Connect with us

Svijet / Zanimljivosti

Priča Rolling Stonea: Zločinac sa poznate fotografije iz Bijeljine godinama nastupa kao DJ u Beogradu (FOTO)

Published

on

Trideset godina nakon što je odred smrti masakrirao civile u Bosni, niko od zloglasnih Arkanovih Tigrova nije dočekao sud za svoju ulogu u tim zločinima. Zadnjih nekoliko desetljeća jedan od njih je DJ i vrti trance ploče po evropskim festivalima i klubovima.

U priči koju donose Sophia Jones, Nidžara Ahmetašević i Milivoje Pantović za Rolling Stone, opisuju put od pripadnika ozloglašenih arkanovih tigrova koji su sijali smrt u Bijelnjini do DJ-a koji godinama nastupa po klubovima i festivalima.

Dženita Mulabdić priljubila se uz zemlju, a pucnjava se sve više približavala. Trudna 20-godišnja Bosanka i njen suprug Muhamed zurili su u zaključana vrata podruma. Njihov mališan igrao se u blizini, nesvjestan naoružanih ljudi vani. Komandosi iz Beograda, u crnim fantomkama, preskočili su ogradu i ušli u kuću u etnički mješovitom gradu Bijeljini, dva sata vožnje od glavnog grada Srbije. Spustili su se niz stepenice u podrum, naišavši na barikadu ispred skučene prostorije. Tada je Dženita čula zvuk: ljudi u borbenim čizmama udaraju po vratima. “Ne boj se”, rekao je jedan od naoružanih muškaraca, prisjeća se Dženita. “Došli smo vas osloboditi”.

Bilo je to 2. aprila 1992. godine, u osvit rata u BiH. Dobrovoljce je predvodio Željko Ražnatović, mafijaš koji je postao uglađeni vojnik za kojim Interpol traga zbog zločina diljem Evrope. Ljudi su ga zvali Arkan, a njegove ljude Arkanovi Tigrovi.

Brutalna reputacija pratila je Arkanove ljude iz susjedne Hrvatske, gdje su ubijali, protjerivali i pljačkali nesrpske civile. Sada su Arkanovi Tigrovi bili u Dženitinom rodnom gradu kako bi “oslobodili” grad od, kako su tvrdili, muslimanskih “fundamentalista”. Išli su od vrata do vrata u potrazi za nesrbima, od kojih su neki bili na popisu ljudi koje su smatrali izdajicama.

Srbijanski državni mediji prikazali su borce kao heroje. U dva dana, Arkanovi Tigrovi i drugi saveznički borci ubili su najmanje 48 ljudi, mnoge od pogubivši bez mogućnosti da se brane.

Mladi američki fotograf gledao je veliki dio toga. Ron Haviv upoznao je Tigrove u Hrvatskoj, gdje ih je i fotografirao. Haviv, sada poznati, nagrađivani fotograf, snimio je jedan od prvih očitih ratnih zločina u ratu u BiH. Jedna od fotografija u međuvremenu je postala simbol samog rata. Haviv se nadao da će to dovesti do odgovornosti, da bi moglo pomoći u spašavanju života.

Ali 30 godina kasnije, mnogi od Arkanovih Tigrova koji su bili prisutni tog dana još uvijek slobodno šetaju. Jedan od njih, naime, živi prilično javno. Možete ga sresti u klubu, ovisno o tome gdje se zabavljate.

Srđan Golubović na motociklu u Bijeljini 1992. godine (Foto: Ron Haviv)Dok su se Tigrovi pripremali za odlazak nakon zločinačkog pohoda u Bijeljini Haviv je prepoznao “drskog mladića” kojeg je fotografirao ranije tog dana u Bijeljini, nasmiješenog na plavom motociklu Suzuki. Na uniformi mu je bila crna oznaka s tigrom, golih zuba. Na zakrpi je ćirilicom pisalo: Tigrovi.

