Connect with us

BiH

Prof. Mesihović tvrdi: ‘Uvjeren sam da Dragan Čović, slično kao i Sebija Izetbegović, nema vjerodostojan magisterij’

Published

on

Umirovljeni profesor Univerziteta ‘Džemal Bijedić’ u Mostaru Behdžet Mesihović iznosi sumnju u vjerodostojnost akademskog obrazovanja predsjednika HDZ-a BiH

 

Izvor: Nacional.hr
Razgovarao: Boris Pavelić

 

Mostarac Behdžet Mesihović umirovljeni je profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. U listopadu prošle godine na svom profilu na Facebooku javno je iznio sumnju u vjerodostojnost magisterija predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je, prema biografskoj natuknici na službenoj internetskoj stranici HDZ-a BiH, magistrirao 1989. na Strojarskom fakultetu u Mostaru. Tu sumnju profesora Mesihovića ovih dana aktualizirao je mostarski portal Tacno.net.

Nacional.hr je Mesihovićeve tvrdnje pokušao provjeriti na četiri adrese: na Mašinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“, na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu te u HDZ-u BiH.

Do rata, Univerzitet „Džemal Bijedić“ bio je jedina akademska institucija u Mostaru, a profesor Mesihović predavao je na Mašinskom fakultetu Univerziteta. S Mašinskog fakulteta Nacional je dobio odgovor kako nam ne mogu odgovoriti je li Dragan Čović magistrirao na toj instituciji, i to zato što je cijela arhiva Mašinskog fakulteta prenesena na Strojarski fakultet Sveučilišta u Mostaru. To sveučilište, kao što je poznato, osnovano je u prvoj polovini devedesetih godina, kao “hrvatska” akademska institucija u BiH, na poticaj i uz kontrolu HDZ-a BiH te uz pomoć hrvatskih vlasti.

Sa Strojarskog fakulteta ignorirali su pitanja Nacionala ne odgovorivši na njih, a istu sudbinu doživjela su i pitanja koja smo poslali HDZ-u BiH.

S Mašinskog fakulteta u Sarajevu, kojemu smo pitanje o Čovićevu magisteriju postavili zato što kruže i glasine da Čović nije magistrirao u Mostaru, nego u glavnom gradu BiH, dobili smo odgovor da Čović na tom fakultetu nije magistrirao.

Budući da nadležne institucije odbijaju odgovoriti, Nacional je profesoru Mesihoviću ponudio da u formi intervjua objasni svoje sumnje te da iznese ključne informacije o svojoj akademskoj karijeri i ratnoj sudbini.

NACIONAL: Profesore Mesihović, predstavite ukratko svoju akademsku karijeru…

Prije rata izabran sam za redovitog profesora na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Bio sam šef katedre za matematiku na Građevinskom fakultetu, a honorarno sam radio i na Mašinskom fakultetu. Poslije rata izabran sam za profesora na sarajevskom univerzitetu. Tako da sam izabrani redoviti profesor i na Univerzitetu u Sarajevu i na Univerzitetu u Mostaru. Danas sam u mirovini.

NACIONAL: Javno ste iznijeli sumnje u vjerodostojnost magistarskog rada predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Zašto?

Uoči rata, na posljednjem magistarskom studiju Mašinskog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, predavao sam predmet Numerička analiza i programiranje (NAIP). Prema podacima u životopisu gospodina Čovića, on je trebao pohađati i položiti taj predmet, ali se nikada nije pojavio na nastavi niti je položio NAIP. Predavao sam sam, nisam imao suradnika, pa Čović taj predmet nije mogao položiti ni kod koga drugoga nego kod mene. Ako nije položio NAIP, nije mogao ni magistrirati. A u njegovom životopisu piše da je na Strojarskom fakultetu u Mostaru magistrirao 1989. godine. Te godine jedini strojarski fakultet u Mostaru bio je Mašinski, na kojem sam ja predavao NAIP.

NACIONAL: Je li to jedina vaša sumnja?

