Sutra će u Prijedoru biti klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop još 16 žrtava zločina na području te općine.

Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, rodom je iz Kozarca, a na Korićanskim stijenama mu je ubijen otac. Za Anadolu Agency je govorio o razmjerima zločina koji su počinjeni ‘90-ih na tom području nad Bošnjacima i Hrvatima.

– Dvadeseti juli je unazad 15-ak godina uzet kao dan kada se obavlja šehidska dženaza u Prijedoru. Dvadesetog jula 1992. godine srpske vojne i policijske strukture napale su sela na lijevoj obali Sane – Čarakovo, Zecove, Hambarine, Rakovčane, Rizvanoviće, nakon toga je napadnuto i selo Briševo. Tada je došlo do najvećeg pokolja na području prijedorske općine, najvećeg broja ubistava. Prema dosadašnjim istraživanjima, u tim selima je 1992. ubijeno oko 1.500 bošnjačkih i hrvatskih civila – ispričao je Medić.

Više od 32.000 Prijedorčana je bilo zatočeno

Kako je kazao, s obzirom na razmjere zločina, 20. juli je uzet kao datum za klanjanje dženaze i ukop žrtava.

Logori oko Prijedora bili su mjesta ubistava i mučenja, uključujući seksualno nasilje. Više od 32.000 Prijedorčana je bilo nezakonito zatočeno u 58 koncentracionih logora ili drugih mjesta zatočenja.

– U Prijedoru su bila tri logora koja su specifična po određenim stvarima. U logoru ‘Trnopolje’ je od maja do kraja septembra bilo zatočeno 23.000 osoba. Trnopolje je bio logor sa najvećim brojem zatočenika na prostoru bivše Jugoslavije. U Omarskoj je, prema dosadašnjim istraživanjima, ubijeno 458 osoba, a u Keratermu 361. Specifičnost Prijedora su i bijele trake. Specifičnost Prijedora je i činjenica da ni u jednoj općini koja je danas u sastavu Republike Srpske nije prognano toliko ljudi kao na području općine Prijedor. Do konca 1992. već je oko 50.000 Bošnjaka i Hrvata bilo prognano – istakao je Medić.

Naglasio je da je za Prijedor specifično to da je ubijeno više od 90 posto intelektualaca iz reda Bošnjaka i Hrvata.

– Ono što je još jedna specifičnost za Prijedor jesu sadistički zločini u prijedorskim logorima, konkretno u Omarskoj i Keratermu. Imate ljudskom razumu neshvatljive sadističke zločine u tim logorima. Ono što je po meni neshvatljivo jeste činjenica da su te sadističke zločine počinili ljudi koji su poznavali žrtve, dakle, bili su njihovi prijatelji, kumovi, komšije… Desilo se da učenik ubije svog učitelja, da učitelj izvrši zločin nad svojim učenikom, a sve su to ljudi koji su tu živjeli. Specifičnost Prijedora je i u tome da su preko 95 posto zločina počinili prijedorski Srbi – pojasnio je Medić.

Kako je kazao, nevjerovatno je da se na području koje je baštinilo bratstvo i jedinstvo u punom smislu te riječi, dese takvi zločini. Prema svjedočenjima preživjelih, u Prijedoru su maloljetnici korišteni kao “živi štit”.

– Imamo nekoliko svjedočenja maloljetnika koji su preživjeli, a koji su korišteni kao ‘živi štit’. Mnogi maloljetnici su bili i zatočeni u logorima. Jedan broj zatočenika je i ubijen u logorima, jedan je ubijen i na Korićanskim stijenama – izjavio je Medić.

Ubijeni Prijedorčani nađeni u 73 masovne grobnice

Naglasio je da je 1992. godine apsolutna većina prijedorskih Bošnjaka i Hrvata ostala bez ičega na tom području.

– Da bi napustili područje općine Prijedor morali su potpisati izjavu u kojoj se dobrovoljno odriču svoje imovine u korist srpske republike BiH, odnosno Republike Srpske – pojasnio je Medić.