Haviv je snimio jedan kadar komandosa. To je upečatljiva fotografija: mladić u uniformi, zaklonjena lica, s raketnim bacačem na leđima. Sunčane naočale na vrhu glave, upaljena cigareta ležerno visi iz lijeve ruke. Čovjek zamahuje crnom čizmom prema ubijenoj Tifi Šabanović. Dvojica uniformiranih muškaraca prolaze pored, s oružjem u rukama, dok se krv skuplja na betonu.

“Htio sam otići odavde”, kaže Haviv. Ali prvo je sam Arkan uzeo Havivov film koji je još uvijek bio u njegovoj kameri. Preostale rolne, koje je Haviv sakrio, sadrže neke od jedinih fotografija masakra u Bijeljini.

Dvije sedmice kasnije magazin “Time” objavio je fotoesej pod naslovom “Ubijanje se nastavlja” u kojem su prikazane Havivove fotografije iz Bijeljine. Bio je to prvi put da je svijet vidio fotografije, što je izazvalo međunarodno negodovanje. Arkan je bio bijesan na Haviva jer je objavio fotografije, a kasnije je rekao jednom skandinavskom novinaru da se “raduje danu” kada Havivu bude mogao “piti krvi”.

Krajem 1995. godine rat u Bosni je završio, a u Beogradu je cvjetala underground rave scena. Za mlade u gradu, to je bilo dobrodošlo odvlačenje pažnje od surove stvarnosti svakodnevnog života. Hiperinflacija s početka 1990-ih značila je da mnogi nisu mogli priuštiti osnovna dobra. Sankcije su godinama zabranjivale uvoz i izvoz te međunarodno putovanje. Internet još nije bio mainstream, a propaganda je zagadila informacijski krajolik.

“Elektronska scena bila je povezana s antiratnim pokretom”, kaže Saša, bivši techno entuzijast i pasionirani slušatelj B92, sada u četrdesetima, koji je devedesetih često posjećivao beogradske demonstracije.

Srđan Golubović na nastupu u Novom Sadu u novembru 2022. godineOno što Saša i ostali ljubitelji elektronike u to vrijeme nisu znali je da je jedan od perspektivnih mladih nadolazećih na sceni, Srđan Golubović nosio uniformu Arkanovih Tigrova. On je bio borac u ratu protiv kojeg su se bunili. Njega će lokalni mediji i javnost optuživati ​​da je on uniformirani mladić kojeg je Haviv fotografirao 1992. godine, s podignutom čizmom, uperenom u krvavo tijelo Tife Šabanović.

Prilikom raspoređivanja u Bosnu, prema više izvora, pripadnici Arkanovih Tigrova zvali su ga Maks. Na beogradskim zabavama zvali su ga “Kapetan Maks”. Na rejvovima i koncertima bio je DJ Max, pod kojim imenom i danas nastupa, iako su njegovi nastupi danas rijetkost.

Golubović se pojavljuje na platnim spiskovima Državne sigurnosti Srbije koje je otkrio Rolling Stone u julu 1994. i u gotovo cijeloj 1995. godini. Nejasno je je li u to vrijeme bio raspoređen u Bosni, gdje su Arkanovi Tigrovi i druge jedinice još uvijek činile zločine. Ali Golubović je bio s [Tigrovima] od prvog dana prema bivšem Tigru pozvanom da svjedoči u slučaju ratnih zločina pred Međunarodnim tribunalom.

Golubović je bio, kako ga neki zovu, “vikend ratnik”. Postoji priča, možda i apokrifna, kaže jedan njegov prijatelj, da je Golubović svojedobno helikopterom prebačen iz rata u beogradski klub i da je vraćen nakon seta.

Arkan je ubijen u januaru 2000. godine a naredne 2001. je srpska policija uhapsila bivšeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića. U međuvremenu, ljubitelji Golubovićeve muzike još uvijek uglavnom nisu bili svjesni njegove prošlosti kao Tigra. Nije to bilo nešto što je on iznio, kažu prijatelji.