Nije. Na istom Mašinskom fakultetu jedan predmet, koji je Čović također trebao položiti, držao je profesor kojega odlično poznajem. I on je svoj predmet predavao sam. U veljači 2021. godine našao sam se s njim, a kada sam mu rekao o čemu želim razgovarati, dobri čovjek je, s očiglednim strahom, tražio da to bude usamljeno mjesto bez ljudi. Bilo je hladno i nismo se dugo zadržali, jer je osjetljivog zdravlja, što je posljedica višemjesečnog zatočeništva u logoru, u vrlo teškim uvjetima. Na pitanja o tome je li Dragan Čović pohađao i položio njegov predmet na Mašinskom fakultetu, pokazao je takav panični strah da je to za mene predstavljalo dokaz da je moja sumnja opravdana, jer u suprotnom, moj prijatelj profesor jednostavno bi, bez straha, potvrdio da je Čović položio njegov predmet. Našem razgovoru svjedočio je jedan čovjek. Pored toga, jedan drugi profesor, bivši dekan Strojarskog fakulteta, tvrdio mi je da je Čović svoj magisterij branio u Sarajevu, a ne u Mostaru. Ne magistrira se svaki dan, pa bi taj profesor morao znati kada je i gdje Čović polagao magisterij, tim više što Čović nije bilo tko.

NACIONAL: Provjerio sam tu tvrdnju o Čovićevu navodnom magisteriju u Sarajevu. S Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu potvrdili su mi da Čović nije magistrirao u Sarajevu…

Vidite da je tu mnogo nejasnoća. Treba to raščistiti. Pokušao sam razgovarati s još nekoliko bivših profesora s mostarskog Mašinskog fakulteta, ali svi se ustručavaju govoriti, a naročito se boje istupiti javno. Ti ljudi imaju pravo ostati anonimni da ne bi bili izloženi pritisku i neugodnostima, tim više što su neki od njih bili zatočenici logora HVO-a, kao i ja. Ali ja se ne bojim. Imam 82 godine, a svi moji su u inozemstvu. Neugodnosti, naravno, ne bih volio, ali pretrpjet ću, jer drugačije se ništa neće raspetljati. Uvjeren sam da Dragan Čović nema vjerodostojan magisterij i želim da ta istina dopre u javnost.

NACIONAL: Tražio sam od Mašinskog fakulteta mostarskog Univerziteta „Džemal Bijedić“ da mi kažu je li Čović kod njih magistrirao. Odgovorili su da mi ne mogu dati tu informaciju jer je njihova arhiva na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pitao sam isto i taj fakultet. Od njih nisam dobio odgovor premda sam zvao nekoliko puta i tražio da mi odgovore…

Neće vam, bojim se, ni odgovoriti. Oni su zatvorena sredina. Sveučilište u Mostaru pod kontrolom je HDZ-a BiH. Mostar je podijeljen grad. Na desnoj obali Neretve je HDZ, a na lijevoj SDA. Sve je doslovno podijeljeno, poduzeća, gradske firme…

Kompletan intervju čitajte ovdje.

 

BiH

Građani (i dalje) odlaze iz BiH: Prije su poslodavci birali radnike, danas je obrnuto – i neka je

Published

on

By

Hrvatskoj treba 15 do 20 dana da uveze radnike, a nama godina, žale se poslodavci u BiH

Dok se Bosna i Hercegovina posljednjih godina suočava s deficitom radnika, sve je više građana koji se odlučuju za rad u inostranstvu. Rijeke ljudi ispred stranih ambasada i agencija koji traže dozvole za rad su samo jedan od dokaza koji govore tome u prilog.

A zašto nam odlazi radna snaga? Razloga je, kako kažu iz Vanjskotrgovinske komore BiH, mnogo.

ODSUSTVO PERSPEKTIVE

Osnovni su: mali izbor poslova u struci, niske plate (visoka opterećenja za poslodavce), visoki troškovi života za nivo prosječne plate, visok nivo političke nestabilnosti, gubitak nade u mogućnost promjene sistema, odsustvo perspektive za budućnost djece i neusklađenost obrazovnog sistema sa tržištem rada.

