Deseti tjedan aktualnog ratovanja u Ukrajini obilježilo je daljnje rusko fokusiranje snaga. Naime, iako itekako traje njihov pritisak na ukupne fronte širom istoka, jugoistoka i juga Ukrajine, ipak se do danas, u utorak 3. svibnja , očitovalo određeno koncentriranje ruskih snaga i nastojanja na sjeverni dio ukupne ratne zone – potez oko Izjuma, zatim sjeverno od rijeke Sjeverni Donjec do grada Severodonjecka, te od njega na jug do mjesta Popasna.

To su ujedno i krajevi gdje su proteklih dana bile bilježene neke od najžešćih borbi, u kojima su Rusi bilježili napredovanja, ali bez raspada fleksibilne ukrajinske borbene linije. Dok se obrana tako držala, poseban značaj dobivaju i daljnja ukrajinska napadajna djelovanja oko grada Harkiva, koja s jedne strane odmiču rusko topništvo od tog velikog urbanog centra, ali postavljaju i dodatne temelje za potencijalni ukrajinski napad od Harkiva direktno na istok, čime bi se moglo ugroziti ruske opskrbne linije koje agresorima omogućavaju već spomenuto aktivno ratovanje ponešto dalje na jugoistoku.

Do današnjeg, ukupno 69. dana velikog rata u Ukrajini, treba istaknuti i nastavak međunarodne vojne pomoći vlastima u Kijevu. Kako se spominje iz američkih izvora, dnevno je u tom smjeru bilježeno oko 40 vojnih transportnih letova pomoći, a itekako se čuje i o željezničkim te cestovnim transportima koji neprekidno teku.

Moderniji sustavi naoružanja

Dapače, dok se u nizu europskih država donedavno pričalo prvenstveno o slanju stare, sovjetske vojne tehnike, sada polagano na red počinju dolaziti i moderniji sustavi – što posebno olakšava i već registrirani proces ukrajinskog prelaska na opremanje postrojbi zapadnom vojnom tehnikom. To je posebno bitno s obzirom da za takva oružja nema posebnih industrijskih i logističkih prepreka koja bi ograničavala raspoloživost tehnike i zaliha, a kakve se itekako počelo osjećati po pitanju masovne opskrbe sredstvima sovjetskog podrijetla.

Pri svemu ovome treba napomenuti i navode o slanju samohodnih haubica M109 Paladin i PzH2000 iz Italije, PzH2000 iz Nizozemske, a onda možda i PzH2000 iz Njemačke, gdje se spominje da je od njihove ukupne flote operativno tek oko 40 primjeraka. Dok nepotvrđeni izvori spominju mogućnost slanja u Ukrajinu 7 njemačkih PzH2000, taj bi potez itekako ojačao donacije do sada predvođene prošlotjednom odlukom Njemačke o slanju 50 protuzračnih oklopnjaka Gepard, dok moguće slanje i stotinjak oklopnjaka Marder te 88 tenkova Leopard 1A5 nadalje ostaje na razini spekulacija.

Napadi na ukrajinsku infrastrukturu

Sve ove novosti izgleda da itekako nerviraju rusku stranu, koja osim periodičnih prijetnji zemljama koje podupiru Ukrajinu nastavlja i s napadima po raznoj ukrajinskoj infrastrukturi koja bi mogla imati ulogu u preuzimanju, skladištenju i dopremi takvih donacija prema linijama bojišta. Raketni napadi po željezničkoj infrastrukturi, aerodromima i raznim skladištima doduše pokazuju i domete ruskih senzorskih sustava, budući da učestalo izgleda da se takva djelovanja ipak više izvode po dojmu, a manje po konkretnim operativnim saznanjima o djelovanju ukrajinske vojne opskrbe. Ipak, sve to – posebice i obnovljeni napadi na most koji željeznički povezuje Odesu s Rumunjskom – ako i nemaju direktnoga utjecaja na vojne transporte ipak ograničavaju civilni teretni promet, kako izvoz ukrajinskih žitarica na svjetska tržišta, tako i dopremu goriva kojeg sad već u civilne svrhe vidljivo nedostaje širom Ukrajine.

