Connect with us

Uncategorized

Sejo Sexon o situaciji u BiH: ‘Ima onaj vic – kako se pametni Bosanac javlja glupom Bosancu? Telefonom iz Stuttgarta…’

Published

on

“U tom trokutu straha, koji čine ustaše, islamisti i četnici, već 30 godina leži tajna koja drži na vlasti te kleptokratske, korumpirane nacionalne stranke, a po svoj prilici ostat će tako još neko vrijeme. Tu smo zaista kao iz vica o Bosancima i tu smo zaista malo zavrnuti, jer tako zavaravati ljude i uspijevati u tome da ne vide društvenu situaciju je ravno mađioničarskom triku”

 

Izvor: Index.hr
Razgovarao: Ivan Tomašić

 

Četiri godine nakon studijskog albuma Šok i nevjerica i živog albuma Live in Skenderija 2018., Zabranjeno pušenje objavljuje novi album koji je izašao prije dva dana.

Album Karamba! donosi 16 novih pjesama, a najavljuje ga pjesma Ekrem, za koju je upravo snimljen i spot. Povodom toga Sejo Sexon (Davor Sučić), frontmenom benda i autorom većine pjesama na albumu, dao je intervju za Index.hr.

Junak vaše nove pjesme, Ekrem, pobornik je teorija zavjera koji se hrani bizarnim informacijama s interneta i društvenih mreža. Je li uvijek bilo Ekrema, pa su s internetom postali vidljiviji, ili je uvijek bilo isto? Titov dvojnik, Željava… Bilo je toga i u Jugi.

Ekrem je jedna paradigma, jedan duh vremena koji smo živjeli posljednjih nekoliko godina. On je jedna osoba kakvih smo se nažalost nagledali kroz ovo vrijeme. Njima ništa ne znače pune bolnice, ništa im ne znače vapaji zdravstvenih radnika, ništa im ne znači tisuće preminulih starijih ljudi koji su nečiji očevi i djedovi.

No, najstrašnije je bilo saznanje da Ekrem može postati i predsjednik SAD-a, Brazila, Rusije ili Mađarske te svom narodu savjetovati da piju dezinficijens, da se liječe piramidama i infracrvenim zračenjem.
Tako sam se sjetio onog natpisa na ludnici: “Mi smo ovdje zato što nas je malo”. Mislim da vrijeme u kojem živimo nažalost pokazuje da je luđaka puno više nego što smo očekivali te da upravljaju ozbiljnim sistemima i donose važne odluke, a raspolažu čak i nuklearnim oružjem.

Kažete da ste i Ekrema, kao i brojne druge junake i priče, prepisali iz svakodnevice. Što mislite da biste radili i o čemu biste pisali da živite u nekoj uređenoj zemlji?

Pa svakodnevica je, kao što sam već rekao, postala luđa i od umjetnikovog ludila te je nije više lako pratiti. Možda je to razlog zašto više nema Nadrealista jer danas u jednom dnevniku imate nadrealniji show nego što je bilo u njihovim emisijama. Naša regija je, na sreću ili nažalost, neiscrpan izvor tema za rock & roll i općenito umjetnost. Tako da je puno lakše raditi ovdje nego u Finskoj, Švedskoj ili nekoj drugoj uređenoj državi.

Vi ste jedan od rock sinonima Jugoslavije, Jugo 45 je najjugoslavenskija pjesma iz pop-kulture. Što mislite o tome i kako gledate na jugoslavensko nasljeđe?

Jugoslaviju je, kao i svaku jednopartijsku državu, nemoguće promatrati crno-bijelo. S jedne strane imate mir, stabilnost, međunarodni ugled, besplatno školstvo i zdravstvo, puno je novih teritorija pripojeno toj zemlji koje smo oteli od naših susjeda za vrijeme Jugoslavije.
S druge strane postojala je represija nad političkim protivnicima, slobodoumnim ljudima i umjetnicima, ubojstva zarobljenika nakon rata, ubojstva emigranata u 80-ima. Sve je to bila Jugoslavija. Ja sam na svojoj koži osjetio obje strane, a vjerujem i svaka obitelj koja je živjela na tom prostoru.