– BiH uglavnom napuštaju ljudi sa deficitarnim zanimanjima u EU kao što su: programeri, ljekari i drugo medicinsko osoblje, visokoobrazovana radna snaga. S istim problemom se susreću i zemlje regiona, tvrde iz Komore.

U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH još nemaju sve podatke za 2023. kada su u pitanju suficitarna i deficitarna zanimanja

Predsjednik UO Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović kaže da veliki broj radnika nedostaje i u industrijskom i ugostiteljskom sektoru.

Tamo gdje su proizvodnja, mašine, teži fizički rad… Niko neće da radi to, jer su u pitanju teški fizički poslovi. Nikome se ne radi, valja se na skelu popeti, miješati beton. E sad, ko radi ove zahtjevne poslove, radije će otići vani, jer je puno bolje plaćen tamo, kompletna građevina je tamo. Naši radnici odoše u sezoni, a i mimo nje prema Hrvatskoj i ostalim evropskim zemljama. U BiH ostaje velika praznina, priča on.

 

Ta praznina se osjeti u privrednom sektoru. Ako se trend nastavi, poslodavci će, kažu iz VTK-a, ali i Udruženja poslodavaca, morati uvoziti radnike.

– Taj proces je već počeo, tako da na gradilištima u BiH imamo radne snage iz Turske, Kuvajta, Bangladeša, Nepala, Kine i drugih zemalja. Poslodavci su pokrenuli inicijativu kod nadležnih institucija kako bi im olakšali procedure zapošljavanja radne snage iz inostranstva, a najveća je potražnja stranih radnika raznih profila kao što su: voćari, stočari, pekari, tesari, zidari, moleri, vozači u međunarodnom saobraćaju… BiH nedostaju i radnici u proizvodnji i sektoru turizma, a većom liberalizacijom tržišta rada u zemljama zapadne Evrope, kao i svakodnevnim odlaskom radno sposobnog stanovništva iz BiH, ovaj problem bi mogao postati još izraženiji, tako da su i strahovi opravdani, ističu u VTK-u.

Smailbegović smatra da se procedura zapošljavanja stranaca mora olakšati.

– Nažalost, kod nas je to još tabu i zato nije zaživjelo u punom kapacitetu. Imamo malo stranaca koji rade, odnosno oko 4.000 izdatih dozvola. Ove godine su kvote povećane na šest hiljada. Ali, nisu problem ni kvote koliki su problem procedure koje su jezivo kompleksne i spore. Treba vam godina da dovedete jednog radnika. Hrvatska je to odlično riješila, 15 do 20 dana im treba da dovedu radnika i oni danas imaju 170.000 stranih radnika na spisku, ističe Smailbegović.

Svi oni kojih se tiče odlazak radne snage iz BiH su složni u jednom – problem treba riješiti sistemski. Šta to znači?

– Visoke stope nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini, dužina čekanja zaposlenja samo su neki od pokazatelja da obrazovni sistem, odnosno ponuda radne snage ne odgovara zahtjevima potražnje i da je nužno napraviti promjene u tom segmentu. Istovremeno, primanja nisu jedini razlog odlaska, nego sveukupna slika BiH koja nužno treba povoljniji poslovni ambijent, stabilnost i rasterećenje privrede, ističu iz VTK-a.

Poslodavci i VTK slažu se u jednom: Za ljepšu budućnost potrebni su sistemsko prilagođavanje tržištu rada, kvalitetni programi, kvalitet nastavnika i mreža škola uz kvalitetno osiguranje obavljanja nužne prakse, više praktičnog rada i posjete proizvodnim kapacitetima pri obrazovanju učenika i studenata za budući poziv. Smailbegović dodaje da u set rješenja treba da uđe i zapošljavanje studenata, penzionera i osoba sa invaliditetom, piše Oslobodjenje.

IMA KO HOĆE

Osvrće se i na donedavnu floskulu brojnih poslodavaca u BiH: “Ako nećeš ti, ima ko hoće da radi”.

– Prije su poslodavci birali radnike, jer je tržište bilo takvo, puno radne snage, a danas se ta situacija okrenula i neka je. Radnici biraju poslodavce i tome se jednostavno svi moramo prilagoditi, objašnjava Smailbegović.