Ubijene Bošnjake bacali su u pojedinačne, zajedničke i masovne grobnice. Do sada su posmrtni ostaci ubijenih Prijedorčana pronađeni na 501 lokaciji, u 73 masovne grobnice (primarne i sekundarne) na području deset općina i tri države – BiH, Hrvatska i Srbija.

– Ono što je značajno za Prijedor je i činjenica da su posmrtni ostaci ubijenih pronađeni i na području Hrvatske, u onom dijelu Hrvatske koji je do 1995. bio pod srpskom kontrolom. Posmrtni ostaci su nađeni i u Srbiji. Posmrtni ostaci ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata su pronađeni širom Bosanske Krajine – rekao je Medić.

Povodom 30 godina od početka zločina nad Prijedorom i tamošnjim Bošnjacima i Hrvatima Medić, koji je porijeklom iz Kozarca i čiji otac je ubijen na Korićanskim stijenama, govorio je i o tome zašto taj ratni zločin sud nije okarakterizirao kao genocid.

– Mi smo 30 godina bukvalno tražili od ljudi s druge strane, dakle od prijedorskih Srba, da progovore o onome što je počinjeno. Vi i danas imate više od 550 osoba čiji posmrtni ostaci nisu pronađeni. Trideseta godišnjica je prijelomna godišnjica. Ja više ne očekujem od druge strane da izvrši neku katarzu, da dođe do promjene svijesti. Čak mogu da kažem da me više to puno ne zanima, sada govorim s aspekta čovjeka koji je rođen tamo. Činjenica je da ukoliko se ova generacija prijedorskih Srba na adekvatan način ne suoči sa prošlošću, taj teret će ostaviti budućim generacijama – izjavio je Medić.

Govorio je i o procesuiranju odgovornih za zločine na području Prijedora.

– Nekoliko osoba je bilo optuženo i za genocid, međutim, teško je dokumentovati genocidnu namjeru. Prema mom i stavu mnogih drugih eminentnih naučnika, genocidna namjera je iznesena 12. maja 1992. godine na 16. zasjedanju Skupštine srpske republike BiH kada je izneseno šest strateških ciljeva. Dakle, strana koja iznese takve strateške ciljeve ne može biti u defanzivi. Nesumnjivo je to genocidna namjera, međutim, Haški sud nije to uzeo kao jasan dokaz genocidne namjere. U predmetu protiv Ratka Mladića je iznesen apsurd da nije ubijeno dovoljno ljudi na tom području – pojasnio je Medić.

Počinjen je genocid uz ubistva, progon, pljačke…

Kako je kazao, po definiciji genocida, broj ubijenih nije ključni argument nego je sama namjera i sve ono što je počinjeno.

– Ako imate činjenicu da je više od 50.000 Bošnjaka i Hrvata, prema popisu iz 1991. živjelo na području općine Prijedor, a da prema popisu iz 1995. je ostalo oko 1.000, to jasno govori da je počinjen genocid, uz sve ono što sam naveo – ubistva, progon, oduzimanje imovine, pljačke… – rekao je Medić.

Smatra da je Prijedor bio od strateškog značaja za srpsku politiku iz dva razloga.

– Prvi je činjenica da se on nalazi između Krajine i Semberije. S druge strane, jedan od iznesenih ciljeva je bio da Una bude zapadna granica buduće srpske države. U Prijedoru su prema popisu z 1991. godine Bošnjaci bili u relativnoj većini tako da je srpskim vlastima bilo od značaja da uspostave trajno etničku dominaciju na tom području – rekao je Medić.

Kako je kazao, Prijedor je grad sa najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca.

– Prijedor je općina broj jedan u svijetu po broju osuđenih ratnih zločinaca. Dakle, do sada je vođen proces protiv 61 osobe za zločine počinjene u Prijedoru – dodao je Medić.