Umro je Bećir Dedović iz sela Radojevići, mjesna zajednica Kozija Luka kod Foče. Dženaza i ukop bit će obavljeni sutra iza ikindije namaza na porodičnom groblju u Radojevićima.
Novinar, publicista i autor dokumentarnih filmova Avdo Huseinović u svom filmu “Foča – crna kutija zla” opisujući tragičnu sudbinu Bećira Dedovića, kazao je da je do sada snimio na stotine izjava svjedoka o zločinima i genocidu, te da su mnoge od njih bile jezive, šokantne, ljudskom umu neshvatljive.
– Priča o Bećiru Dedoviću jedna je od najpotresnijih koje smo radili – rekao je Huseinović.
Dvadesetpetogodišnjeg Muradifa Dedovića agresija je zatekla u rodnom selu. Muradif neće nikud sa kućnog praga. Govori da će braniti svoju kuću do zadnjeg metka, makar ostao i sam. Nedugo uslijedio je napad na Radojeviće, a Muradif sa nekoliko članova svoje porodice pruža otpor.
– Upadoše u selo, u štali sam bio. Čuo sam kako im j… majku četničku i viče, ubijte mene, nemojte babu – govorio je Bećir.
Bećir je izletio iz štale, pritrčao i zagrlio teško ranjenog sina koji je uspio dopuzati do seoske česme. Srpski vojnici se približavaju.
– Hoće da se napije vode i kaže meni: “babo, ubij me, nemoj da im idem živ u ruke, halal ti bila moja krv” – kazao je teško ranjeni Muradif.
Obojica su plakali. Puška je opalila, samo jedan metak. Bećir se uspio spasiti tako što se sakrio u poljski wc. Sedmi dan uspio se izvući iz srpskog okruženja. Ubili su i Bećirovu majku Hankiju. Nekoliko mjeseci kasnije, Bećirov sin uspio je sa nekoliko saboraca ući u neprijateljsku dubinu i ukopao je svog brata Muradifa, nedaleko od mjesta pogibije.