Umjesto toga, DJ-irao je u Beogradu i po zemlji. U Beogradu je često viđan kako vozi motocikl i šeta svog psa, boksera. Ljudi koji poznaju Golubovića opisuju ga kao konfliktan karakter. S jedne strane, bio je autoritet i neka vrsta zaštitnika ljudi na rejvovima2, kaže dugogodišnji obožavatelj koji je tulumario s Golubovićem i koji je tražio da se predstavi kao Milan.

Golubović je bio suvlasnik diskografske kuće Ultra Groove Records. Nastupao je u klubovima u Beogradu i na mjestima diljem Srbije, uključujući i na EXIT festivalu. Golubović je tamo radio godinama; od 2013. do 2016. godine čak i nakon što su se pojavile vijesti o njegovoj navodnoj umiješanosti u zločine u Bijeljini

Bivši pripadnici Arkanovih Tigrova su na Facebooku, Instagramu i ruskoj društvenoj mreži V Kontakte, gdje neki od njih dijele svoje fotografije u uniformama, povezuju se s drugim bivšim pripadnicima Arkanovih Tigrova i hvale se svojom prošlošću.

Na Facebooku Golubović ne predstavlja tu verziju sebe. On je motociklist. On je trkač, automobilist i muzičar, DJ, producent i vlasnik muzičkog studija. Ne spominje se rat, a kamoli zločini.

Srđan Golubović slobodno šeta Beogradom. Nastavlja nastupati. Šta god radio kao jedan od Arkanovih Tigrova, čak se i neki njegovi prijatelji pitaju kako živi s prošlošću, ako mu tajne progone snove. Preživjeli su bez sumnje proganjani tim danom i nedostatkom pravde za mrtve.

klix

Svijet / Zanimljivosti

O stavu roditelja ovisi hoće li dijete imati radne navike

Published

on

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako?

Piše: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

U svojoj praksi često se srećem s vrlo sličnim pitanjima i problemima roditelja. Jedno od njih, koje se opetovano ponavlja jest kako da njihova djeca – koja su sada već dovoljno odrasla – počnu konačno preuzimati odgovornost za kućne poslove i postanu samostalnija.

Mnogim roditeljima je već dosta 15-godišnjaka koji ne znaju složiti krevet za sobom, koji ne peru suđe, koji ne posuđuju sami knjige za lektire već čekaju da sve to obave njihovi roditelji. Roditelji, sada već srednjovječni, koji su sve to činili u tih 15 godina sada žele malo odmora i vremena za sebe i smatraju da je red na njihovoj djeci. No pitanje je kako? – prenosi ordinacija.vecernji.hr

Iako bi bilo idealno da dolaskom kod stručnjaka možemo dobiti recept nakon čije primjene stvari funkcioniraju bez problema, to je gotovo nemoguće. Taj “kako“ ne stane u jedan savjet i jednu pilulu koju je dovoljno jednom popiti da bi došlo do promjene. Taj “kako“ se gradi godinama, puno prije nego do problema uopće dođe.

Ako ste ikada pokušali promijeniti neku svoju naviku koja egzistira već godinama, sigurno ste primjetili da to baš i nije jednostavno. Ako već godinama imamo običaj popiti kafu prije doručka, trebat će nam neko vrijeme da se naviknemo na promjenu u kojoj ćemo prvo doručkovati a tek potom popiti kafu. Nije nemoguće, no isto tako je i prilično nerealno za očekivati da ćemo nakon prvog puta odmah usvojiti novi obrazac.

Navike se usvajaju od najranije dobi

Iz navike radimo puno stvari: zaključavamo vrata po izlasku iz stana, palimo svjetla na automobilu, zatvaramo vodu kada operemo ruke… Ali isto tako navika je i spremiti tanjir za sobom, oprati posuđe, složiti krevet, brinuti o svojim obavezama. Navika koja se usvaja od najranije dobi.

Kako to da onda nemaju svi 15-godišnjaci te navike? Odgovor na to pitanje imaju roditelji koji tih 15 godina sve čine umjesto djece.