Ipak, i danas se mnogo ljudi s nostalgijom sjeća tog vremena jer su ljudi bili ravnopravniji i nisu postojale ovakve razlike, nije postojala ovolika pljačka naroda. Danas svi naši vodeći političari su puno bogatiji nego što je Tito ikad bio. Tako i popularnost pjesme Jugo 45 objašnjavam činjenicom da ljudi na kraju najviše pamte ono dobro, a loše zaborave.

Koja je situacija s Bosnom danas u odnosu na prije, recimo, trideset godina? U Hrvatskoj se od politike teško diše, a odavde se čini da je u BiH još gore.

Znači, ima onaj vic: “Kako se pametni Bosanac javlja glupom Bosancu? Telefonom iz Stuttgarta.” Dakle, situacija je ista kao i u Hrvatskoj, ljudi masovno odlaze, oko milijun i pol ljudi manje je na popisu stanovništva nego što je bilo 1992. godine.
Šezdeset posto ljudi je zaposleno u javnom sektoru, to je pouzdan glasački stroj i garancija da će izbori završiti s približno istim rezultatima jer ne grizeš ruku koja te hrani. Oni koji iza sebe nemaju partiju, njima je jedini izlaz dijaspora. Tako da praktički svi ljudi koji su opozicija, oni zapravo više i ne žive ovdje.

Prije više od 30 godina ste otpjevali Na straži pored Prizrena. Bi li danas bila moguća pjesma, recimo, Na straži pored Harkiva, ili će te “male priče” danas umjesto rokera odraditi društvene mreže i TikTok prijenosi vojnih akcija? Ili možda turbofolk, koji od rocka uzima neka mjesta poput “live fast, die young”? Za čiji račun danas ginu “mladi lavovi” u Ukrajini?

Kažu da je do danas u svijetu zabilježeno preko 15 tisuća ratova, očigledno je to nešto što je imanentno našem biću i to se neće lako iskorijeniti iz ljudske prirode. Jači i moćniji rijetko propuštaju priliku napasti slabijeg, a na kraju će teret i žrtve podnijeti obični ljudi, narod i sirotinja.
Razlika je jedino što će mladi Ukrajinci, koji isto kao i mi nekad u Sarajevu brane svoje domove i obitelji, umirati s osmjehom na licu za razliku od napadača koji moraju povjerovati da su njihovi dojučerašnji susjedi postali nacisti i da su ti nacisti za predsjednika izabrali Židova nacista.

Vjerujem da ljudi koji se bore na drugoj strani imaju puno manje motiva i da se osjećaju prevarenima. Danas propaganda i ispiranje mozgova ide dotle da se nacistom proglasi čovjek kojem je pola obitelji ubijeno u holokaustu, a sve za potrebe mobilizacije.

Kako je danas biti roker na ovim prostorima? Je li vam nekad palo na pamet da ostavite gitaru i promijenite žanr, ili nemate problema s publikom? Prihvaćaju li vas nove generacije slušatelja?

Za mene je rock & roll religija, a od religije se ne odustaje ni kad te bacaju lavovima. Jasno, danas ima unosnijih biznisa na estradi. Zato sam se za novu turneju botoksirao, kupio sam novu garderobu u Armaniju, nabavio sam autotune, ali ipak je najvažnije da pjevač bude lijep i tu se majka priroda pobrinula te je tu tajna mog uspjeha.

Vjerujem da tu leži razlog zašto nam dolazi tako puno mladih ljudi, jer svi oni žele vidjeti lijepo obučenu estradnu zvijezdu prijatnog izgleda.

 

Što mislite o trenutnoj sceni na Balkanu, onoj rokerskoj, pankerskoj, alternativnoj, a što mislite o Jali Bratu i Bubi Corelliju? Kako je bilo surađivati sa Sassjom?

Moje je mišljenje da se ne možete boriti protiv trendova. Trendovi su generacijska osobna iskaznica, svaka generacija ima svoju glazbu, garderobu, filmove. Frank Sinatra i Paul Anka, koje je slušao moj otac bili su bolja i puno kompleksnija glazba od Sex Pistolsa koje sam ja slušao.

Ali ja nikad nisam stavio na gramofon ni jednu njihovu ploču, ni jednu ploču mog oca, to jednostavno nije bila moja glazba. Sve što stariji vole, klinci smatraju naftalinom i zaobilaze to u širokom luku. Ipak, moram reći da sam sretan jer mi puno mladih ljudi dolazi na koncerte, iako radimo glazbu za svoju dušu i ne trudimo se baš previše da se ikome dodvorimo.

