Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u srijedu je jednoglasno usvojilo programe reformi za 2021. i 2022, te Izvještaj o radu Komisije za saradnju sa NATO-om BiH. Programi su usvojeni nakon brojnih odgađanja rasprave i odbijanja Zorana Tegeltije, predsjedavajućeg VMBiH, da tačku uvrsti na dnevni red. Višemjesečna prepucavanja lako su zaboravljena, a gotovo istoj situaciji smo svjedočili i tokom 2019. Podsjećamo, Milorad Dodik, lider SNSD-a, mjesecima je odugovlačio proces usvajanja Programa – da bi 19. novembra 2019. konačno popustio. Dodik je tada tvrdio da Godišnji nacionalni program (ANP) i program reformi ne predstavljaju isti dokument.

JAČANJE PARTNERSTVA

Dr. Josip Brkić, zamjenik ministrice vanjskih poslova naše zemlje i predsjedavajući Komisije, ističe da je usvajanje programa važna odluka koja afirmira vanjskopolitički položaj BiH, pogotovo u kontekstu euroatlantskih integracija.

– Važan je i kontinuitet donošenja dokumenata programa reformi iz prostog razloga što se time jača – i formalno-pravno i politički – partnerstvo između BiH i Sjevernoatlantskog saveza, kaže dr. Brkić za Oslobođenje i O kanal.

Dodaje da je “temeljno važno da dokument programa reformi nije točka razdora, nego točka spajanja, jer je VM donio odluku jednoglasno”.

– Povjerenstvo je u srpnju dostavilo VMBiH Program za 2022. Zašto se ranije nisu stekli uvjeti da se o tome raspravlja na VM, pitanje je za one koji slažu dnevni red, objašnjava dr. Brkić i dodaje da je svaki program reformi plod rada 16 državnih institucija, te da su u izradu uključeni i akademska zajednica BiH, nevladin sektor koji se bavi pitanjima sigurnosti, te mediji.

Naglašava da su u procesu javnih konsultacija na sve adrese poslani dokumenti Programa reformi, kako bi se zainteresirana javnost upoznala i kako ne bi bilo nikakve mistifikacije.

– U konačnici, to je dokument koji govori o konkretnim potezima koje će institucije BiH učiniti u kalendarskoj godini kako bismo vrijednosti koje zagovara NATO dublje ukorijenili u naše društvo. Podsjetit ću da se ne može jedno ministarstvo ili povjerenstvo integrirati u Savez, već cijelo društvo, država, ističe dr. Brkić.

On očekuje da će Program reformi u Glavni štab NATO-a biti dostavljen naredne sedmice, te biti proslijeđen članicama.

– Tada kreće politički dijalog i, u konačnici, institucije BiH će biti u obavezi da urade samoprocjenu, ali tek koncem godine. To je tehnički proces koji jača odnose između Saveza i BiH, ističe dr. Brkić i dodaje da je važno da imamo kontinuitet odnosa.

Smatra da, u kontekstu saradnje sa NATO-om, trebamo nastaviti ovom dinamikom.

– Pitanja koja opterećuju – u prvom redu – politički odnose u BiH, poput članstva u Savezu, nisu ona o kojima se sada raspravlja. Mi jednostavno nismo spremni – ni politički ni organizacijsko-tehnički, a nisam ni uvjeren da bi zemlje članice danas BiH primile u punopravno članstvo. Zbog toga je temeljno važno nastaviti raditi i surađivati, pripremati institucije da kada dođe trenutak, donesemo odluku hoćemo li dio svog suvereniteta prenijeti na Savez. Ja osobno, stranka kojoj pripadam, narod kojem pripadam, nemamo nijedne dvojbe oko toga i vjerujemo da je budućnost BiH u punopravnom članstvu u NATO-u, ističe predsjedavajući Komisije.

Nakon usvajanja programa, dr. Brkić je dobio čestitke zapovjednice NATO-a i kolega iz političko-sigurnosnog dijela NATO-a iz Bruxellesa. Prof. dr. Dijana Gupta, predsjednica Atlantskog vijeća BiH, smatra da je sada, kada je Rusija na najgori način napala nezavisnu i suverenu Ukrajinu, to poruka da moramo što prije postati članica NATO-a kako bi BiH bila potpuno sigurna zemlja.

Prof. dr. Mladen Mrdalj sa Webster University mišljenja je da su se u ovom trenutku “obe strane dogovorile oko dokumenta koji mogu interpretirati svojim glasačima onako kako se njima sviđa”.

– Mislim da je to urađeno i sa prošlim dokumentom, samo što je tada bilo više buke. Ovaj put mislim da je to urađeno “na brzu ruku i da se ne pravi puno medijske pažnje”, kaže prof. dr. Mrdalj.

Objašnjava da se, sa jedne strane – partije iz RS-a, odnosno predstavnici RS-a, ne osjećaju vjerovatno ugodno kada vide da su označeni kao veliki proruski igrač na Balkanu, u trenucima kada je Rusija ne samo omražena nego izgleda i da gubi na frontu.

– Sa druge strane, nakon stava SAD-a da podržavaju reforme Izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik, partije iz Sarajeva žele da “talasaju vodu” i bilo im je potrebno da postignu nekakvu pobedu. Oni će u ovim okolnostima pokušati da protumače usvajanje ovog dokumenta kao zadovoljavanje osnovnih nacionalnih interesa svojih strana, naglašava prof. dr. Mrdalj.

Dodaje kako je vjerovatno da dokument pravi i uvod “u koaliciju koju bi mogli da naprave SNSD i pobedničke stranke iz Sarajeva”.

Dr. Soeren Keil sa Instituta za federalizam Univerziteta u Fribourgu u Švicarskoj kaže da je odluka iznenađujuća. Upoređujući situaciju sa onom iz 2019, kada je Dodik sam odbio da pristane na ANP, dr. Keil se pita da li se tekst promijenio kako bi se izbjegli termini poput “nacionalnog” na koje se Dodik ranije žalio.

– Ne treba zaboraviti da se na članstvo u NATO-u veoma kritično gleda od većine Srba, ali ruski napad na Ukrajinu je također rezultirao dovođenjem u pitanje Dodikovog snažnog savezništva sa Putinom, čak i u redovima SNSD-a, naglašava dr. Keil.

POLITIČKE TRGOVINE

Dodaje da na umu treba imati i najavu EU da će BiH uskoro dati status kandidata, što također povećava šanse za pristup većoj finansijskoj podršci iz Bruxellesa – nešto što je Dodiku i RS-u očajnički potrebno i pokazivanje neke spremnosti na kompromis bi moglo biti korisno.

Prof. dr. Darko Trifunović, vojnopolitički analitičar iz Beograda, smatra da je jednoglasna odluka samo jedna od igara vladajućih, te da odgovor treba tražiti na relaciji Bakir Izetbegović (lider SDA, op. a) – Milorad Dodik.

– Jasno je da postoje političke trgovine, jasno je sada svim građanima BiH da su i rat i svi događaji bili deo prećutnog dogovora te neke političke mafije kojoj je to i trebalo. Jasno je da običnim ljudima sve ovo ne treba. Odluka VMBiH je jednoglasna – do juče nisu mogli da se usaglase, a odjednom sve funkcioniše. Pa, kako onda ne funkcioniše i u drugim oblastima? Čemu onda ta politička, da kažem, kriminalna retorika? Kada nemate šta da pružite građanima, onda upirete prstom u one druge, a sami niste sposobni da uradite ništa, kaže prof. dr. Trifunović, piše Oslobodjenje.