Hapšenje 23 osobe u akciji kodnog naziva “Black tie 2”, a potom i puštanje na slobodu većeg broja njih sa ili bez mjera zabrane, a nakon maratonskog ročišta u Sudu Bosne i Hercegovine na kojem se moglo čuti sve i svašta, čini se samo je pokrenulo nova pitanja o funkcioniranju policijskih agencija prvenstveno u Federaciji BiH, piše
Faktor.
Među uhapšenima, kao što je poznato, bila su i trojica pripadnika Federalne uprave policije – Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić, komandant Specijalne jedinice FUP-a Mustafa Selmanović, ali i vršilac dužnosti direktora FUP-a Vahidin Munjić.
Njihov “grijeh” ogleda se u tome što su u septembru 2016. godine trojica tadašnjih pripadnika Specijalne policijske jedinice FUP-a osiguravali vođu međunarodnog narkokartela “Tito i Dino” Edina Gačanina dok je boravio u Sarajevu. Za to vrijeme koristili su odsustvo sa posla na osnovu otvorenog bolovanja.
Selmanović im je to, kako smatra Tužilaštvo, kao njihov tada direktni nadređeni, navodno omogućio, dok je Munjić propustio da protiv njih pokrene disciplinski postupak. Nakon što im je vanrednim provjerama ipak utvrđena sigurnosna smetnja i oduzet pristup tajnim podacima, Munjić je promijenio pravilnik o radnim mjestima za koja nije potreban pristup tajnim podacima kako bi i dalje mogli raditi u FUP-u.
Sudska odluka kojom je ovih pet osumnjičenih pušteno da se brani sa slobode pokazuje da tužilac (barem zasad) nije dokazao dovoljan stepen osnovane sumnje da bi im sud odredio pritvor.
Ono što je, međutim, sasvim jasno nakon svega što se moglu čuti i što je i dokumentovano tokom dosadašnjeg toka istrage je da spomenuta trojica policajaca jesu počinila težu povredu službenu dužnosti, prekršivši Zakon o policijskim službenicima FBiH, odnosno odredbe člana 107 istog zakona (Obavljanje djelatnosti koje nisu u skladu s interesima policijskoga organa ili bez prethodnog odobrenja starješine; ponašanje koje narušava ugled policijskoga organa; zloupotreba bolovanja;).
Osim toga, članom 38. Zakona o policijskim službenicima FBiH, propisano je da policijski službenik ne može obavljati nikakvu dodatnu djelatnost uz naknadu, osim uz odobrenje rukovodioca, koje po svemu sudeći nisu imali. Barem ne u pisanoj formi.
Ovim članoma zakona, kako nam je pojašnjeno iz policijskih agencija, podrazumijeva se da policijski službenik ne smije u svom vlasništvu imati, naprimjer, ni ugostiteljski objekat. Po tome je za njih dodatno otežavajuće ako su, a kako se to tvrdi na osnovu operativnih saznanja, navodno novac zarađen za usluge osiguranja narkobosa ulagali u otvaranje ugostiteljskih objekata, koje su, navodno, registrirali na imena drugih osoba.
Na spomenutom ročištu na kojem je raspravljan prijedlog Tužilaštva da im se odredi pritvor, odbrana se svojski trudila da dokaže da “niko u BiH, pa tako ni oni u to vrijeme nisu znali da je Edin Gačanin sigurnosno interesantna osoba”, te da su mislili da se radi o “biznismenu iz Dubaija”. U ovom slučaju to uopće nije ni bitno, jer bi, sudeći prema zakonskim odredbama, povredu dužnosti počinili da su u privatnom aranžmanu osiguravali bilo koga.
Kada je u pitanju ulaganje novca u otvaranje ugostiteljskih objekata, javna je tajna u Sarajevu da u glavnom gradu egzistira veći broj njih čiji su stvarni vlasnici pojedini policijski službenici, iako se formalno-pravno vode na drugim imenima.
Takve tvrdnje bez imalo uvijanja iznio je i državni delegat i nekadašnji direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić, koji je gostujući na N1 kazao kako “najmanje 25 policijskih službenika u Sarajevu drži ugostiteljske objekte u kojima se rasparčava droga”, kao i da to “zna pola Sarajeva”.
Iako prema Miletićevim riječima to “zna pola Sarajeva”, očigledno je da o tome nije obaviješten ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica, koji je danas saopćio kako se radi o “vrlo ozbiljnim tvrdnjama koje moraju biti detaljno provjerene”.
– MUP Kantona Sarajevo, Uprava policije, tim povodom će izvršiti adekvatne provjere ovih navoda – naveo je Katica.
Mi bismo tome dodali i: “Ako nije zastupila zastara”.
Iako sve policijske agencije u državi imaju svoje jedinice za profesionalne standarde koje se bave unutrašnjim funkcioniranjem institucije i provjerama svojih pripadnika, dok sigurnosne provjere rade SIPA i OSA, evidentno je da u cijelom sistemu negdje debelo škripi.
Svjedoci smo da se s provjerama najčešće krene tek nakon što neko od medija “provali” neku aferu ili nezakonitost.
Tako je bilo kod čuvanja Tita, tako je bilo kod izostanka sistematskih ljekarskih pregleda policajaca, tako je i s kafanama koje drže policajci…
Da ne bude zabune, ništa bolja situacija nije ni u entitetu RS, gdje je isto tako javna tajna da brojni pripadnici MUP-a u slobodno vrijeme privatno rade kao osiguranje nekih ugostiteljskih objekata.