Iz VTK-a, ipak, daju tračak nade u bolje sutra.

– Nedavna odluka Evropskog vijeća za otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom donosi jednu vrstu ekonomske sigurnosti, daje dobar signal za strane investitore, mogućnost povećanja zaposlenosti i otvara dodatne mogućnosti za nove poslovne prilike, posebno u vanjskotrgovinskoj razmjeni i kreiranju povoljnijeg poslovnog okruženja u našoj zemlji. Stoga bi pregovori sa EU eventualno mogli smanjiti odlazak kvalificirane radne snage, zaključuju u Komori.

Nastavi čitati

BiH

Vlada FBiH se časti novim automobilima, najskuplje će dobit Nikšić i Bradara

Published

on

By

Najskuplje automobile visoke klase dobit će Nikšić i Bradara, dok će Mijatović i Kraljević voziti ona kategorisana kao srednja klasa čija je cijena ‘samo’ 120 000 KM.

Vlada FBiH odobrila je Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine nabavku službenih putničkih automobila, i to za potrebe budžetskih korisnika u vrijednosti od čak milion i pet stotina sedamdeset hiljada maraka!

Ova odluka Federalne vlade objavljena je u Službenim novinama FBiH iz koje je vidljivo da se automobili nabavljaju za premijera FBiH Nermina Nikšića, Ured predsjednice FBiH Lidije Bradare, te dvojice dopremijera FBiH koji su ujedno ministri razvoja, poduzetništva i obrta, te finansija, Vojina Mijatovića i Tonija Kraljevića, piše Raport.

Vozila po klasama

Vozila koja će biti kupljena u ovoj godini kategorisana su po klasama i to na nižu, srednju i visoku.

Najskuplje automobile visoke klase i to po 150.000 KM dobit će Nikšić i Bradara, dok će Mijatović i Kraljević voziti ona kategorisana kao srednja klasa čija je cijena ‘samo’ 120.000 KM.

Odluka o kupovini službenih automobila objavljena u Službenom listu

Novi automobili kupuju se i za federalna ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, unutrašnjih poslova, pravde, trgovine, raseljenih osoba i izbjeglica i to po cijeni od 90.000 KM po jednom automobilu.

Ministarstvo prostornog uređenja dobit će jedno vozilo od 90.000, a drugo od 45.000 KM.

Kreće procedura

Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata dobija vozilo vrijednosti 45.000, a kulture i sporta automobil od 50.000 KM, koliko će biti izdvojeno i za vozilo za potrebe Ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta.

Za Poreznu upravu FBiH namijenjena je nabavka vozila vrijednosti 135.000 KM, za Federalno tužilaštvo vozilo vrijedno 90.000 KM, a za Službu za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH vozilo od 90.000 KM.

Odluka o odobravanju novca za nabavku automobila na snagu stupa sutra, pa će Služba vjerovatno odmah krenuti u proceduru kupovine automobila.

Nastavi čitati

BiH

Tragična nesreća u BiH: Radnik (39) pao s električnog stuba i poginuo

Published

on

By

Lice mjesta je osigurano od strane službenika PS Stolac, a s navedenim su upoznati dežurni tužilac i inspektori Ministarstva rada

 

 

Radnik iz Nevesinja pao je u četvrtak s električnog stuba u Stocu i poginuo, doznaje se u petak u MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona.

“PS Stolac prijavio je S.L. da je u industrijskoj zoni s električnog stuba pao S.S. (1985.) iz Nevesinja, radnik poduzeća ‘ARS INŽINJERING’ Banja Luka. Isti je od zadobivenih povreda smrtno stradao što je konstatirano od strane dežurne liječnice Doma zdravlja Stolac”, kaže se u policijskom izvještaju.

Lice mjesta je osigurano od strane službenika PS Stolac, a s navedenim su upoznati dežurni tužilac i inspektori Ministarstva rada, javlja Fena.

Uviđaj su izvršili službenici Odjela krim. policije PU Čapljina.

Nastavi čitati

Najčitanije