“Izgubio sam godinu i pol radnog staža, između 50 i 60 hiljada maraka. Najgore od svega je što je porodica trpila“, kaže Mujčić za BIRN BiH i dodaje kako će odlučiti da li će se uopće žaliti na prvostepenu presudu

Općinski sud u Sarajevu donio je prvostepenu presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev Sabahudina Mujčića, koji je tužio firmu jer je dobio otkaz nakon što je prijavio sumnje na korupciju, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

U prvostepenoj presudi u koju su novinari BIRN-a BiH imali uvid, navodi se da je Mujčić “prekršio pravila interne i eksterne komunikacije i odbijao da poslovna pitanja i dileme rješava interno sa neposredno nadređenim ili Upravom, na način da je u toku radnog vremena sa svog privatnog e-maila poslao e-mail članu Nadzornog odbora bez prethodnog obraćanja pomoćniku direktora i Upravi društva – direktoru, kršeći uspostavljenu hijerarhiju u društvu“.

“Izgubio sam godinu i pol radnog staža, između 50 i 60 hiljada maraka. Najgore od svega je što je porodica trpila“, kaže Mujčić za BIRN BiH i dodaje kako će odlučiti da li će se uopće žaliti na prvostepenu presudu.

BIRN BiH je ranije pisao kako je Mujčić prije dvije godine prijavio sumnje na korupciju u firmi u kojoj je radio i čiji je većinski vlasnik Federacija. Prvo je obavijestio direktora, a kada ništa nije učinjeno, pisao je predsjedniku Nadzornog odbora. Umjesto ispitivanja prijavljenih nepravilnosti, njegov e-mail Odboru je završio kod direktora. Protiv Mujčića je pokrenut disciplinski postupak i suspendovan je s posla. Nakon okončanja disciplinskog postupka, dobio je otkaz, zbog čega je tužio firmu tražeći da se odluka poništi i da ga vrate na posao.

Mujčić smatra da sudovi i tužilaštva ne rade svoj posao što se, kako kaže, “može vidjeti na primjerima nekoliko ljudi u Federaciji koji su prijavili korupciju“. On se obraćao Antikorupcionom timu Vlade Federacije tražeći status uzbunjivača, iz kojeg mu je rečeno da za to ne postoje efikasni pravni i institucionalni mehanizmi. Dokumentaciju o kriminalu u kompaniji gdje je radio slao je Državnoj agenciji za prevenciju korupcije, Uredu za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, Federalnoj upravi za inspekcijske poslove i Ministarstvu unutrašnjih poslova Federacije – ali ništa nije poduzeto.

Federacija BiH nije zakonom regulisala pitanje zaštite lica koja prijavljuju korupciju, podsjećaju iz Transparency Internationala BiH. Ističu da Zakon o radu FBiH propisuje da je obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim licima ili nadležnim organima državne vlasti, neopravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

“Međutim, poslodavci u praksi kao razlog za otkaz ugovora ne navode podnošenje prijave ili obraćanje radnika zbog sumnje na korupciju, nego se navode drugi razlozi. Sudovi sude na osnovu Zakona o radu FBiH, koji propisuje pravila vezana za radne odnose između radnika i poslodavca. Iz navedenog je vidljivo da uzbunjivačima u Federaciji BiH jedino preostaje da pokreću radne sporove protiv poslodavca, te da ne postoji drugi vid pravne zaštite koji bi prevenirao da do radnog spora uopšte dođe“, navode iz Transparencya.

Kvalitetan zakon o zaštiti prijavitelja korupcije svakako je osnovna pretpostavka za njihovu efikasnu zaštitu, smatraju u ovoj organizaciji, te dodaju da su dosljedna implementacija zakona i pružanje odgovarajuće podrške prijaviteljima nezamjenjivi dio rješenja cjelokupnog problema.

“Prijavitelji korupcije u BiH su, nažalost, potpuno nezaštićeni, vrlo često izloženi sistematskom progonu, nerijetko i prijetnjama, čak i fizičkim napadima. To svakako djeluje izrazito destimulišuće na potencijalne prijavioce, odnosno ljude koji u institucijama imaju saznanja o zloupotrebama“, ističu iz Transparencya.

BIRN BiH je pisao kako u Federaciji još nije donesen zakon kojim bi se zaštitile osobe koje prijavljuju korupciju u institucijama ili kompanijama u većinskom vlasništvu entiteta, zbog čega prijavitelji korupcije, odnosno uzbunjivači, nisu zaštićeni zakonom, niti postoji institucija koja im može pružiti podršku.

“Takvo stanje direktno pogoduje počiniocima korupcije“, priznali su iz Vlade Federacije kada su u augustu prošle godine usvojili Prijedog zakona o zaštiti prijavitelja korupcije.

Ovo je drugi put u posljednjih deset godina da Vlada usvaja tekst zakona koji nikada do kraja nije usvojen u Parlamentu Federacije.

Predloženo rješenje propisuje interno, eksterno i zaštićeno prijavljivanje korupcije. Internom se smatra prijava pokušaja ili izvršene korupcije unutar institucije. Eksterno prijavljivanje moguće je kada postupak po internom prijavljivanju traje duže od 30 dana ili prijavitelj ima razloga da vjeruje da se osoba kojoj se podnosi prijava može dovesti u vezu s korupcijom, nakon čega se može obratiti inspekcijama i agencijama za borbu protiv korupcije, ali i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava.

Zaštićenim prijavljivanjem smatra se i objavljivanje putem sredstava javnog informisanja ili na drugi način činjenje javno dostupnim informacija koje ukazuju da je pokušana, izvršena ili da je u toku korupcija.

Usvajanje zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, odnosno uzbunjivača, u Federaciji se navodi na listi zakona koje je potrebno usvojiti kako bi Bosna i Hercegovina ispunila 14 prioriteta za približavanje Evropskoj uniji. Zaštita uzbunjivača smatra se važnim alatom borbe protiv korupcije.