Što se tiče Sassje, to je zapravo bio jedan jedinstven slučaj na estradi da nije snimljen duet, nego triet. Naime, Sassja je na snimanje došla trudna, ali izgurala je to snimanje do kraja i pokazalo se da su reperi po volji i odlučnosti rame uz rame s nama. Samo se nadam da beba nije od naše glazbe pretrpjela neka ozbiljnija oštećenja.

Kad smo već kod pjesme “Kupi nas Ali”, mislite li da se Bosna nasilno i radikalno islamizira ili ste pucali isključivo na prodaju strancima? Bi li bilo išta drugačije da nas kupi Sally? “Neuki, lijeni, bjesni, mračni, pomjereni”… jesmo li zaista takvi, ili ima još nešto u nama?

Jednom sam vozeći se Sarajevom na radiju slušao gostovanje predsjednika udruge šljivara BiH. Znate li koliko ima stabala šljiva u BiH? Preko 20 milijuna: mislite li da je to sve za pekmez? Pametnom dosta, toliko o islamizaciji.
Ono što je činjenica da u tom trokutu straha, koji čine ustaše, islamisti i četnici, već 30 godina leži tajna koja drži na vlasti te kleptokratske, korumpirane nacionalne stranke, a po svoj prilici ostat će tako još neko vrijeme. Tu smo zaista kao iz vica o Bosancima i tu smo zaista malo zavrnuti, jer tako zavaravati ljude i uspijevati u tome da ne vide društvenu situaciju je ravno mađioničarskom triku.

 

Magazin

‘Čudo’ za pluća: Pijte čašu ovog napitka dnevno, najbolje ujutru na prazan želudac

Published

on

By

Surutka je tečnost koja vam ostaje poslije postupka sirenja mlijeka. Naime, ovaj postupak razdvaja mlijeko na čvrstu supstancu (skutu) i tečnu supstancu (surutku). Kozja surutka, u svom osnovnom obliku ili u obliku suplementa, postala je nezaobilazna namirnica među ljudima koji usvajaju zdrav način života.

Brojne studije potvrdile su da kozja surutka pomaže u mršavljenju, poboljšava probavu, jača kosti, a preporučuje se i osobama koje imaju dijabetes tipa 2.

 

Mogu da je konzumiraju i osobe sa alergijama, uključujući i djecu. Često su mala djeca alergična ili intolerantna na kravlje mlijeko zbog prisustva proteina kazeina. Za razliku od kravljeg, kozje mlijeko sadrži minimalnu količinu ovog proteina pa je većina ljudi tolerantna na kozje mlijeko.

Kako se pije kozja surutka?

Koja količina kozje surutke je potrebna, poželjna i dozvoljena na dnevnom nivou, može zavisiti od cilja koji imamo. Optimalna dnevna količina je pola litre, a najdjelotvornija je ako je pijete ujutro, na prazan želudac. Sportistima i osobama koje redovno vježbaju kozja surutka se preporučuje i nakon treninga.

 

 

Treba napomenuti da osobe koje imaju problema sa bubrezima ne bi trebalo da pretjeruju sa kozjom surutkom zbog visokog sadržaja proteina.

Kozja surutka u narodnoj medicini koristi se već vijekovima. Hipokrat ju je savjetovao za jačanje imuniteta i protiv iscrpljenosti. Danas se konzumacija kozje surutke savjetuje osobama sa različitim zdravstvenim stanjima, poput oboljenja jetre, ali važno je napomenuti da ova namirnica ne garantuje izliječenje, ali može povoljno da utiče na ozdravljenje.

 

Kozja surutka za pluća

Iako uzimanje kozje surutke kao dodatka ishrani tokom šest sedmica može ukloniti probleme sa otežanim disanjem, ono ne može da poboljša funkciju pluća i kvalitet života ljudi koji boluju od hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP). Dakle, kozja surutka pomaže u čišćenju pluća, ali nije dovoljno efikasna da bi izliječila bolesti pluća, piše Krstarica.