Mogu razumjeti roditelje koji su sami imali teško djetinjstvo i stroge roditelje i koji su željeli svoju djecu osloboditi obaveza, dopustiti im da uživaju kako oni nikada nisu mogli. Mogu razumjeti roditelje u procesu rastave braka ili samohrane roditelje koji pokušavaju djetetu smanjiti stres i pritom čine sve kako bi ono bilo sretno. Međutim, ako dijete godinama nije imalo obaveze, ako nikada nije moralo pospremiti krevet, oprati suđe ili posuditi knjigu za lektiru (neovisno o razlozima) zašto bi ono odjednom to htjelo (ili znalo) u starijoj dobi?

Sa sigurnošću mogu reći da se nijedno dijete neće samoinicijativno uhvatiti posla u starijoj dobi ako do tada nije steklo radne navike i ako su do tada roditelji sve radili za njega. Godine same po sebi ne znače ništa ako tokom njih nismo ništa naučili. Drugim riječima, same godine ne garantiraju da će  20-godišnjak znati oprati posuđe a 10-godišnjak neće. To ovisi o njegovom prijašnjem iskustvu i stavu roditelja.

Sjećam se posjeta prijateljici koja je sa svojom trogodišnjom kćerkicom spremala posuđe u mašinu za pranje suđa – ponos koji je u tom trenutku zasjao na malom licu ne može se ni opisati. Prijateljica mi je tada objasnila da se njezina kćerkica voli tako igrati s njom: kada je mama pospremala kuću, malena je imala svoju igračku metlu koju je vukla po podu; kada je mama slagala ormar i malena je s veseljem i ponosom pomagala. Je li dijete od tri godine pomelo pod? Nije. Je li to isto dijete dobro posložilo posuđe u stroj za pranje? Nije. Jesu li majice u ormaru bile dobro posložene? Nisu. No to nije ni bila poenta. Majčin cilj nije bio da njezino dijete odradi posao umjesto nje; cilj je bio da dijete kroz igru i druženje stiče radne navike koje ne možemo usaditi nabrzinu i odjednom. Za to je potreban dobar primjer nas odraslih i vrijeme.

Nikada nije kasno

Rekla bi da nikada nije prerano (a ni prekasno) da se bavimo djetetom i naučimo ga sve što želimo da usvoji. Dok će nam u mlađoj dobi biti jednostavnije (dijete će vjerojatno s guštom i ponosom učiti kako se slaže krevet i veseliti se malim ritualima čišćenja, kuhanja i slično), u starijoj dobi se stvari malo kompliciraju. Da bi privolili našeg adolescenta da se osamostali potrebno je osluškivati što je njemu važno, kakav je njegov tempo. Primjer, ako znamo da je naše dijete jako motivirano da se jednog dana odseli od nas, tada mu i obaveze kao što su kuhanje i pospremanje možemo prezentirati kao nešto u čemu će jednog dana uživati u vlastitom domu. Rečenica poput “Pa sigurno nećeš visiti kod mame na ručku svaki dan – to nije cool” itekako bi ga mogla nagnati da uzme stvari u svoje ruke. Naravno da se stvari neće promijeniti preko noći i da ih neće prihvatiti s oduševljenjem – no, ništa se ne usvaja preko noći.

Na kraju bih voljela reći svim roditeljima da ne vjerujem u greške – samo u povratne informacije koje dobivamo od okoline. Neka svoju djecu i godine do kojih su došli iskoriste kao povratnu informaciju koja će im dati odgovor na pitanje kako (ne) dalje.

akos.ba

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

5 navika za zdraviji um i život

Published

on

Top pet navika za neurološki napredak. Ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristie vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Napade sam počela dobivati u dobi od 5. godina. One napade kakve ste gledali u filmovima: padanje na tlo, tresenje kao da vas struja udara, kolutanje očima… Ovakvi napadi danas se nazivaju toničko-klonički napadi, a kad sam bila mala te napade su nazivali “grand mal” što znači “big bad” – veliki belaj.