Baš ovo pitanje opskrbe gorivom trebalo bi uskoro biti riješeno pomoću saveznika, koji jačaju i postojeće prometne veze, posebno prema Poljskoj, Slovačkoj i Rumunjskoj. Naravno, takvo uže povezivanje nije prošlo neprimijećeno u Moskvi, gdje su državni mediji već počeli širiti vezanu propagandu – tvrdeći kako si oslanjanjem na zapadne susjede Ukrajina zapravo sama pečati sudbinu, budući da prema ruskim navodima baš Poljska, Mađarska i Rumunjska imaju u planu preuzeti dijelove zapadne i južne Ukrajine, čisto u skladu s ruskim pogledima na međunarodnu politiku koji su ostali zaglavljeni negdje u konceptima s prve polovice 20. stoljeća.

Naravno, ako takve priče baš i ne prođu u samoj Ukrajini, gdje su ipak poneki dužnosnici krenuli po tom pitanju optuživati susjednu Mađarsku i Viktora Orbana za aspiracije prema Zakarpatju, gdje živi oko 140.000 etničkih Mađara – možda će ta naklapanja zasigurno više publike naći u siromašnoj Moldovi. Ona se zadnjih tjedana ionako čini novim ciljem ruskih prisizanja, gdje je pobunjeno prorusko Pridnjestrovlje u sve žešćim mjerama pripravnosti i nervozne samoizolacije.

Screenshot s poljske televizije o ruskim teorijama kako to
zapadne zemlje misle zaplotno međusobno podijeliti zapadnu
Ukrajinu

Screenshot TVP1

Što se stanja na terenu tiče, prvo treba pogledati razvoj događanja oko grada Harkiva. Taj drugi po veličini urbani centar Ukrajine zadnje vrijeme je u poluokruženju, s ruskim snagama na sjeveru, sjeveroistoku i istoku. Da bi okončali neprekidna bombardiranja grada, ukrajinski branitelji već neko vrijeme nastoje ruske osvajače udaljiti od gradskih područja, i to je bio pokretački faktor za niz manjih oslobodilačkih pokreta oko grada. Nakon što su krajem prošloga tjedna bila oslobođena mjesta na sjever, na oko 30 km dugom potezu uz prometnicu Harkiv-Dergači-Prudjanka, tu je napredovanje stalo pred mjestom Kozača Lopanj, ukupno desetak km od ruske granice.

Protunapad agresora

Na sjeveroistoku je bilo oslobođeno mjesto Ruska Lozova, a očekivao se napredak prema mjestu Ruski Tiški, no tu je prošlih dana došlo do ozbiljnih protunapada agresora, tako da je nakon intenzivnih borbi Ruska Lozova ostala u ukrajinskim rukama, s tek pokušajima napredovanja prema ruskom utvrđenom smjeru Cirkuni-Čerkaski Tiški-Ruski Tiški. Doduše, ponešto više sreće bilo je na istoku od Harkiva, gdje se prošlotjedno oslobađanje mjesta Kutuzivka i Momotove nastavilo istočno, u smjeru rijeke Sjeverni Donjec, gdje se već danima vode neizvjesne borbe za naselja na cesti Kutuzivka-Šestakove-Stari Saltiv.

Ukrajinski uspjeh na ovome potezu proširio bi bazu postojećeg klina na istok, kojim se već i ranije pokušavalo prodrijeti oko 60 km istočno, do Kupjanska, važnog čvorišta agresorske logistike na potezu od ruske granice do stotinjak kilometara južnijeg bojišta kod Izjuma.

Upravo kod Izjuma se protekli tjedan koncentrirala većina ruskih manevarskih nastojanja, koja doduše nisu donijela željenih uspjeha ili prodora. Dok se lagano smirivanje ovog bojišta posljednjih dana iz ukrajinskih izvora opravdavalo i uspješnim napadom na bitno zapovjedno čvorište, gdje je opet navodno stradao jedan ruski general, a nagađalo se i o ranjavanju ruskog načelnika Glavnog stožera Valerija Gerasimova, koji je navodno bio u kratkoj posjeti tom odsjeku fronte – ostaje izvjesno da tu ruska strana dovlači dodatne snage.

