Tema ovosedmičnog izdanja Specijala O kanala bile su politike Hrvatske i Srbije danas i za vrijeme Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

Koliki su otklon naši susjedi napravili od politika Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, pitali smo, između ostalih, doktora političkih nauka Slavena Kovačevića i političkog analitičara iz Zagreba Žarka Puhovskog.

Mnogi koji ne podržavaju Hrvatske u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, reći će da je onaj pravi otklon napravljen za vrijeme Stjepana Mesića, pa dijelom i tokom mandata Ive Josipovića. Hrvatska se, prema mnogima, vratila na stari smjer.

No, sa tim se ne slaže Puhovski.

– Nema govora o starom smjeru. Ideja da se današnja situacija uspoređuje sa ratom je neodgovorna histerija. Drugo ne mogu ništa reći. To je, otprilike, kao kad neko napiše tri protužidovske parole, pa kažete da se vratio holokaust. U ratu se ubijalo svaki dan. Neodgovorno je i nedopustivo uspoređivati današnju situaciju sa ratom, pogotovo zato što rata nema ni u blizini. Ono što ima je veoma loša situacija i u Bosni i Hercegovini i izvan nje. A prije svega, to da se tu priča o napadu na suverenost BiH koju sama BiH nije u stanju realizovati. Bosna i Hercegovina nije suverena država. Naprosto napadati druge da se upliću u njen suverenitet je loš vic. Sama BiH se ne miješa u vlastite poslove. To je ključan problem, ocjenjuje Puhovski.

Sve drugo su, kaže, ružne stvari iz Zagreba, Beograda, Brisela, Ankare, Moskve, itd.

– Ali one su moguće zato što je u Bosni i Hercegovini politički vakuum. Što BiH ne funkcionira kao punoljetna, kao korektna politička zajednica. To je ono što u BiH izgleda nisu u stanju sami sebi reći. To je ono što dovodi do toga da se priča o hrvatskim etnički čistim teritorijama, koji su bili fantazija ili fantazmagorija Herceg Bosne. A ne govori se o tome da je Sarajevo danas etnički čisto. Dajte da uzmemo iste kriterije, da govorimo o činjenicama. Onda tek možemo ići na zaključke, dodao je.

Dio suvereniteta Bosne i Hercegovine jeste prenesen na institucije međunarodne zajednice i visokog predstavnika. Slaven Kovačević se ne slaže sa time, te ističe da Sarajevo nije etnički čisto.

– Pogrešno je takvo viđenje stvari. Ured visokog predstavnika svoj mandat temelji na Aneksu 10. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. On ima svoje direktne nadležnosti. Kada bi suverenitet bio u rukama visokog predstavnika, značilo bi da on donosi sve zakone i odluke u ime organa i institucija BiH. On to ne radi. Njegova uloga je bila stvaranje prostora za implementaciju mira i civilnog aspekta Mirovnog sporazuma. To je suština djelovanja visokog predstavnika. Ostale odluke su ipak donosile institucije BiH. Od različitih zakona u parlamentarnim procedurama, itd., naveo je Kovačević, te dodao:

– Ja nisam govorio o ratu. Ja sam govorio i interpretirao jedan dio presude famoznoj šestorci kako je to rečeno u Haagu. Šta je jedan od ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata i kako je ta šestorka presuđena, šta su oni htjeli i poveznica sa zvaničnim Zagrebom. Kada to povežete, sa tendencijom da se u Izbornom zakonu BiH stvaraju etnički čiste izborne jedinice, onda se tu vidi jedna linija. Nije tačno da je Sarajevo čist grad. Ovdje u Sarajevu, po popisu iz 2013. godine živi oko 20 hiljada Hrvata, što je više nego u Grudama, Posušju, Čapljini, itd. Sarajevo još uvijek ima tu multietničku kulturu. Ima tu i drugih etničkih zajednica. Sarajevo ima taj temeljni multietnički karakter. Nije to onako kako je bilo prije rata, došlo je do promjena i kretanja stanovništva, što radi rata, što radi ekonomskih razloga. A pogledajte dijelove zapadne Hercegovine i Posavinu. Gdje su tamo Hrvati? Gdje je tih par stotina hiljada Hrvata iz bh. entiteta Republika Srpska o kojima niko ne govori? Temelj moje politike je građanin pojedinac, objašnjava Kovačević.

Cijelo izdanje ovosedmičnog Specijala pogledajte u nastavku.