Kozja surutka za jetru

Kozja surutka koristi se i kao prirodni čistač jetre. Osobama koje imaju masnu jetru preporučuje se da ujutro, dva sata prije doručka, popiju dvije čaše kozje surutke. Ovo naravno neće samo od sebe riješiti problem pa je neophodno promijeniti i način ishrane – izbaciti prerađene proizvode i masnu hranu, a povećati unos proteina. Kozju surutku ne bi trebalo piti duže od dvije nedjelje.

Nastavi čitati

Religija

Izazovi za našu djecu digitalnog doba

Published

on

„Ja ne pravdam sebe, ta’ duša je sklona zlu osim one kojoj se Gospodar moj smiluje; Gospodar moj zaista prašta i samilostan je!“ Kur'an, Jusuf, 53

Bio sam iznenađen kada mi se nedavno, posve slomljena srca, jedna majka povjerila da je njena osamnaestogodišnja kćerka napustila kuću i otišla da nevjenčana živi sa momkom, kršćaninom. Ostavila je svoj laptop od kojeg se nije odvajala. Nakon što smo pronašli njenu dobro čuvanu šifru i prodrli u sadržaje njenih pregleda i kontakata tek tada smo se posve iznenadili i uvjerili u dvostruki život ove djevojke koja je za porodicu i okolinu slovila kao povučena, pobožna, islamski odgojena i islamski odjevena djevojka.

U ovom kratkom tekstu pokušat ćemo pronaći odgovor na pitanje: Zašto mi, roditelji, staratelji, učitelji i muallimi; dakle, svi mi koji smo dužni odgajati i usmjeravati, zašto sve manje i manje, iz generacije u generaciju, znamo o našoj djeci i omladini? Primjetili smo da postoji veza na relaciji tehničkog, tehnološkog i ekonomskog rasta i moralnog držanja i ponašanja. Potreba za radnom snagom, kao i potreba za većim nivoom obrazovanja odvaja mlade od roditeljskog doma i prisiljava ih na samostalan život i snalaženje daleko od brige i očiju njihovih roditelja.

Također, masovno posjedovanje osobnih automobila daje priliku mladima da izbjegnu nadzor i roditeljsku kontrolu. A isto možemo reći i za digitalni svijet u kojem su mladi ‘svoji na svom’, ili kako američki istraživač M. Prenskey veli oni su ‘digitalni starosjedioci’ što se ne može reći i za njihove roditelje, a pogotvo njihove djedove i nene, za koje ovaj stručnjak veli da su pridošlice, stranci, useljenici – ‘digitalni imigranti’. Masovna upotreba savremenih digitalnih tehnologija dovodi, već u ranom djetinjstvu, u pitanje nevinost dječijeg oka, i čistoću dječijeg uha. Odrasli nisu svjesni koliko neprimjereni sadržaji slika prodiru u bezazlen i čist svijet naše djece i diraju u njihove duše. Svijet odraslih, pun vulgarnih, lascivnih slika i scena pornografske sadržine prodire nezadrživo do djeteta.

Osim toga, ono svojim okom prisustvuje i brutalnim scenama mučenja, bestijalnim iživljavanjima krvnika nad žrtvom, i hladnokrvnim ubijanjima. Njihove osjetljive uši, sve češće, umjesto glasa majke, žamora glasa Kur’ana, ili pobožnih napjeva ilahija, šuma rijeke, i cvrkuta ptica, slušaju neartikulisane, zaglušujuće zvuke divlje svirke, urlike i krikove, psovke, bestidan govor, ili zaglupljivanje i ideološki dril govorenjem kojem je cilj oblikuje novog čovjeka unakažene duše, ili su to isprazna, obična naklapanja bez plemenitog sadržaja i svrhe. Lascivne slike, nepokretne i žive, i neprimjeren govor vrebaju čiste duše naše djece i mladih. Ne postoji više mogućnost državne, niti bilo čije druge kontrole, ograničenja ili onemogućenja sadržaja koji se plasiraju. Jednostavno, jedan zli duh oslobođen je i slobodan je da čini što god hoće!