Osim pojačanja iz Rusije, spominje se tu i dolazak lakog (potrošnog) pješaštva mobiliziranog po ruskim dijelovima Donjecke i Luhanske oblasti, a napredovanje prema mjestu Velika Komišvaha navodno je dodatno ojačano postavljanjem pontonskih mostova preko rijeke Sjeverni Donjec, ponešto sjeverno od nedavno osvojenog mjesta Zavodi. No, kako je ukupan prostor oko Izjuma posljednjih dana vidio dopremu bitnijih ukrajinskih pojačanja, tu ipak nisu uspjeli daljnji ruski prodori na jug prema Barvinkovu, ili na jugozapad u smjeru Slovjanska.

Ukrajinska tvrđava – mjesto Popasna

Dalje na istok od Izjuma situacija je bila ponešto lošija za ukrajinske branitelje. Nakon što su se ukrajinske snage uspjele povući južno od mjesta Oskila, navodno time izbjegavši rusko opkoljenje, na potezu prema gradu Severodonjecku bilježi se niz ruskih nadiranja kojima je bitno reduciran ukrajinski pojas na desnoj obali rijeke Sjeverni Donjec – koja tu ima više desetaka kilometara toka u načelnom smjeru od zapada na istok.

Upravo na toj desnoj, sjevernoj obali ruske snage se polagano primiču gradu Limanu, gdje su već navodno počele borbe u predgrađima, odsječene su veze na jug, preko rijeke i do uporišta u Slovjansku, a izgleda da polagano u ruske ruke pada i mjesto Rubižne koje se tjednima odupiralo svim agresorskim okupacijskim nastojanjima. Upravo su Liman i Rubižne posebne točke aktualnih ruskih napada u kojima se koristi i famozne „kadirovce“ iz Čečenije, ne bi li se opkolilo grad Severodonjeck kao idući poseban cilj djelovanja.

Treba napomenuti da je iduća takva posebna točka ruskoga interesa smještena oko 40 km južnije – mjesto Popasna, ukrajinska tvrđava u kojoj ulične borbe traju već duže. Ondje se izgleda počelo prebacivati i dodatna ruska pojačanja, kako iz same Rusije, tako i s ostatka južnog bojišta – te je baš tu zabilježen i dolazak dijela trupa koje su se oslobodile ruskim suzbijanjem obrane Mariupolja, koje je izgleda u svojim zadnjim fazama.

Usprkos napadima, bez većih pomaka na jugu

Naime, u opkoljenom gradu Mariupolju u ukrajinskim je rukama ostao još samo glavni dio kompleksa Azovstal – a posljednjih dana su se agresori posvetili suzbijanju zadnjih džepova otpora širom grada, te su branitelji potisnuti sa sjeveroistočnih rubova Azovstala preko autoputa M14 koji prolazi prostorom tvornice.

Nakon uništavanja tamošnje ukrajinske bolnice i zarušavanja dijela podzemne infrastrukture, iz kompleksa je izašlo više desetaka civila, a izgleda da se postupno razgovara i o nekim širim evakuacijama – što sve prekidaju povremene faze furioznog nastavka ruskih bombardiranja tvorničkih prostora u ukrajinskim rukama, piše Jutarnji.hr.

Sva ova događanja ostavljaju u sjeni nastavak povremenih ruskih napada na ostatku fronti tzv. „Južnoga bojišta“ Ukrajine, gdje usprkos ruskim pritiscima nije bilo bitnijih pomaka ni u zoni Gulajpolje-Velika Novosilka, a niti šire, na čitavom oko 180 km dugom potezu od rijeke Dnjepar prema gradu Donjecku. Jednako je bez većih preokreta zadnjih dana bilo i područje zapadno od okupiranog Hersona, gdje ruske snage nastoje zaokružiti prostor Hersonske oblasti južno, u smjeru Mikolajeva, i sjevernije prema gradu Krivi Rih, i gdje im okupljanje dodatnih pojačanja i pokušaji napadajnih djelovanja nisu donijeli ništa bitnoga – osim dodatnog zlostavljanja napadima iz zraka svekolikog građanstva spomenutih mjesta Mikolajev i Krivi Rih.