PUKOVNIK SAMIR BEGANOVIĆ – Prvi pilot Armije republike Bosne i Hercegovine – heroj sa lavljim srcem

Ove godine se navršava 28 godina od pogibije prvog pilota Armije Republike Bosne i Hercegovine, Samira Beganovića iz Cazina. Stradao je kada je ukrajinski avion “AN 26”, u kom je bio kao kopilot, oboren u rejonu Plitvičkih jezera u Republici Hrvatskoj.

Njegov avion pogođen je, po svemu sudeći, projektilom oružanih jedinica Martićeve i Babićeve tzv. SAO Krajine.
Najprije se negiralo da je avion uopće oboren, a kad je utvrđena lokacija pada, tijela više nije bilo. U to vrijeme imao je tek 27 godina.
Kako će se kasnije utvrditi, pronađeni ostaci tijela iz aviona su preneseni u Srbiju, a onda u Kijev. Uprkos svim naporima Samirovog brata Enesa, ovaj heroj, još uvijek nije našao smiraj u svojoj Bosni.


Samir Beganović je bio školovani pilot i zaljubljenik u letenje. Volio je nogomet i najprije htio da bude geometar. Najbolji učenik osnovne škole u Pećigradu isticao se svojom inteligencijom.
Njegov brat je ispričao svojevremeno, da je pred kraj osmog razreda u školi bio postavljen konkurs za Vazduhoplovnu gimnaziju u Mostaru, te da je Samir odlučio da se prijavi.
Njihova majka odmah je bila protiv i kazala da od toga “nema ništa”, no Samir je bio uporan i primljen je, te školovanje za pilota započeo u Hercegovini. Zatim je obrazovanje nastavio na vazduhoplovnoj akademiji, a završio je i obuku za instruktora letenja.
Početak rata ga je zatekao u Zadru. Iz Zadra je trebao biti premješten u Titograd (današnja Podgorica), ali on to odbio. Otišao je do Udbine (vojni aerodrom u Hrvatskoj), a odatle je došao u Bihać.
Rata je bio itekako svjestan pa mi je govorio:
“Buraz, rat je neizbježan. Ove naše usijane glave ne znaju da podjele nose rat”.
Samir je odmah po izbijanju agresije okupio preostale pilote u Bihaću i već su u maju 1992. godine formirali Vazduhoplovnu grupu. Neki kasniji oficiri Armije RBiH do tada još nisu napustili JNA. Sa osnivanjem Grupe, javila se i potreba izgradnje improviziranog aerodroma, a za to su izabrali lokaciju u Ćoralićima, u Cazinu. Aerodrom u Ćoralićima je bio strateški objekat i žila kucavica Bihaćkog okruga.
Samir Beganović i Edvin Iftić (koji, također, više nije živ) su prvi preletjeli prostor pod kontrolom Armije BiH, postajući tako prvi piloti jedine legitimne vojne sile u našoj zemlji.
U potpunoj kopnenoj blokadi koja je trajala 1200 dana, preleti preko teritorije tzv. SAO Krajine su unosili nadu u opstanak.
Do augusta 1994. godine Samir je napravio na stotine letova.
“On nije bio borbeni pilot i njegova misija je bila humanitarna jer je preko tog koridora između teritorije BiH u okruženju i slobodnog dijela Hrvatske, te Slovenije prevozio hranu, lijekove, sanitetski materijal, pomoć, bolesne i ranjene ljude. Ti avioni nisu bili borbeni, već transportni”, govorio je Enes Beganović.
Danas po ovom heroju, svojevrsnom nastavljaču djela Partizanske eskadrile, Franje Kluza i Rudija Čajevca, nosi naziv centralna ulica u Cazinu.
U ostatku Bosne i Hercegovine se nedovoljno zna o Beganoviću. Samirovu porodicu, kako je pisala Edina Kamenica, naročito boli to što se čak pokušalo sakriti da je Samir, zajedno s Edvinom Iftićem napravio prvi ratni let, i to na području na kojem je tada u nebo pucalo nekoliko vojski.
Za početak, primjer Samirovog rodnog grada trebali bi slijediti i mnogi drugi u Bosni i Hercegovini, te ulicu, trg, ili prikladan objekt nazvati po pilotu Beganoviću.
“Kad ime Samira Beganovića postane dio našeg kolektivnog sjecanja koliko i ime Rade Končara dostići ćemo nivo svijesti zrele nacije”, napisao je danas Hasan Nuhanović, svjedok genocida, pisac, aktivista, podsjećajući na djelo prvog pilota Armije RBiH.
Sramno je i nedopustivo da se do danas država Bosna i Hercegovina nije snažnije angažirala da, pored afirmacije djela ovog istinskog heroja, najprije pronađe posmrtne ostatke Beganovića.
Uz malo ozbiljnijeg diplomatskog angažmana i državne volje, veliki su izgledi da bi se konačna istina mogla saznati, a posmrtni ostaci dopremiti u Bosnu i Hercegovinu. To je dug ove zemlje!
Do tada, Krajšnici će gledati u nebo sjećajući se istinskog patriote i humaniste, koji je dobro znao šta rizikuje, ali se nije pokolebao u borbi za državu Bosnu i Hercegovinu i njezine građane.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.