Dječije oči vide, dječije uši čuju, djecu zavode i pozivaju slike, glasovi, sadržaji, o čemu roditelji često vrlo malo znaju, ili prekomjerno opterećeni radom ne pridaju ovome dovoljnu, potrebnu pažnju?! Osim ovoga opšteg, neutralnog, promatračkog i svima zajedničkog, postoji i utjecaj i upliv na integritet osobe, najčešće u komunikaciji vršnjaka međusobno. Ponekad se i naše dijete nađe na meti mobera koji vrše mobing prijetnjama, neprimjerenom kritikom, vrijeđanjem, ucjenama i pritiscima. O ovome djeca i mladi najčešće šute noseći to u sebi. Zato je neophodna edukacija roditelja i svih onih koji se bave edukacijom jer informatička pismenost je nužnost ovoga doba. Ona znači razumijeti tehnologiju, znati se njome koristiti i kreirati informaciju. Potom, potrebno je znati prednosti i korisnosti digitalnih uređaja, ali i posebno biti upoznat i sa opasnostima koje zloupotreba ovih uređaja sa sobom nosi. Treba znati i istaći da tehnologija ne zamijenjuje knjige, nastavu i učenje. Ona je na usluzi i pomoći. Uz pomenuto, ovi uređaji odvajaju realni svijet, svijet stvarnosti offline i daju prednost online svijetu slike i zvuka čineći mlade ljude tromim, zavaljenim u sjedišta i sa ukočenim pogledom usmjerenim u mali ekran, posve usamljene, bez motivacije i ideja, bezvoljne, i u biti nesretne. I ne zaboravimo, svjetski pokazatelji ističu kako djeca i omladina u prosjeku pred ekranima digitalnih uređaja provode 7,5 sati na dan što je krajnje zabrinjavajuće!

U pokušaju da roditeljima i pedagozima izađemo u susret nudimo vam prijedloge stručnjaka za poboljšanje našeg odnosa u pogledu korištenja digitalne tehnike naše djece i omladine: – prvo, djetetu do osamnaest mjeseci omogućiti samo povremeno putem skype-a uspostavu kontakta sa bliskim osobama iz kruga porodice, posebno ako su daleko, i ne više od ovoga; – za djecu od 2 do 6 godina maksimalno do jednoga sata omogućiti korištenje uređaja, dok za uzrast od 6 do 14 godina dozvoliti dva sata, uz roditeljski nadzor i kontrolu; – kvalitetno predstaviti, i poučiti dijete, da uređaji nisu samo za igru , zabavu i postizanje virtuelnih ‘prijatelja’ nego se koriste i za učenje, sticanje znanja i proširenje osobnih vidika; – umjesto da se dijete kažnjava oduzimanjem uređaja ispravnije je neprekidno nuditi mu alernativna rješenja: posjeta islamskom centru, posjeta rodbini, šetnja, odlazak u park, bavljenje sportom, čitanje knjige; – otvaranje profila na facebook-u trebalo bi odložiti barem do 18 godine života jer se fb ne da kontrolisati, ali posjedovati profil na fb to je već odavno hit; pa na primjer jedno nedavno obavljeno istraživanje otkrilo nam je da 93 procenta mladih imaju svoj profil na fb od kojih njih približno 70 procenata posjeduje profil na fb prije svoje trinaeste godine; – upotreba uređaja neka se koristi u dnevnom boravku stana gdje je prisustvo odraslih konstantno, a ne u dječijoj sobi gdje je dijete samo i izolovano.

Pored gore navedenog, ipak najvažniji je stalan, prisan, otvoren i sa povjerenjem izgrađen odnos na relaciji roditelj – staratelj i dijete, odnosno mladić, djevojka. On se gradi od prvog dječijeg koraka pa do njegovog osamostaljenja i izgradnje vlastite porodice.

U okviru ovoga odnosa naročito važno je izgraditi zdrav odnos na relaciji: Čovjek i Gospodar Allah dž.š. Od ove temeljne relacije zavise svi drugi odnosi kao što je: – odnos prema svome vlastitom biću; – odnos spram drugih osoba; ali i – odnos prema svijetu u kojem obitavamo. U našem odnosu prema svijetu to može biti: ili odnos izolacije, ili odnos ići u susret svijetu.

Odnos izolacije gradi se iz krajnje nužde. On se primjenjuje samo onda kada očuvanje vjere i ličnog integriteta postaje gotovo posve nemogućim što mi čitamo u Kur’anskom primjeru Stanovnika Pećine – Ashabi-kehf (18-ta sura Kur’ana) mladića sklonjenih i zaštićenih od svijeta progona, neslobode, nevjerovanja i poroka, u izolaciju, u mrak Pećine, usnule, zaustavljene, nepokretne, ukočene, gotovo mrtve.