Možda su promijenili ime iz razloga što kada nešto nazivate “big bad” pacijentu ne ostavlja baš puno nade. Niko još nije sa sigurnošću utvrdio zašto sam počela da dobivam te napade. Međutim, ta bolest me natjerala da već u ranoj dobi shvatim kako ta kašasta masa unutar naše lobanje funkcionira.

Počela sam da studiram i učim o nervima, nakon što sam uradila prvi EEG (snimak glave) u dobi od 11. godina. Na glavu su mi zalijepili masu nekih malih žica. Izgledala sam poput dijeteta vanzemaljaca iz naučno-fantastičnih filmova. To me nagnalo da se zapitam – Što oni s tim ispitivaju? Zašto? i Kako mogu kontrolirati te stvari koje nazivaju moždani valovi i električni impulsi? Strašno je imati takve napade koji su nalik na smrt i shvatiti kako ste bespomoćni. Kasnije

sam otkrila da bi ovi napadi možda mogali i biti pod kontrolom bez lijekova. Tada je nauka postala ustvari moj spasitelj. Kada sam imala 15. godina, bez znanja mog doktora i mojih roditelja, prestala sam uzimati lijekove i nisam ih od tada nikada više trošila.

Uporedo sa sticanjem doktorske titule iz oblasti kliničke psihologije i aktivnog učešća u neuro-naučnim studijima, te rada na UCLA neuropsihijatrijskom Institutu, naučila sam kako možemo proširiti kapacitet našeg mozga, ne samo zbog našeg zdravlja, već i zbog napredovanja na način na koji to prije nismo mogli ni zamisliti.

Tako sam otkrila pet top navika za neurološki napredak. Ove navike su bile uzrok da napadi koje sam imala prestanu. U posljednjih 25. godina, imala sam samo dva toničko-klonična napada.

Za vas, ove navike će značajno smanjiti stres, povećati sive mase mozga, pomoći vam da iskoristite vašu podsvijest za rješavanje problema i da otkrijete nevjerovatani potencijal.

Evo pet dnevnih navika koje već danas možete započeti praktikovati u okviru vaših svakodnevnih navika:

1. Spavanje umanjuje stres

Da li ste se ikada zapitali šta se dešava sa svim tim stresom kojeg akumuliramo u toku jednog dana? To auto koje ste skoro udarili? Vaše dijete koje vrišti na vas? Postoji čak i nesvijesni stres u vidu samokritike i osude? Gdje to sve odlazi?

Vaš mozak to prikuplja i čuva za onaj period kada budete spavali, a zatim to dalje obrađuje. Da ponovim još jednom. Kada spavate, vi obrađujete stres i traume koje ste doživjeli. Dakle, jedna od najjednostavnijih i najefikasnijih stvari koje možete učiniti, jeste da u vremenskom periodu od punih sedam do devet sati zatvorite vaše oči i spavate.

2. Budite se sa prvim izlaskom sunca

Vaš mozak koristi splet nervnih ćelija koji se zove suprahijazmatska jezgra i nalazi u se vašem hipotalamusu, a služi za regulaciju nečeg što se zove “cirkadijski ritam.” to je neka vrsta “sata” u vašem mozgu koji sinhronizuje sve ostale “satove” (ritmove) vašeg tijela. Abnormalni cirkadijalni ritam je povezana sa gojaznosti, dijabetesom, depresijom, poremećajima sna, hormonskim poremećajima, bipolarnim poremećajima i sezonskim afektivnim poremećajima.

Drugim riječima, probudite se u vrijeme izlaska sunca i nemojte više spavati. Ako ste roditelj, ova navika će vam dobro doći, jer većina djece se budi u to vrijeme.

3. Konzumirajte riblje ulje

Riblje ulje ima pozitivne efekte na zdravlje mozga. Moja djeca su veliki ljubitelji fermentiranog (visoko kvalitetna i ekstra obrađena hrana) bakalara i jednostavno smo ih navikli tokom godina da to jedu svakodnevno, iako ukus nije baš prijatan. Uzimajte to po kašiku, ali možete ga koristiti i u obliku kapsula dostupne su na tržištu i imaju ugodan limunski ukus.

