Svako ljudsko djelo ima svoje posljedice. Ne voditi računa o posljedicama svojih djela označava prvorazredni nemar i neozbiljnost koju sebi jedan vjernik ne može dopustiti. Upravo će nas spoznaja posljedica jednoga djela spriječiti da dotično djelo i uradimo. Kada je u pitanju ogovaranje, tri posljedice su neminovne:

1.. sramoćenje i poniženje na dunjaluku: “Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove sramote, jer ko bude istraživao njihove sramote, Allah će istraživati njegove sramote, a kome Allah bude istraživao sramote, taj će biti ponižen u vlastitoj kući!” (Ebu Davud, 4880);

2. kaburska kazna: Ebu Bekr, r.a., kazuje: “Jedanput je Vjerovjesnik, a.s., prošao pored dva kabura, pa rekao: ‘Ova dvojica kažnjavaju se, ali ne zbog velikog grijeha. Jedan se kažnjava zbog toga što nije vodio računa o mokraći, a drugi zbog ogovaranja.'” (Ebu Šejbe, El-Musannef, 122). Katade je rekao: “Kaburska kazna sastoji se iz tri dijela: jedna trećina je zbog ogovaranja, druga zbog prenošenja tuđih riječi, a treća zbog mokraće.”

3. ahiretska kazna: od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Onome ko jede meso svoga brata na dunjaluku ono će biti prikučeno na Sudnjem danu, te će mu se reći: ‘Jedi ga mrtvoga kao što si ga jeo živoga!’ i on će ga jesti, žvakati i gutati.” (Taberani, El-Mu‘džemu l-evsat, 1685).

Kako se osloboditi ogovaranja

Najjednostavniji i najtačniji odgovor na ovo pitanje jeste takva (Bogobojaznost) i stid pred svevišnjim Allahom. Zatim, nakon što smo, na temelju navedenih hadisa, upoznati s pogubnim posljedicama ogovaranja, pouzdan lijek za njegovo odstranjivanje iz srca jeste i prisjećanje da smo na gubitku kada god ogovorimo drugu osobu, i na ovome i na onome svijetu, jer, kao što je poznato, naša dobra djela na Sudnjem danu usmjerit će se na osobu koju smo ogovorili.

Poznat je slučaj s Hasanom Basrijem koji je, kada su mu rekli da ga je neki čovjek odgovorio, tom čovjeku poslao korpu hurmi i poruku: “Čuo sam da si mi poklonio svojih dobrih djela, pa sam htio da ti se odužim za to. Oprosti mi što ti ne mogu nadoknaditi koliko tvoje vrijedi.” Također je zabilježeno da je neki čovjek rekao Hasanu Basriju: “Čujem da si me ogovarao!”, na što je Hasan rekao: “Ti kod mene nisi dostigao taj stepen da ti ja dam svoja dobra djela!” (Gazali, Ihjā’, 5/464, 479)

Također, kao efikasan lijek u borbi protiv ogovaranja propisuje se upoznavanje s dobrim prethodnicima i njihovim uzornim životima iz kojih su u potpunosti istisnuli ogovaranje kao pogubnu osobinu, ili su se, pak, samokažnjavali ukoliko bi se desilo da nekoga ogovore. Prenosi se da je Resul Ibn Vehb rekao: “Zavjetovao sam se da ću, kad god nekoga ogovorim, jedan dan zbog toga postiti, pa sam se namučio: ogovarah i postih. I onda odlučih da ću, kad god nekoga ogovorim, kao sadaku udijeliti jedan dirhem – pa onaj kome su dirhemi dragi, ostavit će ogovaranje.”

Šta je veće od grijeha

Sve ovo što smo spomenuli o ogovaranju nije nepoznato. Nažalost, svojom svakodnevnom praksom to ne pokazujemo, kao da nikada nismo čuli za šerijatski propis o ogovaranju. A to onda znači da svjesno činimo ono za što znamo da je grijeh, odnosno zapadamo u jednu vrlo opasnu situaciju: toliko smo se navikli na grijeh ogovaranja da i ne primjećujemo kada ga činimo, što je stanje koje je, zapravo, opasnije od samoga grijeha!

Ibn Abbas posljedice grijeha objašnjava sljedećim riječima: “Grešnici, nemojte biti sigurni za završnicu vaših grijeha, i znajte da ono što proizlazi iz grijeha veće je od samog grijeha. Neosjećanje stida od onih koji su na tvojoj desnoj i lijevoj strani u trenutku griješenja veće je od samog grijeha. Smijanje u trenutku činjenja grijeha, a da si svjestan Allahove kazne, veće je od grijeha.

Zadovoljstvo grijehom koji se čini veće je od grijeha. Negrižnja savjesti zbog počinjenog grijeha veća je do grijeha. Strah od vjetra koji leprša odjeću, dok se srce ne uzbuđuje i ne pokreće pred pogledima uzvišenog Allaha, to je veće od grijeha. Da li vam je poznat grijeh Ejjuba, a.s., zbog kojega ga je Allah, dž.š., stavio na veliko iskušenje u tjelesnom i materijalnom pogledu? Njegov grijeh je bio u tome što je odbio prići u pomoć nevoljniku koji je zatražio od Ejjuba, a.s., da spriječi zulum nad njim” (El-Baša, Iz života ashaba, 123).

Izvor :(Almir Fatić/IIN Preporod)