominje probleme s kojima se mi ovdje svakodnevno suočavamo, što se ranije nije moglo zamisliti.

“Ja vam govorim ono što se u industriji priča, da ekonomski učinak dodatno usporavaju spora birokracija, niska razina digitalizacije i starenje stanovništva. Ljudi u 70-im i 80-im godinama rade jer nema radnika, a oni ne mogu s mirovinom živjeti u Njemačkoj. Oni koji žele usporiti, sele se u neke od država Balkana, a Bugarska im je posebno primamljiva“, priča nam.

Premještanje proizvodnje

Situacija u Njemačkoj je takva i da se tekstilna industrija planira potpuno povući jer proizvodnja u toj zemlji više nije privlačna.

Šefica njemačke udruge tekstilne industrije Ingeborg Neumann tvrdi da su troškovi energije, nedostatak radnika i birokracija učinili proizvodnju nemogućom. Bit će to snažan udarac ekonomiji ako dođe do masovnijih odlazaka tvrtki iz te zemlje, a mala i srednja poduzeća, prema riječima Siegfrieda Russwurma, voditelja Njemačke industrijske unije, već rade na premještanju svojih aktivnosti iz “obećane zemlje”.

Njemačka uvozom radnika pokušava i dalje premostiti situaciju, međutim, činjenica je da to više nije tako jednostavno. Produljena su pravila o zapadnom Balkanu kojima se olakšava useljavanje radnika s ovih prostora.

Njemački dužnosnici ovaj zakon nazivaju najsuvremenijim useljeničkim zakonom na svijetu, a sniženi su i zahtjevi koji se tiču kvalifikacije i poznavanja jezika, što je dosad znalo biti prepreka.

U prijevodu, više se ne traže samo stručnjaci nego dajte Njemačkoj čovjeka pa će oni od njega napraviti radnika. Rade po načelima Australije i Kanade koje su zahvaljujući useljenicima stvorile jaka gospodarstva, a Njemačka tako planira to zadržati.

Međutim, politika i dalje najjače sile Europe ranije nije bila pametna, što potvrđuje više od dva milijuna migranata od kojih veliki broj uopće ne želi raditi, nego žive od državne pomoći… Time je sve rečeno, zato radnici iz BiH – pamet u glavu. Prvo sve detaljno treba izanalizirati jer ni Njemačka više nije što je nekad bila…