4. Budite koncentrisani i meditirajte

Meditacija je odmah ispod svijesti i ima bezbroj neuroloških prednosti. Ne znate kako to svakodnevno postići i kako da na najjednostavniji način meditirate? Ja volim “Headspace”(čisto razmišljati i biti slobodan od pristiska) to je za vaš um kao odlazak u teretanu. Putem meditiranja i tehnika za postizanje svijesti i sabranosti, možete istrenirati vaš um za sretniji, zdraviji i ugodniji život.

5. Kreirajte sebi neugodnosti

Vašem um su potrebe nove stvari kako bi napredovao. Kako znati da li je ono što radite dovoljno? Kada se osjeća nelagodno, neugodno, čudno ili vas nešto plaši. Radeći svakodnevno stvari koje zahtjevaju veći napor a samim tim uzrokuju i neugodnost, stvarate vašem umu podlogu za razvoj novih grana na neuronskom stablu, umjesto da uništavate to vaše stablo.

Da budem iskrena, mogla sam i knjigu napisati o ovome, jer cijeli moj život živim vrteći se oko ovoga. Iako ima još mnogo stvari, voljela bi za početak da počnete sa ovih pet. Na kraju, možete li samo zamisliti koliko bi čudesno bilo da svi živimo u okviru naših potencijala koje imamo?

Izvor: success.com
Autor: Jennifer Jones

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Nastavi čitati

Svijet / Zanimljivosti

Zabavni načini da djeci odagnate dosadu

Published

on

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo.

Iako je roditeljstvo definitivno najodgovorniji posao koji ćete u životu raditi, ponekad je potrebno da se poslužite nekim zabavnim metodama da dijecu naučite pameti. Djeci je tokom zime kada ne mogu napolje stalno dosadno i od nas očekuju da ih zabavimo. Slijedeći put kad se djeca požale da im je dosadno predložite im neke od slijedećih „zanimacija“.

Autor: Jelena Računica

Grlite se. Insistirajte na tome da se stalno grlite sa djecom. Kad god klinci zakukaju da im je dosadno vi ih zovite da se mazite. Ovo će biti posebno odbojno tinejdžerima.

Igrajte se k’o pisne… Ovo uvijek pali jer djeca ne mogu dugo da šute, a ne vole ni da gube zato kad god klinci požele da ih zabavljate predložite igru šutnje i veoma brzo će naći način da se zabave sami.

Gledajte najdosadnije i najdugotrajnije filmove. Iz arhive izvucite sve one stare, dosadne filmove koji traju duže od dva sata i predložite filmski maraton tokom hladnih večeri.

Igra skrivača, ali ne ona klasična igra skrivača, već vi sjedite na kauču, brojite do sto, a klinci treba da vas sakriju jastucima sa sofe i svim onim što nađu u dnevnom boravku, ako ne uspiju dok izbrojite do 100, igra prestaje.

Čitajte sastojke sa namirnica. Ako predložite djeci da razgovarate o zdravoj harni i kako bi bilo dobro da čitate sastojke sa omiljenih prehrambenih proizvoda sigurno će glavom bez obzira pobjeći u svoju sobi i naći neku zanimaciju.

Pričajte o tome kako nastaju bebe. Ako vaše dete tinejdžerskog uzrasta stalno kuka kako mu je dosadno, predložite da razgovarate o tome kako dijeca dolaze na svijet i kažite da imate i film koji baš o tome govori. Vjerujte nam na riječ, više vas neće gnjaviti.

Ovo su sve mali zabavni trikovi namenjeni za nešto stariju decu koja bi trebalo da znaju kako da se zabave sami bez pomoći roditelja i koji na kraju krajeva razumiju ironiju i šalu. I ne brinite zbog ovoga nećete biti loš roditelj, naprotiv.

akos.ba

Nastavi čitati

Najčitanije