Nažalost, danas nije mali broj onih koji našu mladost poučavaju upravo na primjeru Stanovnika Pećine tražeći od ove mladosti koja obitava u svijetu kršćanskog zapada da u gradu gradi svoj paralelni grad u koji će se ova mladost skloniti tek preživljavajući. U našem slučaju najprimjerenije je poslužiti se primjerom iz bogatog života Jusufa saws, tog posve odanog, iskrenog, pobožnog, mudrog, i nadarenog, i uz to neobično lijepog, atraktivnog i poželjnog mladog čovjeka koji hrabro korača kroz svijet, ide u susret izazovima i problemima hrveći se i noseći se sa njima; počev od svojih najbližih, pa do onih susreta i sukobljavanja u dalekom svijetu ne osjećajući se nikada ostavljenim i sasvim samim jer je njegova a.s. veza sa Allahom dž.š. jaka, neraskidiva i trajna. Na kraju, Jusuf a.s. iz svega toga izlazi čist, neokaljan, pobjednički, trijumfujući, veličanstven i pun moći, i unatoč svemu, u sebi bez imalo mržnje i osvetoljubivosti. Naše mlade, mladića i djevojku, dužni smo poučiti i izgraditi u njima svijest o sveprisutnom Bogu i strah od odgovornosti pred Njim awdž, a to je da imaju u posjedu vlastitu moć samokontrole kada daleko od zaštitničke ruke roditelja grade vlastitu budućnost!

Naši mladi, u virtuelnim i izravnim kontaktima, neprekidno se susreću sa osobama koje ih, gotovo na svakom koraku, mame i pozivaju glasom, tijelom i cijelim svojim bićem, zavodljivo i primamljivo ih pozivaju sebi sa „Hejte leke!“ – „Hodi!“ sa značenjem: priđi mi, uzmi me, spremna sam, spreman sam! kako bi mladu osobu zaveli i poveli u svijet mraka, grijeha i zla. Zato, sa svoje strane, dužni smo da učinimo, da naš mladić i naša djevojka umiju, gotovo pri samoj mogućnosti trenutka u kojem bi strast gotovo sve nadjačala, uzvratiti poput Jusuf a.s. i oduprijeti se sa: „Mea’zallahi!“ – „Sačuvaj Bože!“ (Kur’an, Jusuf, 23) i ugledati Allahov jasno vidljiv znak – burhan koji čini da osoba ustukne, i kaže svoje odlučno: „Sačuvaj Bože!“ A taj posve očiti znak jeste postignuće Ihsana – „Iako ti Njega ne vidiš, On tebe uvijek vidi!“ (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i dr) što je stalna, živa svijest o tome: „Allah me gleda!“

Autor: Ishak ef. Alešević

islam.ba, AKOS

Nastavi čitati

Uncategorized

Sjećate li se Mirne iz serije “Lud, zbunjen, normalan”: Glumila je u turskim serijama s Burakom Ozcivitom

Published

on

By

Glumila je u filmu ‘Snijeg’ 2008., ‘U zemlji krvi i meda’ 2011., a mnogi će je pamtiti i po ulozi Mirne, Damirove djevojke, u popularnoj bh. seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’
Bosanskohercegovačka glumica Alma Terzić već nekoliko godina živi i radi u Turskoj. Rođena je 1987. godine u Zenici.

Glumačku karijeru nastavila je u Turskoj nakon što je upoznala svog sadašnjeg supruga Murata Saracoglua, sa kojim ima kćerku Lejlu.

Glumila je u filmu ‘Snijeg’ 2008., ‘U zemlji krvi i meda’ 2011., a mnogi će je pamtiti i po ulozi Mirne, Damirove djevojke, u popularnoj bh. seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’.

Kada je riječ o turskoj kinematografiji, glumila je i u seriji “Veličanstveno stoljeće: Kosem” gdje se u liku Ester Hatun pojavljuje u 14 epizoda.

Potom je zaigrala i u “Kuruluş Osman”, tv serija koja je oborila rekorde gledanosti, a i dalje osvaja srca stranih gledalaca, radeći sa imenima kao što su Burak Ozcivit, Nurettin Sonmez i Saruhan Hunel, Alma Terzić igra lik Sofije.

Nastavi čitati

Najčitanije