Kakva je realna težina inicijative predsjednika Zorana Milanovića da Hrvatska kao članica NATO-a spriječi ulazak Finske i Švedske u NATO savez kao “vrlo opasnu avanturu” sve dok se ne promijeni izborni zakon u Bosni i Hercegovini?

Jesu li Milanovićeve prijetnje o blokadi tek ćorak, koji stvara neugodan dojam ili zbog njih Hrvatsku čeka kontraudar prozvanih zemalja, otežavanje ulaska u eurozonu i odgoda pripajanja Schengenu, najvećoj bezgraničnoj zoni na svijetu? Milanović nema formalnu moć da to i provede: dozvolu za proširenje Sjevernoatlantskog saveza ratificirat će Sabor, a ne predsjednik države. No, mogao bi na NATO samitu na kojemu će se razmatrati prijem Finske i Švedske uložiti veto, piše Jutarnji

Element pritiska

Premijer Andrej Plenković skeptičan je da će to predsjednik učiniti: “Neka on odmah blokira, kao netko tko sjedi na NATO samitima. Zašto pušta Sabor da to učini ako je frajer?” zapitao je premijer.

“Mislim da, što se tiče eurozone, za Hrvatsku neće biti posljedica, ali što se tiče Schengena – da, jer će članice EU koje žele da Finska i Švedska uđu u NATO Milanovićeve izjave vjerojatno koristiti kao element pritiska na Hrvatsku”, procjenjuje bivši veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević, koji smatra da je to stvar političkog dogovora i trgovanja – pri čemu ulozi nisu ravnopravni, a nije ni sasvim jasno što bi Hrvatska dobila, ali je jasno što bi izgubila:

“Milanović inzistira na prihvaćanju svih zahtjeva HDZ-a BiH. To je nerazuman zahtjev jer se mnogi u Europskoj uniji ne slažu s etno-nacionalizmom kao mogućim rješenjem bosanskog pitanja. Hrvatska doista može blokirati ulazak Švedske i Finske, ali nije jasno što bi time dobila. Čak i kad bi se prihvatilo rješenje za BiH koje zagovara Milanović, Hrvatska time ništa ne bi dobila, ali bi izgubila na svom kredibilitetu”, kaže Kovačević i naglašava problem za funkcioniranje države kad dvije ključne institucije imaju dijametralno suprotne predodžbe što su to nacionalni interesi.

Ako Milanović doista napravi to što i najavljuje, to onda znači da se do daljnjeg možemo oprostiti od Schengena, tvrdi Kovačević i tumači: “Time bi se Hrvatska vratila na poziciju političkog autizma kakvu je zastupao predsjednik Tuđman, zbog čega Hrvatska nije mogla napredovati na putu prema EU sve dok Tuđman nije umro. Milanovićevi potezi su iracionalni, teško je predvidjeti što on uopće može napraviti. Ta njegova transformacija od zagovornika građanskog koncepta bosanske države do radikalnog etno-nacionalista je nešto nezabilježeno u dosadašnjoj političkoj povijesti.”

Guverner HNB-a Boris Vujčić na pitanje otežava li Milanović ulazak Hrvatske u eurozonu kratko odgovara: “Ulazak u eurozonu je data-driven. Znači, ispunjenjem nominalnih kriterija konvergencije, tzv. maastrichtskih kriterija, zemlja se automatski kvalificira za ulazak.”

Završna faza

Stjepan Čuraj, državni tajnik u Ministarstvu financija, vjeruje da je tiha diplomacija na strani premijera, a ne predsjednika. Ukratko, “ne vidi kako Milanovićevo iskakanje iz diplomatskih okvira Hrvatskoj može pomoći, ali ne vjeruje ni da će značajno odmoći”. Tim više što su dva vanjska politička cilja, eurozona i Schengen, u visokoj završnoj fazi. Čuraj smatra da bi ozbiljne probleme izazvalo kad bi premijer iskakao s takvim stavovima.

“To bi onda imalo veću političku težinu. Ovako, Finska i Švedska imaju svoju diplomatsku mrežu, čitaju novine, dobivaju izvješća i svjesne su da je to dio Milanovićeva stila komunikacije. Bitne su naša politika i naša djela. Ovakve se stvari rješavaju na razini tihe diplomacije, a ne na razini ucjene”, zaključit će Čuraj, uvjeren da predsjednik neće poremetiti hrvatske planove.